Uređenje interijera
Veseli radni prostor začinjen zelenilom!
Simbioza postojećih elemenata, novog namještaja i bilja
Vodimo vas u jedan interijer u kojem je postignuta simbioza postojećih elemenata, novog namještaja, te u današnje vrijeme, nezaobilaznih biljaka. Iako je riječ o uredskom prostoru, on je izuzetno ugodan za boravak.
Puno živahnosti, veselih boja, prirodnih elemenata. U ovom uredu tvrtke koja se bavi uslugama za nekretnine i upravljanjem investicijama samo ulazni prostor djeluje formalno. Sve ostalo je ugodno, razigrano i djeluje poput doma.
Višefunkcionalni prostor za sastanke
Glavni zahtjev je bio uređenje prostora za zajednički rad koji ujedno može služiti i kao neki formalniji, možda neki meeting room, ali i kao prostor gdje se može predahnuti, objašnjava arhitekt Nikola Arambašić.
U prostoru je važna akustika čemu pridonosi i zavjesa na staklenoj stijeni. Namještaj je biran neutralan jer su postojeće dekoracije koje je trebalo uklopiti već bile dovoljno izražajne.
Ostakljeni prostor ima hibridnu funkciju, rekli bismo. Može biti jedna mala čekaonica, dok se možda čeka nekoga za sastanak, ali i jedan prostor za mali predah ili za sastanke koji su manje formalni.
Nakon čekanja, vrijeme je za sastanak u uredu direktorice. Pretpostavka je bila da je on malo formalniji, a ne vedar i veseo.
“To dosta ovisi o kulturi firme, što firma ili brend žele predstaviti. Mi jesmo u uredu direktora, ali to ne znači da tu mora biti nekakav stol od četiri metra kao u sudnici. Radna je atmosfera, dovoljno službena, a opet dovoljno ležerna”, pojašnjava arhitekt.
Odabir i održavanje biljaka u uredu
Interijerom dominiraju vesele slike s kojima se ostatak prostora trebao uskladiti. Važan detalj u cijelom prostoru definitivno su biljke čiji je odabir prepušten stručnjacima u ruke.
U biti smo imali slobodne ruke, ali ono što uvijek diktira uređenje interijera sa zelenilom, je dizajn interijera. Mi se uvijek prilagođavamo, i ovdje smo se prilagodili namještaju, stilu uređenju ureda i unijeli smo dozu veselosti. Potrudili smo se malo razveseliti ovaj ured jer je atmosfera takva i ekipa je takva, ispričala nam je krajobrazna arhitektica Željka Kolak.
Kod odabira biljaka za ured važno je znati koliko svjetlosti trebaju, te po mogućnosti ne birati biljke koje ne vole da se pored njih prolazi, poput, primjerice palmi. Najčešće se biraju vrlo otporne i prilagodljive biljke koje ne treba puno tetošiti i maziti.
Što se tiče održavanja bilja u uredskim prostorima, najbolje je stvar prepustiti stručnjacima. Međutim, ako to već nije slučaj, najbolje je da se o bilju brine jedna osoba, preporučuje Željka.
Jer, kao i kod uređenja interijera ureda, tako i kod biljaka u njemu, vrijedi zlatno pravilo.
Uredsko bilje uvijek mora biti reprezentativno. Doma možemo biljku spašavati, a ured je prostor u kojeg dolaze razni ljudi i u kojem se trebaju osjećati dobro. Bilje isto tako mora odisati zdravljem i živahnošću, kaže krajobrazna arhitektica
Ureda je u posljednjih godinu dana doživio neke promjene. Trebalo je napraviti veći razmak među stolovima, a opet zadržati planirane kapacitete radnih mjesta.
Nove navike u uredskim prostorima i prilagodba interijera
Osim razmaka koji spada u mjere koje svakako doprinose zaštiti od korone, i neke navike smo morali promijeniti: češće otvaranje balkona, donošenje više biljaka u prostor koje opet donose do povećavanja vlažnosti, do kvalitetnijeg zraka.
I u ovom uredu postoji i balkon koji je krajobrazna arhitektica Željka Kolak, kako sama priznaje, najprije zapazila. “Htjela sam postići da se ljudi u uredskom prostoru osjećaju na trenutak kao da su izašli negdje skroz van ureda. Neću reći doma, nego da balkon bude totalno otkačen. Mislim, i ured je otkačen i pomalo veseo, ali balkon je baš mjesto gdje si čovjek može dati oduška i opustiti se, pročitati časopis, popit kavu, baš ono pobjeći od posla na deset minuta.”, priča svoju viziju Željka.
Zato je i on pomno uređen. Red dekoracija, red ukrasnog bilja, red jestivog. Jedino pravilo kojeg se treba držati kod njegova uređenja je da odabir biljaka treba biti prilagođen orijentaciji balkona.
U današnje vrijeme ured s balkonom, kao i uostalom, dom s balkonom, svakako imaju dodanu vrijednost. Jer, iako smo neko vrijeme radili od doma, došli smo do zaključka da postoji ljudska, a i poslovna potreba da se nađemo za stolom, prokomentiramo, dogovorimo uživo, a ne samo virtualno. Zato će uredi možda poprimiti neki novi oblik, ali ne treba ih u potpunosti odbaciti.
Rasvjeta
Hladno svjetlo nije „novije“ od toplog – i još nekoliko stvari koje vrijedi znati prije nego osvijetlite kuhinju
U dnevnom boravku svjetiljku često biramo očima. U kuhinji bismo je trebali birati i glavom. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat dizajner svjetla Ranko Skansi objašnjava kelvine, lumene i slojeve rasvjete te pokazuje zašto jače svjetlo nije nužno i bolje svjetlo.
Kad kupujemo rasvjetu za dnevni boravak, često prvo gledamo oblik svjetiljke, njezin odnos prema ostatku prostora i dojam koji stvara. U kuhinji vrijedi drukčija logika. To je radni prostor, pa svako svjetlo koje u njega dolazi treba imati jasnu funkciju.
Dizajner svjetla Ranko Skansi zato rasvjetu kuhinje ne promatra kao dekoraciju koja se dodaje na kraju, nego kao dio projekta koji treba planirati zajedno s instalacijama, elementima i radnim zonama. Ako o njoj razmišljamo tek kada je kuhinja gotova, lako završimo s lijepom svjetiljkom i loše osvijetljenom radnom plohom.
Dobro svjetlo gradi se u slojevima
Skansi rasvjetu opisuje kao sustav koji se slaže u slojevima, a ne rješava jednom svjetiljkom na sredini stropa. Prvi sloj je opće svjetlo koje daje osnovnu razinu osvijetljenosti prostora. No ono samo po sebi često nije dovoljno za precizan rad – kuhanje, rezanje, pripremu namirnica i čišćenje.
Zato radne zone trebaju vlastitu rasvjetu. Ključna je radna ploha, za koju se kao koristan orijentir često navodi oko 500 luksa, ali sama brojka nije dovoljna. Jednako je važno odakle svjetlo dolazi.
Ako se oslonimo samo na izvor iza ili iznad sebe, tijelom možemo bacati sjenu upravo na ono što radimo. Zato se radno svjetlo postavlja tako da osvjetljava plohu iz smjera u kojem ga korisnik ne zaklanja. Svjetlo ispod gornjih elemenata tu je posebno učinkovito jer dolazi neposredno na radnu površinu.
Otok: svjetlo mora osvijetliti plohu, ali ne i zakloniti prostor
Kuhinjski otok često ima nekoliko uloga istodobno: na njemu pripremamo hranu, jedemo, razgovaramo i povezujemo kuhinju s dnevnim boravkom. Zato rasvjeta iznad njega mora biti dovoljno dobra za rad, ali istodobno ne bi trebala postati vizualna prepreka.
Ako otok dijeli kuhinju od dnevnog boravka i želimo zadržati otvorenu liniju pogleda, Skansi u prikazanom projektu preferira uske visilice koje osvjetljavaju plohu, ali ne zauzimaju velik volumen ispred očiju.
Kod takvih visilica on ih u konkretnom prostoru spušta relativno nisko, oko 60 do 70 centimetara iznad plohe. Tu brojku ne treba čitati kao univerzalno pravilo: visina ovisi o dimenziji svjetiljke, visini stropa, korisnicima, namjeni otoka i tome prolazi li kroz prostor važna linija pogleda.
Toplo ili hladnije svjetlo: kelvini opisuju dojam, ne „starost“ tehnologije
Jedna od čestih zabluda jest da je hladnije bijelo svjetlo na neki način novije ili tehnološki naprednije od toplijeg. Nije. Temperatura boje opisuje vizualni dojam svjetla, a ne generaciju proizvoda.
Temperatura boje izražava se u kelvinima. Niže vrijednosti daju topliji, žućkastiji dojam, dok više vrijednosti djeluju neutralnije i hladnije. Oko 3000 K u interijerima doživljavamo kao toplo bijelo, a oko 4000 K kao neutralnije bijelo.
Skansi za radne zadatke u kuhinji preferira neutralnije svjetlo oko 4000 K, dok toplijih 3000 K koristi za ugodniju atmosferu. Ideja nije izabrati jednu temperaturu za cijelu kuhinju, nego složiti sustav koji može pratiti različite aktivnosti.
Sama činjenica da je LED izvor topliji ili hladniji pritom ne govori koliko će dugo trajati. Na životni vijek utječu kvaliteta izvora, elektronike, hlađenja i cijelog proizvoda, pa temperaturu boje treba birati prema funkciji i željenom ugođaju, a ne prema mitu o trajnosti.
Lumeni ne govore cijelu priču
Dok kelvini opisuju boju svjetla, lumeni govore koliko ukupnog svjetlosnog toka izvor daje. Kod LED traka taj se podatak često navodi po dužnom metru. To je koristan podatak, ali nije dovoljan da bismo unaprijed znali kako će radna ploha izgledati.
Primjerice, traka deklarirana na 1000 lumena po metru na tri metra duljine nominalno daje oko 3000 lumena svjetlosnog toka. No to ne znači da će se prostor ponašati kao da smo u njega postavili tri određene klasične žarulje. Na stvarnu osvijetljenost radne plohe utječu položaj trake, profil i difuzor, udaljenost od plohe, smjer svjetla te boja i refleksija materijala.
Zato više lumena nije automatski bolje svjetlo. Ako se jaka traka postavi na pogrešno mjesto, može stvarati odsjaj i neugodan kontrast, dok slabiji, dobro usmjeren sustav može radnu plohu osvijetliti ugodnije i funkcionalnije.
Kelvini nisu jedina stvar koja odlučuje kako izgledaju hrana i materijali
Boja svjetla utječe na dojam prostora, materijala i hrane. Toplije svjetlo naglašava drukčiji ugođaj od neutralnijeg, a sjajne i svijetle površine mogu snažno reflektirati izvor postavljen ispod ormarića.
No kelvini ne govore cijelu priču o tome koliko će boje pod svjetlom izgledati prirodno. Na to utječe i kvaliteta reprodukcije boja samog izvora. Zato pri izboru rasvjete za kuhinju nije loše gledati ne samo temperaturu boje i lumene, nego i koliko kvalitetno izvor prikazuje boje namirnica, drveta, keramike i drugih materijala.
U praktičnom projektu to znači da dobar rezultat nastaje kombinacijom nekoliko odluka: odgovarajuće temperature boje, dobre reprodukcije boja, pravilnog smjera i dovoljno – ali ne pretjerano – svjetla.
Kako to izgleda kad se sve posloži
Univerzalnog rješenja nema. Veličina kuhinje, boje i materijali, količina dnevnog svjetla, visina stropa i navike korisnika mijenjaju način na koji će se rasvjeta projektirati. Skansijeva vlastita kuhinja zato je zanimljiva kao studija slučaja, a ne kao formula koju treba preslikati.
U sredini su tri uske visilice nanizane na jedan nosač, s toplijim i blagim svjetlom za trenutke kada kuhinja nije radna zona nego dio atmosfere doma. U stropu su ugrađeni spotovi kod kojih se ne vidi sam izvor nego njegov efekt na plohi. Njihov razmak i udaljenost od elemenata prilagođeni su upravo tom prostoru.
Treći sloj čini LED traka ispod gornjih ormarića, postavljena u aluminijski profil i usmjerena prema radnoj plohi. Tako se slojevi nadopunjuju: jedan daje opće svjetlo, drugi osvjetljava rad, a treći mijenja atmosferu prostora.
Rezultat nije kuhinja koja je stalno maksimalno osvijetljena, nego kuhinja koja može mijenjati karakter. Kad se kuha i radi, uključuje se funkcionalnije svjetlo. Kad se prostor koristi za druženje ili noćni prolazak, dovoljan je topliji i blaži sloj.
Što provjeriti prije nego odaberete kuhinjsku rasvjetu
- Radna ploha treba vlastitu rasvjetu; oko 500 lx može biti koristan orijentir, ali važan je i smjer svjetla.
- Kombinirajte opću, radnu i ambijentalnu rasvjetu umjesto da cijelu kuhinju rješavate jednim izvorom.
- Oko 3000 K daje topliji, a oko 4000 K neutralniji dojam; izbor prilagodite funkciji i atmosferi.
- Ne gledajte samo lumene – položaj i distribucija svjetla određuju koliko će radna ploha stvarno biti osvijetljena.
- Provjerite i kvalitetu reprodukcije boja, osobito tamo gdje pripremate i servirate hranu.
- Visinu visilica prilagodite svjetiljci, otoku, visini stropa i linijama pogleda; jedna brojka ne odgovara svakom prostoru.
Kuhinja i blagovaonica
Zaboravite načas na boju fronte – dobra se kuhinja projektira od instalacija i centimetara
Kuhinja je često jedna od najskupljih prostorija za opremanje u domu, a najlakše je zaljubiti se u pogrešnu stvar: nijansu fronte i broj ormarića. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat projektantica kuhinja Ivana Karlović pokazuje zašto ozbiljno projektiranje kreće obrnutim redoslijedom – od instalacija, dimenzija uređaja i prostora za kretanje.
Postoji jedno pravilo koje vrijedi provjeriti prije nego što potpišete ponudu za kuhinju: ako razgovor počinje bojom fronte, počeo je od kraja. Kuhinja je, osobito u otvorenom tlocrtu, mjesto gdje se najviše okupljamo, ali je istodobno i precizan sklop uređaja, instalacija i radnih ploha koji ili funkcionira ili vas svaki dan pomalo nervira.
Ivana Karlović, projektantica kuhinja, zato najprije gleda ono što se na kraju gotovo neće vidjeti. Gdje su voda i odvod? Gdje se može dovesti struja? Koji uređaji ulaze u prostor? Tek nakon tih odgovora ima smisla razgovarati o rasporedu elemenata, materijalima i bojama.
U postojećim stanovima položaj vode i odvoda često je jedno od prvih ograničenja jer njihovo premještanje može značajno zakomplicirati zahvat. Naravno, instalacije se mogu mijenjati ako projekt i budžet to dopuštaju, ali tada više ne govorimo o jednostavnom slaganju kuhinje nego o širem građevinskom zahvatu.
Kuhinjski trokut: zašto je redoslijed hladnjak – sudoper – kuhanje i dalje važan
Kad se zna gdje su instalacije, gradi se ono što Karlović naziva smislenim hodom – raspored u kojem najčešće radnje teku prirodnim slijedom. Klasičan primjer je kuhinjski trokut: hladnjak, sudoper i ploča za kuhanje kao tri ključne točke.
Iz hladnjaka uzmete namirnice, odložite ih, operete i pripremite kod sudopera, a zatim prijeđete prema zoni kuhanja. U većim i složenijim kuhinjama danas se često govori o radnim zonama umjesto o jednom trokutu, ali princip ostaje isti: smanjiti nepotrebno hodanje i napraviti logičan slijed rada.
Nekoliko suvišnih koraka ne čini se važnim na nacrtu, ali kada ih ponavljamo iz dana u dan, vrlo brzo postaju nešto što osjećamo u svakodnevnom korištenju kuhinje.
Prvo odaberite uređaje – ili barem njihove stvarne dimenzije
Idealan raspored lijepo zvuči dok ne stignu stvarni centimetri. Velik dio kuhinje zauzimaju uređaji, a njihove dimenzije nije dobro pretpostavljati. Mnogi kuhinjski moduli organizirani su oko širine od 60 centimetara, ali ploče za kuhanje, hladnjaci, pećnice, perilice i drugi uređaji postoje u različitim izvedbama.
Zato prije finaliziranja projekta treba znati barem koju vrstu uređaja planirate i koje su njihove točne dimenzije. Tek tada se može precizno rasporediti koliko mjesta ostaje za ladice, radnu plohu, visoke elemente i spremište.
To je jednostavna racionalna provjera: prije nego što maštate o broju ormarića, zbrojite što sve u kuhinji stvarno mora stati.
Iza fronti: zašto duboke ladice često pobjeđuju police
Funkcionalnost nije samo pitanje gdje stoje uređaji, nego i što se događa iza fronti. Upravo tu se donji ormarići s klasičnim policama sve češće zamjenjuju dubokim ladicama.
Logika je jednostavna. Kod ormarića s policom, da biste došli do stvari u stražnjem dijelu, često morate izvaditi ono što stoji ispred nje. Kod dobro organizirane duboke ladice sadržaj izvučete prema sebi i odmah ga vidite.
Karlović to sažima praktično: ne treba se izgubiti u vlastitom prostoru. Zato pri planiranju vrijedi obratiti pozornost i na kvalitetu mehanizama, vodilica i organizacije unutrašnjosti, a ne samo na izgled fronte.
Koliko prostora treba između elemenata – i što kada ga jednostavno nema?
Kod kuhinja s otokom ili paralelnim nizovima širina prolaza postaje jedna od ključnih mjera. Nije važno samo da osoba može proći, nego i da se vrata i ladice mogu otvoriti te da kuhinju mogu koristiti ljudi koji u njoj stvarno žive.
Karlović kao komotnu mjeru navodi oko 120 centimetara. U manjim stanovima takav razmak često nije moguće ostvariti pa se projekt prilagođava: oko 90 centimetara može biti radna mjera s kojom se susreće u praksi, dok je 80 centimetara već kompromis za vrlo skučen prostor i uglavnom jednu osobu.
Te brojke zato ne treba čitati kao univerzalnu formulu, nego kao upozorenje da prolaz nije ostatak prostora koji nam ostane nakon što nacrtamo elemente. On je dio projekta jednako kao i sami ormarići.
Kad arhitektura postavi uvjete: studija jednog konkretnog prostora
Idealni uvjeti su rijetkost, a kuhinja prikazana u prilogu dobar je primjer. Relativno je mala, a najveći izazov zadala je postojeća arhitektura – zid pun niša koji dijeli hodnik od kuhinje. Izvana danas djeluje kao mirna, jedinstvena ploha, ali iza nje se kriju elementi različitih dubina i iskoristivosti.
Upravo tu se vidi što funkcionalnost stvarno znači: ne slijepo slijeđenje pravila, nego njihovo prilagođavanje konkretnom prostoru. Dio zida imao je punu dubinu potrebnu za određene uređaje, dok su drugi dijelovi bili mnogo plići. Zato su zamrzivač, pećnica i hladnjak raspoređeni drukčije nego što bi možda bili u potpuno praznoj novogradnji.
Rezultat kompromisa ne mora biti lošiji projekt. Povišena pećnica, ladica ispod nje i drugačiji položaj hladnjaka mogu postati vrlo praktično rješenje upravo zato što su nastali iz stvarnih ograničenja prostora.
Više ormarića ne znači nužno bolju kuhinju
Gornji ormarići u ovoj kuhinji namjerno nisu ugrađeni na svako moguće mjesto. Da jesu, prostor bi, kako Karlović slikovito opisuje, mogao djelovati poput tunela.
To je pouka koja ide protiv prvog instinkta: u užim kuhinjama više ormarića ne mora značiti i bolju kuhinju. Spremište treba tražiti tamo gdje ga prostor može podnijeti bez gušenja prolaza, radne plohe i vizualne širine.
Funkcionalni kompromisi pritom ne znače da estetika mora nestati. U prikazanom projektu fronte su izvedene u keramici u kombinaciji s furnirom Revere Stream, čime je zadržana mirna, povezana ploha iako se iza nje kriju elementi različitih funkcija.
Prava provjera kuhinje je funkcionalnist
Na kraju je broj elemenata manje važan od toga kako ih koristite. Možete li bez prepreke otvoriti perilicu i ladice? Imate li dovoljno radne površine između ključnih zona? Jesu li sudoper, hladnjak i zona kuhanja u logičnom odnosu? Može li se po kuhinji kretati onoliko ljudi koliko je stvarno koristi?
Ako ti odgovori funkcioniraju, tek tada boja fronte postaje ugodan, a ne presudan izbor. Dobra kuhinja izgleda dobro zato što je prethodno dobro riješena – ne obrnuto.
Što provjeriti prije finaliziranja projekta kuhinje
- Gdje su voda, odvod, struja i ventilacija i što od toga planirate mijenjati?
- Koje točne uređaje planirate i koje su njihove stvarne dimenzije?
- Ostaje li dovoljno prostora za potpuno otvaranje vrata, ladica i perilice?
- Koliko ljudi će istodobno koristiti kuhinju i je li prolaz tome prilagođen?
- Jesu li hladnjak, sudoper i zona kuhanja povezani logičnim slijedom?
- Imate li dovoljno radne površine – a ne samo dovoljno ormarića?
You must be logged in to post a comment Login