Uređenje interijera
Mozak može biti najbolja budilica
Higijena spavanja znači imati svakodnevne rutine koje potiču dosljedan i miran san. A da bi poboljšali higijenu spavanja, treba razviti dobru rutinu koja će našem mozgu poslati signal da je vrijeme za spavanje.
Rutina prije spavanja
To može biti različite stvari za različite ljude, ali na primjer, perem zube, pa se idem tuširat, pa ću popit šalicu čaja, uz knjigu u slabo osvjetljenoj prostoriji ili nekako blago, neko nježno osvjetljenje jer i to zapravo utječe, količina svjetla na to koliko će nam se spavati i dakle, stvoriti cijeli jedan ugođaj, ono paradu odlaska na spavanje da zapravo naš mozak počne povezivat te radnje sa time, aha, nakon ovoga se ide u krevet i onda kad to više puta ponovimo, mozak će krenut prepoznavat, aha ovo je sad nešto što mene umiruje, što mene uspavljuje.
Isto je dobro zadržati i krevet, mjesto za spavanje, dakle, ne u krevetu, ne znam, igrat igrice ili učiti pogotovo, zato što nam onda mozak krene povezivat krevet sa nečim drugim, a ne sa spavanjem, kao što je dobro za radnim stolom učiti, a ne igrat igrice, jer opet razvijemo to mjesto za samo tu stvar, rekla je psihologinja Ines Begčević iz udruge Kako si.
Optimizacijom rasporeda spavanja i održavanje rutine, osigurat ćemo si kvalitetan san, a istovremeno je vrlo važna ugodna atmosfera spavaće sobe.
Priprema prostora za spavanje
Dobro je pred spavanje bilo koji prostor u kojem boravimo čim mekše, čim slabije osvjetljenje, tako da zapravo, naš mozak njemu mrak signalizira da je vrijeme za odlazak na spavanje, ali osim tog osvjetljenja isto tako je važno da to bude ugodno i na neke druge načine da zapravo bude dobro prozračeno, da ne bude prevruće u toj prostoriji isto u kojoj ćemo ići spavati, da ne znam, i da si zapravo taj prostor učinimo ugodnim na koji god način, da nam je posteljina ugodna, čista, da što god zapravo osobi nekako olakšava je dobro, objasnila je Begčević.
Raspored spavanja kojeg ćete se držati
Nekoliko tjedana trebalo bi svaki dan ići spavati i buditi se u isto vrijeme. To će signalizirati našem mozgu kad nas treba uspavati, a kada buditi. Tu rutinu najteže uspostavljaju mladi.
Ono što često dobijem kao odgovor, baš kod adolescenata da nekako preko dana kao da su na njima sva neka očekivanja, moraš, najčešće vezano za učenje ili za neke druge zadatke i onda kad dođe mrak, kao da ta očekivanja više ne postoje. I onda mogu bez grižnje savjesti raditi stvari koje vole; biti na mobitelu, igrat igrice ili slično jer tad, po noći, očekivanja ne postoje. I onda podsvjesno nekako da si žele produljiti taj neki dio kad su oni zapravo naj opušteniji jer preko dana im je stalno neki zahtjev tu ili su roditelji stalno tu pa ih pitaju, ovako si odu na spavanje i oni su napokon opušteni, napokon na miru, ispričala je Ines Begčević za Dom na kvadrat.
Koliko bi trebali spavati
Preporučeni broj sati sna razlikuje se ovisno godinama. Odrasli trebaju 7 do 9 sati sna, tinejdžeri 8 do 10, a školska djeca 9 do 12.
Tu sad neki standardi naravno da mlađa djeca trebaju više, ali ono što zapravo često puta zanemarimo je da adolescenti trebaju isto još dosta sna i da njihovi obrasci spavanja prirodno jesu nešto drugačiji od onog što svijet od njih očekuje. Očekujemo da se dižu u školu, za školu oko 6, 7 ujutro, a njima je zapravo prirodnije da idu spavat kasnije i da se bude kasnije. Onda to nekad roditelje zbuni ili naljuti zašto oni tako kasno idu spavati ali zapravo većina tinejdžera to tako i radi, rekla je Begčević.
Popodnevno spavanje ili “Power nap”
Poslijepodnevno spavanje ne bi trebalo trajati više od 20 minuta, 6 sati prije spavanja ne bi trebali piti kavu, a barem 3 sata prije sna ne bi trebali vježbati.
Ljudi vole nekad spavati poslijepodne, što može biti super i može nas regenerirati, međutim točno se zna koliko treba spavati popodne da bi se zaista probudili odmorni. To često puta u radu s tinejdžerima bude, da oni budu umorni, onda spavaju po dva, tri sata popodne što zapravo, svi mi odgovore – probudiš li se odmoran; ne. Zapravo je nekih dvadesetak minuta potrebno da bismo se mi osvježili, zaustavili se u toj fazi sna prije nego uđemo u ovaj duboki san koji nas tako kratko neće osvježiti, tako da nekih, pametno spavati popodne, nekih dvadesetak minuta, savjetuje Begčević.
Kad uređujete spavaću sobu, izaberite boje koje na vas djeluju umirujuće, dodajte ambijentalnu rasvjetu i lijepo spavajte.
Uređenje interijera
Evo kako prepoznati svježu jelku i pravilno brinuti za bor u tegli
Stručnjaci iz Vrtnog centra Šestine otkrivaju na što obratiti pažnju pri kupnji rezanog drvca, koje vrste najdulje traju u toplim interijerima te koja pravila vrijede ako se odlučite za bor u tegli
Za mnoge je miris pravog bora znak da blagdani doista počinju. No iza savršene božićne jelke krije se puno više od slučajnog odabira. Prije nego što drvce unesemo u dom, važno je znati kako prepoznati svježe božićno drvce i kako ga njegovati kako bi tijekom cijelih blagdana ostalo lijepo, mirisno i postojano.
Stručnjaci iz Vrtnog centra Šestine otkrivaju na što obratiti pažnju pri kupnji rezanog drvca, koje vrste najdulje traju u toplim interijerima te koja pravila vrijede ako se odlučite za bor u tegli.
Biljke koje cvatu zimi: Savjeti za sadnju i odabir najljepših vrsta
Koju vrstu božićnog drvca odabrati?
Iako se na prvi pogled sve jelke čine podjednako privlačnima, razlike među vrstama vrlo brzo postanu vidljive u toplom domu.
Nordijska jela danas je najčešći izbor za rezana božićna drvca. Odlikuje se dugotrajnošću, mekanim i sjajnim iglicama koje ne otpadaju brzo te gustom, pravilnom krošnjom koja izgleda gotovo fotografski savršeno. Upravo zato smatra se najpouzdanijim izborom za one koji drvce žele zadržati u domu dulje vrijeme.
Smreka, s druge strane, ima najintenzivniji miris, ali i najkraći vijek trajanja. Njene tanke i oštre iglice brzo se suše i počinju otpadati, osobito u grijanim prostorima. Idealna je za one koji drvce planiraju držati kraće ili ga smještaju u hladnije prostorije.
Srebrna smreka prepoznatljiva je po plavičastim iglicama koje su vizualno vrlo atraktivne, no i ona, poput obične smreke, brže gubi svježinu u toplini doma.
Kako odabrati božićno drvce za pravu blagdansku čaroliju
Kako provjeriti je li božićno drvce svježe?
Bez obzira na vrstu, svježina drvca ključna je za njegovu dugotrajnost. Dobra vijest je da svježinu možete provjeriti i bez stručnog oka.
Lagano provucite ruku kroz grane – ako iglice ostaju čvrsto na mjestu, drvce je u dobrom stanju. Pretjerano osipanje znak je da je posječeno ranije i da mu je svježina već narušena.
Pogledajte i rez na dnu debla. Svježi rez je svijetle boje, blago vlažan i bez pukotina. Tamni, suhi i ispucali rezovi upozoravaju da drvce već dulje vrijeme stoji bez vlage.
Miris je također pouzdan pokazatelj. Intenzivan, smolast miris upućuje na nedavno posječeno drvce, dok slab ili gotovo nepostojeći miris može značiti da je drvce već izgubilo dio svojih prirodnih svojstava.
Kako pravilno njegovati rezano božićno drvce?
Prije nego što drvce unesete u grijani prostor, važno ga je aklimatizirati. Najbolje ga je najprije smjestiti u hladniji predprostor, stubište ili hodnik, gdje je temperatura tek nekoliko stupnjeva viša od vanjske.
Kako bi dulje zadržalo svježinu, drvce je potrebno redovito orošavati ili postaviti u posudu s vodom. Ako je posađeno u zemlju, tlo treba povremeno zalijevati kako bi zadržalo vlagu. Također, drvce uvijek treba držati podalje od izravnih izvora topline poput radijatora, peći ili kamina.
Bor u tegli – lijepa ideja, ali s jasnim pravilima
Bor u tegli nosi posebnu čar jer nakon blagdana može nastaviti živjeti, no taj izbor zahtijeva dodatnu pažnju. Najčešća pogreška je kupnja drvca koje je naknadno iskopano iz tla i posađeno u premalu teglu. Takva stabla često imaju oštećen ili skraćen korijen te teško prežive nakon blagdana.
Ako birate bor u tegli, važno je da je zaista uzgojen u posudi i dobro ukorijenjen. Najčešći izbor su patuljaste kanadske smreke, srebrne smreke i nordijske jele u teglama.
Kao i kod rezanog drvca, i bor u tegli treba aklimatizirati prije unošenja u grijani prostor, držati ga dalje od izvora topline te redovito zalijevati ili orošavati. Budući da je bor šumska biljka naviknuta na hladnoću, preporuka je da u zatvorenom prostoru boravi najviše sedam do deset dana, i to u što hladnijem dijelu doma.
Mali detalji čine veliku razliku
Iglice koje ne otpadaju, svježi rez na deblu, prirodan miris i pravilna njega najbolji su pokazatelji kvalitete. Upravo ti detalji daju jasan odgovor na pitanje kako prepoznati svježe božićno drvce i osigurati da vaš bor ostane lijep, mirisan i postojan tijekom cijelih blagdana.
Pravilnim odabirom i njegom, božićno drvce postaje više od dekoracije – ono postaje središnji simbol topline i blagdanskog ugođaja u domu.
Dekoracije i detalji
Božićna čarolija koja nastaje puhanjem stakla
Možda nismo zavirili u radionicu Djeda Mraza, ali smo zato bili u radionici u kojoj Božić traje svih 365 dana u godini. U svijetu brzih dekoracija i masovne proizvodnje, staklene božićne kuglice i dalje nastaju sporim, preciznim i gotovo meditativnim procesom – baš onako kako se radilo i prije nekoliko desetljeća.
Koogle, božićne kuglice staklopuhačice Martine Križanić, nastaju od užarenog stakla, daha i strpljenja, a svaka kuglica nosi priču, tradiciju i osobni potpis.
Od staklene cijevi do božićne kuglice
Proces izrade ručno puhanih staklenih božićnih kuglica temelji se na tradicionalnoj tehnici koja se desetljećima gotovo nije promijenila. Polazišna točka je staklena cijev, čiji promjer ovisi o veličini kuglice koja se želi dobiti. Cijev se najprije zagrijava dok se ne formira tzv. ampula, a zatim se daljnjim taljenjem i puhanjem oblikuje kugla ili drugi željeni predmet.
Kuglica može nastati slobodnim puhanjem ili upuhivanjem stakla u kalupe, ovisno o obliku i dizajnu. Riječ je o procesu koji zahtijeva iskustvo, mirnu ruku i osjećaj za materijal, jer se staklo u svakom trenutku ponaša drugačije.
Obiteljska tradicija i povratak zanatu
Za Martinu Križanić, izrada staklenih božićnih kuglica nije samo posao, već nastavak obiteljske priče. Odrasla je u okruženju u kojem je Božić doslovno bio prisutan cijele godine – kroz staklo, alate i ukrase koje su izrađivali njezin djed i otac.
Iako je dugo radila u administraciji, s vremenom se javila potreba za povratkom nečemu opipljivom i kreativnom. S četrdeset godina odlučila je naučiti zanat, a znanje je prenosio upravo njezin otac. Ono što je započelo kao ispušni ventil, preraslo je u ozbiljan posao i nastavak obiteljskog obrta.
Transparentno staklo i kuglica kao mala scena
Dok su se staklene božićne kuglice nekada tradicionalno amalgamirale – stvarao se sjajni, zrcalni efekt, a zatim su se umakale u boje i dodatno ukrašavale glitterima, vatom i sličicama – Martina je odlučila krenuti drugim putem.
Njezine kuglice ostaju prozirne i transparentne. Staklo nije skriveno, već naglašeno. Svaka staklena božićna kuglica postaje mala pozornica, unutar koje se grade minijaturne scenografije s figuricama i detaljima. Kuglica tako funkcionira kao mala, zatvorena priča, a ne samo ukras.
Zašto su staklene božićne kuglice danas luksuz
Današnje ručno izrađene staklene božićne kuglice nemaju istu cijenu kao nekada. Proizvodnja je skuplja, energenti su poskupjeli, a cijeli proces zahtijeva vrijeme i znanje. Upravo zato takvi ukrasi danas pripadaju kategoriji malog luksuza.
Od ovakvih kuglica rijetko se kiti cijeli bor. Umjesto toga, staklene božićne kuglice skupljaju se postupno – kao kolekcija – ili se poklanjaju kao trajna uspomena. Upravo darivanje jedan je od najčešćih razloga njihove kupnje, jer nose emocionalnu vrijednost i priču.
Ukras koji traje desetljećima
Jedna od najljepših potvrda vrijednosti ovog zanata dolazi iz povratnih priča kupaca. Ljudi se javljaju sa staklenim božićnim kuglicama koje su izrađivali Martinini baka i djed prije 40 ili 50 godina, a koje su se, uz pažljivo rukovanje, sačuvale do danas.
Staklo jest krhko, ali nije prolazno. Bez udaraca i uz malo pažnje, ručno puhana staklena božićna kuglica može trajati desetljećima, prenoseći uspomene i obiteljsku tradiciju s generacije na generaciju.
U vremenu u kojem se blagdanski ukrasi često mijenjaju iz godine u godinu, staklene božićne kuglice podsjećaju nas da Božić nije samo dekor – već osjećaj, priča i nasljeđe koje se može čuvati cijeli život.
