Interijeri
Trendovi u svijetu drvenih podnih obloga
Galeković drveni podovi – autentičnost na prvom mjestu
Kod uređenja ili preuređenja kuća, stanova ili vikendica, većina traži neke nove drvene podove. Privlačan izgled ili stil više nisu dovoljni – traži se nešto autentično. Vodi se računa oko izdržljivosti, trajnosti i vrijednosti, ali često se traži i nešto dodatno što će vas razlikovati od ostalih. Zato se biraju drveni podovi koji će otkriti mnogo više o ukusu, vrijednostima i stvarima koje su vam važne u životu.
Današnji trendovi nisu stvarani samo modom ili nastojanjem da ostanete ukorak sa susjedima. Trendovi su odrazi želja ljudi da unesu dašak prirode u svoje domove kako bi mogli uživati u autentičnoj prirodnoj ljepoti.
U današnja vremena kada je sve ubrzano, kada su takozvani pametni telefoni neophodno sredstvo za život, kada smo konstantno on-line i u pokretu, gdje možemo naći smirenje i ravnotežu? Mnogi od nas se okreću prirodi te prisjećanju na ”sporija” vremena. Autentičnost dolazi iz želje da drveni podovi budu inspirirani prošlošću, da nas zavedu, da nam pomognu da nađemo ravnotežu i osjećamo se spokojnije. Klasični parket malih dimenzija, masivni podovi velikih dimenzija, ”ručno hoblani” podovi, četkani podovi, boje ili pak kombinacije boja, sve to daje mogućnost da se izrazimo na sebi jedinstven način – način koji nas najbolje odražava.
Klasični masivni parket definitivno podsjeća na nekadašnja vremena, ali novim načinima obrade, te velikim mogućnostima slaganja i kombiniranja (raznih vrsta drva, boja, uzoraka) iz njega se može dobiti mnogo više nego što se uopće očekuje. Pogodan je za uređenje u starinskom, klasičnom ali i modernom stilu, samo je potrebna kreativnost.
Masivni podovi ostavljaju dojam čvrstine i topline, a posebno u hladno zimsko vrijeme kada nude poseban ugođaj koji je nezamjenjiv. Kroz klasifikaciju već se formira stil, jer se bolje klase bez kvrga i ravnijeg goda koriste za modernije prostore (najčešće u nekoj boji), dok kod rustikalnijeg uređenja koriste se niže klase gdje su dopuštene velike kvrge, jaka struktura, bjelika i diskoloracija. U tom slučaju najčešće se ne koriste boje već drvo ostaje u svojoj prirodnoj boji. Kombiniranjem obrada (tipa četkanja i ”ručnog hoblanja”), boja i finiša stvarno možete iskazati svoju osobnost.
Ručno hoblani podovi se u originalnom stanju teško danas mogu naći. Nekada se nakon postavljanja parketa jednostavnim ručnim hoblićem morao skinuti tanki površinski sloj drvenog poda da se što više izravna. Tu je od presudne važnosti bilo umijeće i trud majstora, te su uvijek ostajali tragovi hoblića koji su bili znak da je drvo ručno obrađivano. Osjećaj kada se bosom nogom hoda po takvoj površini se ne može usporediti ni sa čime. Sa svakim korakom možete osjetiti lagane neravnine i toplinu drveta koje vas podsjećaju na trud koji je uložen u obradu vašeg drvenog poda.
Četkanje drvenih podova je ponajviše postalo popularno povećanjem korištenja ulja kao završne obrade. Ulje ostavlja toplinu i teksturu drveta na dodir te se četkanjem još više izrazi ta tekstura. Danas se ne četkaju samo uljani podovi, već se ta metoda koristi i kod lakiranih čime se dobiva nešto posebno i različito.
Boje se kod današnjih podova sve učestalije koriste. Zašto bi drveni pod bio ograničen bojom drveta? Kod toniranja gotovih podova postoje razni tonovi bijele, sive, smeđe, crne, i crvene. Ako to nije dovoljno, parket možete bajcati u bilo koju duginu boju. Posebno se koriste u modernim dizajnerskim interijerima čime se izražava umjetnička nota pojedinca na najvećem umjetničkom platnu u interijeru. Izbor je širok, isto tako i kombinacije boja, tako da četkanjem pore budu istaknute u jednoj a ostatak drveta u drugoj boji. Ljudi se još najčešće odlučuju za prirodne boje drveta, ali ako hoćete biti drugačiji od drugih, boja je sigurno dobar način.
Interijeri
Piši briši tapeta za sve uzraste
Podsjetnici na zidovima i frižiderima mogu se vidjeti u gotovo svakom domu. Prvo smo voljeli perive boje za zidove, a sad smo se zaljubili u „Piši briši“ tapete.
Tapete su se vratile na velika vrata i postale su zanimljiv način za unijeti promjenu u interijer. Moderne tehnologije donijele su brojne mogućnosti foto tapeta koje su mogu izraditi prema željama, a da bi dobro izgledale važno je pravilno pripremiti zid za lijepljenje tapete.
Kako pripremiti zidove?
Antun Kufner iz Foto tapete Zg, objasnio je da je najbitnije je da zid bude ravan i da ne bude prašine. Ako je zid hrapav ili puno prašine na zidu, onda najbolje pregletat zid i obavezno staviti impregnaciju kako bi se tapeta dobro držala. Foto tapete Zg svojim kupcima nude video uputstva montaže, objašnjavaju kako se postavljaju tapete korak po korak, da ljudima bude jednostavnije.
Princip lijepljena je sličan, ali kada se lijepi tapeta na bazi ljepila, jednostavnije je ako slučajno pogriješite, nju možete micati po zidu, a ako je to samoljepljiva tapeta i lijepilo se zalijepi na zid onda je već teško spasiti tapetu, kaže Kufner.
Antun Kufner, Foto tapete Zg
Piši briši tapete su hit!
Sve popularnije su tzv. Piši briši tapete – foto tapete s posebnim premazom zbog kojeg se po njima može pisati i podsjećaju na školsku ploču. Idealne su za svaki prostor, a djeca će ih obožavati. Piši briši tapete mogu biti crne i bijele.
Po bijeloj fototapeti može se pisati samo flomasterom, a po crnoj piši briši tapeti može se pisati i kredom ili flomaster kredom. Mi preporučujemo flomaster kredu jer je jednostavnije i ljepše izgleda, objasnio je Kufner.
Piši briši tapete su samoljepljive i jednostavno se postavljaju. Nakon što se odredi mjesto postavljanja, ukloni se dio zaštite, a zatim se raklom, plastičnom pločicom s tkaninom, ispuhuje zrak skupljen ispod tapete i Piši briši tapeta odmah je spremna za korištenje.
Što se tiče održavanja piši briši tapeta, za bijelu piši briši tapetu vam je potrebna suha krpica, za crnu tapetu vam je potrebna mokra krpa, rekao je Kufner.
Kad vam dosadi, tapeta se jednostavno može ukloniti. Ako zid ima samo jedan sloj boje, tapete ga neće oštetiti, dok kod više slojeva, možete očekivati djelomično skidanje boje.
Interijeri
Važnost dobre organizacije stana
Za dobar stan nije presudna kvadratura već dobra tlocrtna organizacija, a to podrazumijeva da su prostorije smisleno i funkcionalno povezane.
Stanovi se standardno dijele prema veličini i broju soba, tako imamo jednosobne, dvosobne, trosobne i četverosobne stanove te one s više soba.
Kako bi postigli neki komfor stanovanja u tim stanovima, neke standardne dimenzije jednosobnog stana su 25 do 35 metara kvadratnih, dvosobnog 35 do 45 metara kvadratnih, trosobnog 55 do 75, a četverosobnog 75 do 95 metara kvadratnih, objasnila je Tatjana Liktar Elez, dipl. ing. arh.
Tatjana Liktar Elez, dipl. ing. arh.
Jednosobni stan ima jednu sobu koja služi kao dnevna i spavaća soba, a dvosobni stan znači da ima jednu izdvojenu spavaću sobu i dnevni boravak. Dvosobni stan ima dvije odvojene spavaće sobe i dnevnu i tako dalje.
Broj osoba na broj soba
Tatjana Liktar Elez kaže da se stanovi projektiraju za određeni broj osoba, ne možemo baš nagurati previše ljudi u premali stan pa tako za neki komforan život u jednosobnom stanu bi trebalo stanovati jedna do dvije osobe, u dvosobnom dvije do tri, u trosobnom tri do četiri, u četverosobnom četiri do pet i tako dalje.
Svaka prostorija ima minimalnu veličinu koja je proizašla iz namjene prostorije i dimenzija čovjeka. Što se tiče same konkretne kvadrature, kod kuhanja je neka kvadratura pet kvadrata za male stanove do deset kvadrata za veće stanove. Kod soba je to 10 kvadrata za jednu osobu ili 12 kvadrata za bračni par te kod djece 8 kvadrata za jedno dijete i 10 kvadrata za dvoje djece, kaže arhitektica Liktar Elez.
Integrirana kuhinja
Da bi se u kuhinju postavili osnovni elementi, potreban je minimalno tri metra dug zid, a za dobru funkcionalnost ispred kuhinjskog elementa potrebno je barem 110 centimetara praznog prostora.
Tatjana Liktar Elez iz iskustva govori da u današnjem projektiranju vrlo često kuhinje nisu više samostalni prostori, zatvorene kuhinje nego se one integriraju u prostor stana. Na taj način ne samo da se štedi na kvadratima već se i to kuhanje povezuje s dnevnim aktivnostima, tako da je kuhinja najčešće povezana s kuhinjom i dnevnim boravkom u jedan open space.
Odlučite li se za otok koji vizualno odvaja kuhinju od blagovaone ili dnevne sobe, njegova dubina trebala bi biti 60 centimetara, koliko se koristi i za standardne kuhinjske elemente dok dužinu diktira prostor.
Razmak između kuhinjskog elementa i otoka bi trebao biti barem 110, 120 da bi se svi elementi mogli normalno otvarati i koristiti, a ako u okolni prostor predviđamo i neke stolice za blagovanje, onda i više, kaže Liktar Elez.
Za smještaj blagovaonskog stola za šest osoba, prostor blagovaonice trebao bi biti minimalno tri puta dva i pol metra. Kod odabira stola, prostor treba pažljivo izmjeriti jer namještaj u velikim salonima izgleda manje nego što doista jest. Prilikom uređenja prostora, optimalna veličina i količina namještaja doprinijeti će osjećaju prostranosti na što će utjecati i visina prostora.
Danas je neki standard 2 metra 60 za stambeni prostor, potrebna nam je dovoljna količina prozora, znači dovoljno osvjetljenja te ukoliko je moguće što veća povezanost s vanjskim prostorom. Kad govorimo o osvjetljenju i o prozorima, školsko projektiranje je da veličina prozora odnosno stakla bi trebala biti bar jedna sedmina veličine sobe, izjavila je Liktar Elez za Dom na kvadrat.
Kod kupnje stana, obično je kvadratura ključna, no, dobra organizacija prostora i eliminacija pasivnih dijelova, poput dugačkih hodnika, presudne su za funkcionalnost životnog prostora.
You must be logged in to post a comment Login