Uređenje interijera
Stan u kojem su nastali romani Marije Jurić Zagorke
Kritika joj nije bila sklona, no njene se knjige čitaju i danas. Bila je prva politička novinarka i borila se za ženska prava. Osnovala je časopis Hrvatica, koji je ugašen dolaskom NDH i tada joj je zaplijenjena sva imovina. Ona je Marija Jurić Zagorka, a njen memorijalni stan i baština očuvani su do danas.
Borila se za ženska prava
Iznad zagrebačke tržnice Dolac nalazi se memorijalni stan Marije Jurić Zagorke. 134 kvadratna metra površine, otkrivaju povijest žene koja se borila za ženska prava. Zagorka se u taj stan doselila krajem tridesetih godina, a njegova veličina govori o njenoj financijskoj moći.
Stalni postav smješten je u Zagorkinu nekadašnju radnu sobu, u kojoj su nakon Drugog svjetskog rata živjeli njezini sustanari.
Sav namještaj je originalan
“Naša današnja predavaonica bio je dnevni boravak, a knjižnica je bila Zagorkina spavaća soba. Također imamo malo predvorje, gdje nam je i danas predvorje također, a tu nam je uvijek i naša voditeljica ureda, netko tko će goste prvi dočekati. Njezina kupaonica je danas naša čajna kuhinja i imamo još dvije prostorije koje su nam uredske, a nekad su bile kuhinja i soba za djevojku koja je pomagala u kući”, govori Ana Zbiljski, voditeljica Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke.
Iako su neke prostorije preuređene u ured Udruge koja se brine o Zagorkinom stanu i baštini, stalni postav čini originalan namještaj naše spisateljice. Od radnog stola, sofe, dvosjeda, ormara u kojem se drže lente, sve je originalno.
Pisaća mašina kao najbitniji segment Zagorkina doma
Dašak prošlosti i taj neponovljiv um prožeti su kroz atmosferu stana, a uzbuđenje izaziva Zagorkina pisača mašina na kojoj je nastala većina njezinih romana.
Ipak, kada bi Zagorka stvarala novi roman zaposlila bi tipkačicu. Ona bi legla na kauč, pokrila oči crvenom maramom i diktirala bi novi nastavak. Ono što je zanimljivo jest da je ona dnevno znala promijeniti čak dvije ili tri tipkačice, stoga možemo samo zamisliti koliko je bila razvijena njezina mašta i koliko je mogla stvarati.
Brojne anegdote
Renovacija stana vođena je i starim fotografijama te su zidovi prepuni slika, kako bi se dočaralo kakav je stan bio dok je Zagorka u njemu živjela. Stručno vodstvo priča razne anegdote tijekom obilaska, a daju uvid u utjecaj njenih romana na čitatelje.
Pričalo se da je na radnom stolu imala figurice svojih likova, no, navodno to nije bila istina.
Prema predaji i fotografijama, Zagorkin stol uvijek je bio prepun papira, novina i knjiga, a danas se na njemu nalaze izdanja Jutarnjeg lista koji je objavljivao roman Gordana u nastavcima.
Bogata baština budi maštu
Sačuvana je jedna Zagorkina slika, akvarel mrtve prirode. Zidovi daju počast Ženskom listu te podsjećaju na njenu predanost ženama, a impresivna kolekcija Zagorkine baštine budi maštu.
Veliki dio toga bio je u stanu ili na tavanu, no, naravno sve je zahtijevalo pomnu restauraciju jer je bilo u lošijem stanju. Jedan dio dali su ljubitelji Zagorke, a ponajviše obitelj Car koji su Zagorkini nasljednici i koji imaju i druge njezine predmete.
Ne zna se točno kada je Zagorka unajmila stan, pretpostavlja se da tijekom Drugog svjetskog rata čak nije tu niti živjela, jer joj je sva imovina bila oduzeta.
Bitna figura javnog života
Ormar s restauriranim lentama priča o Zagorkinoj involviranosti u kazalište i život grada.
Lente su se nekad davale sa vijencem, bilo cvjetnim ili lovorov vijencem, što se često donosilo u kazalište. Bilo je to povodom neke praizvedbe, premijere, obljetnice, rođendana, bilo kakva svečana svečana okolnost. Zagorka ih je imala 85, najstarija je iz 1904. koju je dobila povodom praizvedbe Evice Gupčeve.
Hodati istim prostorom kao Zagorka, čuti škripu parketa i prisjetit se svih romana koje je napisala, doživljaj je koji će vas na kratko staviti u neke davne godine.
Pametna tehnologija u domu
Bang & Olufsen već 100 godina spaja zvuk, dizajn i arhitekturu
Bang & Olufsen obilježava 100 godina postojanja predstavljanjem audio proizvoda koji spajaju vrhunski zvuk, održivost i bezvremenski dizajn prilagođen suvremenim interijerima.
Već cijelo stoljeće Bang & Olufsen gradi reputaciju brenda koji zvuk ne doživljava kao potrošnu tehnologiju, već kao sastavni dio prostora i načina života.
Povodom svoje stote obljetnice predstavili su posebnu kolekciju proizvoda koja ne slavi samo tehničku izvrsnost, već i filozofiju dizajna, održivosti i dugotrajnosti. Upravo su to vrijednosti koje su Bang & Olufsen učinile jednim od najprepoznatljivijih imena u svijetu audio-vizualne opreme.
Obljetnička kolekcija donosi suvremene interpretacije kultnih uređaja, ali i potpuno nove proizvode osmišljene kao trajni predmeti interijera, a ne prolazni gadgeti.
Dizajn koji se nosi: Bang & Olufsen i Beo Grace slušalice
Kako ističe Tibor Nemet iz Svijeta medija, Bang & Olufsen je povodom stote obljetnice želio jasno pokazati što ih je obilježilo kroz desetljeća – spoj tehnologije, dizajna i emocije. Upravo zato predstavljene su Beo Grace in-ear slušalice, zamišljene kao nastavak osobnog stila.
„Ovdje se više ne radi samo o slušalicama za reprodukciju glazbe, nego o predmetu koji se nosi poput nakita i uklapa u modne kombinacije“, objašnjava Nemet.
Beo Grace slušalice nude jasnoću i kontrolu zvuka u svijetu stalne buke, ali istovremeno funkcioniraju kao dizajnerski dodatak. Čiste linije, profinjeni materijali i diskretni detalji čine ih predmetom koji se nosi s istom lakoćom kao omiljeni komad odjeće.
Kombinacija obrađenog aluminija i ugodnih materijala stvara ravnotežu između čvrstoće i udobnosti, dok se oblik prirodno prilagođava uhu.
Soundbar kao arhitektonski element
Drugi ključni proizvod obljetničke kolekcije je Premier soundbar, koji još jednom potvrđuje koliko Bang & Olufsen pažnje posvećuje materijalima i konstrukciji. Poznati po vrhunskoj obradi aluminija, ovoga su puta odlučili upravo taj materijal postaviti u središte dizajna.
Tehnološka razina pritom ostaje na očekivano visokoj razini, no ono što Premier izdvaja jest filozofija „cradle to cradle“. Uređaj je koncipiran tako da se promjenom vanjskog grilla može potpuno osvježiti njegov izgled, bez potrebe za kupnjom novog soundbara. Time se produljuje životni vijek proizvoda i smanjuje potreba za zamjenom cijelog sustava.
„Uzeli su sve ono što najbolje rade i podigli to na višu razinu“, naglašava Nemet.
Suradnja s arhitektima i dizajnerima
Jedna od konstanti Bang & Olufsena kroz cijelu povijest jest intenzivna suradnja s arhitektima i dizajnerima. Svaki proizvod nosi potpis renomiranog autora, zbog čega se ne doživljava samo kao tehnički uređaj, već kao umjetnički objekt.
Takav pristup posebno dolazi do izražaja u suvremenim interijerima, gdje audio-vizualna oprema više nije skrivena, već ravnopravno sudjeluje u oblikovanju prostora.
Posebna obljetnička boja i kultni modeli
Povodom jubileja, Bang & Olufsen predstavio je i posebnu boju Celestial, dostupnu isključivo na tri proizvoda: Beosound D9, Beosound D5 i naglavnim slušalicama H100. Time je dodatno naglašena ekskluzivnost obljetničke linije.
Posebno mjesto zauzima i Bang & Olufsen Harmony, sustav osmišljen za vrhunsko kinematografsko iskustvo i potpuno uranjajući audio-vizualni doživljaj. Harmony nadilazi definiciju pametnog sustava – riječ je o pažljivo dizajniranom elementu interijera koji spaja tehnologiju, pokret i estetiku.
Filozofija slušanja koja traje
Stota obljetnica Bang & Olufsena ne slavi samo dizajn i tehnologiju, već i način slušanja. U svijetu u kojem je zvuk često komprimiran, ubrzan i potrošen u prolazu, ovi uređaji pozivaju na suprotno – da se stane, da se sluša i da se glazbi dopusti da ispuni prostor.
To je filozofija koja se savršeno uklapa u suvremene domove u kojima se tehnologija ne nameće, već diskretno podržava kvalitetu života – danas, ali i desetljećima unaprijed.
Uređenje interijera
Božićno drvce akademske slikarice Diane Sokolić kao osobna arhiva uspomena
U moru savršeno stiliziranih božićnih drvaca, rijetko se naiđe na ono koje ne slijedi trendove, nego vlastiti život. Pronašli smo upravo takav primjer – bor ukrašen uspomenama, darovanim kuglicama i osobnim pričama, gdje svaka kuglica ima svoje ime i godinu, kako se ne bi zaboravilo kada je i od koga stigla.
Božićno drvce Diane Sokolić nije tek blagdanski ukras, već osobna kronika života, odnosa i uspomena. U domu akademske slikarice bor se ne kiti prema trendovima, već prema emocijama – svaka kuglica ima svoje ime, godinu i priču koja se pamti.
U ovom domu Božić počinje visoko – toliko visoko da se bor kiti uz pomoć ljestvi i jedne posebne osobe.
Bor koji se kiti uz ljestve i zajedništvo
Dianin božićni bor visok je čak 3,5 metra, pa pripreme za njegovo ukrašavanje započinju već početkom prosinca. Bor kupuje u isto vrijeme kada mali gradovi i velike tvrtke biraju svoja drvca, a kiti ga rano, jer joj upravo taj trenutak označava početak blagdanskog ugođaja.
No ovakav bor ne bi bio moguć bez pomoći njezine kćeri. Zajedno ga kite svake godine, uz unaprijed pažljivo posložene ukrase i lampice. Iako samo kićenje ne traje dugo, raskićivanje je znatno opsežniji posao – jer svaka kuglica traži pažnju i mjesto kojem pripada.
Broj kuglica nije važan – osjećaj jest
Na pitanje koliko kuglica ima na ovako velikom boru, odgovor je jednostavan: dovoljno da broj postane nebitan. Ovdje se ništa ne broji – ni kuglice, ni godine, ni uspomene.
Svaka kuglica nosi emotivnu vrijednost. Dio njih potječe iz Dianinog djetinjstva, dio iz djetinjstva njezina supruga, a mnoge su stigle kao darovi. Za jedan okrugli rođendan zamolila je prijateljice da joj umjesto klasičnih poklona daruju božićnu kuglicu. Tako se bor s vremenom pretvorio u zbirku ljudi koje voli.
Neki od tih ljudi danas više nisu prisutni, ali su i dalje tu – na granama bora. Upravo zato, kaže Diana, njezin Božić ima smisao: okružena je ljudima koji su dio njezina života, prošlosti i sadašnjosti.
Kada grana nema dovoljno, a uspomena ima previše
Redoslijed kićenja postoji – barem u teoriji. Počinje se s manjim kuglicama i visuljcima, a kako se grane šire, dolaze veći ukrasi. No vrlo brzo pravila popuštaju. Uvijek ima previše ukrasa i premalo grana.
Rješenje se pronalazi u improvizaciji: kuglice se nižu na flaks i vise tamo gdje grane ostavljaju praznine. Tako bor s vremenom poprima vlastitu logiku, bez stroge simetrije i bez plana. Ono što započne s redom, završi u kontroliranom neredu – ali neredu punom smisla.
Bor koji ne prati trendove, nego život
Dianin bor nekada je bio srebrn, s obojenim lampicama. No kako su kuglice i ukrasi počeli dolaziti kao osobni darovi, bor se promijenio. Više nisu bile samo kuglice – svaka je postala nečiji mali autoportret. Danas je bor šaren, s raznobojnim lampicama i ukrasima koji ne prate aktualne trendove. Nema bijelih svjetala, mašni ni stilskih pravila. Ovo je, kako sama kaže, potpuno netrendi bor – ali zato iznimno emotivan.
Božićno drvce Diane Sokolić nije scenografija, nego atmosfera. Nije trend, nego tradicija. Na njegovim granama ne svjetlucaju samo kuglice, već ljudi, godine i sjećanja – pažljivo sačuvani, da se ne zaborave.
Božićno drvce Diane Sokolić kao umjetnički izraz
Dianin bor nije dekor za fotografiranje niti stilistička vježba. On je atmosfera. Nije trend, nego tradicija. Na njegovim granama ne svjetlucaju samo kuglice, nego godine, ljudi i sjećanja.
I upravo zato podsjeća na ono što Božić u svojoj suštini jest – ne savršena slika, nego osjećaj koji ostaje.
