Uređenje interijera
Kako u malu spavaću sobu smjestiti što više cjelina?
Dizajnerica interijera otkrila nam je trikove
Male spavaće sobe gotovo da su postale uobičajene, a ponekad u njih treba smjestiti i više funkcionalnih cjelina. Dizajnerica interijera Maja Mihovilović otkrila nam je trikove kako u malo kvadrata organizirati puno toga.
U spavaćoj sobi, kao i bilo kojem drugom dijelu doma često se susrećemo s manjkom kvadrata, pa se postavlja pitanje kako u nju smjestiti sve potrebno. Mnogi u tim slučajevima pribjegavaju namještaju po mjeri, ali i onaj u salonima namještaja može biti funkcionalan, kada se slijede slijedeća pravila.
I od kupovnog namještaja očekujemo sklad
‘Ako ne naručujemo namještaj po mjeri, ono što očekujemo od kupovnog namještaja da također izgleda lijepo, dizajnirano i da više različitih funkcionalnih komada čini jednu estetski skladnu cjelinu, ovdje je primjer jedne upravo takve sobe gdje drvni dekori i svijetli tonovi prate i ormar i krevet i noćne ormariće, a vrlo zgodno rješenje da su noćni ormarići, zapravo oni su nastavak uzglavlja kreveta pa djeluju kao ta skladna cjelina’, govori Maja Mihovilović, dizajnerica interijera.
Dodatan plus kod takvih noćnih ormarića je da su podignuti od poda zbog čega olakšavaju čišćenje, primjerice robotskim usisivačima, koji su danas jako popularni.
‘Ako nemamo zid na koji možemo smjestiti veliki garderobni ormar, dosta zgodno pričuvno rješenje je most jer most koji ide oko kreveta može objediniti spremišni prostor za stvari, poslužiti kao noćni ormarić, može imati ladice, i iznad kreveta, iznad uzglavlja najčešće stavljamo malo pliće ormariće da taj most ne djeluje prenapadno. Može djelovati prozračno, pogotovo ako se poigramo svijetlim bojama, a opet unutra stane puno puno spremišnog prostora’, dodaje.
Soba koja objedinjuje nekoliko funkcija
Ponekad spavaća soba treba objediniti nekoliko funkcija. U današnje vrijeme često u njoj organiziramo radni prostor, a nekima treba služiti i kao dnevni boravak.
‘Imamo krevet koji može poslužiti kao dnevni krevet, svojevrsni kauč na kojem se može i sjediti i pogledati televizija ili slično, radni dio koji je posve funkcionalan kao radni kutak za sebe, garderobni ormar, a ako želimo popiti kavu, tu nam je i jedan takav stolić koji služi toj namjeni’, tvrdi Maja.
Najviše funkcija u malom prostoru objedinjuju dječje sobe. U njima stvarno zna biti izazovno urediti kutak za spavanje, ali i igru.
Rješenje kada su djeca još uvijek mala
‘Ovdje imamo jedno takvo funkcionalno rješenje koje je idealno kada su djeca još uvijek mala, mogu spavati na povišenom, to je prikladno za dijete koje se već može popeti i nema bojazni da padne, a ispod toga je prostor za igru, ima i spremišnog prostora, ispod ove klupčice, gdje se mogu pohraniti igračke’, kaže.
Ovakvo rješenje daje mogućnost za još malo više igre, ako u sobu ubacite jedan jako zabavni detalj. ‘Svi znamo da djeca obožavaju tobogane, a krevet u vlastitoj sobi s toboganom, krevet na koji se može popeti i onda spustiti jednim nekonvencionalnim rješenjem, imati toboganom u vlastitoj bobi, mislim da je to san svakog djeteta’, tvrdi.
A što ako u malo kvadrata treba organizirati prostor za dvoje djece? ‘Ovdje imamo jedno jako zgodno rješenje za dvoje djece, isto kada je soba manja, a ne želimo možda krevete na kat tako da dijete koje je na donjem krevetu, ipak ima zraka. Jer uzglavlje ne mora biti podvučeno ispod višeg kreveta, nego može biti ovdje gdje je prostor otvoreniji i također, ovaj niži krevet može se koristiti kao dnevni krevet, a ispod višeg kreveta možemo spremiti neke manje ormariće, i rješenja za pohranu igračaka’, objašnjava.
Kad u sobu ulaze školske obaveze
S vremenom igračke više neće biti zanimljive, a tada će vaši mališani trebati novu sobu.
‘Iza mene je primjer dječje sobe koju pomalo napušta igra, a u nju ulaze školske obaveze. Dobar primjer sobe koja nema veliku širinu i u kojoj se uspio smjestit i krevet i noćni ormarić koji ujedno služi i kao spremište za knjige, za školske stvari u istom bloku s radnim stolom i ormarom tako da sve skupa čini jednu konceptualnu cjelinu’, zaključuje.
Jer kada namještaj čini konceptualnu cjelinu, onda i mali prostori djeluju veći.
Stilovi uređenja
Kako odabrati stil uređenja: Vodič koji počinje od vas, a ne od trendova
Jedna od najčešćih pogrešaka u uređenju interijera je odustajanje na pola puta…
Tijekom proteklih sezona emisije Dom na kvadrat, arhitektica Sunčica Mastelić Ivić gledateljima je približila nekoliko različitih stilova uređenja interijera – od minimalističkih i suvremenih, do raskošnih povijesnih i dekorativnih pravaca. No nakon svih analiza, primjera i inspiracija, nameće se jedno ključno pitanje: kako odabrati stil uređenja koji će dugoročno funkcionirati u našem prostoru i životu?
Odabir stila često se pogrešno doživljava kao praćenje aktualnih trendova ili kopiranje viđenog s društvenih mreža. No stil uređenja nije modni dodatak koji se mijenja svake sezone, već osobna odluka koja mora odgovarati prostoru, navikama, kontekstu i karakteru onih koji u njemu žive. Upravo zato, pravi stil ne nameće se izvana – on se otkriva kroz analizu, razumijevanje i iskren razgovor.
Okrugli ili pravokutni? Arhitektica otkriva kako odabrati pravi blagovaonski stol
Kako ističe Sunčica Mastelić Ivić, različiti stilovi danas ne isključuju jedni druge niti se izmjenjuju po principu „in“ i „out“. Oni postoje paralelno, kao različiti svjetovi, a na nama je da prepoznamo koji od njih odgovara našoj osobnoj priči, načinu života i prostoru koji uređujemo.
Kako odabrati stil uređenja prema prostoru, lokaciji i vlastitoj osobnosti
Jedan od najvažnijih odgovora na pitanje kako odabrati stil uređenja krije se u razumijevanju konteksta prostora. Lokacija nekretnine, njezina namjena i okruženje uvijek imaju prednost pred estetskim željama. Stil koji funkcionira u urbanom stanu ne može se mehanički preslikati u kuću u planini ili na osamljenom otoku.
Sunčica Mastelić Ivić upozorava kako su pojedini stilovi izrazito vezani uz određeni ambijent. Primjerice, Hollywood glam zavodljiv je zbog sjajnih površina, kontrasta i luksuza, ali on je prvenstveno velegradski, urbani stil s jasnim povijesnim kontekstom. U prostoru koji je snažno povezan s prirodom, takav pristup može djelovati neprirodno i nametnuto.
Zato stil uređenja ne bira samo oko, već i razum. Kontekst prostora, arhitektura, lokacija i način korištenja uvijek imaju posljednju riječ.
Stil kao osobna priča, a ne dekorativna odluka
Stil uređenja često govori više o nama nego što mislimo. Odrastanje, obitelj, struka, način života, putovanja i uspomene – sve su to elementi koji oblikuju naš estetski ukus. Prema riječima arhitektice, važno je biti iskren prema sebi, osobito kada se radi s profesionalcem.
Projektant interijera ne osmišljava prostor samo prema funkcionalnim potrebama, već analizira osobni profil klijenta.
Tek kada se osobnost korisnika poklopi s pričom određenog stila, moguće je interijer izvesti kvalitetno i dosljedno do kraja. Isto vrijedi i za poslovne prostore, koji također imaju identitet i poruku koju žele komunicirati prema van.
Dva sloja interijera: baza i stil koji se može mijenjati
Interijer se sastoji od dva ključna sloja. Prvi je tzv. „tvrda ljuska“ – arhitektonska osnova prostora koja uključuje podne i zidne obloge, ugradbene elemente, osnovnu rasvjetu i funkcionalni raspored. Taj sloj mora biti neutralan, kvalitetno projektiran i dugoročno održiv.
Drugi sloj je stiliziranje – dekor, manji komadi namještaja, rasvjeta, tekstili i teksture. Upravo se kroz taj sloj najjasnije očituje stil uređenja, ali i ostavlja prostor za promjene. Dekorativni elementi mogu se mijenjati kroz godine, dok dobro osmišljena baza ostaje stabilna i funkcionalna.
Kako ističe Sunčica Mastelić Ivić, upravo je ta podjela tajna dobrog interijera.
Zašto je važno imati profesionalca uz sebe
Prvi i najvažniji korak u procesu uređenja je arhitekta. To je odluka koja zahtijeva povjerenje, jer projektantu prepuštate oblikovanje svog svakodnevnog života. Preporuka je pregledati njegove radove, provjeriti reference i, što je najvažnije, otvoreno razgovarati.
Planirate renovaciju stana? Evo koga trebate angažirati i kada
Taj razgovor ne svodi se samo na funkcionalne potrebe, već uključuje razmjenu fotografija, uspomena, putovanja i emocija. Upravo iz tog procesa nastaje mood board i sample board – vizualni alat koji definira boje, materijale i smjer uređenja. Jednom kada je taj temelj postavljen, važno ga je slijediti bez improvizacija.
Kako Sunčica slikovito opisuje, nije dovoljno voljeti neku boju ili komad namještaja izvan konteksta. Dosljednost je ključ.
Odabrali ste stil? Onda idite do kraja
Jedna od najčešćih pogrešaka u uređenju interijera je odustajanje na pola puta. Kombiniranje nespojivih stilova često rezultira prostorom koji djeluje neusklađeno i nezavršeno. Ako ste se prepoznali u određenom stilu, savjet je jasan – provedite ga do kraja.
Odabir stila nije trendovska odluka, već osobna priča pretočena u prostor. A dobar interijer, baš kao i dobar stil, uvijek počinje iskrenim odgovorom na jedno pitanje: tko smo i kako želimo živjeti.
Izbor urednice
Kako je arhitektura Drage Galića postala idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu
Ako ste se ikada pitali zašto vas je serija Dnevnik velikog Perice tako uvjerljivo vratila u šezdesete godine prošlog stoljeća, odgovor ne leži samo u kostimima i scenografiji, već i u arhitekturi.
Jedna od ključnih lokacija snimanja bio je ovaj filmski stan smješten u stambenoj zgradi koju je projektirao Drago Galić, jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačkog modernizma. Upravo ta arhitektonska podloga omogućila je da prostor bez velikih intervencija postane vjerodostojna scenografija jednog razdoblja.
Filmski stan kao scenografski alat, a ne mjesto stanovanja
Stan u Vukovarskoj ulici danas ne funkcionira kao klasičan životni prostor. Kako objašnjava Tomislav Peleski, koji se već dva desetljeća bavi location managementom, ideja je bila stvoriti polivalentni, lako prilagodljiv filmski stan – prostor koji može “glumiti” različite interijere, od bakinog stana do urbanog dnevnog boravka.
Stan je dvoetažan, površine gotovo 100 četvornih metara, i u trenutku početka projekta bio je potpuno prazan. Upravo ta “prazna ploča” omogućila je scenografima i producentima slobodu u oblikovanju prostora prema potrebama snimanja. Namještaj se po potrebi iznosi, zamjenjuje ili preslaguje, a svaki kadar dobiva novu priču.
Zašto su Galićevi stanovi idealni za snimanje
Arhitektura Drage Galića pokazala se iznimno zahvalnom za filmsku produkciju. Stanovi u njegovim zgradama odlikuju se velikim prozorima, obiljem dnevnog svjetla i jasnom konstrukcijskom logikom. Drago Galić (1907. – 1963.) jedan je od ključnih arhitekata zagrebačke moderne. Njegove stambene zgrade, osobito one uz Vukovarsku ulicu, odlikuju se humanim mjerilom, promišljenim tlocrtnim rješenjima i naglašenim odnosom prema svjetlu i prostoru.
Betonske grede omogućuju jednostavno postavljanje rasvjete, bez potrebe za vanjskom tehnikom, dok dobra toplinska i zvučna izolacija – rijetkost u današnjoj novogradnji – osigurava stabilne uvjete za snimanje.
Scenografija koja poštuje arhitekturu
Iako je prostor prilagodljiv, njegova arhitektonska vrijednost ostaje u prvom planu. Scenograf Bojan Drezgić sudjelovao je u savjetovanju oko boja i atmosfere, dok su pojedini komadi namještaja originali iz šezdesetih godina. Boje su naknadno “smirene” kako prostor ne bi djelovao previše ilustrativno, već životno i uvjerljivo.
Posebna pažnja posvećena je detaljima – od retro kuhinje s originalnim terrazzo pultom i umivaonikom, do harmonika-vrata koja omogućuju da se jedna prostorija u trenutku pretvori u zasebnu garsonijeru. Takva fleksibilnost čini ovaj filmski stan gotovo scenografskim studijem unutar stvarne arhitekture.
Kada arhitektura postane glavni glumac
Ovaj stan nije samo lokacija – on je aktivni sudionik priče. Njegova arhitektura omogućuje brze transformacije, ali istovremeno nosi snažan identitet vremena u kojem je nastao. U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu.
Zato se ovaj stan ne doživljava kao “uređen interijer”, već kao živi arhitektonski resurs – mjesto gdje se susreću modernizam, film i suvremena produkcija. A upravo u tome leži njegova najveća vrijednost.
