Uređenje interijera
Stan u kojem su nastali romani Marije Jurić Zagorke
Kritika joj nije bila sklona, no njene se knjige čitaju i danas. Bila je prva politička novinarka i borila se za ženska prava. Osnovala je časopis Hrvatica, koji je ugašen dolaskom NDH i tada joj je zaplijenjena sva imovina. Ona je Marija Jurić Zagorka, a njen memorijalni stan i baština očuvani su do danas.
Borila se za ženska prava
Iznad zagrebačke tržnice Dolac nalazi se memorijalni stan Marije Jurić Zagorke. 134 kvadratna metra površine, otkrivaju povijest žene koja se borila za ženska prava. Zagorka se u taj stan doselila krajem tridesetih godina, a njegova veličina govori o njenoj financijskoj moći.
Stalni postav smješten je u Zagorkinu nekadašnju radnu sobu, u kojoj su nakon Drugog svjetskog rata živjeli njezini sustanari.
Sav namještaj je originalan
“Naša današnja predavaonica bio je dnevni boravak, a knjižnica je bila Zagorkina spavaća soba. Također imamo malo predvorje, gdje nam je i danas predvorje također, a tu nam je uvijek i naša voditeljica ureda, netko tko će goste prvi dočekati. Njezina kupaonica je danas naša čajna kuhinja i imamo još dvije prostorije koje su nam uredske, a nekad su bile kuhinja i soba za djevojku koja je pomagala u kući”, govori Ana Zbiljski, voditeljica Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke.
Iako su neke prostorije preuređene u ured Udruge koja se brine o Zagorkinom stanu i baštini, stalni postav čini originalan namještaj naše spisateljice. Od radnog stola, sofe, dvosjeda, ormara u kojem se drže lente, sve je originalno.
Pisaća mašina kao najbitniji segment Zagorkina doma
Dašak prošlosti i taj neponovljiv um prožeti su kroz atmosferu stana, a uzbuđenje izaziva Zagorkina pisača mašina na kojoj je nastala većina njezinih romana.
Ipak, kada bi Zagorka stvarala novi roman zaposlila bi tipkačicu. Ona bi legla na kauč, pokrila oči crvenom maramom i diktirala bi novi nastavak. Ono što je zanimljivo jest da je ona dnevno znala promijeniti čak dvije ili tri tipkačice, stoga možemo samo zamisliti koliko je bila razvijena njezina mašta i koliko je mogla stvarati.
Brojne anegdote
Renovacija stana vođena je i starim fotografijama te su zidovi prepuni slika, kako bi se dočaralo kakav je stan bio dok je Zagorka u njemu živjela. Stručno vodstvo priča razne anegdote tijekom obilaska, a daju uvid u utjecaj njenih romana na čitatelje.
Pričalo se da je na radnom stolu imala figurice svojih likova, no, navodno to nije bila istina.
Prema predaji i fotografijama, Zagorkin stol uvijek je bio prepun papira, novina i knjiga, a danas se na njemu nalaze izdanja Jutarnjeg lista koji je objavljivao roman Gordana u nastavcima.
Bogata baština budi maštu
Sačuvana je jedna Zagorkina slika, akvarel mrtve prirode. Zidovi daju počast Ženskom listu te podsjećaju na njenu predanost ženama, a impresivna kolekcija Zagorkine baštine budi maštu.
Veliki dio toga bio je u stanu ili na tavanu, no, naravno sve je zahtijevalo pomnu restauraciju jer je bilo u lošijem stanju. Jedan dio dali su ljubitelji Zagorke, a ponajviše obitelj Car koji su Zagorkini nasljednici i koji imaju i druge njezine predmete.
Ne zna se točno kada je Zagorka unajmila stan, pretpostavlja se da tijekom Drugog svjetskog rata čak nije tu niti živjela, jer joj je sva imovina bila oduzeta.
Bitna figura javnog života
Ormar s restauriranim lentama priča o Zagorkinoj involviranosti u kazalište i život grada.
Lente su se nekad davale sa vijencem, bilo cvjetnim ili lovorov vijencem, što se često donosilo u kazalište. Bilo je to povodom neke praizvedbe, premijere, obljetnice, rođendana, bilo kakva svečana svečana okolnost. Zagorka ih je imala 85, najstarija je iz 1904. koju je dobila povodom praizvedbe Evice Gupčeve.
Hodati istim prostorom kao Zagorka, čuti škripu parketa i prisjetit se svih romana koje je napisala, doživljaj je koji će vas na kratko staviti u neke davne godine.
Dekoracije i detalji
Umjetno božićno drvce: Prolazni trend ili održiva blagdanska odluka?
Stručnjaci ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno
Sve više kućanstava za Božić bira umjetno božićno drvce. Razlozi su jasni – jednostavno održavanje, dugotrajnost i činjenica da moderni modeli izgledom sve uvjerljivije oponašaju prirodno drvce. Umjetno božićno drvce danas više nije kompromis, već promišljena odluka prilagođena suvremenom načinu života.
Umjetni ili ipak pravi bor? Evo kako odabrati božićno drvce za vaš dom
Što je trenutno u trendu i na što obratiti pažnju pri kupnji, doznali smo u Lesnini, gdje se ponuda umjetnih božićnih drvaca iz godine u godinu značajno proširuje.
Umjetno božićno drvce prilagođeno svakom prostoru
Jedna od najvećih prednosti koju nudi umjetna jelka jest velik izbor dimenzija i oblika. U ponudi su modeli za manje stanove, ali i raskošna drvca za velike dnevne boravke.
Kako ističe Valentina Lafter Filipčić, prodajna savjetnica u Lesnini, kupci mogu birati između užih i nižih umjetnih božićnih drvaca za ograničene prostore te robusnijih modela za veće interijere. Visine se kreću od oko 120 centimetara pa sve do gotovo prirodnih, impozantnih dimenzija.
Kako je umjetno božićno drvce postalo gotovo neprepoznatljivo od pravog
Razvoj tehnologije izrade značajno je promijenio izgled umjetnog božićnog drvca. Današnji modeli izrađuju se od PVC i PE polimera koji se oblikuju u trodimenzionalne iglice lijevane u kalup, zbog čega drvca izgledaju iznimno realistično.
Posebna se pažnja posvećuje gustoći grana, prirodnoj boji iglica i detaljima poput imitacije snijega, koja je sve popularnija među kupcima koji žele zimsku atmosferu tijekom cijelog prosinca.
Praktičnost umjetnog božićnog drvca u svakodnevnom životu
Osim izgleda, umjetno božićno drvce donosi i niz praktičnih prednosti. Modularna konstrukcija omogućuje jednostavno sastavljanje i rastavljanje, a nakon blagdana drvce se lako sprema i ne zauzima prostor tijekom ostatka godine.
U urbanim stanovima, gdje je skladištenje često izazov, ta se funkcionalnost posebno cijeni. Većina modela osmišljena je tako da se može kompaktno sklopiti i pohraniti u ormar, spremište ili podrum.
Umjetno božićno drvce i kućni ljubimci
Posebni modeli umjetnog božićnog drvca osmišljeni su i za domove s kućnim ljubimcima. Kod nekih su modela donje grane namjerno reducirane ili izostavljene kako bi se spriječilo da mačke i drugi ljubimci dođu do kuglica i ukrasa.
Kako bi drvce i dalje izgledalo skladno, donji dio često se dodatno ukrašava košarama, tkaninama ili dekorativnim podlogama koje ujedno skrivaju stalak.
Je li onda umjetno božićno drvce održiv izbor?
Iako se umjetni bor često doživljava kao održivija opcija, važno je sagledati i njegovu proizvodnju – plastiku, metal, energiju i transport. No kvaliteta izrade danas je znatno viša nego prije, pa jedno drvce može trajati dugi niz godina.
Stručnjaci zato ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno. Kupnja kvalitetnog modela s namjerom višegodišnje upotrebe znatno smanjuje njegov ukupni ekološki otisak.
Umjetno božićno drvce kao promišljena blagdanska odluka
Današnje umjetno božićno drvce uspješno spaja estetiku, praktičnost i dugotrajnost. Iako ne može zamijeniti miris pravog bora, nudi stabilnost, jednostavno održavanje i vizualnu dosljednost iz godine u godinu.
Za mnoge obitelji ono postaje logičan blagdanski izbor – ne kao zamjena tradicije, već kao suvremena alternativa prilagođena ritmu današnjeg života.
Uređenje interijera
Božićno drvce akademske slikarice Diane Sokolić kao osobna arhiva uspomena
U moru savršeno stiliziranih božićnih drvaca, rijetko se naiđe na ono koje ne slijedi trendove, nego vlastiti život. Pronašli smo upravo takav primjer – bor ukrašen uspomenama, darovanim kuglicama i osobnim pričama, gdje svaka kuglica ima svoje ime i godinu, kako se ne bi zaboravilo kada je i od koga stigla.
Božićno drvce Diane Sokolić nije tek blagdanski ukras, već osobna kronika života, odnosa i uspomena. U domu akademske slikarice bor se ne kiti prema trendovima, već prema emocijama – svaka kuglica ima svoje ime, godinu i priču koja se pamti.
U ovom domu Božić počinje visoko – toliko visoko da se bor kiti uz pomoć ljestvi i jedne posebne osobe.
Bor koji se kiti uz ljestve i zajedništvo
Dianin božićni bor visok je čak 3,5 metra, pa pripreme za njegovo ukrašavanje započinju već početkom prosinca. Bor kupuje u isto vrijeme kada mali gradovi i velike tvrtke biraju svoja drvca, a kiti ga rano, jer joj upravo taj trenutak označava početak blagdanskog ugođaja.
No ovakav bor ne bi bio moguć bez pomoći njezine kćeri. Zajedno ga kite svake godine, uz unaprijed pažljivo posložene ukrase i lampice. Iako samo kićenje ne traje dugo, raskićivanje je znatno opsežniji posao – jer svaka kuglica traži pažnju i mjesto kojem pripada.
Broj kuglica nije važan – osjećaj jest
Na pitanje koliko kuglica ima na ovako velikom boru, odgovor je jednostavan: dovoljno da broj postane nebitan. Ovdje se ništa ne broji – ni kuglice, ni godine, ni uspomene.
Svaka kuglica nosi emotivnu vrijednost. Dio njih potječe iz Dianinog djetinjstva, dio iz djetinjstva njezina supruga, a mnoge su stigle kao darovi. Za jedan okrugli rođendan zamolila je prijateljice da joj umjesto klasičnih poklona daruju božićnu kuglicu. Tako se bor s vremenom pretvorio u zbirku ljudi koje voli.
Neki od tih ljudi danas više nisu prisutni, ali su i dalje tu – na granama bora. Upravo zato, kaže Diana, njezin Božić ima smisao: okružena je ljudima koji su dio njezina života, prošlosti i sadašnjosti.
Kada grana nema dovoljno, a uspomena ima previše
Redoslijed kićenja postoji – barem u teoriji. Počinje se s manjim kuglicama i visuljcima, a kako se grane šire, dolaze veći ukrasi. No vrlo brzo pravila popuštaju. Uvijek ima previše ukrasa i premalo grana.
Rješenje se pronalazi u improvizaciji: kuglice se nižu na flaks i vise tamo gdje grane ostavljaju praznine. Tako bor s vremenom poprima vlastitu logiku, bez stroge simetrije i bez plana. Ono što započne s redom, završi u kontroliranom neredu – ali neredu punom smisla.
Bor koji ne prati trendove, nego život
Dianin bor nekada je bio srebrn, s obojenim lampicama. No kako su kuglice i ukrasi počeli dolaziti kao osobni darovi, bor se promijenio. Više nisu bile samo kuglice – svaka je postala nečiji mali autoportret. Danas je bor šaren, s raznobojnim lampicama i ukrasima koji ne prate aktualne trendove. Nema bijelih svjetala, mašni ni stilskih pravila. Ovo je, kako sama kaže, potpuno netrendi bor – ali zato iznimno emotivan.
Božićno drvce Diane Sokolić nije scenografija, nego atmosfera. Nije trend, nego tradicija. Na njegovim granama ne svjetlucaju samo kuglice, već ljudi, godine i sjećanja – pažljivo sačuvani, da se ne zaborave.
Božićno drvce Diane Sokolić kao umjetnički izraz
Dianin bor nije dekor za fotografiranje niti stilistička vježba. On je atmosfera. Nije trend, nego tradicija. Na njegovim granama ne svjetlucaju samo kuglice, nego godine, ljudi i sjećanja.
I upravo zato podsjeća na ono što Božić u svojoj suštini jest – ne savršena slika, nego osjećaj koji ostaje.
