Gradnja doma
Što se ustvari događa kada se lift zaglavi i imamo li razloga za paniku?
Stručnjak donosi odgovore na sva pitanja.
Može biti da ste super hrabra osoba i da prilikom ulaska u lift nikada niste pomislili – što ako prestane raditi ili se zaglavi? Čestitamo na hrabrosti, ali više je nas koji pokušavamo prilikom vožnje zaboraviti da se nalazimo u limenoj “kutijici” koja se pokreće pomoću raznih mehanizama i “visi” na sajlama.
Koliko su te sajle sigurne i mogu li one puknuti samo tako? Hoćemo li umrijeti ako se zaglavimo u liftu dok čekamo servisera da nam pruži ruku spasa? Hoće li lift s 15 kata u slobodnom padu dotaknuti tlo?
Zanimali su nas odgovori na sva ova, a i dodatna pitanja, pa smo kontaktirali stručnjaka, ing. Darka Šokeca, vlasnika uspješne tvrtke LIFT BROJ 1 XL, koja danas u redovnom mjesečnom održavanju servisira i više od 500 takvih jedinica.
“Prvo i najvažnije za istaknuti; ne paničarite! Umrijeti nećete, ugušiti se nećete, serviser će doći na vrijeme.”, ističe Šokec te pojašnjava kako se lift može “zaglaviti” uslijed brojnih faktora.
“Istaknuo bih najčešći razlog, a to je svakako nestanak električne energije. Iako velik broj starih liftova nema mogućnost pokretanja kada nestane struje, neki imaju agregate, oni moderniji i noviji imaju neprekidna baterijska napajanja koja će omogućiti da kabina stigne na najbližu stanicu, tj. kat. Osoba tada može izaći iz lifta. “, pojasnio je.
Što napraviti ako se zaglavimo u liftu?
Opet bismo naglasili – ne paničariti! Naime, ako ste zaglavili između katova i privlači vas pomisao da izađete nekako van, nemojte. Pametnije je ostati u liftu i pozvati pomoć. Isto tako ako vam instinkt govori da lupate po vratima, nemojte činiti ni to. Ako mislite da ćete se ugušiti, nećete jer niti jedan lift nije hermetičke zatvoren kako nam se čini, pa će dovoljna količina zraka uvijek dopirati u kabinu. Ako vam pomaže i informacija da ne postoji statistika koja pokazuje da je netko nekada preminuo u liftu radi toga što se on zaglavio.
Energetska obnova: Koje su ovlasti predstavnika suvlasnika zgrade?
“Danas postoje novi sistemi, što zahtijevaju i propisi, a najčešće je u pitanju gumb za poziv u slučaju nužde. Ono što biste trebali zapamtiti da je potrebno pritisnuti gumb za alarm i tako držati 5 sekundi kako bi se uspostavila direktna veza sa servisnim centrom koja će odmah poslati servisera da otkloni kvar pistu vas iz lifta. U većini slučajeva servisni centri rade 24 sata u danu.”, ističe Šokec te dodaje kako nije potrebno zvati vatrogasce, iako su i oni obučeni za rješavanje ovakvih i sličnih problema.
Postoji naravno i opcija da pomoć nazovete mobitelom, što može biti problematično ako se nalazite u liftu u kojem nema signala, no upravo zato postoji gumb za pozvati pomoć.
Koji se liftovi najčešće kvare?
“Ovisi o sistemu koji održavamo, ako je dizalo staro i nije dugo održavano te je zapušteno, kvarovi će biti učestaliji, a to bi prevedeno u brojke značilo 3-5 puta mjesečno. Ako je lift nov, kvarovi se jako rijetko događaju, a isto se odnosi i na rekonstruirane liftove. Neka dizala po godinu dana nemaju kvar”, ističe sugovornik te otkriva zanimljiv detalj; naime postoje u Zagrebu liftovi koji nisu rekonstruirani preko 50 godina, a stanari očekuju da on radi kao sat. Prvenstveno tu govorim o Novom Zagrebu gdje ima jako puno nebodera.
“Toliko ljudi se vozi u danu u tom liftu, jasno je da će biti više kvarova. Ljudi ne razumiju, stanari ne razmišljaju da se radi o potrebi za održavanjem. Lift je dio stambene zgrade, o njemu trebaju brinuti i stanari i predstavnici stanara i serviseri”, kaže Šokec.
I lupanje nogama po kabini ili nesmotreno pritiskanje gumba može utjecati na kvar lifta
Roditeljima je često simpatično kada njihovo dijete pritisne gumb za svaki kat i tako nekoliko puta, ili kada se po ugrađenoj tipkovnici lupa, no ing. Šokec tvrdi da usred takvih manipulacija koje nisu primjerene može doći do kvara. Kako bi se takve stvari izbjegle, danas se ugrađuju kamere u lift kako bi se mogli otkriti pojedinci koji nanose štetu.
Koliko se često lift servisira?
“Dizalo se servisira jednom mjesečno, točnije jednom mjesečno se prema zakonu moraju vršiti servisni pregledi prilikom kojih se uočavaju problemi i vrše potrebni popravci. Jednom godišnje firma ovlaštena od strane ministarstva provodi kontrolu spomenutih radova servisera te ispisuju sve što je možda potrebno napraviti. Kontinuirano se prate promjene, a ako do problema dođe, stvari se brzo rješavaju.
Uostalom, ako živite u zgradi i sami znate da serviseri za liftove ponekad dođe brže nego hitna pomoć:”, kroz smijeh pojašnjava te još jednom ističe da liftovi danas neće pasti u punoj brzini na tlo jer tu uz sve postoje i sigurnosna kliješta koji blokiraju pad kabine i sprečavaju takav scenarij.
Propisi i regulative
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno u fokusu: Što to znači za budućnost energetike
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu
Hrvatska sve aktivnije raspravlja o budućnosti energetskog sustava dok istovremeno provodi zelenu energetsku tranziciju i uvodi sve strože standarde u graditeljstvu. Upravo u tom kontekstu ponovno se otvara pitanje – kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj i kako će se mijenjati način na koji gradimo i obnavljamo zgrade.
Europska unija postavila je ambiciozne ciljeve – do 2030. godine smanjiti potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova. Zgradarstvo je pritom jedan od ključnih sektora jer upravo zgrade troše oko 40 posto ukupne energije u Europskoj uniji.
Zašto se okrećemo održivoj gradnji?
Kako bi se taj trend promijenio, donesen je novi zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu.
“Ovaj zakon je dobar jer uvodi rigoroznije i dugo očekivane mjere. Među zadnjim člancima govori se i o sankcioniranju investitora i izvoditelja, jer iskustva s energetskim projektima nisu uvijek bila najbolja praksa”, ističe prof. art. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh., s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Zgrade gotovo nulte energije postaju standard
Novi zakon trebao bi ubrzati energetsku obnovu zgrada i potaknuti gradnju objekata koji troše minimalnu količinu energije.
U Europskoj uniji već je standard takozvana zgrada gotovo nulte potrošnje energije (nZEB), dok se sve češće govori i o zgradama koje proizvode više energije nego što potroše.
“A plus energetski razred još uvijek nije obvezujući standard, ali riječ je o pozitivnom iskustvu koje se sve više prenosi. Sve više kolega sugerira investitorima da se ide i iznad postojećih standarda”, objašnjava Miščević.
U takvim projektima veliku ulogu imaju obnovljivi izvori energije, poput solarnih panela i drugih tehnologija koje omogućuju da zgrade proizvode energiju za vlastite potrebe.
“Nije riječ samo o smanjenju računa ili emisija, nego i o stvaranju kvalitetnog prostornog okruženja. Sve se više govori o kvaliteti unutarnje klime u zgradama, odnosno o takozvanom indoor environmentu”, dodaje Miščević.
Energetska obnova zgrada jedan je od najvećih izazova
Hrvatska i dalje uvozi oko 50 posto svojih energetskih potreba, dok sektor graditeljstva troši gotovo jednaku količinu energije. Upravo zato energetska obnova postojećeg fonda zgrada postaje jedan od ključnih izazova.
Energetske obnove često donose značajne uštede, ali važno je razumjeti i kontekst tih brojki.
“Kada se kaže da je nakon obnove ostvarena ušteda od 70 posto, to zvuči impresivno. No treba imati na umu da su mnoge zgrade prije obnove imale lošu ovojnicu bez toplinske izolacije, loše prozore i velike ventilacijske gubitke”, objašnjava Miščević.
Zbog toga danas standard niskoenergetske gradnje postaje gotovo osnovni kriterij u suvremenom projektiranju.
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno ulazi u raspravu
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu.
U tom kontekstu ponovno se otvara pitanje kakvu bi ulogu mogla imati nuklearna energija u Hrvatskoj, posebno u vrijeme kada mnoge europske države preispituju svoje energetske strategije.
Jedan od novih koncepata su mali modularni nuklearni reaktori, tehnologija koja se razvija u više zemalja svijeta.
“Ključna riječ su mali modularni nuklearni moduli, koje u žargonu ponekad nazivamo i ‘džepnim nuklearkama’. Kina je već započela s takvim projektima”, kaže Miščević.
Zagovornici tvrde da takvi reaktori mogu osigurati stabilnu proizvodnju energije uz manji prostor i bržu izgradnju.
Hrvatska još uvijek ne koristi puni potencijal obnovljivih izvora
Unatoč raspravama o nuklearnoj energiji, Hrvatska još uvijek ne koristi u potpunosti ni potencijal obnovljivih izvora energije.
Zemlja raspolaže značajnim hidroenergetskim potencijalom, ali i velikim mogućnostima razvoja solarnih elektrana.
“Kada bismo iz energetskog profila Hrvatske izbacili hidro potencijal, vidjeli bismo da i dalje značajno zaostajemo u razvoju fotonaponskih sustava”, upozorava Miščević.
Kao zanimljiv primjer navodi grad Maribor.
“Prije samo nekoliko godina Maribor je, ne računajući površine unutar povijesne jezgre, imao više instaliranih kvadrata fotonaponskih panela nego cijela Hrvatska.”
Energetske odluke oblikuju i prostor u kojem živimo
U sljedećim godinama odluke o energetskom miksu, standardima gradnje i obnovi postojećih zgrada imat će velik utjecaj na gospodarstvo, energetsku sigurnost, ali i na kvalitetu prostora u kojem živimo.
Zbog toga se rasprava o tome kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj sve češće povezuje i s pitanjem održive gradnje, energetske učinkovitosti i razvoja gradova budućnosti.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
