Uređenje interijera
Dizajn namještaja kroz svijet, ljude i godine
Dizajneri su u konstantnoj potrazi za boljim materijalima za kreativniji i funkcionalniji namještaj. Otkuda je sve počelo i kako se namještaj razvijao kroz povijest znaju Diana Sokolić i Karla Kocijan, koje su o tome napisale knjigu.
Umjetnička obitelj
Diana i Karla su mama i kći, slikarica i dizajnerica namještaja. Potiču iz velike umjetničke obitelji koja je dugo bila aktivna u različitim aspektima kazališne umjetnosti. Tijekom pandemije, kad je sve stalo, odlučile su napisati knjigu o namještaju.
“Znala sam da mora biti pisano jednostavnim jezikom da bi ih zainteresiralo, da im se ne bi ogadilo, tako da sam sve što sam znala prvo provjerila, nadopunila iz stručne literature koju imam, ali i iz knjiga koje sam nastavila kupovati sa velikom strašću”, govori Diana.
Duga povijest namještaja
Prema arheološkim istraživanja ljudi su još prije 30 000 godina počeli konstruirati i rezbariti namještaj, no kako ga je bilo teško sačuvati, koristimo se drugim izvorima povijesti.
Prvi tragovi sežu u Mezopotamiju i oni se vide na reljefima iz Mezopotamskog doba. Kasnije se vide na egipatskim zidnim slikama, a onda je otkrivena i Tutankamonova grobnica koja nam je dala pravi uvid u taj namještaj.
Drvo je teško očuvati
No, sudbina namještaja je tužna, zato što je on obično rađen od drva, a drvo je sklono propadanju. Stoga, nije mnogo namještaja preživjelo ta silna tisućljeća i mi zapravo o namještaju saznajemo sa zidnih slika, sa grčkih vaza ili iz pompjeanskih zidnih slika, to su najčešće izvori.
Klasični komadi namještaja počeli su se proizvoditi u 16. stoljeću u Europi, a u drugoj polovici 19. stoljeća, kao posljedica porasta potražnje i novog načina obrade drva, počinje industrijska proizvodnja namještaja.
Namještaj je propadao u selidbama, trulio u poplavama, nestajao u ratovima, gorio u požarima i vrlo malo toga je do danas ostalo sačuvano. Zato ljudi s ljubavlju čuvaju komade koji su im ostali od prabake ili od pradjeda, ako je nešto ostalo.
Diana i Karla za svoju su knjigu istraživale povijest namještaja cijeloga svijeta i njegov razvoj kroz stilska razdoblja.
Različiti stilovi diljem svijeta
“Od Mezopotamije sve do danas preko Engleske, Španjolske, jer je svaka od tih zemalja imala svoj razvoj. Kao što je renesansa nastala u Italiji, a gotika nije, tako su i različite zemlje imale različite stilske epohe. Naravno, što se više približavamo 20., to jest, 21. stoljeću, kao i u slikarstvu, tih je stilskih epoha više. Egipat je trajao 3000 godina, a kasnije u sto godina imate jako mnogo stilskih epoha koje se izmjenjuju”, govori Diana.
Ekspanzija industrijske proizvodnje namještaja dogodila se između dva svjetska rata, a uvođenjem znatnih tehnoloških inovacija 50-ih i 60-ih godina, događa se procvat industrije namještaja te njegove distribucije.
Poznati hrvatski dizajneri namještaja
“Osim svjetskih dizajnera, naravno trebalo je spomenuti i hrvatske dizajnere koji su bili vrlo jaki u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada je drvna industrija bila vrlo jaka i općenito su tvornice bile jake. Dizajn u Hrvatskoj pojavio sa pojavom Obrtničke škole, koja se kasnije preimenovala u Školu primijenjene umjetnosti i tada su nastala velika imena hrvatskog dizajna kao što su Bernardo Bernardi ili Rihter”, objašnjava Karla.
Sredinom 80-ih godina, potrošači su počeli utjecati na oblikovanje serijski proizvedenog namještaja, a imena dizajnera ostaju skrivena iza naziva tvornica.
Žene dizajnerice u sjeni muškaraca
Od hrvatskog starijeg dizajnerskog namještaja Karla izdvaja dvije autorice, dizajnerice Slavu Antoljak i Rosenberg Milicu koje su radile pleteni namještaj koji je danas opet popularan. Njih dvije su radile u tvornicama i ustvari nisu bile dizajneri same za sebe, nisu bile poznate po svom imenu nego pod tvornicom u kojoj su radile. To nije bio primjer samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu jer žene tada baš i nisu bile popularne kao dizajneri i općenito kao umjetnice. Muškarci su tada vodili glavnu riječ.
Danas je u dizajn namještaja uključena interdisciplinarna suradnja stručnjaka kako bi se korisniku ponudio funkcionalan i estetski privlačan namještaj, no emotivne vrijednosti onog naslijeđenog namještaja, ne mogu se kupiti.
Namještaj ima emotivnu vrijednost
“Meni je jedan od najdražih komada upravo ova fotelja koja je iz doba mojih roditelja. Također, butterfly fotelja koju imam kod kuće koja je ponovno iz doba mojih roditelja, a u nju su me stavili kad sam se rodila. Danas rado sjedim u njoj, ona ima emotivnu vrijednost, prema tome, najvrjedniji namještaj je onaj koji ima emotivnu vrijednost za nas pa bez obzira koliki i kakav on bio”, zaključuje Diana.
Baš te emocije, Karla je integrirala u uređenje vlastitog stana.
“Pri uređenju stana, misao vodilja je bila prikazati sav dizajn koji sam napravila ja, ali i moja cijela obitelj, odnosno mama i starije generacije, baka, djed, prabaka…jer imamo veliku umjetničku obitelj, svatko je u nekom trenutku radio, tako da je ideja iza ovog prostora da bude jednostavan i da sve stvari koje se ubace unutra istaknu”, ističe Karla.
Diana i Karla kažu kako su tijekom svog istraživanja najviše bile fascinirane vještinom kojom se izrađivao namještaj i maštovitošću starih majstora.
Izbor urednice
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu
Ako ste se ikada pitali zašto vas je serija Dnevnik velikog Perice tako uvjerljivo vratila u šezdesete godine prošlog stoljeća, odgovor ne leži samo u kostimima i scenografiji, već i u arhitekturi.
Jedna od ključnih lokacija snimanja bio je ovaj filmski stan smješten u stambenoj zgradi koju je projektirao Drago Galić, jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačkog modernizma. Upravo ta arhitektonska podloga omogućila je da prostor bez velikih intervencija postane vjerodostojna scenografija jednog razdoblja.
Filmski stan kao scenografski alat, a ne mjesto stanovanja
Stan u Vukovarskoj ulici danas ne funkcionira kao klasičan životni prostor. Kako objašnjava Tomislav Peleski, koji se već dva desetljeća bavi location managementom, ideja je bila stvoriti polivalentni, lako prilagodljiv filmski stan – prostor koji može “glumiti” različite interijere, od bakinog stana do urbanog dnevnog boravka.
Stan je dvoetažan, površine gotovo 100 četvornih metara, i u trenutku početka projekta bio je potpuno prazan. Upravo ta “prazna ploča” omogućila je scenografima i producentima slobodu u oblikovanju prostora prema potrebama snimanja. Namještaj se po potrebi iznosi, zamjenjuje ili preslaguje, a svaki kadar dobiva novu priču.
Zašto su Galićevi stanovi idealni za snimanje
Arhitektura Drage Galića pokazala se iznimno zahvalnom za filmsku produkciju. Stanovi u njegovim zgradama odlikuju se velikim prozorima, obiljem dnevnog svjetla i jasnom konstrukcijskom logikom. Drago Galić (1907. – 1963.) jedan je od ključnih arhitekata zagrebačke moderne. Njegove stambene zgrade, osobito one uz Vukovarsku ulicu, odlikuju se humanim mjerilom, promišljenim tlocrtnim rješenjima i naglašenim odnosom prema svjetlu i prostoru.
Betonske grede omogućuju jednostavno postavljanje rasvjete, bez potrebe za vanjskom tehnikom, dok dobra toplinska i zvučna izolacija – rijetkost u današnjoj novogradnji – osigurava stabilne uvjete za snimanje.
Scenografija koja poštuje arhitekturu
Iako je prostor prilagodljiv, njegova arhitektonska vrijednost ostaje u prvom planu. Scenograf Bojan Drezgić sudjelovao je u savjetovanju oko boja i atmosfere, dok su pojedini komadi namještaja originali iz šezdesetih godina. Boje su naknadno “smirene” kako prostor ne bi djelovao previše ilustrativno, već životno i uvjerljivo.
Posebna pažnja posvećena je detaljima – od retro kuhinje s originalnim terrazzo pultom i umivaonikom, do harmonika-vrata koja omogućuju da se jedna prostorija u trenutku pretvori u zasebnu garsonijeru. Takva fleksibilnost čini ovaj filmski stan gotovo scenografskim studijem unutar stvarne arhitekture.
Kada arhitektura postane glavni glumac
Ovaj stan nije samo lokacija – on je aktivni sudionik priče. Njegova arhitektura omogućuje brze transformacije, ali istovremeno nosi snažan identitet vremena u kojem je nastao. U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu.
Zato se ovaj stan ne doživljava kao “uređen interijer”, već kao živi arhitektonski resurs – mjesto gdje se susreću modernizam, film i suvremena produkcija. A upravo u tome leži njegova najveća vrijednost.
Boje i materijali
Izbor boja i materijala ključ su uspješnog uređenja interijera
Kombiniranje boja i materijala u interijeru nije pitanje trenutnog trenda, već dugoročne odluke
Izbor boja i materijala jedan je od najvažnijih koraka u uređenju doma jer dugoročno određuje kako će prostor izgledati, ali i kako će se u njemu živjeti.
Bez obzira na to naginjete li suvremenom minimalizmu, skandinavskom stilu, industrijskim interijerima ili klasičnijem uređenju, upravo promišljeno kombiniranje boja i materijala u interijeru stvara sklad između estetike i funkcionalnosti.
Planirate renovaciju stana? Evo koga trebate angažirati i kada
Dobro odabrane boje mogu vizualno povećati prostor, smiriti ga ili mu dati karakter, dok materijali definiraju osjećaj topline, trajnost i jednostavnost održavanja. Zato se ova dva elementa uvijek promatraju zajedno, a ne odvojeno.
Dugoročna vrijednost promišljenih izbora
Kombiniranje boja i materijala u interijeru nije pitanje trenutnog trenda, već dugoročne odluke. Neutralna baza omogućuje lakše promjene namještaja i dekoracija, dok kvalitetni materijali osiguravaju trajnost i funkcionalnost prostora kroz godine.
Neutralne nijanse već godinama dominiraju interijerima jer omogućuju fleksibilnost i lako prilagođavanje prostora promjenama. Tople bijele, svijetle sive i bež tonovi često se koriste kao baza jer ne zamaraju prostor i dopuštaju da materijali poput drveta, kamena ili betona dođu do izražaja.
Iako neutralne nijanse pružaju sigurnu osnovu, interijer koji u potpunosti odražava karakter ljudi koji u njemu žive često traži hrabriji kolorit. Boje tada ne služe samo estetici, već postaju alat izražavanja osobnosti, energije i načina života.
Duboka tamnoplava unosi eleganciju i ozbiljnost te se često koristi u dnevnim boravcima ili radnim prostorima. Odlično se kombinira s tamnijim drvom, mesinganim detaljima i teksturama poput baršuna.
Maslinasto zelena i zagasite zelene nijanse sve su popularniji izbor jer povezuju prostor s prirodom, ali imaju snažan vizualni identitet. Najbolje funkcioniraju uz drvo, kamen, terrazzo i mikrocement, osobito u prostorima za opuštanje.
Topli terakota i glineni tonovi unose osjećaj topline, intime i taktilnosti. Idealni su za prostore u kojima se želi stvoriti ugodna, gotovo mediteranska atmosfera, a izvrsno se slažu s prirodnim tekstilima i keramikom.
Za one sklonije dramatičnijem izrazu, tamnosiva, antracit ili čak crna mogu postati snažan dizajnerski alat. Takve boje najbolje funkcioniraju kao akcentne površine ili u kombinaciji sa svijetlim podovima i pažljivo odabranom rasvjetom.
Ključ uspjeha kod hrabrih boja nije u količini, već u ravnoteži. Kada se kombiniraju s neutralnom bazom i kvalitetnim materijalima, one prostoru daju dubinu i karakter, bez osjećaja prenatrpanosti.
Drvo i boje – kombinacija koja uvijek funkcionira
Parket i drvene površine jedan su od najsigurnijih izbora u uređenju interijera. Svijetli parketi, poput hrasta ili jasena, odlično se slažu s toplim bijelim i bež zidovima jer stvaraju uravnotežen i dugoročno neutralan prostor. Tamniji parketi traže više pažnje – najbolje dolaze do izražaja uz svjetlije zidove ili zagasite, ali tople tonove koji stvaraju kontrast bez zatvaranja prostora.
Drvo u kombinaciji s neutralnim bojama daje interijeru osjećaj doma i topline, bez obzira na stil uređenja.
Terrazzo ipak zahtjeva pažljivo kombiniranje
Terrazzo se posljednjih godina vratio kao izrazito dekorativan materijal, ali zbog svoje strukture zahtijeva pažljivo kombiniranje. Najbolje funkcionira uz neutralne zidne boje koje mu dopuštaju da vizualno dominira, bez dodatnog opterećenja prostora.
U interijerima gdje se koristi terrazzo preporučuje se suzdržanost u drugim materijalima i bojama, kako bi se postigla ravnoteža i zadržala elegancija prostora.
Mikrocement: Suvremen izgled uz pravu dozu topline
Mikrocement je čest izbor u modernim interijerima zbog svoje monolitne, čiste estetike. Međutim, bez pravilnog kombiniranja može djelovati hladno. Upravo zato se najčešće spaja s toplim bojama zidova, drvenim elementima i mekanim teksturama poput tkanina i tepiha.
Ovakvo kombiniranje boja i materijala u interijeru ublažava industrijski karakter mikrocementa i čini prostor ugodnijim za svakodnevni boravak.
Keramičke pločice i boje koje stvaraju ravnotežu
Keramičke pločice nude velik raspon dizajna, od imitacije kamena i betona do klasičnih glatkih površina. Svijetle pločice u kombinaciji s neutralnim zidovima stvaraju prozračan i bezvremenski izgled, dok tamnije ili grafičke pločice zahtijevaju mirniju okolinu kako prostor ne bi djelovao preteško.
Ključ je u ravnoteži – pločice mogu biti naglasak, ali zidovi i ostali materijali trebaju ostati suzdržani.
Kako boje i materijali utječu na doživljaj prostora
Svijetle boje i glatke površine vizualno povećavaju prostor, dok tamnije nijanse i izraženije teksture stvaraju osjećaj intime. Upravo zato je važno prilagoditi kombinacije veličini prostora i njegovoj namjeni. Dnevni boravci traže ravnotežu udobnosti i estetike, kuhinje otpornost i praktičnost, a spavaće sobe smirenost i toplinu.
Dugoročna vrijednost promišljenih izbora
Kombiniranje boja i materijala u interijeru nije pitanje trenutnog trenda, već dugoročne odluke. Neutralna baza omogućuje lakše promjene namještaja i dekoracija, dok kvalitetni materijali osiguravaju trajnost i funkcionalnost prostora kroz godine.
Upravo zato se uspješan interijer ne gradi na količini boja i materijala, već na njihovoj ravnoteži.
