Uređenje interijera
Veseli radni prostor začinjen zelenilom!
Simbioza postojećih elemenata, novog namještaja i bilja
Vodimo vas u jedan interijer u kojem je postignuta simbioza postojećih elemenata, novog namještaja, te u današnje vrijeme, nezaobilaznih biljaka. Iako je riječ o uredskom prostoru, on je izuzetno ugodan za boravak.
Puno živahnosti, veselih boja, prirodnih elemenata. U ovom uredu tvrtke koja se bavi uslugama za nekretnine i upravljanjem investicijama samo ulazni prostor djeluje formalno. Sve ostalo je ugodno, razigrano i djeluje poput doma.
Višefunkcionalni prostor za sastanke
Glavni zahtjev je bio uređenje prostora za zajednički rad koji ujedno može služiti i kao neki formalniji, možda neki meeting room, ali i kao prostor gdje se može predahnuti, objašnjava arhitekt Nikola Arambašić.
U prostoru je važna akustika čemu pridonosi i zavjesa na staklenoj stijeni. Namještaj je biran neutralan jer su postojeće dekoracije koje je trebalo uklopiti već bile dovoljno izražajne.
Ostakljeni prostor ima hibridnu funkciju, rekli bismo. Može biti jedna mala čekaonica, dok se možda čeka nekoga za sastanak, ali i jedan prostor za mali predah ili za sastanke koji su manje formalni.
Nakon čekanja, vrijeme je za sastanak u uredu direktorice. Pretpostavka je bila da je on malo formalniji, a ne vedar i veseo.
“To dosta ovisi o kulturi firme, što firma ili brend žele predstaviti. Mi jesmo u uredu direktora, ali to ne znači da tu mora biti nekakav stol od četiri metra kao u sudnici. Radna je atmosfera, dovoljno službena, a opet dovoljno ležerna”, pojašnjava arhitekt.
Odabir i održavanje biljaka u uredu
Interijerom dominiraju vesele slike s kojima se ostatak prostora trebao uskladiti. Važan detalj u cijelom prostoru definitivno su biljke čiji je odabir prepušten stručnjacima u ruke.
U biti smo imali slobodne ruke, ali ono što uvijek diktira uređenje interijera sa zelenilom, je dizajn interijera. Mi se uvijek prilagođavamo, i ovdje smo se prilagodili namještaju, stilu uređenju ureda i unijeli smo dozu veselosti. Potrudili smo se malo razveseliti ovaj ured jer je atmosfera takva i ekipa je takva, ispričala nam je krajobrazna arhitektica Željka Kolak.
Kod odabira biljaka za ured važno je znati koliko svjetlosti trebaju, te po mogućnosti ne birati biljke koje ne vole da se pored njih prolazi, poput, primjerice palmi. Najčešće se biraju vrlo otporne i prilagodljive biljke koje ne treba puno tetošiti i maziti.
Što se tiče održavanja bilja u uredskim prostorima, najbolje je stvar prepustiti stručnjacima. Međutim, ako to već nije slučaj, najbolje je da se o bilju brine jedna osoba, preporučuje Željka.
Jer, kao i kod uređenja interijera ureda, tako i kod biljaka u njemu, vrijedi zlatno pravilo.
Uredsko bilje uvijek mora biti reprezentativno. Doma možemo biljku spašavati, a ured je prostor u kojeg dolaze razni ljudi i u kojem se trebaju osjećati dobro. Bilje isto tako mora odisati zdravljem i živahnošću, kaže krajobrazna arhitektica
Ureda je u posljednjih godinu dana doživio neke promjene. Trebalo je napraviti veći razmak među stolovima, a opet zadržati planirane kapacitete radnih mjesta.
Nove navike u uredskim prostorima i prilagodba interijera
Osim razmaka koji spada u mjere koje svakako doprinose zaštiti od korone, i neke navike smo morali promijeniti: češće otvaranje balkona, donošenje više biljaka u prostor koje opet donose do povećavanja vlažnosti, do kvalitetnijeg zraka.
I u ovom uredu postoji i balkon koji je krajobrazna arhitektica Željka Kolak, kako sama priznaje, najprije zapazila. “Htjela sam postići da se ljudi u uredskom prostoru osjećaju na trenutak kao da su izašli negdje skroz van ureda. Neću reći doma, nego da balkon bude totalno otkačen. Mislim, i ured je otkačen i pomalo veseo, ali balkon je baš mjesto gdje si čovjek može dati oduška i opustiti se, pročitati časopis, popit kavu, baš ono pobjeći od posla na deset minuta.”, priča svoju viziju Željka.
Zato je i on pomno uređen. Red dekoracija, red ukrasnog bilja, red jestivog. Jedino pravilo kojeg se treba držati kod njegova uređenja je da odabir biljaka treba biti prilagođen orijentaciji balkona.
U današnje vrijeme ured s balkonom, kao i uostalom, dom s balkonom, svakako imaju dodanu vrijednost. Jer, iako smo neko vrijeme radili od doma, došli smo do zaključka da postoji ljudska, a i poslovna potreba da se nađemo za stolom, prokomentiramo, dogovorimo uživo, a ne samo virtualno. Zato će uredi možda poprimiti neki novi oblik, ali ne treba ih u potpunosti odbaciti.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Od mračnog hodnika do svijetlog, otvorenog interijera: Pogledajte kako je ovaj stan dobio potpuno novi doživljaj prostora
Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku
Stan iz 70-ih na zagrebačkim Ravnicama, u neposrednoj blizini parka Maksimir, prošao je temeljitu transformaciju koja pokazuje koliko kvalitetna adaptacija stana može promijeniti način života. Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Iako je stan i u izvornom stanju imao značajnu prednost, obilje prirodnog svjetla i pogled na krošnje, njegova unutarnja organizacija to nije pratila. Upravo je zato adaptacija bila usmjerena na oslobađanje prostora, smanjenje komunikacijskih zona i stvaranje protočnog, suvremenog interijera.
Renovacija stana prije i poslije: od zatvorenog tlocrta do protočnog prostora
Stan je prije adaptacije bio ispunjen pregradama, a velik dio površine zauzimao je hodnik. Takav raspored bio je tipičan za razdoblje gradnje, no u suvremenom načinu života pokazao se kao ograničavajući.
“Stan smo zatekli s velikim udjelom hodnika i nizom pregrada koje su ograničavale njegov potencijal”, objašnjava arhitekt.
Prostorije su bile jasno odvojene – dvije spavaće sobe, kuhinja, dnevni boravak i kupaonica – ali njihov međusobni odnos nije omogućavao maksimalno korištenje svjetla i prostora. Dnevna zona, iako smještena uz otvore, nije u potpunosti koristila potencijal prirodnog osvjetljenja.
Nakon adaptacije stana uklonjen je višak pregrada, a prostor je dobio novu protočnost. Razlika između prije i poslije najviše se očituje u dojmu – interijer je danas otvoreniji, svjetliji i vizualno povezan.
Lounge umjesto hodnika
“Postojeći raspored soba, s obzirom na raspodjelu otvora, pokazao se kao logična osnova za novo rješenje. Polazišna točka bila je pojačati prisutnost svjetla i pogleda na krošnje”, ističe arhitekt.
Umjesto klasičnog hodnika uveden je centralni prostor koji funkcionira kao svojevrsni lounge – linearna zona koja povezuje sve dijelove stana. Upravo taj prostor postaje ključna točka interijera i najveća promjena u odnosu na izvorni tlocrt.
Lounge više nije samo komunikacija, već aktivni dio stana. Opremljen je klupama, diskretnom rasvjetom i ogledalom koje reflektira svjetlo i dodatno produbljuje prostor.
Posebnu fleksibilnost omogućuju klizna vrata pune širine, koja prostor po potrebi zatvaraju ili otvaraju. Time stan postaje prilagodljiv različitim scenarijima – od otvorenog dnevnog prostora do intimnijih cjelina.
Više svjetla i povezanost s okolinom
Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je naglasiti prirodno svjetlo kao ključni element interijera. To je postignuto premještanjem spavaćih soba prema središtu stana, čime su pročelja oslobođena za dnevne zone.
Rezultat je prostor u kojem svjetlo prodire dublje u interijer, dok pogled na zelenilo Maksimira postaje sastavni dio svakodnevnog iskustva. Stan koji je prije djelovao zatvoreno danas odiše prozračnošću i smirenošću.
Pametna organizacija servisnih prostora
Uz sjeverni nosivi zid organiziran je kompaktan servisni blok koji uključuje ulazni prostor, kupaonicu i kuhinju. Smanjenjem tih zona na optimalne dimenzije oslobođen je dodatni prostor za dnevne funkcije.
Kuhinja je pritom značajno povećana i danas djeluje kao ravnopravan dio stana. Nekada izdvojena i ograničena, sada je funkcionalnija i vizualno povezana s ostatkom interijera.
Materijali i boje: ravnoteža između neutralnog i naglašenog
Interijer se temelji na neutralnoj paleti – bijelim zidovima i svijetlom mikrocementu koji se proteže kroz većinu prostora. Takva baza omogućuje kontinuitet i naglašava prostornu protočnost.
Središnje zone, poput spavaćih soba, dodatno su naglašene parketom koji unosi toplinu i jasno definira različite funkcionalne cjeline.
Karakter prostoru daju pažljivo uvedeni akcenti – kuhinja u desaturiranoj zelenoj boji te crveni stolarski elementi u loungeu i kupaonici. Namještaj je većinom odabran u smirenim tonovima kako bi se postigla ravnoteža između dinamike i jednostavnosti.
Prostor je dodatno obogaćen biljkama, umjetninama i detaljima, među kojima se ističe rad „Crvena zemlja“ autora Tomislava Šen.
Adaptacija stana kao primjer suvremenog stanovanja
Ovaj projekt jasno pokazuje kako adaptacija stana može nadmašiti estetsku razinu i postati alat za unapređenje kvalitete života. Bez povećanja kvadrature, prostor je dobio novu funkcionalnost, više svjetla i veću fleksibilnost.
Uklanjanjem suvišnih pregrada i uvođenjem prilagodljivih zona stvoren je interijer koji odgovara suvremenim potrebama – otvoren, ali istovremeno intiman kada je to potrebno.
Ova adaptacija pokazuje da ključ kvalitetnog stanovanja nije u veličini prostora, već u promišljenom rasporedu.
Kreirajmo dom zajedno
Hijerarhija u interijeru: Zašto u nekim prostorima odmah znamo gdje pogledati
Arhitektica Sunčica Mastelić Ivić objašnjava tri razine hijerarhije koje određuju hoće li prostor djelovati skladno ili kaotično
Zašto u nekim prostorima odmah znamo kamo usmjeriti pogled, dok u drugima vlada osjećaj vizualne zbrke? Razlog nije u količini namještaja ni u odabiru boja. Ključ leži u hijerarhiji — jednom od temeljnih principa dizajna koji određuje kako doživljavamo interijer i koliko nam je u njemu ugodno boraviti.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima?
U suvremenom oblikovanju prostora često se uz hijerarhiju spominje i pojam layeringa, odnosno slojevitog oblikovanja. Iako se mogu činiti sličnima, mag. ing. arh. Sunčica Mastelić Ivić upozorava da je riječ o različitim pristupima.
„Layering je metoda koja nam može koristiti kada se bavimo hijerarhijom, dakle, to je pomoćni moment.”
Layering u interijeru – zašto Sunčica Mastelić Ivić stalno govori o slojevima
Hijerarhija u interijeru odnosi se na način na koji su elementi u prostoru organizirani kako bi jasno komunicirali što je najvažnije, a što sporedno. Svaki dobro osmišljen prostor ima svoju središnju točku — element koji prvi privlači pažnju. To može biti sofa, umjetnička slika, kuhinjski otok ili čak pogled kroz prozor. Bez te središnje točke prostor djeluje ravno, nepovezano i često kaotično.
Tri razine hijerarhije
Prema Mastelić Ivić, hijerarhiju u interijeru možemo promatrati kroz tri glavne razine.
Prva se odnosi na namjenu prostora. Ovisno o tome uređujete li stan, ured, trgovinu ili ugostiteljski objekt, razlikuju se i akcentne grupe — elementi koji nose vizualnu težinu prostora.
„Nije isto da li uređujemo nekome poslovni prostor, da li uređujemo shop, da li uređujemo ugostiteljski objekt, kafić ili neki stambeni prostor. Svaka ta namjena iziskuje definiranje akcentne grupe koja je bitna.”
U dnevnom boravku fokus može biti na zoni sjedenja, dok je u restoranu naglasak na atmosferi i rasporedu stolova. U trgovini pak proizvodi moraju biti u prvom planu.
Ne može sve biti jednako važno
Druga razina hijerarhije odnosi se na mikro akcentuiranje — odluku o tome koji element unutar jedne prostorije zaslužuje najveću pozornost. U open space dnevnom boravku, primjerice, morate odlučiti hoćete li naglasak staviti na kuhinju, blagovaonicu ili garnituru za sjedenje. Mastelić Ivić to ilustrira usporedbom s odijevanjem.
„Ne može biti sve jednako važno. Isti vam je princip kao i kod oblačenja — ne može biti jednako važna i košulja i hlače ili suknja ili cipele, torba, nakiti ili frizura ili šešir. Nešto mora biti taj manji akcent oko koga se dešava ostatak definicije vašeg outfita.”
Upravo ta selekcija stvara sklad. Jedan dominantan element i nekoliko manjih akcenata čine prostor čitljivim i ugodnim. Tamni tonovi, masivni komadi namještaja ili jaki kontrasti prirodno privlače više pažnje, dok svjetliji tonovi i neutralne površine djeluju smirenije i povlače se u drugi plan.
10 grešaka koje čine vaš prostor vizualno manjim – evo kako ih izbjeći
U prostorima s manje elemenata — a to je upravo ono čemu teže suvremeni minimalistički trendovi — svaki detalj dobiva veću težinu. Jedan pažljivo odabran komad može zamijeniti deset prosječnih. Pametnim rasporedom postiže se ravnoteža u kojoj prostor ne djeluje ni prenatrpano ni prazno.
Najprije funkcija, pa estetika
Treća razina hijerarhije tiče se samog procesa dizajniranja — redoslijeda donošenja odluka. I tu Mastelić Ivić daje vrlo konkretan savjet.
„Nemojte se na početku rada na interijeru baviti idejom kakve će biti zavjese, to je šlag koji dolazi na kraju. Krenite prvo od najvažnijega — od najvećih predmeta, najskupljih, najglomaznijih.”
Zašto je to važno? Ako se kasnije mijenja neki ključni element — recimo sofa ili kuhinjski blok — dolazi do domino efekta koji može porušiti dio ili čitavu koncepciju. To vraća projekt unatrag i troši vrijeme koje je moglo biti utrošeno efikasnije.
U tom kontekstu posebno je zanimljivo pitanje odnosa funkcionalnosti i estetike. Mastelić Ivić ističe da su rijetke situacije u kojima su oba aspekta zadovoljena do maksimuma — gotovo uvijek je potreban kompromis. No taj kompromis nije jednak za sve. Ako imate problema s bolovima u leđima, viši naslon sofe za vas je funkcionalni prioritet od kojeg nećete odustati ni nauštrb najbolje estetike — čak i ako su niske sofe trenutno u trendu. Ako ste strastveni kuhar, trojstvo hladnjaka, sudopera i ploče za kuhanje ima svoj točno definirani slijed koji će odrediti cijeli raspored kuhinje.
Postoje li prostori bez hijerarhije?
Dok su u dnevnim boravcima ili poslovnim interijerima akcenti gotovo nužni, postoje prostori — poput spavaćih soba — u kojima se svjesno može težiti smirenijem, ujednačenijem dojmu bez izraženih dominantnih elemenata. U njima se hijerarhija oslanja na suptilne prijelaze, neutralne tonove i uravnotežene kompozicije. Upravo tu dolazi do izražaja osobni senzibilitet korisnika prostora.
Na kraju, dobro uređen prostor nije onaj u kojem ima najviše stvari — već onaj u kojem svaka stvar ima svoje mjesto, svoju ulogu i svoju vizualnu težinu. A upravo to je zadatak hijerarhije u interijeru.
You must be logged in to post a comment Login