Dizajn i trendovi
Upoznajte arhitekticu Sandru Meštrović, zaljubljenicu u visoku modu i interijere
Arhitektica čiji dizajn oduševljava
Za Sandru Meštrović, dipl. ing. arh., i dizajnericu interijera kažu da je vizionarka čiji dizajn priča posebnu priču. Što nije niti čudno jer studij scenografije koji je, između ostalog, završila, pomaže joj kreirati različite scene u interijeru i ostaviti posjetitelje bez daha…
Sandra, kako je arhitektura pronašla put u vaš život?
Pa mislim da sam s njom rođena. Jer nekako već kao dijete sam pokazivala sklonosti prema likovnom izričaju i oblikovanju i mislim da je arhitektura pronašla mene jer sam već u petom osnovne znala da ću ja biti arhitektica i da ću raditi ljudima kuće i domove.
Sandra Meštrović
Arhitekturu ste diplomirali u Zagrebu, studij ste nastavili u Firenci, a zatim u Milanu
Tako je. U Firencu sam zapravo došla po neko novo radno iskustvo i krenulo je ta profesionalna karijera u Firenci i zbog dozvole boravka sam odlučila upisati likovnu akademiju.
Svakako oduvijek sam željela upisat likovnu akademiju barem jednu godinu da se malo oslobodim tih okova u koje nas studij arhitekture ipak smješta. I na kraj, ne samo da sam upisala nego sam uz rad i završila sve četiri godine i to s izvrsnim rezultatima, moram se pohvalit.
Koliko je taj studij scenografije zapravo utjecao na vas kasnije i na vaš dizajn interijera?
Pa jako puno. Najviše na razmišljanje o svjetlu. Jer kroz, u scenografiji je svjetlo važno, a i zapravo svi prostori u kojima boravimo i privatni i poslovni, imaju više dnevnih scenografija, noćnih, večernjih i dosta na tome radim kao ugođaj ali isto tako i kao oblikovanje prostora. Svjetlo jako puno može oblikovat prostor. Tako da onda u svojim projektima, ne samo da se bavim opremanjem namještaja, nego sa tim svjetlom, baš idem onako do kraja, svaku lampu pomno odaberem, iako se kod mene lampe baš puno ni ne vide, više se vidi svjetlo. I što radi.
Što ste donijeli iz Italije sa sobom, iz tog radnog iskustva u Italiji u Zagreb?
Sad bi prvo rekla način života i spajanje ono ugodnog i korisnog, šta Talijani odlično rade, to mi prvo pada na pamet, ali da i u poslu isto tako, pokušavam cijelo vrijeme spojit to ugodno i korisno, uživat u procesu, radujem se svemu, radujem se svakoj fazi, a mislim da sam u Italiji jezik koji sam govorila koji je taj nekakav profinjeni, da sam ga tamo onako naučila perfektno, mislim na jezik u arhitekturi u interijerima specijalno.
I ta visoka moda, koja je stvarno vrlo specifična za Italiju i da ste se našli u središtu te mode, kakav je to zapravo bio osjećaj, pogotovo za jednu mladu ženu?
Meni je to bila onako najviša stepenica u interijerima za ono što sam ja još htjela naučiti i savladat. Visoka moda traži, ima određena pravila, izlaganje jako malo komada odjeće na policama tako da taj dizajn interijera tu stvarno dolazi do vrhunskog izražaja. Uz to rasvjeta mora biti savršena, točno pozicije na kojima se postavlja rasvjeta, da ne radite sjenu, da je dobro osvjetljeno, da u garderobi gdje će vam biti svjetlo, da se ne predomislite kad nešto probate i tako ima puno tih štoseva sitnih i to je jednostavno meni postao moj jezik, više o tome ne razmišljam nego jednostavno znam kako ću neke stvari raditi, to je velika škola.
Kad sami sebi uređujete nešto, kako to izgleda, koliko se to razlikuje?
To je najteže. Zato što je moj budžet u pitanju. A kriteriji su mi visoki ali budžet ne prati moje kriterije tako da tu sam baš na mukama. Evo sad sam imala situaciju da sam pokušavala napravit nešto kao ekonomično, ali sam zaključila da ja to neću moći gledat i onda sam sve mijenjala tako da sam napravila dupli trošak. Dobra škola, neću više tako.
Što je najveća inspiracija u vašem životu?
Trenutačno moja kćer. Ali, oduvijek je bila moja obitelj, otok Drvenik Veli, zajednička ljeta i slobodni trenutci na Drveniku i djedovina neka tamo koja je potpuno odvojena od civilizacije, malo robinzonska i to mi je moj zen.
Čisto more i taj poseban miris zraka na Drveniku. Da, da, i zvukovi i na proljeće miris cvijeta naranče, pa cvjetovi kad procvjetaju mendule pa kad su onako cijela stabla ta, ljeto opet ima druge svoje, samo cvrčke čuješ ali toliko da ih više ne čuješ, onda ta noć, dočekaš noć sa onom tišinom, gledaš zvjezdano nebo kakvog ovdje nema tako da to su meni neke moje onako zvijezde vodilje.
Vide li se te zvijezde vodilje u vašim interijerima?
Ja vjerujem da se vide. Jer to bi ja svakom htjela priuštit.
Jako mi se sviđa energija kojom vi zapravo pristupate svojim interijerima i sve one interijere koje ste vi radili, koje znam, svi baš odišu nekom posebnošću, što to zapravo unosite u prostor?
Mislim da jesam vizionar, kako većina i kaže za mene i ta strast nekako prema tom da to ispadne stvarno tako dobro kao što ja to vidim odmah u glavi i s tim valjda zarazim često i cijeli tim i same izvođače, nikom na početku nije jasno šta rade i nekad mi kažu, e mislio sam da si ovaj put pogriješila, ali na kraju, sad mi je tek jasno, uvijek ono do kraja treba doći da vide da je to kao dio neke cjeline i da ima svoju priču. Sve mora imati svoju priču.
Postoji li neki projekt koji niste radili, a da bi ga baš voljeli raditi?
Pa zapravo, svjetionik mi je uvijek bio pojam. Radila sam jedan workshop na temu baš sa Talijanima u Hrvatskoj u Splitu smo ga organizirali, na temu svjetionik kao oaza za bijeg od buke, od civilizacije, ne za bijeg stalni bijeg, nego bijeg u smislu da to je ono što meni moj Drvenik služi, da tamo dođem i uvijek posložim kockice na tvorničke postavke, da me ništa u životu ne može izbacit iz takta, promijenit, da znam tko sam i to se svaki put tamo složi. Mislim da svak treba tako neki svjetionik.
Intervju vodila: Jasmina Franjić
Dizajn i trendovi
Dizajneri interijera priznaju što nikada ne bi imali u svom domu
Iza svake odluke stoji iskustvo, pogreške iz prakse i vrlo jasni razlozi zašto su neke stvari jednostavno – isključene
Dizajneri interijera svakodnevno osmišljavaju prostore za druge. Prilagođavaju se željama klijenata, budžetima, rokovima i aktualnim trendovima. No kada uređuju vlastiti dom, pravila postaju stroža. Iza svake odluke stoji iskustvo, pogreške iz prakse i vrlo jasni razlozi zašto su neke stvari jednostavno – isključene.
Pitanje što dizajneri izbjegavaju u svom domu zapravo otkriva kako stručnjaci razmišljaju dugoročno.
Elementi koji zahtijevaju stalno održavanje, brzo izlaze iz mode ili stvaraju vizualni kaos prvi su na listi za izbjegavanje. Interijer, slažu se, ne bi trebao stvarati dodatni stres.
Što dizajneri izbjegavaju u svom domu kada je riječ o održavanju
Jedno od ključnih načela odnosi se na održavanje. Matej Kušević ističe kako prilikom projektiranja uvijek razmišlja o tome kako će se stan koristiti i održavati. Ideja je da prostor služi vlasniku, a ne obrnuto.
U vlastitom domu, kaže, nikada ne bi birao rješenja zbog kojih bi morao provoditi slobodno vrijeme brinući o površinama, osjetljivim materijalima ili stalnom čišćenju. Zbog toga prednost daje materijalima koji su jednostavni za održavanje i funkcionalnim rješenjima koja olakšavaju svakodnevicu.
Otvorene police u kuhinji jedan su od primjera koje bi preskočio. Iako djeluju atraktivno na fotografijama, u praksi podrazumijevaju masnoću, prašinu i stalnu potrebu za urednošću. Kataloški izgled teško je dugoročno održati.
Trendovi koji ne prolaze test vremena
Kada se govori o tome što dizajneri izbjegavaju u svom domu, često se spominju rješenja koja snažno definiraju prostor, ali ga istovremeno čine manje prilagodljivim.
Cvjetne tapete, primjerice, mogu dominirati interijerom i vizualno “zaključati” prostor u jednoj sezoni ili raspoloženju. Dizajneri su svjesni da se stil i potrebe mijenjaju, pa radije biraju neutralniju podlogu koju je lakše nadograditi detaljima.
Slično vrijedi i za mikrocement. Iako je posljednjih godina iznimno popularan, njegova kvaliteta uvelike ovisi o izvedbi. Loša aplikacija može rezultirati pukotinama i neravninama, a popravci su zahtjevni. Upravo zbog rizika vezanog uz izvedbu, dio dizajnera ne bi ga postavio u vlastiti prostor.
Je li mikrocement stvarno najbolji izbor za vaš dom? Otkrivamo sve prednosti i mane
Boje koje stvaraju nelagodu
Boje i podne obloge snažno utječu na doživljaj prostora. Dizajnerica Lucija Vita Hanžić otvoreno govori kako bi izbjegla sivi pod, osobito sivi laminat.
Iako je sivi laminat jedno vrijeme bio vrlo popularan, u praksi često unosi hladnoću u prostor. Čak ni obilje prirodnog svjetla ne može uvijek ublažiti taj dojam. Iskustvo pokazuje da prostor s dominantnom sivom podlogom može djelovati distancirano i teško ga je vizualno “utopliti”.
Umjesto toga, preporučuje toplije neutralne nijanse drva koje se lakše kombiniraju s ostalim materijalima. Siva boja može funkcionirati kao akcent ili u sofisticiranijoj izvedbi, primjerice u taupe nijansi, no kao osnovna baza zahtijeva vrlo pažljivo balansiranje.
Luksuz koji traži kompromis
Prirodni materijali često su simbol luksuza, ali njihova ljepota dolazi s odgovornošću. Travertin, koliko god estetski privlačan, porozan je i osjetljiv. U kuhinji, gdje su vlaga i mrlje svakodnevica, može upiti tekućine i promijeniti izgled.
Travertin – prirodni dekorativni kamen koji se uklapa u svaki prostor
Redovita impregnacija može smanjiti rizik, ali zahtijeva disciplinu. Upravo zato mnogi dizajneri biraju keramičke pločice koje imitiraju kamen. Nude sličan vizualni dojam, ali su otpornije i prilagođene intenzivnoj uporabi.
Ovakve odluke pokazuju da je ravnoteža između estetike i funkcionalnosti ključna.
Kuhinjski otok nije univerzalno rješenje
Trendovi ponekad zanemaruju realne prostorne proporcije. Kuhinjski otok, primjerice, ima smisla samo u dovoljno velikim ili jasno linearnim prostorima.
Dizajner Oskar Mendica ističe da oko otoka mora postojati dovoljno mjesta kako bi bio funkcionalan i estetski opravdan. Ako se postavi u premalu kuhinju, može narušiti protočnost i smanjiti kvalitetu prostora.
Upravo zato je važno razumjeti kontekst. Ono što dobro funkcionira u jednom prostoru, ne mora nužno biti dobro rješenje za drugi.
Što dizajneri izbjegavaju u svom domu, a što biraju
Ako analiza što dizajneri izbjegavaju u svom domu otkriva iskustvo, onda izbori koje uvijek ponavljaju otkrivaju njihove prioritete.
Namještaj po mjeri, izveden od poda do stropa i od zida do zida, omogućuje maksimalno iskorištavanje prostora. Frontama bez ručki, s tip-on sustavom, postiže se uredan izgled i jednostavnije održavanje.
Topli materijali poput oraha redovito su među prvim izborima. Bilo da je riječ o prirodnom drvu ili kvalitetnoj imitaciji, njegova tekstura i dubina boje stvaraju osjećaj topline i trajnosti.
U kupaonicama i kuhinjama često se biraju keramičke pločice u imitaciji kamena, u neutralnim bež tonovima. Takvi materijali nude dojam elegancije, ali su prilagođeni realnim uvjetima korištenja, osobito u manjim prostorima.
Dizajn i trendovi
Skica ili namjštaj? Stvarno-nestvarni svijet Jinila Parka
Jinil Park je južnokorejski dizajner i umjetnik čiji rad pomiče granice klasičnog dizajna namještaja kroz spoj umjetnosti, crteža i funkcionalne forme. Njegova najpoznatija kolekcija, nazvana „Drawing Furniture“, redefinira način na koji promatramo svakodnevne objekte i ukazuje na to da namještaj može biti više od korisnog predmeta — može biti i vizualna poezija u prostoru.
Koncept: od skice do stvarnosti
U srcu Parkovog dizajna nalazi se jedinstvena ideja — dopustiti skici da postane trodimenzionalni objekt. Umjesto da crteži služe samo kao predložak, oni postaju temeljna struktura svakog komada. Park uzima crtež napravljen rukom, zatim ga reinterpretira i proizvodi pomoću metalnih žica različitih debljina. Te žice se pažljivo savijaju, kovitlaju i zavaruju kako bi replicirale spontani i organski izgled linija.
Rezultat su komadi koji, na prvi pogled, izgledaju kao da su „skliznuli“ iz crteža u stvarnost – poput fantastičnih 2D prikaza pretvorenih u realne trodimenzionalne objekte.
Estetika i funkcionalnost
Parkovi komadi nisu samo vizualno fascinantni — oni su i funkcionalni. Unatoč izgledima koji varaju oko, svaka stolica, stol ili lampa iz njegove kolekcije dovoljno je čvrsta i upotrebljiva u svakodnevnom prostoru. Kroz ovaj proces, Park ilustrira kako grub, gotovo skicirani crtež može postati stabilna struktura, spajajući intuitivnu umjetnost s inženjerskom preciznošću.
Umjetnički pristup i filozofija
Jinil Parkov rad privukao je međunarodnu pažnju i bio je predstavljen na raznim dizajnerskim platformama i biennalima. Njegova metoda transformacije jednostavne oznake u kompleksnu skulpturalnu formu istaknula je njegov inovativni pristup dizajnu i utjecala na percepciju namještaja kao umjetničkog izraza. Namještaj Jinil Parka predstavlja konceptualnu revoluciju u dizajnu — spoj umjetnosti i funkcionalnosti u svakodnevnim objektima. Njegova serija „Drawing Furniture“ poziva korisnike i dizajn entuzijaste da sagledaju namještaj ne samo kao predmet, već kao priču, ideju i vizualnu igru percepcije.
