Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Prekrasna kuća u Rovinju inspirirana stilom slavne Coco Chanel

Izvrsna moderna arhitektura na jednoj od najpoželjnijih lokacija u Hrvatskoj.

Iako je jesen stigla, mi još uvijek imamo lijepe uspomene na ljeto. Možda ih i kod vas probudi ova fantastično uređena kuća radi koje smo se zaputili put Rovinja.

vila-rovinj-mrak-palme-domnakvadrat
Foto: Dalibor Talajić

Projektirao ju je arhitekt Zoran Glivarec, a onda su u roh bau fazi daljnje uređenje okoliša kuće i interijera preuzeli arhitekti i dizajneri iz Iqon Studija. Jedan od većih izazova bilo je osmišljavanje ograde. Ona daje bazu cijele kuće i napravljena je u obliku meandra.

vila-rovinj-mrak-domnakvadrat
Foto: Dalibor Talajić

Iza ograde nalazi se ništa manje impresivan ulaz u ovaj dom. On je osmišljen monumentalno jer ovakvo zdanje traži reprezentativnu dobrodošlicu koja je dodatno naglašena zanimljivim izborom biljaka.

Jedinstveno i elegantno

stubište-ulazna-vrata-rovinj-domnakvadrat
Foto: Dalibor Talajić

A kada se otvore vrata, slijedi prava senzacija. Eliptično stubište s ogradom originalan je dizajn arhitekata i dizajnera. A zadovoljio je i zahtjev da se ovakvog ulaza u dom ne bi posramila ni slavna Coco Chanel. A upravo je njezin stil – jedinstveno i elegantno, bila inspiracija za uređenje ove kuće.

blagovaonica-bijeli-stolci-stakleni-stol-rovinj-domnakvadrat
Foto: Dalibor Talajić

U jedinstvenom prostoru dnevnog boravka i blagovaonice prevladavaju crno – bijeli tonovi. Opremljen je namještajem po mjeri s naglascima dizajnerskog namještaja. Kako bi se razbila monotonija, boja je dodana u obliku umjetnina na zidu.

dnevni-boravak-sofa-božuri-rovinj-domnakvadrat
Foto: Dalibor Talajić

Osim nekoliko komada namještaja s potpisom, njegovoj luksuznosti svakako pridonosi odabir korištenih materijala.

Pod ulaznog hodnika krasi makedonski sivac, dok je u dnevnom boravku postavljen malo topliji bajcani svijetli parket. Višeslojni parket za podove proizveden je u Požgaj grupi. Oni su među prvima na tržištu u ovom dijelu Europe počeli s proizvodnjom takvog parketa prije dvadeset godina.

stepenice-ogledalo-ograda-rovinj-domnakvadrat
Foto: Dalibor Talajić

Relativno malo stubište na duploj dimenziji i prozračnosti dobilo je aplikacijom nepravilno rezanog ogledala po cijelom zidu kroz dvije etaže, pojasnio je dizajner Toni Guina. Upravo to impozantno stubište odvaja tri etaže kuće. U prizemlju je prikazana sva raskoš, spavaći dio na katu je prozračan bijeli, dok je onaj u podrumu podređen wellnessu.

spavaća-soba-siva-lila-rovinj-domnakvadrat
Foto: Dalibor Talajić
soba-rovinj-domnakvadrat
Foto: Dalibor Talajić

Atraktivna terasa kao produžetak dnevnog boravka

terasa-vila-rovinj-domnakvadrat
Foto: Dalibor Talajić

Osim interijera, ova kuća ima jednako impozantan eksterijer koji je osmislila arhitektica Ana Iskra Andabaka. Naime, dnevni boravak ima svoj produženi vanjski dio čije su prednosti posebno naglašene u ljetnim danima.

vila-rovinj-bazen-domnakvadrat
Foto: Dalibor Talajić

Bazen netipičnog oblik posebna je atrakcija u vrtu, a zanimljiv je i betonski zid. Posebna pozornost posvećena je hortikulturi i rasvjeti u eksterijeru i što u večernjim satima daje jedan zaista poseban ambijent.

Logo POŽGAJ GRUPA

Arhitekti i arhitektonski projekti

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Gordana Đerić

Arhitektura, greškom

Goga, zašto arhitektura?

„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”

Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.

Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda

Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?

„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“

Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika

Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?

„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Stan koji djeluje veći nego što zapravo je

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu

Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?

„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“

Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić

Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“

Posao kao terapija i poziv

Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?

„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“

Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?

„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“

Adaptacija iznutra

Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?

„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“

Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?

Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.

Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Regent International kao model vertikalnog grada

Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.

Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom

Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.

Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo

Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.

Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.

Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja

Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.

Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?

Inspiracija ili upozorenje?

S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.

Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice