Arhitektura i dizajn
Stan koji će vas oduševiti detaljima u boji
Ponekad za iskorak iz uobičajenog treba imati hrabrosti. Srećom, 3D vizualizacije već su standardni alat arhitekata i dizajnera interijera. Omogućuju nam da i prije realizacije projekta vidimo kako će naše zamisli izgledati u stvarnosti.
Želje klijenta su na prvom mjestu
Stan koji smo posjetili u detalj je onakav kako ga je zamislila vlasnica. Nema odstupanja niti u milimetru, nijansi boje, materijalu, jer svi želimo da sve bude baš onako kako smo si to i zamislili, pogotovo kod uređenja našeg doma. Tu nam pomaže ono čime se bavi Mario Goleš, dizajner interijera, koji u nekoliko klikova naše zamisli pretvara u realistične prikaze.

Svoje vještine i umijeće Mario je prikazao kod uređenja ovog stana. Sve izgleda vrlo efektno, a Mario kaže da se uvijek trudi slijediti želje klijenata. No, kao stručnjak, uvijek će dati svoje sugestije s obzirom na veliko iskustvo koje ima.
Boja ciklame za razbijanje monotonije
Ovaj stan je u boji ciklame, i to ga čini posebnim. Htjeli su iskočiti izvan okvira standardnih boja koje su danas popularne. Inicijalno su išli sa sivom, neutralnom, pa su htjeli razbiti monotoniju.

Mario priznaje da je klijentica u početku bila malo skeptična oko te boje, međutim, nakon što je vidjela Marijeve 3D vizuale te nakon što su obišli par salona i show roomova, ta joj se ideja sve više počela sviđati.

Događa li se češće da klijent promijeni ili zadrži početnu ideju nakon što pogleda 3D vizualizaciju?
Prilikom izrade fotorealističnih vizuala ljudi se zaljube u sliku i vrlo često se dogodi da ta kompozicija slike i svjetla daje pozitivan ugođaj klijentu koji im se jako svidi, iako funkcionalnost svega toga nije zadovoljavajuća.

Klijenti kroz te vizuale mogu vidjeti kako će u konačnici finalni produkt izgledati, no svejedno se još uvijek ne mogu “staviti” u taj prostor, stoga se često zna dogoditi da ako je kompozicija same slike loša, unatoč tome što je prostor dobro koncipiran, u konačnici je to sasvim druga priča koja se klijentu manje ili više sviđa, te je to ponekad dvosjekli mač. Ali u svakom slučaju, ono što je sigurno, definitivno približi klijentu dojam cjelokupnog prostora.
U spavaćoj sobi komade namještaja dali su izraditi po mjeri
Poseban element u cijeloj priči je panel koji je stavljen na zid, a na njega je montiran televizor. Iza panela skriveni su kabli i priključnice. Ujedno je tu stao i ruter za Internet te su u donjem dijelu tog panela izrađena reviziona vratašca.


Mario je ponosan na svaki svoj projekt, a radi sve, od stambenih prostora, stanova, kuća, vila, hotela, do barova i noćnih klubova.
Majstor svog zanata
“Otac i ja smo prije više od 30 godina otvorili obiteljsku tvrtku koja se bavila isključivo arhitekturom. No, međutim, tada su kompjuteri počeli sve više uzimati svoj zamah i sve više su se koristili softveri za olakšavanje rada budući da se prije toga sve crtalo na ruke. Tako sam i ja odlučio izraditi softver za statičke obračune, čisto da si olakšam posao. I to je bio ključni trenutak u mom životu”, govori Mario.

Postao je programer te je u toj struci radio sljedećih 15 godina. Na kraju, ipak se vratio svojoj prvoj ljubavi. Otvorio je firmu koja se danas bavi i arhitekturom i dizajnom interijera, a znanje i iskustvo iz informatike uvelike mu olakšava kada u programima zamišljeno stavlja u virtualno, a zatim u realno i stvarno.
Arhitektura i dizajn
Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?
Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.
Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Regent International kao model vertikalnog grada
Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.
Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom
Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.
Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo
Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.
Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.
Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja
Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.
Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?
Inspiracija ili upozorenje?
S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.
Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?
Arhitekti i arhitektonski projekti
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Arhitektura, greškom
– Goga, zašto arhitektura?
„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”
Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.


Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda
– Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?
„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“
Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

– Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?
„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu
– Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?
„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“
Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić
Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“
Posao kao terapija i poziv
– Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?
„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“
– Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?
„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“
Adaptacija iznutra
– Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?
„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“
Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.