Transformacija vikendice u dom iz snova ne mora uvijek uključivati samo tim arhitekata i dizajnera. Ponekad su dovoljni ljubav prema prirodi, praktičnost i upornost – što dokazuje primjer Evice Borčić, koja je od male vikendice bez struje i vode stvorila topao, funkcionalan obiteljski dom.

Obiteljska kuća u Donjoj Stubici čiji arhitekt stoji iza projekta NSK

Kako je sve počelo?

Prije nekoliko godina, Evica i njezin suprug nisu ni pomišljali da će svoju vikendicu pretvoriti u dom. „Našli smo psa kojeg je udario auto. Kad smo ga izliječili, shvatili smo da mu u stanu nije dobro – stalno je uništavao namještaj“, prisjeća se Evica.

Taj trenutak postao je prekretnica. Kako bi svom ljubimcu omogućili više prostora, odlučili su se na korak koji će potpuno promijeniti njihov način života. „Kad smo se doselili, nije bilo struje ni vode. Suprug je napravio bačvu u potkrovlju da imamo vodu za WC, a solarni paneli davali su struju za mali frižider. Snalazili smo se kako smo znali“, govori vlasnica.

Prvi koraci u transformaciji vikendice u dom iz snova

Evica i suprug počeli su s osnovama. „Nismo imali kuhinju, pa smo prvo morali napraviti barem nešto da možemo skuhati kavu. Nije nam bila opcija raditi po mjeri – tražila sam ono što mogu kupiti i odmah montirati“, kaže Evica.

Nakon što su uredili kuhinju i spavaću sobu, počeli su razmišljati o većoj funkcionalnosti. „Grijali smo se na drva, ali kad otvoriš vrata, sva toplina ode. Zato smo odlučili dograditi prostor s puno stakla, da zadržimo doticaj s prirodom.“ Taj dograđeni dio postao je njihov dnevni boravak – i središte doma koje koriste gotovo cijele godine.

Dvije spavaće sobe – funkcionalnost i romantika

Kuća danas ima dvije spavaće sobe, svaka s posebnim šarmom. „Jedna je u prizemlju i ima izlaz na bazen, a druga je na vrhu posebnih stepenica – zapravo lojtrica“, priča Evica.

To rješenje nastalo je iz nužde i ograničenja prostora. „Kad je kuća građena, kat nije bio povezan s prizemljem, pa smo naknadno izbušili malu rupu. Statičar nam je rekao da ne smijemo ići šire zbog greda, pa smo ugradili te lojtrice za penjanje.“

Gornja soba gleda na šumu, a noću se iz kreveta promatraju zvijezde. Romantiku stvaraju boje i teksture – sve ostalo bilo je kompromis.

Dom koji je nastajao korak po korak

Cijeli projekt bio je postupna transformacija vikendice u dom iz snova, vođena instinktom i praktičnim rješenjima. „Neki komadi namještaja bili su ovdje, nešto smo dovukli iz stana. Nismo mogli planirati unaprijed, sve je išlo stihijski. Samo smo se nadali da će funkcionirati“, iskreno govori Evica.

Jedini dio koji su radili po mjeri bila je ostava. „Za nju sam znala točno što želim i kako želim iskoristiti prostor. Sve ostalo slagali smo sami, uz pomoć internetskih tražilica i malo mašte.“ Namještaj je često kupovala online, a zatim ga prebojavala da bi se uklopio u prostor.

Od ideje do bazena – slučajnosti koje su oblikovale dom

Transformacija se odvijala u tri etape: od male vikendice, preko dogradnje dnevnog boravka, do garaže i bazena. „Sve je krenulo spontano. Muž je htio garažu, pa smo sestričnu, koja je građevinarka, zamolili da nam napravi nacrt. Kad smo kopali temelje, shvatili smo da bi se ispod moglo napraviti i malo bazena – i tako je nastao“, smije se Evica.

Za razliku od gradnje kuće od nule, gdje se svaki detalj može planirati unaprijed, transformacija postojećeg prostora traži neprestano prilagođavanje i donošenje odluka u hodu. „Mi nismo imali luksuz da sve iscrtamo i naručimo po mjeri. Morali smo se snalaziti s onim što imamo i nadati se da će na kraju funkcionirati“, priznaje Evica.

Osim tehničkih ograničenja poput statike, male kvadrature i nepravilnih tlocrtnih linija, veliki izazov bio je i zadržati autentičnost prostora. „Htjela sam da kuća zadrži svoj duh – jednostavnost, povezanost s prirodom i toplinu“, kaže ponosna vlasnica.

Danas njihov dom odiše mirom, svjetlošću i toplinom, daleko od gradske vreve. S dvije spavaće sobe, prozračnim dnevnim boravkom i okućnicom koja se prirodno stapa s okolišem, ovaj dom pokazuje što se može postići kad se vodi ljubavlju i upornošću.

Tepih je kroz povijest bio mnogo više od podne obloge – simbol topline, statusa i kulture. Prvi tepisi tkali su se još u antičkoj Perziji i Srednjoj Aziji, a korišteni su za izolaciju, udobnost i ukras. Ručno tkani vuneni i svilenkasti tepisi stoljećima su krasili palače i domove plemstva, dok su danas postali nezaobilazan element svakog interijera – od tradicionalnog do suvremenog.

Tepih i dalje ima istu funkciju: povezuje prostor, unosi toplinu i daje domu karakter. No, pitanje je – kako odabrati tepih koji najbolje odgovara vašem stilu i načinu života?

Evo kako unijeti toplinu u svoj (novi) dom

Donosimo sve što trebate znati prije nego što svoj prostor zaokružite tepihom – od veličine i materijala do pravilnog održavanja i kombiniranja s namještajem.

Kada tepih da, a kada ne?

Tepih nije uvijek nužan dio interijera, ali često je onaj završni detalj koji prostoru daje cjelinu. U dnevnim sobama i spavaćim prostorima tepih unosi toplinu i taktilnost, dok u blagovaonici i hodniku može imati i praktičnu ulogu – zaštitu poda od habanja i stvaranje vizualnog reda.
S druge strane, u prostorima sklonima vlazi poput kupaonice ili kuhinje, bolje je birati perive prostirke ili tekstilne staze s gumenom podlogom koje se lako održavaju.

Dodajte karakter svom domu uz par jednostavnih trikova

Kako odabrati tepih prave veličine?

Jedna od najčešćih pogrešaka pri odabiru tepiha je – premala dimenzija. Tepih bi trebao povezati namještaj, a ne „plutati“ ispod stolića ili sofe. Idealno bi bilo da pokriva područje koje obuhvaća cjelokupnu zonu sjedenja, s barem prednjim nogama sofe i fotelja na tepihu. Takav raspored stvara dojam jedinstva i skladnog prostora.

Ako je tepih manji od idealne površine, prostor može izgledati neujednačeno, kao da elementi nisu povezani. U tom slučaju bolje je pomaknuti ga tako da barem dodirom spaja ključne komade namještaja. Kod manjih tepiha moguće je i slojevito postavljanje – manji tepih može stajati na većem, neutralnom podloženom tepihu, što dodaje vizualnu dubinu i teksturu.

Ako je tepih veći od idealne površine, on će prostor učiniti kompaktnijim, ali i vizualno manjih dimenzija. U prostranim dnevnim sobama to može biti prednost jer stvara osjećaj udobnosti, dok u manjim sobama može zagušiti prostor. Pravilo koje se često koristi u dizajnu interijera glasi: tepih bi trebao ostaviti 20–45 cm razmaka između ruba i zida, kako bi pod došao do izražaja.

U spavaćoj sobi tepih bi trebao biti dovoljno velik da pruža mekoću pod stopalima prilikom ustajanja. Ako prostor ne dopušta veliki tepih, dvije uske staze s obje strane kreveta mogu postići isti ugođaj.
U blagovaonici, tepih treba biti barem 60 cm veći od stola sa svake strane kako bi se stolice mogle pomaknuti bez prelaska preko ruba.
U hodniku, tepih treba pratiti smjer kretanja i biti proporcionalan širini prostora.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Mehraz Vira | Architects (@mehrazvira)

Vrste tepiha i njihovo održavanje

Prije nego odlučite kako odabrati tepih, važno je razumjeti koje vrste postoje i koliko su zahtjevne za održavanje. Od prirodnih do sintetičkih materijala, svaka vrsta ima svoje prednosti i mane.

1. Sintetički tepisi (polipropilen, poliester, najlon) – Najlakši za održavanje. Otporni na mrlje, vlagu i habanje, idealni su za obitelji s djecom i kućnim ljubimcima. Lako se čiste i brzo suše.
2. Pamučni tepisi – Laki i perivi, često se mogu prati u perilici. Odlični za kuhinje, kupaonice i dječje sobe. Potrebno ih je redovito čistiti jer upijaju tekućine.
3. Tepisi od jute, sisala i konoplje – Prirodni i održivi, unose toplinu i rustikalni šarm. Međutim, osjetljivi su na vlagu i teže se čiste.
4. Vuneni tepisi – Klasičan izbor vrhunske kvalitete. Udobni, topli i dugotrajni, ali zahtjevniji za održavanje jer su osjetljiviji na mrlje i vlagu.
5. Svileni tepisi – Luksuzni i izuzetno mekani, no vrlo zahtjevni za čišćenje i osjetljivi na habanje. Preporučuju se za prostorije s manje prometa, poput spavaće sobe.

Ako tražite praktičnost i lako održavanje, birajte sintetičke ili pamučne tepihe. Ako želite prirodne materijale i vrhunsku estetiku, vuna ili svila su odličan, ali zahtjevniji izbor.

Najbolji tepisi za dnevni boravak

Dnevni boravak je središnje mjesto svakog doma, pa tepih treba birati prema navikama korištenja i vrsti poda. Na drvenim podovima lijepo izgledaju mekani vuneni ili pamučni tepisi koji naglašavaju toplinu prostora. Na keramičkim pločicama ili kamenu bolji su tepisi s debljim slojem jer stvaraju dodatnu toplinsku izolaciju. Ako imate podno grijanje, odaberite tepih s tanjom podlogom i prirodnim vlaknima koja ne zadržavaju toplinu.
Za prostore u kojima se puno boravi, poput obiteljskih dnevnih soba, idealni su tepisi od polipropilena ili mješavine sintetike i vune – otporni su, lako se čiste i dugo zadržavaju oblik.

Najbolji tepisi za ulazne prostore

Ulazni prostor prvi je dojam vašeg doma, stoga tepih treba biti funkcionalan, ali i estetski skladan s ostatkom interijera. Najbolji izbor su tepisi s niskim florom izrađeni od polipropilena, kokosa ili gume, jer učinkovito zadržavaju prljavštinu i vlagu. Za dodatnu praktičnost, birajte modele s protukliznom podlogom i mogućnošću pranja. Ako imate veću predsoblje, kombinirajte manju prostirku uz vrata i dekorativniji tepih koji vodi prema ostatku stana – tako ćete postići i funkcionalnost i vizualni sklad.

Kako kombinirati tepihe i namještaj

Kada razmišljate o tome kako odabrati tepih koji će se uklopiti u vaš interijer, ključno je postići ravnotežu između boja, tekstura i proporcija. Ako je namještaj u neutralnim tonovima, tepih može biti glavni akcent u prostoru – primjerice s geometrijskim uzorkom, orijentalnim motivima ili kontrastnom bojom. U prostorima bogatim detaljima i teksturama bolje funkcioniraju jednobojni tepisi u nijansama koje smiruju cjelinu.
Pazite i na odnos veličine – masivan namještaj zahtijeva veći tepih kako ne bi izgledao „težak“ u prostoru, dok kod manjih komada možete eksperimentirati s više manjih tepiha u komplementarnim tonovima.
Ako kombinirate više tepiha u istom prostoru, neka dijele sličan ton ili materijal, ali različitu teksturu – to unosi dinamiku, a zadržava sklad.

Kako održavati tepihe

Redovito održavanje produžuje vijek trajanja tepiha i čuva njegov izgled. Tepih bi trebalo usisavati barem jednom tjedno, a u prometnijim dijelovima i češće. Mrlje čistite odmah – za prirodne materijale koristite blage sapune ili specijalizirane deterdžente, dok se sintetički tepisi mogu brisati blagom otopinom octa i vode.
Jednom godišnje preporučuje se profesionalno dubinsko čišćenje koje uklanja dubinsku prašinu i alergene. Ako imate kućne ljubimce, birajte modele s antibakterijskim vlaknima i perivim podlogama.
Kod većih tepiha važno je i okretati ih svakih nekoliko mjeseci kako bi se trošili ravnomjerno i zadržali oblik.

Saznajte kako odabrati tepih idealne veličine, teksture i boje za svoj dom te koje su vrste tepiha najbolje za dnevni boravak, kupaonicu i hodnik.