Gradnja doma
Što se ustvari događa kada se lift zaglavi i imamo li razloga za paniku?
Stručnjak donosi odgovore na sva pitanja.
Može biti da ste super hrabra osoba i da prilikom ulaska u lift nikada niste pomislili – što ako prestane raditi ili se zaglavi? Čestitamo na hrabrosti, ali više je nas koji pokušavamo prilikom vožnje zaboraviti da se nalazimo u limenoj “kutijici” koja se pokreće pomoću raznih mehanizama i “visi” na sajlama.
Koliko su te sajle sigurne i mogu li one puknuti samo tako? Hoćemo li umrijeti ako se zaglavimo u liftu dok čekamo servisera da nam pruži ruku spasa? Hoće li lift s 15 kata u slobodnom padu dotaknuti tlo?
Zanimali su nas odgovori na sva ova, a i dodatna pitanja, pa smo kontaktirali stručnjaka, ing. Darka Šokeca, vlasnika uspješne tvrtke LIFT BROJ 1 XL, koja danas u redovnom mjesečnom održavanju servisira i više od 500 takvih jedinica.
“Prvo i najvažnije za istaknuti; ne paničarite! Umrijeti nećete, ugušiti se nećete, serviser će doći na vrijeme.”, ističe Šokec te pojašnjava kako se lift može “zaglaviti” uslijed brojnih faktora.
“Istaknuo bih najčešći razlog, a to je svakako nestanak električne energije. Iako velik broj starih liftova nema mogućnost pokretanja kada nestane struje, neki imaju agregate, oni moderniji i noviji imaju neprekidna baterijska napajanja koja će omogućiti da kabina stigne na najbližu stanicu, tj. kat. Osoba tada može izaći iz lifta. “, pojasnio je.

Što napraviti ako se zaglavimo u liftu?
Opet bismo naglasili – ne paničariti! Naime, ako ste zaglavili između katova i privlači vas pomisao da izađete nekako van, nemojte. Pametnije je ostati u liftu i pozvati pomoć. Isto tako ako vam instinkt govori da lupate po vratima, nemojte činiti ni to. Ako mislite da ćete se ugušiti, nećete jer niti jedan lift nije hermetičke zatvoren kako nam se čini, pa će dovoljna količina zraka uvijek dopirati u kabinu. Ako vam pomaže i informacija da ne postoji statistika koja pokazuje da je netko nekada preminuo u liftu radi toga što se on zaglavio.
Energetska obnova: Koje su ovlasti predstavnika suvlasnika zgrade?
“Danas postoje novi sistemi, što zahtijevaju i propisi, a najčešće je u pitanju gumb za poziv u slučaju nužde. Ono što biste trebali zapamtiti da je potrebno pritisnuti gumb za alarm i tako držati 5 sekundi kako bi se uspostavila direktna veza sa servisnim centrom koja će odmah poslati servisera da otkloni kvar pistu vas iz lifta. U većini slučajeva servisni centri rade 24 sata u danu.”, ističe Šokec te dodaje kako nije potrebno zvati vatrogasce, iako su i oni obučeni za rješavanje ovakvih i sličnih problema.
Postoji naravno i opcija da pomoć nazovete mobitelom, što može biti problematično ako se nalazite u liftu u kojem nema signala, no upravo zato postoji gumb za pozvati pomoć.

Koji se liftovi najčešće kvare?
“Ovisi o sistemu koji održavamo, ako je dizalo staro i nije dugo održavano te je zapušteno, kvarovi će biti učestaliji, a to bi prevedeno u brojke značilo 3-5 puta mjesečno. Ako je lift nov, kvarovi se jako rijetko događaju, a isto se odnosi i na rekonstruirane liftove. Neka dizala po godinu dana nemaju kvar”, ističe sugovornik te otkriva zanimljiv detalj; naime postoje u Zagrebu liftovi koji nisu rekonstruirani preko 50 godina, a stanari očekuju da on radi kao sat. Prvenstveno tu govorim o Novom Zagrebu gdje ima jako puno nebodera.
“Toliko ljudi se vozi u danu u tom liftu, jasno je da će biti više kvarova. Ljudi ne razumiju, stanari ne razmišljaju da se radi o potrebi za održavanjem. Lift je dio stambene zgrade, o njemu trebaju brinuti i stanari i predstavnici stanara i serviseri”, kaže Šokec.
I lupanje nogama po kabini ili nesmotreno pritiskanje gumba može utjecati na kvar lifta
Roditeljima je često simpatično kada njihovo dijete pritisne gumb za svaki kat i tako nekoliko puta, ili kada se po ugrađenoj tipkovnici lupa, no ing. Šokec tvrdi da usred takvih manipulacija koje nisu primjerene može doći do kvara. Kako bi se takve stvari izbjegle, danas se ugrađuju kamere u lift kako bi se mogli otkriti pojedinci koji nanose štetu.

Koliko se često lift servisira?
“Dizalo se servisira jednom mjesečno, točnije jednom mjesečno se prema zakonu moraju vršiti servisni pregledi prilikom kojih se uočavaju problemi i vrše potrebni popravci. Jednom godišnje firma ovlaštena od strane ministarstva provodi kontrolu spomenutih radova servisera te ispisuju sve što je možda potrebno napraviti. Kontinuirano se prate promjene, a ako do problema dođe, stvari se brzo rješavaju.
Uostalom, ako živite u zgradi i sami znate da serviseri za liftove ponekad dođe brže nego hitna pomoć:”, kroz smijeh pojašnjava te još jednom ističe da liftovi danas neće pasti u punoj brzini na tlo jer tu uz sve postoje i sigurnosna kliješta koji blokiraju pad kabine i sprečavaju takav scenarij.
Baumit akademija
Baumit i Celanese: Revolucija u održivim građevinskim materijalima uz reciklažu CO₂
Suradnja dviju globalnih kompanija donosi novu tehnologiju koja industrijske emisije pretvara u sirovinu za boje i žbuke te smanjuje ugljični otisak gradnje u Europi.
Građevinska industrija jedna je od najvećih globalnih emitera CO₂, a pritisak na smanjenje ugljičnog otiska postaje sve veći. Baumit, lider u proizvodnji građevinskih materijala u Europi, odlučio je postaviti nove standarde održivosti.
U suradnji s Celanese Corporation, globalnim liderom u kemijskoj industriji, Baumit uvodi pionirski pristup u proizvodnji žbuka i boja – korištenjem CCU tehnologije (Carbon Capture and Utilization) za recikliranje CO₂ u proizvodnom procesu. Ovaj inovativni pristup omogućuje stvaranje materijala s manjim ugljičnim otiskom i podržava kružno gospodarstvo u građevinarstvu.
Što je CCU tehnologija i kako funkcionira?
Carbon Capture and Utilization (CCU) označava hvatanje industrijskih emisija CO₂ koje bi inače završile u atmosferi i njihovu kemijsku pretvorbu u vrijedne sirovine.
U slučaju Baumita: Industrijski CO₂ se prikuplja i kombinira s vodikom. Procesom kemijske reakcije CO₂ se pretvara u metanol, ključnu sirovinu za veziva u bojama, žbukama i smolama. Metanol postaje dio vinil-acetatnih emulzija, koje se koriste u proizvodnji žbuka i boja s recikliranim CO₂
Ovaj proces smanjuje upotrebu fosilnih goriva, vraća ugljik u proizvodni ciklus i značajno doprinosi principima cirkularne ekonomije.
Suradnja Baumit – Celanese: inovacija u praksi
Celanese svojim ECO-CC proizvodima omogućuje Baumitu da stvori prva veziva u Europi od recikliranog CO₂. Očekuje se smanjenje više od 5.000 tona CO₂ emisija godišnje, što predstavlja značajan doprinos klimatski prihvatljivijoj gradnji.
“Korištenje CCU procesa za recikliranje CO₂ u 100% veziva za fasadne žbuke i boje pomaže u stvaranju kružne ekonomije i smanjenju ugljičnog otiska Baumit proizvoda,” izjavio je Roman Stickler, CMO Baumita.
Kevin Norfleet, globalni direktor održivosti u Celanese, pojašnjava da suradnja s Baumitom pokazuje kako recikliranje emisija CO₂ otvara jedinstvene mogućnosti za implementaciju kružnog gospodarstva u građevinskoj industriji, smanjujući emisije i stvarajući dugoročno održive materijale za gradnju.
Prednosti CCU tehnologije za građevinsku industriju
CCU tehnologija omogućuje značajno smanjenje emisija CO₂ i upotrebe fosilnih inputa u proizvodnji. Korištenje recikliranog CO₂ u vezivima osigurava visokokvalitetne materijale za fasade, boje i žbuke, a istovremeno povećava energetsku učinkovitost proizvodnog procesa. Ovo je posebno relevantno za arhitekte, inženjere i sustainability menadžere koji traže rješenja za klimatski prihvatljive i inovativne projekte.
Održivi materijali znače manje emisije i zdraviji okoliš. Fasade i zidovi izrađeni s ovim materijalima doprinose stvaranju “zelenijih zgrada” i smanjenju utjecaja gradnje na klimu. Istovremeno, takvi materijali pomažu u kreiranju toplih, ugodnih i održivih domova u kojima se ljudi osjećaju dobro, a okoliš je manje opterećen.
Baumit kao pionir održive gradnje u Europi
Baumit je prvi i trenutno jedini proizvođač građevinskih materijala u Europi koji koristi ovakva inovativna veziva u masovnoj proizvodnji. Njihovi proizvodi, uključujući žbuke s recikliranim CO₂, boje i premaze s manjim ugljičnim otiskom te fasadne sustave prilagođene energetski učinkovitom dizajnu, predstavljaju konkretan primjer klimatski prihvatljive gradnje, što je u skladu s Baumitovom strategijom GO2morrow, čiji je cilj značajno smanjenje emisija CO₂ do 2030. godine.
Izolacija koja svake godine štedi CO₂ i gradi budućnost
Baumitova rješenja ne smanjuju emisije samo u proizvodnji – njihov učinak se višestruko povećava tijekom cijelog životnog vijeka zgrada. Svake godine Baumitova fasadna izolacija ugrađuje se na čak 45 milijuna četvornih metara fasada diljem Europe.
Svaki četvorni metar djeluje kao mali, ali moćni klimatski saveznik. Ušteda CO₂ koju ostvari jedan kvadratni metar izolacije odgovara količini kisika koju proizvedu dva stabla u jednoj godini. A taj se učinak ne zadržava samo na prvoj godini – on se umnožava iz godine u godinu, tijekom cijelog životnog vijeka zgrade.
Smanjenjem potrošnje energije za grijanje i hlađenje, izolacija izravno smanjuje emisije CO₂, a istovremeno povećava udobnost stanovanja. Izolacija tako postaje dugoročna klimatska investicija.
GO2morrow – više od strategije, način razmišljanja
GO2morrow nije samo program održivosti – to je stav koji gleda dalje od sadašnjih generacija. Kao vodeći proizvođač građevinskih materijala u Europi, prisutan u 24 zemlje, Baumit preuzima odgovornost za ekološki, ekonomski i društveni utjecaj svog poslovanja.
GO2morrow predstavlja obećanje zajednici i planetu: da se održivost ne živi samo kroz proizvode, već kroz cijeli način razmišljanja. Kroz ovu platformu, Baumit ne gradi samo zgrade, već gradi bolji svijet – korak po korak.
Šira slika: CCU i kružna ekonomija
CCU tehnologija nije samo inovacija – ona je ključna komponenta u globalnim naporima za dekarbonizaciju industrije. Povezuje hvatanje CO₂ iz industrijskih procesa, njegovu transformaciju u korisne materijale i recikliranje ugljika u građevinske proizvode.
Na taj način, sektori poput građevinarstva i kemijske industrije mogu smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima, smanjiti emisije stakleničkih plinova i integrirati principe kružne ekonomije u svakodnevnu proizvodnju.
Inovacija koja oblikuje budućnost gradnje
Suradnja Baumit – Celanese i primjena CCU tehnologije predstavlja spoj inovacije, stručnosti i ekološke odgovornosti. Korištenjem recikliranog CO₂ u vezivima za boje i žbuke, Baumit smanjuje emisije, podržava kružnu ekonomiju i postavlja novi standard održive gradnje u Europi.
Ovaj primjer pokazuje da održivi materijali više nisu samo “dodatak” – oni su središnji element modernog, klimatski prihvatljivog građevinskog sektora.
Propisi i regulative
Video nadzor javnih površina – zakonski okvir, GDPR i tehnički zahtjevi
Saznajte kada je videonadzor javnih površina dopušten, koje zakone treba poštovati te kako uskladiti sustav kamera s GDPR-om i tehničkim zahtjevima.
Video nadzor javnih površina postaje sve važniji element sigurnosti u gradovima i općinama, osobito u kontekstu razvoja pametnih gradova. Iako sustavi videonadzora donose brojne prednosti u zaštiti osoba i imovine, njihova primjena podliježe strogoj zakonskoj regulativi. Nepravilna ugradnja ili korištenje kamera može dovesti do ozbiljnih pravnih posljedica, posebice u području zaštite osobnih podataka.
U ovom članku donosimo detaljan vodič kroz zakonske obveze, GDPR zahtjeve i tehničke uvjete za zakonit i siguran video nadzor javnih površina u Republici Hrvatskoj.
Je li važnija sigurnost ili lokacija vlastite nekretnine?
Video nadzor kao dio koncepta pametnog grada
Koncept pametnog grada obuhvaća širok spektar tehnoloških rješenja koja omogućuju prikupljanje i analizu podataka radi boljeg upravljanja gradskim resursima. Video nadzor javnih površina jedan je od ključnih elemenata takvih sustava jer omogućuje povećanje sigurnosti građana, zaštitu javne imovine i bolju kontrolu javnog prostora.
Međutim, upravo zbog prikupljanja vizualnih podataka koji mogu sadržavati osobne informacije, videonadzor mora biti implementiran pažljivo i u skladu s važećim zakonima. Svaki sustav mora imati jasno definiranu svrhu, opravdanost i pravni temelj.

Zakonska regulativa za video nadzor javnih površina
Primjena sustava tehničke zaštite, a osobito videonadzora na javnim površinama, regulirana je Zakonom o privatnoj zaštiti. Ovaj zakon jasno definira uvjete pod kojima se sustavi mogu ugrađivati i koristiti, kao i tko ima pravo obavljati djelatnost tehničke zaštite.
Posebno je važno istaknuti izmjene Zakona iz 2020. godine, koje dodatno naglašavaju zaštitu javnih površina. Prema zakonu, tehnička zaštita javnih površina provodi se ugradnjom sustava videonadzora s pohranom snimki, ali i drugim tehničkim rješenjima poput rampi, ograda i kontroliranih pristupa.
Detalji provedbe definirani su Pravilnikom o obavljanju poslova privatne zaštite na javnim površinama, koji je obvezan za sve jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Tko smije ugrađivati sustave videonadzora
Jedno od najčešćih pitanja odnosi se na to tko smije ugrađivati sustave videonadzora na javnim površinama. Kada je svrha sustava zaštita osoba i imovine, ugradnju i održavanje smiju obavljati isključivo pravne osobe s važećim odobrenjem za obavljanje djelatnosti privatne zaštite.
Takve tvrtke moraju imati sklopljen ugovor izravno s investitorom, najčešće jedinicom lokalne samouprave. Prije same ugradnje sustava, potrebno je ishoditi odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova.

Prosudba ugroženosti javne površine
Prije ugradnje videonadzora obavezna je izrada prosudbe ugroženosti javne površine. Ovaj dokument ima ključnu ulogu jer opravdava potrebu za tehničkom zaštitom i definira koje se točno površine štite.
Prosudba mora sadržavati:
- precizno definirane lokacije i katastarske čestice,
- dokaz vlasništva jedinice lokalne samouprave nad tim površinama,
- eventualne suglasnosti drugih vlasnika,
- analizu rizika poput vandalizma, uništavanja javne imovine, narušavanja javnog reda i mira ili ugrožavanja sigurnosti građana.
Na temelju ove dokumentacije traži se službeno odobrenje za provedbu zaštite.
Različite namjene kamera na javnim površinama
Ne koriste se sve kamere na javnim površinama u iste svrhe, što izravno utječe na primjenu zakona. Kada je svrha zaštita osoba i imovine, primjenjuje se Zakon o privatnoj zaštiti.
- Međutim, kamere se mogu koristiti i u druge svrhe, primjerice za:
- analizu i regulaciju prometa,
- upravljanje semaforima,
- detekciju nepropisno parkiranih vozila.
U tim slučajevima zakon o privatnoj zaštiti se ne primjenjuje, ali je izuzetno važno da se takve kamere ne koriste naknadno u druge svrhe, poput dokazivanja kaznenih djela. Ako se svrha proširi, potrebno je provesti kompletnu proceduru propisanu zakonom.
Poseban slučaj su kamere za detekciju nelegalnog odlaganja otpada, koje se smatraju zaštitom imovine i stoga podliježu zakonskoj regulativi. S druge strane, kamere za detekciju požara otvorenog prostora ili turističke kamere koje ne snimaju i ne pohranjuju podatke ne podliježu Zakonu o privatnoj zaštiti.
Pametna kuća: Budite sigurni da vam je dom na sigurnom, čak i kada vi niste kući
Video nadzor i primjena GDPR-a
Bez obzira na namjenu sustava, Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) obavezna je za sve oblike videonadzora javnih površina. Vlasnik sustava mora jasno definirati svrhu svake kamere te imati propisane procedure o pristupu i obradi podataka.
Jedna od najčešćih pogrešaka u praksi je nedostatak odgovarajuće dokumentacije ili nepostavljanje znaka upozorenja. Upravo zbog toga najčešće se izriču kazne prema GDPR-u.
Obavezni znakovi i informiranje građana
Svaki prostor pod videonadzorom mora biti jasno označen. Znak upozorenja mora sadržavati:
- informaciju o voditelju obrade,
- kontakt podatke,
- svrhu obrade,
- osnovna prava ispitanika.
Znak mora biti postavljen prije ulaska u nadzirani prostor, kako bi građani bili pravovremeno informirani.

Interni akti jedinica lokalne samouprave
Jedinice lokalne samouprave obvezne su donijeti interni akt ili pravilnik koji regulira upravljanje sustavom videonadzora. Taj dokument mora definirati:
- tko je odgovoran za upravljanje sustavom,
- svrhu i opseg videonadzora,
- gdje je videonadzor dopušten, a gdje zabranjen,
- način snimanja i vrijeme pohrane zapisa,
- tko ima pristup snimkama i u koje svrhe.
Ovi akti moraju biti usklađeni i s Pravilnikom i s GDPR-om.
Tehnički i sigurnosni zahtjevi sustava videonadzora
Sustav videonadzora mora biti siguran u tehničkom i informatičkom smislu. Video signal mora biti kriptiran, a komunikacijska infrastruktura zaštićena od neovlaštenog pristupa.
Hardver i softver moraju imati ugrađene mehanizme zaštite poput vatrozida, antivirusne zaštite i sustava za detekciju upada. Pristup snimačima mora biti strogo kontroliran, fizički i digitalno.
Svi pristupi sustavu moraju se evidentirati u logovima, a korisnički računi moraju biti individualni i zaštićeni snažnim lozinkama. Ako kamera snima područje izvan dopuštene zone, obavezno je korištenje maskiranja dijelova slike.
Kibernetička sigurnost i video nadzor
Primjena GDPR-a usko je povezana s kibernetičkom sigurnošću. Video sustavi često su meta kibernetičkih napada, zbog čega je nužno redovito ažurirati softver, koristiti sigurne mrežne protokole i provoditi sigurnosne provjere.
Ulaganje u kvalitetnu cyber zaštitu nije samo tehničko pitanje, već i zakonska obveza koja štiti sustav, podatke i povjerenje građana
Legalno i sigurno: Sve što trebate znati o postavljanju videonadzora
Video nadzor javnih površina može značajno povećati sigurnost i kvalitetu života u gradovima, ali samo ako je proveden zakonito, transparentno i sigurno. Pravilna primjena Zakona o privatnoj zaštiti, usklađenost s GDPR-om i poštivanje tehničkih standarda ključni su preduvjeti uspješne implementacije.
Jedinice lokalne samouprave koje pristupe videonadzoru strateški i odgovorno ne samo da smanjuju rizike, već grade povjerenje građana i stvaraju temelje za siguran i moderan javni prostor.







