Uređenje interijera
Stan u kojem su nastali romani Marije Jurić Zagorke
Kritika joj nije bila sklona, no njene se knjige čitaju i danas. Bila je prva politička novinarka i borila se za ženska prava. Osnovala je časopis Hrvatica, koji je ugašen dolaskom NDH i tada joj je zaplijenjena sva imovina. Ona je Marija Jurić Zagorka, a njen memorijalni stan i baština očuvani su do danas.
Borila se za ženska prava
Iznad zagrebačke tržnice Dolac nalazi se memorijalni stan Marije Jurić Zagorke. 134 kvadratna metra površine, otkrivaju povijest žene koja se borila za ženska prava. Zagorka se u taj stan doselila krajem tridesetih godina, a njegova veličina govori o njenoj financijskoj moći.
Stalni postav smješten je u Zagorkinu nekadašnju radnu sobu, u kojoj su nakon Drugog svjetskog rata živjeli njezini sustanari.
Sav namještaj je originalan
“Naša današnja predavaonica bio je dnevni boravak, a knjižnica je bila Zagorkina spavaća soba. Također imamo malo predvorje, gdje nam je i danas predvorje također, a tu nam je uvijek i naša voditeljica ureda, netko tko će goste prvi dočekati. Njezina kupaonica je danas naša čajna kuhinja i imamo još dvije prostorije koje su nam uredske, a nekad su bile kuhinja i soba za djevojku koja je pomagala u kući”, govori Ana Zbiljski, voditeljica Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke.
Iako su neke prostorije preuređene u ured Udruge koja se brine o Zagorkinom stanu i baštini, stalni postav čini originalan namještaj naše spisateljice. Od radnog stola, sofe, dvosjeda, ormara u kojem se drže lente, sve je originalno.
Pisaća mašina kao najbitniji segment Zagorkina doma
Dašak prošlosti i taj neponovljiv um prožeti su kroz atmosferu stana, a uzbuđenje izaziva Zagorkina pisača mašina na kojoj je nastala većina njezinih romana.
Ipak, kada bi Zagorka stvarala novi roman zaposlila bi tipkačicu. Ona bi legla na kauč, pokrila oči crvenom maramom i diktirala bi novi nastavak. Ono što je zanimljivo jest da je ona dnevno znala promijeniti čak dvije ili tri tipkačice, stoga možemo samo zamisliti koliko je bila razvijena njezina mašta i koliko je mogla stvarati.
Brojne anegdote
Renovacija stana vođena je i starim fotografijama te su zidovi prepuni slika, kako bi se dočaralo kakav je stan bio dok je Zagorka u njemu živjela. Stručno vodstvo priča razne anegdote tijekom obilaska, a daju uvid u utjecaj njenih romana na čitatelje.
Pričalo se da je na radnom stolu imala figurice svojih likova, no, navodno to nije bila istina.
Prema predaji i fotografijama, Zagorkin stol uvijek je bio prepun papira, novina i knjiga, a danas se na njemu nalaze izdanja Jutarnjeg lista koji je objavljivao roman Gordana u nastavcima.
Bogata baština budi maštu
Sačuvana je jedna Zagorkina slika, akvarel mrtve prirode. Zidovi daju počast Ženskom listu te podsjećaju na njenu predanost ženama, a impresivna kolekcija Zagorkine baštine budi maštu.
Veliki dio toga bio je u stanu ili na tavanu, no, naravno sve je zahtijevalo pomnu restauraciju jer je bilo u lošijem stanju. Jedan dio dali su ljubitelji Zagorke, a ponajviše obitelj Car koji su Zagorkini nasljednici i koji imaju i druge njezine predmete.
Ne zna se točno kada je Zagorka unajmila stan, pretpostavlja se da tijekom Drugog svjetskog rata čak nije tu niti živjela, jer joj je sva imovina bila oduzeta.
Bitna figura javnog života
Ormar s restauriranim lentama priča o Zagorkinoj involviranosti u kazalište i život grada.
Lente su se nekad davale sa vijencem, bilo cvjetnim ili lovorov vijencem, što se često donosilo u kazalište. Bilo je to povodom neke praizvedbe, premijere, obljetnice, rođendana, bilo kakva svečana svečana okolnost. Zagorka ih je imala 85, najstarija je iz 1904. koju je dobila povodom praizvedbe Evice Gupčeve.
Hodati istim prostorom kao Zagorka, čuti škripu parketa i prisjetit se svih romana koje je napisala, doživljaj je koji će vas na kratko staviti u neke davne godine.
Dekoracije i detalji
Božićna čarolija koja nastaje puhanjem stakla
Možda nismo zavirili u radionicu Djeda Mraza, ali smo zato bili u radionici u kojoj Božić traje svih 365 dana u godini. U svijetu brzih dekoracija i masovne proizvodnje, staklene božićne kuglice i dalje nastaju sporim, preciznim i gotovo meditativnim procesom – baš onako kako se radilo i prije nekoliko desetljeća.
Koogle, božićne kuglice staklopuhačice Martine Križanić, nastaju od užarenog stakla, daha i strpljenja, a svaka kuglica nosi priču, tradiciju i osobni potpis.
Od staklene cijevi do božićne kuglice
Proces izrade ručno puhanih staklenih božićnih kuglica temelji se na tradicionalnoj tehnici koja se desetljećima gotovo nije promijenila. Polazišna točka je staklena cijev, čiji promjer ovisi o veličini kuglice koja se želi dobiti. Cijev se najprije zagrijava dok se ne formira tzv. ampula, a zatim se daljnjim taljenjem i puhanjem oblikuje kugla ili drugi željeni predmet.
Kuglica može nastati slobodnim puhanjem ili upuhivanjem stakla u kalupe, ovisno o obliku i dizajnu. Riječ je o procesu koji zahtijeva iskustvo, mirnu ruku i osjećaj za materijal, jer se staklo u svakom trenutku ponaša drugačije.
Obiteljska tradicija i povratak zanatu
Za Martinu Križanić, izrada staklenih božićnih kuglica nije samo posao, već nastavak obiteljske priče. Odrasla je u okruženju u kojem je Božić doslovno bio prisutan cijele godine – kroz staklo, alate i ukrase koje su izrađivali njezin djed i otac.
Iako je dugo radila u administraciji, s vremenom se javila potreba za povratkom nečemu opipljivom i kreativnom. S četrdeset godina odlučila je naučiti zanat, a znanje je prenosio upravo njezin otac. Ono što je započelo kao ispušni ventil, preraslo je u ozbiljan posao i nastavak obiteljskog obrta.
Transparentno staklo i kuglica kao mala scena
Dok su se staklene božićne kuglice nekada tradicionalno amalgamirale – stvarao se sjajni, zrcalni efekt, a zatim su se umakale u boje i dodatno ukrašavale glitterima, vatom i sličicama – Martina je odlučila krenuti drugim putem.
Njezine kuglice ostaju prozirne i transparentne. Staklo nije skriveno, već naglašeno. Svaka staklena božićna kuglica postaje mala pozornica, unutar koje se grade minijaturne scenografije s figuricama i detaljima. Kuglica tako funkcionira kao mala, zatvorena priča, a ne samo ukras.
Zašto su staklene božićne kuglice danas luksuz
Današnje ručno izrađene staklene božićne kuglice nemaju istu cijenu kao nekada. Proizvodnja je skuplja, energenti su poskupjeli, a cijeli proces zahtijeva vrijeme i znanje. Upravo zato takvi ukrasi danas pripadaju kategoriji malog luksuza.
Od ovakvih kuglica rijetko se kiti cijeli bor. Umjesto toga, staklene božićne kuglice skupljaju se postupno – kao kolekcija – ili se poklanjaju kao trajna uspomena. Upravo darivanje jedan je od najčešćih razloga njihove kupnje, jer nose emocionalnu vrijednost i priču.
Ukras koji traje desetljećima
Jedna od najljepših potvrda vrijednosti ovog zanata dolazi iz povratnih priča kupaca. Ljudi se javljaju sa staklenim božićnim kuglicama koje su izrađivali Martinini baka i djed prije 40 ili 50 godina, a koje su se, uz pažljivo rukovanje, sačuvale do danas.
Staklo jest krhko, ali nije prolazno. Bez udaraca i uz malo pažnje, ručno puhana staklena božićna kuglica može trajati desetljećima, prenoseći uspomene i obiteljsku tradiciju s generacije na generaciju.
U vremenu u kojem se blagdanski ukrasi često mijenjaju iz godine u godinu, staklene božićne kuglice podsjećaju nas da Božić nije samo dekor – već osjećaj, priča i nasljeđe koje se može čuvati cijeli život.
Dekoracije i detalji
Umjetno božićno drvce: Prolazni trend ili održiva blagdanska odluka?
Stručnjaci ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno
Sve više kućanstava za Božić bira umjetno božićno drvce. Razlozi su jasni – jednostavno održavanje, dugotrajnost i činjenica da moderni modeli izgledom sve uvjerljivije oponašaju prirodno drvce. Umjetno božićno drvce danas više nije kompromis, već promišljena odluka prilagođena suvremenom načinu života.
Umjetni ili ipak pravi bor? Evo kako odabrati božićno drvce za vaš dom
Što je trenutno u trendu i na što obratiti pažnju pri kupnji, doznali smo u Lesnini, gdje se ponuda umjetnih božićnih drvaca iz godine u godinu značajno proširuje.
Umjetno božićno drvce prilagođeno svakom prostoru
Jedna od najvećih prednosti koju nudi umjetna jelka jest velik izbor dimenzija i oblika. U ponudi su modeli za manje stanove, ali i raskošna drvca za velike dnevne boravke.
Kako ističe Valentina Lafter Filipčić, prodajna savjetnica u Lesnini, kupci mogu birati između užih i nižih umjetnih božićnih drvaca za ograničene prostore te robusnijih modela za veće interijere. Visine se kreću od oko 120 centimetara pa sve do gotovo prirodnih, impozantnih dimenzija.
Kako je umjetno božićno drvce postalo gotovo neprepoznatljivo od pravog
Razvoj tehnologije izrade značajno je promijenio izgled umjetnog božićnog drvca. Današnji modeli izrađuju se od PVC i PE polimera koji se oblikuju u trodimenzionalne iglice lijevane u kalup, zbog čega drvca izgledaju iznimno realistično.
Posebna se pažnja posvećuje gustoći grana, prirodnoj boji iglica i detaljima poput imitacije snijega, koja je sve popularnija među kupcima koji žele zimsku atmosferu tijekom cijelog prosinca.
Praktičnost umjetnog božićnog drvca u svakodnevnom životu
Osim izgleda, umjetno božićno drvce donosi i niz praktičnih prednosti. Modularna konstrukcija omogućuje jednostavno sastavljanje i rastavljanje, a nakon blagdana drvce se lako sprema i ne zauzima prostor tijekom ostatka godine.
U urbanim stanovima, gdje je skladištenje često izazov, ta se funkcionalnost posebno cijeni. Većina modela osmišljena je tako da se može kompaktno sklopiti i pohraniti u ormar, spremište ili podrum.
Umjetno božićno drvce i kućni ljubimci
Posebni modeli umjetnog božićnog drvca osmišljeni su i za domove s kućnim ljubimcima. Kod nekih su modela donje grane namjerno reducirane ili izostavljene kako bi se spriječilo da mačke i drugi ljubimci dođu do kuglica i ukrasa.
Kako bi drvce i dalje izgledalo skladno, donji dio često se dodatno ukrašava košarama, tkaninama ili dekorativnim podlogama koje ujedno skrivaju stalak.
Je li onda umjetno božićno drvce održiv izbor?
Iako se umjetni bor često doživljava kao održivija opcija, važno je sagledati i njegovu proizvodnju – plastiku, metal, energiju i transport. No kvaliteta izrade danas je znatno viša nego prije, pa jedno drvce može trajati dugi niz godina.
Stručnjaci zato ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno. Kupnja kvalitetnog modela s namjerom višegodišnje upotrebe znatno smanjuje njegov ukupni ekološki otisak.
Umjetno božićno drvce kao promišljena blagdanska odluka
Današnje umjetno božićno drvce uspješno spaja estetiku, praktičnost i dugotrajnost. Iako ne može zamijeniti miris pravog bora, nudi stabilnost, jednostavno održavanje i vizualnu dosljednost iz godine u godinu.
Za mnoge obitelji ono postaje logičan blagdanski izbor – ne kao zamjena tradicije, već kao suvremena alternativa prilagođena ritmu današnjeg života.
