Arhitektura
Arhitekti koji su projektirali bazen u obliku dinosaura
Oni su mladi. Tek ulaze u godine tinejdžerstva. Ali iza njih je već bogat opus radova. Neki njihovi radovi sigurno su vam i poznati. Evo koji arhitekti koji stoje iza njih.
Ove godine njihov ured puni 12 godina. Kažu da su dječje godine prošle i da su sada ušli u teenage doba, pa očekuju da krene ludo razdoblje. Djetinjstvo je bilo jako plodno, tako da su ovi arhitekti već s ranim radovima osvojili puno nagrada. Jedno ih pitanje sve ove godine prati – jesu li za ime zaslužni UFO-i ili NLO-i?
“Priča je vezana za sam naš početak kad smo moj partner Nenad Ravnić i ja zapravo bili u začecima osnivanja ureda i razmišljali što smo. Tada smo mi bili neka vrsta organizacije i bili smo neformalna organizacija. Zapravo je NFO jedna izvedenica od neformalne organizacije, koju smo zadržali dan danas i zapravo nam je drago da to i danas izaziva određenu intrigu i ljude zaista zanima što je to točno iza toga”, ispričala je arhitektica Kata Marunica, partnerica u arhitektonskom uredu.
Projekti

Njihovi su projekti raznoliki – od obiteljskih kuća do trgova, šetnica, ali isto tako dizajnirali su spomen obilježje Gordanu Ledereru – Slomljeni pejzaž. No, njihovi radovi se ne mogu prepoznati po nekom specifičnom potpisu.

Sudjeluju na mnogo natječaja koje koriste kao svojevrsni trening. Kako kaže arhitekt Marin Piršić, stalno istražuju nove forme, motive i ideje. Smatraju da je šteta od tolikih mogućnosti, zapasti u jednoznačan izraz samo da budu prepoznatljivi.

Ipak, po nekim će radovima ostati zapamćeni jer nije baš uobičajeno projektirati bazen u obliku dinosaura koji su oni projektirali.
Ključ je graditi održivo

U današnje vrijeme treba graditi održivo, a održivost nije samo broj centimetara toplinske izolacije na građevini, kažu ovi arhitekti.
“Kuća koja je dobro isprojektirana i koja koristi lokalno znanje majstora koji znaju izvesti kako treba, po mom je mišljenju održiva”, smatra arhitekt Piršić.
A kada se kreće u gradnju obiteljske kuće treba se oboružati strpljenjem. Dobro je imati realne želje, a ne sanjati o nečemu što je u sukobu s prostornim planom, lokacijom i slično.
“Često znamo napraviti i varijantu koju je klijent htio, za koju mi znamo da ne funkcionira. Materijaliziramo je jednakopravno kao i ostale varijante, čisto da se uvjeri, da makne taj crv sumnje koji ga nagriza možda od početka”, kaže arhitektica Marunica.

Jer, često su njihova vrlo uspješna rješenja bila ona u kojima su u potpunosti izokrenuli početnu ideju investitora. Zato, opustite se, gradnja kuće je proces koji traje neko vrijeme, ne mora prva ideja biti i posljednja.
Arhitektura
Neobično zdanje u Grčkoj koje gledano iz zraka nimalo ne liči na kuću
Kuća je u potpunosti u simbiozi s prirodom.

Gledana odnaprijed, lijepa kamena prizemna kuća. No, ako je se gleda iz zraka, onda je nema. Tako bismo mogli opisati ovu vrlo zanimljivu kuću smještenu u pustoši otoka Milos u Grčkoj. No, nije jedina takva tamo izgrađena. Riječ je o posebnom projektu nazvanom Voronoi’s Corrals.

Na području veličine oko 90 000 četvornih metara smješteno je pet ovakvih “koralja”, odnosno objekata. “Ovakav dizajn odvaja ruralna područja krajolika od divljih s jasno definiranim granicama”, naveli su arhitekti.
Ideja je bila da kuće za odmor budu prošarane kulturnim utjecajima obala južne Europe. Također, umjesto da velike površine divljine i poljoprivrednog zemljišta prepuste pritiscima turističke industrije, ti koralji reinterpretiraju lokalno nasljeđe stvaranja teritorija za zajednički život i međusobno očuvanje divljih, ruralnih i domaćih vrsta.

Oko kuće i na samom krovu kuće uzgajaju se brojne biljne vrste. Krugovi koji se vide na krovu su zapravo krovni prozori.

U unutrašnjem dijelu ove kuće u Grčkoj, uobičajena slika modernih interijera. Minimalističko uređenje, naglasak na prirodnim materijalima i puno prirodnog svjetla.
Arhitektura
Znate li što je biofilija?
Gradovi diljem svijeta je prihvaćaju, a biofilija polako ulazi i u hrvatsku arhitekturu.

Biofilija je sve zastupljeniji trend u uređenju interijera, a u posljednje vrijeme sve je češće pronalazimo i u arhitekturi. Ideja “Biofilije” u drevnoj je Grčkoj bila definirana kao “ljubav prema životu”. Taj koncept prvi je 1964. godine uveo psiholog Erich Fromm, a potom ga je 1980. godine popularizirao biolog Edward O. Wilson . Proučavali su nedostatak povezanosti s prirodom uzrokovan gradskim životom.

Nit vodilja je vrlo jednostavna: povezati ljude s prirodom kako bi poboljšali njihovu dobrobit i kvalitetu života. Kako je to mogla arhitektura? Traženjem alternativa za integriranje prirode – bilo kroz prirodne elemente ili tehnike – u njezin dizajn.
Najčešći je pristup ugrađivanje prirodnih obilježja u izgrađeno okruženje. Voda, vegetacija, sunčeva svjetlost i prirodni materijali koriste se prilično često. Ostakljene zgrade, zgrade sa vertikalnim vrtovima i bazenima na krovovima danas nisu rijetkost.

Sljedeća tipična karakteristika biofilnih projekata je uporaba organskih oblika i silueta umjesto ravnih linija. Također, prisutne su i boje koje pronalazimo u prirodi.
Gradovi diljem svijeta prihvaćaju ovu promjenu, a biofilija polako ulazi i u hrvatsku arhitekturu.
