Prozori i vrata
Pogled bez granica: Zašto moderne kuće sve češće biraju podizno klizne stijene
Velike staklene površine, više prirodnog svjetla i neometan pogled na istarski krajolik – kako su podizno klizne stijene postale jedno od najtraženijih rješenja za moderne kuće i vile
Na brežuljcima sjeverozapadne Istre, gdje vinogradi prelaze u šumu i gdje jedinu buku stvara cvrkut ptica, smjestila se vila koja na prvi pogled oduzima dah. Nije to samo zbog pet luksuznih spavaćih soba, grijanog bazena sa slanom vodom ili pažljivo odabranog namještaja. Ono što ovu vilu čini posebnom jest način na koji se gotovo neprimjetno otvara prema okolišu — kao da su zidovi odlučili nestati i prepustiti mjesto istarskom krajoliku.
Tu iluziju stvaraju velike podizno klizne staklene stijene koje povezuju prostrani dnevni boravak, modernu kuhinju i elegantnu blagovaonicu s terasom i prirodom. Kad se otvore, granica između unutra i vani gotovo nestaje. O tome što stoji iza tog efekta — i zašto su podizno klizne stijene postale jedno od najtraženijih rješenja suvremene arhitekture — razgovarali smo s Pavlom Kraljem, voditeljem prodaje u Kömmerlingu, i Mirjanom Krofak, vlasnicom KMS Stolarije koja je izvela kompletan projekt stolarije na ovom objektu.
Što su podizno klizne stijene i po čemu se razlikuju od klasičnih kliznih sustava?
Za one koji prvi put čuju pojam podizno kliznih stijena, razlika u odnosu na klasične klizne stijene nije odmah očita…
„Podizno klizna stijena je sustav kliznog sistema koji ne omogućuje samo klizanje jednog elementa u drugi. Kad se taj element odklizi do kraja, pred samo zatvaranje, on se spusti dolje i omogući optimalno brtvljenje. Razlika između kliznih sistema i podizno kliznih sistema je upravo u tome da ovaj podizno klizni sistem potpuno brtvi — toplinski izolacijski kompletan sistem”, objašnjava Pavao Kralj
Kod klasičnih kliznih sustava krilo ostaje na istoj visini i između njega i praga uvijek ostaje određeni zazor. Podizno klizni mehanizam to rješava spuštanjem krila na prag u trenutku zatvaranja — rezultat je potpuna brtvena linija, bez propuha i s osjetno boljom toplinskom izolacijom. Upravo to čini razliku kad govorimo o velikim staklenim površinama gdje svaki zazor postaje problem.
Zašto moderna arhitektura traži sve više staklenih površina?
Istrijska vila nije iznimka — ona je odraz šireg trenda koji već godinama oblikuje suvremenu gradnju. Što je novija kuća, to su otvori veći, okviri tanji, a stakla obilnija.
„Bitno je da bude što više stakla, što više vidnog polja. Danas kud god gledate, gradnja u svakom slučaju ide prema tome da je što više stakla, što više vidnog polja, a što manje vidljivi elementi – jasne linije, uski okviri – da nam sunce ulazi unutra i da je vidno polje najbitnije”, ističe Kralj.
Kad pogled iz dnevnog boravka pada na vinograde i istarske brežuljke, razumljivo je zašto su arhitektica i investitor inzistirali na maksimalnim staklenim površinama. Staklene stijene ovdje nisu dekorativni element — one su arhitektonska logika objekta.
Koliko velike mogu biti podizno klizne stijene od PVC-a?
Jedna od najčešćih predrasuda o PVC stolariji jest da nije prikladna za velike otvore. Na istarskoj vili ta predrasuda dobiva konkretan odgovor.
„Najveća stijena ovdje je 9 metara i 17 centimetara širine i 2 metra 70 visine. Što za staklenu stijenu u PVC-u ne predstavlja nikakav problem”, kaže Mirjana Krofak.
Pavao Kralj to potvrđuje: „Kataloški završava na 6,5 metara, ali uz nadogradnju može ići i veća. Certificirani autorizirani partner može ugraditi stijenu i veću od ove bez ikakvih problema.”
Stijena od gotovo deset metara širine i visine gotovo tri metra — u PVC izvedbi. Za mnoge investitore koji automatski posežu za aluminijem čim otvori pređu određenu dimenziju, to je informacija koja mijenja računicu.
PVC ili aluminij: što danas biraju investitori?
Pitanje izbora između PVC-a i aluminija jedno je od najčešćih kod odabira stolarije za suvremene objekte. I odgovor koji dolazi iz prakse često iznenadi.
„Mi radimo PVC, radimo samo Kömmerling, radimo i aluminij… Kupci dođu s nekakvim zahtjevom za aluminijem, a na kraju završe na PVC-u. Svi očekuju nekakvu statiku, nešto čvršće i jače u aluminiju, ali kad vide u izložbenom salonu da se PVC-om može postići iste rezultate, a još bolja toplinska izolacija — na kraju završimo na PVC-u”, kaže Krofak
Razlog je jednostavan: moderna PVC stolarija danas postiže toplinske vrijednosti koje aluminij teško dostiže bez posebnih termičkih prekida, a tanki okviri i čiste linije vizualno ne zaostaju za aluminijem — što je ova vila i dokazala.
Komarnici kao neizostavan dio velikih staklenih stijena
Vila okružena istarskim zelenilom, vinogradima i šumom nosi sa sobom i jedan posve praktičan izazov: insekte. Velika stijena koja se potpuno otvara prema vrtu idealan je prolaz za sve što leti — ako nije dobro osmišljena zaštita.
„Svaka stijena ima zaštitu od insekata. Na stijenama su to komarnici, na prozorima ima i rolo komarnika. I u ovakvoj prirodi to je dosta važan element “, ističe Krofak.
Bočni plise komarnici odguruju se u stranu što omogućuje neometano kretanje i uživanje u pogledu bez narušavanja vizure. Uz grijani bazen sa slanom vodom i vanjsku zonu za opuštanje, upravo ta zaštita omogućuje uživanje na otvorenom u svako doba dana.
Kako podizno klizne stijene povezuju interijer i eksterijer?
Kad se stijene istarske vile u potpunosti otvore, prostrani dnevni boravak, moderna kuhinja i elegantna blagovaonica više nemaju jasnu granicu prema terasi. Istarski krajolik ulazi unutra, a unutarnji prostor širi se prema vani. Terasa prestaje biti odvojeni vanjski prostor i postaje prirodni produžetak dnevnog boravka — mjesto gdje se jutarnja kava i večernja druženja odvijaju bez osjećaja da ste prešli neki prag.
„Projekt je bio dobro razrađen, bila je jako dobra arhitektica, investitor je surađivao — i mislim, bilo je jako lijepo raditi na ovakvom objektu”, zaključuje Mirjana Krofak.
Spoj moderne arhitekture, velikih staklenih stijena i netaknute prirode čini ovu vilu mjestom gdje suvremeni dizajn i istarski krajolik ne konkuriraju jedan drugome — nego jedan drugoga ističu.
Prozori i vrata
Prozori u kući vam se često magle? Evo zašto se to događa i kako riješiti problem
Kondenzacija s unutarnje strane, magla između stakala i rosa izvana otkrivaju tri posve različita uzroka, a samo jedan od njih traži novu stolariju.
Razmaknete zavjesu, a staklo je mokro. Na donjem rubu prozora skupila se voda, brtva je vlažna, a u kutu špaleta možda se već nazire tamna mrlja. Prva pomisao gotovo je uvijek ista: prozori ne valjaju.
Ponekad je to istina, ali mnogo češće nije. Orošavanje prozora najčešće govori nešto o zraku u stanu, a ne o samoj stolariji. Zato prije nego što zovete stolara, vrijedi razumjeti što vam kapljice na staklu zapravo poručuju.
Provjetravanje doma ključno je za zdrav i ugodan prostor zimi
Zašto se prozori orošavaju?
Zrak u stanu uvijek sadrži vodenu paru. Ne vidimo je, ali stvaramo je cijeli dan: disanjem, kuhanjem, tuširanjem, sušenjem rublja, pa i zalijevanjem biljaka. Topli zrak može zadržati više vlage od hladnog. Kad se taj topli, vlažni zrak susretne s hladnom površinom, naglo se ohladi i više ne može zadržati svu vlagu. Višak se tada pretvara u sitne kapljice. To je kondenzacija.
Staklo je najčešće najhladnija površina u prostoriji, pa se kondenzacija na prozorima pojavi prva. Isto se događa s ogledalom u kupaonici nakon tuširanja ili s bocom vode koju izvadite iz hladnjaka.
Zašto baš ujutro? Tijekom noći vani je najhladnije, pa je i staklo najhladnije. Istodobno, u zatvorenoj spavaćoj sobi nekoliko sati dišemo i ispuštamo vlagu, a zrak se ne izmjenjuje. Do jutra se stvore idealni uvjeti za orošavanje. Spavaće sobe uz to se često manje griju, a hladniji prostor prvi pokazuje višak vlage.
„Vlaga uvijek traži hladnije dijelove prostora. Često se pojavljuje upravo u spavaćoj sobi, iako tamo ne nastaje, samo se tamo kondenzira”, objašnjava Tomislav Sedlić, prodajni savjetnik za sustave prozračivanja.
Ima tu i jedan paradoks. Mnogi primijete da su se prozori počeli orošavati tek nakon zamjene stare stolarije. Novi prozori dobro brtve, pa zrak više ne ulazi kroz procjepe kao nekad. To je dobro za toplinu, ali znači da vlaga ostaje u stanu ako je redovito ne izbacujemo prozračivanjem. Novi prozor u tom slučaju nije uzrok problema, nego ga samo čini vidljivim.
Gdje je voda? Tri situacije koje ne treba miješati
Prije bilo kakve odluke pogledajte gdje su kapljice. O tome ovisi i uzrok i rješenje.
1. Kapljice s unutarnje strane stakla. Ovo je najčešći slučaj i gotovo uvijek znači da u prostoru ima previše vlage ili da se zrak ne izmjenjuje dovoljno. Malo kondenzacije ujutro u spavaćoj sobi ili nakon tuširanja nije razlog za brigu. Prema britanskom Energy Saving Trustu, problem postaje tek kada se s kondenzacijom borite stalno, svaki dan i u više prostorija.
2. Magla između stakala. Ako se staklo magli iznutra, između dvaju ili triju slojeva, a obrisati se ne može ni s jedne strane, problem je u samom izolacijskom staklu. Rubno brtvljenje je popustilo, pa je u međuprostor ušla vlaga. Tu ne pomažu ni prozračivanje ni odvlaživač. Rješenje je zamjena staklene jedinice, a ako je oštećen i okvir, cijelog prozora. Kako prepoznati dotrajalu brtvu, objasnili smo u tekstu o tome što učiniti kada je brtva na prozoru popustila.
3. Orošeno staklo izvana. Ovo zbunjuje mnoge, ali je najčešće dobar znak. Kod dobro izoliranih prozora vanjsko staklo ostaje hladno jer toplina iz stana ne prolazi kroz njega. Za vedrih i vlažnih jutara na njemu se tada skupi rosa, kao na automobilu parkiranom vani. Kad se zrak zagrije, nestane sama.
Ako voda ne dolazi od kondenzacije
Postoji i četvrta situacija, koja s kondenzacijom nema veze. Ako se voda pojavljuje nakon kiše, ako kapa iz spoja okvira i zida, ako se ispod prozora šire mrlje dok je staklo suho, vjerojatno je riječ o prodoru vode izvana. Uzrok može biti loše izvedena ugradnja, oštećeno brtvljenje između prozora i zida ili problem s prozorskom klupčicom.
Takav problem ne rješava se prozračivanjem, nego pregledom ugradnje. Za to treba pozvati izvođača ili stručnjaka koji može provjeriti spojeve.
Koliko je vlage previše?
Osjećaj često vara, pa je najjednostavnije izmjeriti. Za to je dovoljan jeftin digitalni vlagomjer, odnosno higrometar. Optimalna relativna vlažnost zraka u stanu kreće se između 40 i 60 posto, kako smo pisali i u tekstu o zdravom stanovanju.
Vlagomjer ne treba stalno držati na istom mjestu. Najkorisnije je izmjeriti vlagu u spavaćoj sobi ujutro, prije otvaranja prozora, te u kupaonici i prostoriji u kojoj sušite rublje. Ako vrijednosti danima ostaju iznad 60 posto, kondenzacija nije slučajnost, nego posljedica navika ili nedovoljne izmjene zraka.
Navike koje dižu vlagu, a da toga nismo svjesni
Sušenje rublja u stanu. Mokro rublje na sušilu u dnevnom boravku ili spavaćoj sobi ispušta mnogo vlage, a zimi je to često glavni krivac za orošene prozore. Ako rublje morate sušiti unutra, radite to u jednoj prostoriji, s pritvorenim vratima i češćim prozračivanjem.
Kupaonica bez dobrog odvođenja zraka. Nakon tuširanja vlaga se iz kupaonice širi ostatkom stana ako se ne izbaci van. Ventilator treba raditi tijekom tuširanja i još oko 15 minuta nakon njega, a ako ga nemate, otvorite prozor. Pritom ne zaboravite očistiti rešetku ventilatora, jer začepljen ventilator radi, ali ne izbacuje dovoljno zraka.
Kuhanje bez nape. Poklopac na loncu i uključena napa smanjuju količinu pare koja završi na staklu.
Namještaj uz vanjske zidove. Ormar prislonjen uz hladan vanjski zid sprječava cirkulaciju zraka, pa se iza njega lako skupi vlaga.
Kako se rješava kondenzacija na prozorima
Najjednostavnije rješenje je i najstarije: otvoriti prozor, ali kratko i široko. Takozvano šok prozračivanje znači otvoriti prozore širom na nekoliko minuta, nekoliko puta dnevno, umjesto da ih se drži na kip satima.
„Zimi bi trebalo provoditi takozvano šok prozračivanje: držati prozor otvoren pet do deset minuta, dva do tri puta dnevno”, savjetuje Sedlić.
Zrak se tako brzo izmijeni, a zidovi i namještaj ne stignu se ohladiti, pa se prostor ubrzo ponovno zagrije. Najbolji učinak daje istodobno otvaranje prozora na različitim stranama stana, kako bi zrak mogao prostrujati.
Odvlaživač zraka može pomoći u prostorijama sklonima vlazi, ali ne zamjenjuje prozračivanje. On uklanja vlagu iz postojećeg zraka, ali ne dovodi svjež zrak.
Ako prozračivanje ne pomaže ili se ne može provoditi redovito, trajnije rješenje je ventilacija s povratom topline. Decentralizirani rekuperatori ugrađuju se izravno u zid, mogu se postaviti i naknadno u stan, a stalno izmjenjuju zrak bez gubitka većeg dijela topline. Više o tome pročitajte u tekstu o tome kako poboljšati kvalitetu zraka bez stalnog provjetravanja.
Kada pozvati stručnjaka?
Povremeno orošeno staklo ujutro nije razlog za uzbunu. Stručni pregled potreban je kada:
- se magla pojavljuje između stakala,
- se voda pojavljuje nakon kiše ili kapa iz spojeva prozora i zida,
- se plijesan stalno vraća oko okvira, u kutovima ili iza namještaja, unatoč redovitom prozračivanju,
- su mokri uvijek isti dijelovi zida, primjerice uz betonske grede, nadvoje ili stupove.
Ta posljednja situacija često upućuje na toplinske mostove, mjesta na kojima je konstrukcija hladnija od ostatka zida. Tu je potreban pregled građevinskih detalja, a ne samo novi prozor ili jače grijanje.
Prozor je samo glasnik
Kapljice na staklu prvo vas upozoravaju da se u stanu nakupila vlaga. Najčešće ih rješavaju bolje navike: kratko i široko prozračivanje, rublje koje se ne suši u spavaćoj sobi i ventilator koji radi i nakon tuširanja. Ali ako je voda između stakala, nakon kiše ili uvijek na istom zidu, problem treba potražiti dublje.
Prije zamjene prozora zato prvo provjerite gdje je voda i koliko je vlage u zraku. Tek tada znate je li problem u stolariji, vlazi ili prozračivanju.
Gradnja doma
Sigurnost prozora i vrata: Znate li što kupujete?
Na sajmu PromoArh u Poreču Kömmerling je predstavio nova rješenja i pokazao na što pripaziti pri odabiru.
Pri odabiru prozora i vrata većina nas prvo gleda ono što se vidi: tanke profile, velike staklene površine i način otvaranja. Sigurnost prozora i vrata, međutim, ne primjećuje se na prvi pogled. Ona ovisi o tome koliko dobro zajedno funkcioniraju staklo, okov i profil te koliko je kvalitetno cijeli element ugrađen.
Upravo je to bila jedna od tema na sajmu PromoArh u Poreču, na kojem je Kömmerling predstavio svoja nova rješenja. O tome što kvalitetna i sigurna stolarija treba pružiti razgovarali smo s Aleksandrom Tererom iz tvrtke Profine.
Sigurnost prozora i vrata ovisi o staklu, okovu i profilu
Tema sigurnosti doma u svijetu je, a sve više i kod nas, jedna od važnijih, kaže Terer. Ne bi rekao da se u stolariji po tom pitanju nešto bitno promijenilo, ali pravila su jasna. Ključ je, objašnjava, u usklađivanju stakla, okova i profila.
„Postoje određeni parametri koji se moraju poštivati da bi postigli određenu klasu sigurnosti”, ističe Terer.
Te se klase označavaju slovima RC, a na sajmu je predstavljeno rješenje u klasi RC2. Europska norma EN 1627 propisuje razrede otpornosti na provalu za vrata, prozore i staklene stijene. Svaki razred određuje otpornost na zadani način napada tijekom zadanog vremena. Klasa RC2 odnosi se na pokušaje provale jednostavnim alatom, poput odvijača, kliješta ili klinova, i predstavlja osjetno višu razinu zaštite od RC1. Od klase RC2 nadalje traži se i sigurnosno staklo prema normi EN 356.
Oznaka se ne dodjeljuje pojedinačnom dijelu, nego cijelom elementu. Ispitivanje obuhvaća cijelu konstrukciju, kako bi se provjerilo da u njoj nema slabe točke. Upravo zato Terer naglašava da staklo, okov i profil moraju biti usklađeni. Za lako dostupne prozore, primjerice u prizemlju, podrumu ili na balkonu, njemačka kriminalistička policija preporučuje klasu RC2 ili RC3.
Velike staklene stijene: dimenzije ovise i o težini
Velike staklene površine donose više svjetla i otvoreniji prostor, ali svaka takva stijena ima i tehničke granice. Štand, iako prilično velik, nije mogao primiti sve novosti, pa su izložena tri rješenja. Jedno od njih bila su podizno-klizna vrata s električnim pogonom.
Terer objašnjava da moguća veličina takvih vrata ovisi o vrsti stakla i ukupnoj težini elementa. Maksimalna nosivost predstavljenog okova iznosi 400 kilograma. Sam profil omogućuje izradu i većih stijena, no kod električnog pogona granicu ponovno određuje težina elementa.
Trostazna stijena omogućuje veći otvor prema terasi
Druga novost bila je trostazna stijena. Takva rješenja postoje u aluminiju, ali u PVC-u, kako kaže Terer, još nisu toliko zastupljena. Izloženi primjerak zbog ograničenog prostora nije mogao biti velik, no stijena se može izraditi i u znatno većim dimenzijama.
Njezina je glavna prednost veći otvor u jednom komadu. Kod predstavljenih podizno-kliznih vrata otvara se otprilike polovina širine. Kod trostazne stijene zatvorena ostaje samo jedna trećina, a dvije trećine mogu biti otvorene. Za kuće s terasom ili vrtom to znači širi prolaz i jaču vezu unutarnjeg i vanjskog prostora.
Lakoća otvaranja, visina praga i mogućnost prozračivanja
Treće izloženo rješenje bila je stijena PremiSlide. Terer je opisuje kao podizno-kliznu stijenu nove generacije, izvedenu na drukčiji i jednostavniji način. Optimalnija je za proizvodnju, a lakša i za svakodnevno korištenje, jer krilo klizi bez ikakvog napora.
Razlika je vidljiva na pragu. Klasična podizno-klizna stijena može imati prag praktički u razini poda, dok je kod PremiSlidea prag nešto izraženiji, prema Tererovim riječima jedan do dva centimetra. Zauzvrat, sustav je elegantan i jednostavniji za rukovanje.
Posebnost je i mogućnost prozračivanja. Kad je stijena u zatvorenom položaju, prorez između elemenata omogućuje stalno provjetravanje prostora. Kad prozračivanje nije potrebno, stijena se potpuno zatvori.
Zašto je pravilna ugradnja jednako važna kao proizvod?
Na ovogodišnjem sajmu Kömmerling je sudjelovao i u Gradionici, na kojoj se pred posjetiteljima gradio model kuće i prikazivala ugradnja stolarije.
„Ugradnja je jedan od tri segmenta koji čine kvalitetnu stolariju”, kaže Terer.
Prva dva segmenta su materijal i proizvodnja, a ugradnja ih nadopunjuje. Ako bilo koji od ta tri dijela nije dobro izveden, objašnjava Terer, ni konačni proizvod nije dobar. Za kupce to znači da pri odabiru stolarije ne treba razmišljati samo o proizvodu, nego i o tome tko će ga ugraditi i prema kojim uputama.
Ulazna vrata s keramičkom oblogom: izgled koji privlači pažnju
Na štandu su bila izložena i ulazna vrata, no ovaj put naglasak nije bio na klasičnom izgledu. Predstavljen je sustav skrivenog krila, kod kojeg se vidi samo okvir, dok je krilo potpuno presvučeno ispunom. Obloga se može izvesti i tako da prekrije sve, pa se vidi samo krilo.
Materijal obloge na prvi pogled podsjeća na aluminij s patinom, no riječ je o keramici. To se osjeti i u težini. Standardna ulazna vrata teže otprilike stotinu kilograma, a ova su, prema Tererovim riječima, teža od 300 kilograma.
Takva vrata u ovom su obliku prvi put izložena. Cilj je bio javnosti i partnerima pokazati da je i s PVC-om moguće postići ovakvu estetiku, uz koju se danas jednako traži i funkcionalnost. Mogućnosti izbora dezena, kaže Terer, gotovo su neograničene.
Što pitati prije odabira prozora i vrata?
Izgled, veličina staklenih površina i način otvaranja važni su kriteriji, ali nisu dovoljni za dobru odluku. Prije kupnje vrijedi pitati koju klasu otpornosti na provalu ima konkretna izvedba, koje su mogućnosti i ograničenja odabranog sustava te tko će i kako izvesti ugradnju.
Sigurnost prozora i vrata proizlazi iz usklađenog sustava stakla, okova, profila i pravilne ugradnje. Kvalitetna stolarija pritom mora odgovarati i načinu na koji svakodnevno koristimo dom, od izlaska na terasu do prozračivanja prostorija.
