Suživot u stambenoj zgradi oduvijek je zahtijevao određenu dozu obzira prema susjedima, no do lipnja 2025. godine u Hrvatskoj nije postojao jedinstven zakonski kućni red. Svaka zgrada donosila je vlastita pravila, često nejasna, nedosljedna ili naslijeđena iz vremena društvenog vlasništva, pa su nesuglasice oko buke, zajedničkih prostora ili kućnih ljubimaca bile svakodnevica. Stupanjem na snagu Pravilnika o kućnom redu u zgradama (NN 86/2025) to se promijenilo: pravila su sada precizno propisana i obvezujuća za sve suvlasnike i korisnike stanova diljem zemlje.

Novi zakoni o gradnji: Brže dozvole, ali i nova pravila koja nitko ne smije zaobići

Pravna osnova: Zašto sada postoji jedinstven kućni red?

Pravilnik nije samostalan propis, nego je donesen na temelju Zakona o upravljanju i održavanju zgrada (NN 152/24), koji je na snazi od 1. siječnja 2025. godine i koji je u cijelosti preuredio odnose između suvlasnika, predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrade. Prije tog zakona pitanja kućnog reda uređivao je isključivo Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojem su suvlasnici sami donosili takozvanu Odluku o kućnom redu, bez jedinstvenog sadržaja i bez tijela koje bi je provodilo. Danas ministarstvo nadležno za graditeljstvo propisuje opća pravila na nacionalnoj razini, dok suvlasnici zadržavaju mogućnost prilagodbe pojedinih odredbi svojoj zgradi, o čemu više u nastavku.

Tko je odgovoran za poštivanje kućnog reda?

Pravilnik jasno definira krug osoba na koje se pravila odnose. Obveza se ne odnosi samo na vlasnike stanova, nego na sve koji se koriste zgradom, uključujući najmoprimce i posjetitelje. Suvlasnik pritom snosi odgovornost za ponašanje trećih osoba koje borave u njegovom stanu, bilo da je riječ o podstanarima ili gostima. Vlasnici koji iznajmljuju nekretninu dužni su predstavniku suvlasnika dostaviti ime, prezime i kontakt podatke svojih najmoprimaca, čime se osigurava da netko uvijek snosi odgovornost za eventualne prekršaje.

Nepridržavanje kućnog reda tretira se kao neuredno izvršavanje obveza iz međuvlasničkog ugovora, što otvara mogućnost novčanih naknada propisanih spomenutim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada.

Grafiti na fasadi? Grad Zagreb plaća uklanjanje – i daje do 750 eura za kamere

Buka i kućni mir: Kada je tišina obavezna?

Najčešći izvor sukoba među susjedima svakako je buka. Pravilnik po prvi put precizno određuje termine u kojima je potrebno poštivati mir. Radnim danom kućni mir vrijedi od 15 do 17 sati te od 22 do 7 sati ujutro, dok vikendom i blagdanom razdoblje mira traje od 13 do 17 sati te od 22 do 9 sati. U tim terminima razina buke mora biti ograničena tako da se ne čuje izvan stana ili prostorije, što znači da glasna glazba, vikanje ili druge zvučne smetnje predstavljaju kršenje pravila.

Pravilnik dopušta iznimke za proslave. Stanar koji planira rođendan ili drugo slavlje smije odstupiti od propisanih termina mira, pod uvjetom da druge suvlasnike o tome obavijesti najmanje dva dana ranije i da zabava ne traje dulje od ponoći. Suvlasnici zgrade mogu i natpolovičnom većinom glasova donijeti odluku kojom se termini kućnog mira drukčije uređuju, prilagođeno specifičnostima svoje zgrade.

Buka u stanu: Zašto nije samo neugodnost i kako se od nje možemo zaštititi

Kad kućni red ne pomaže: Prijava prekomjerne buke

Ako susjed sustavno ignorira kućni red, na snagu stupa poseban propis, Zakon o zaštiti od buke (NN 30/09, 55/13, 153/13, 41/16, 114/18). Nadzor nad odlukama koje donose predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave u vezi s bukom provodi komunalno redarstvo, koje ima ovlast poduzeti upravne mjere, predložiti pokretanje prekršajnog postupka i naplatiti kaznu na mjestu prekršaja. Za slučajeve kada buka prelazi propisane razine za više od 5 decibela, nadležni su sanitarni inspektori Državnog inspektorata, koji mogu usmenim rješenjem narediti mjere za otklanjanje problema. Praktično to znači da stanar koji trpi kontinuiranu buku od susjeda, primjerice od ugostiteljskog lokala u prizemlju zgrade ili prekomjerne glazbe, prijavu može uputiti komunalnom redarstvu svoje jedinice lokalne samouprave, a za teže slučajeve i sanitarnoj inspekciji.

Radovi u stanu podliježu posebnim pravilima

Renoviranje stana također je regulirano Pravilnikom. Bušenje, rušenje zidova i slični radovi dopušteni su radnim danom od 8 do 20 sati, a subotom od 9 do 19 sati. Nedjeljom i blagdanom građevinski radovi nisu dopušteni, osim u slučaju hitnih popravaka poput puknuća cijevi. Prije početka radova stanar je dužan najmanje dva dana ranije obavijestiti susjede o vrsti, početku i očekivanom trajanju radova. Za vrijeme trajanja radova ne primjenjuju se odredbe o sprječavanju buke iz članka 6. Pravilnika, što znači da je buka od bušilice ili čekića unutar dopuštenih termina zakonski opravdana, iako je i dalje preporučljivo obzirno postupanje prema susjedima.

Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed

Zajednički prostori: Pravila za dvorište, stubište i podrum

• Zajednički prostori poput dvorišta, stubišta, tavana, podruma i praonica smiju se koristiti isključivo u skladu s njihovom namjenom
• Korisnici su dužni održavati čistoću tih prostora i čuvati ih od oštećenja
• U hodnicima, stubištima i vežama zabranjeno je ostavljati bicikle, kolica za kupovinu, obuću ili druge predmete koji mogu ometati prolaz ili predstavljati požarni rizik
• Iznimka postoji ako suvlasnici natpolovičnom većinom odluče drukčije, primjerice dopuste ostavljanje bicikala uz uvjet da slobodan prolaz iznosi najmanje 1,25 metara i da mjesto nije predviđeno kao evakuacijski put

Zajedničko dvorište ne smije se koristiti za trajno skladištenje građevinskog materijala, parkiranje neispravnih vozila ili pranje automobila, osim ako suvlasnici izričito ne odluče drugačije. Zabranjeno je i samovoljno ograđivanje dijela dvorišta za osobno parkiranje. Ulazna vrata zgrade moraju biti stalno zaključana ili osigurana električnom bravom, a podrumska i tavanska vrata trebaju biti zaključana radi sigurnosti svih stanara. Cvijeće i bilje na balkonima mora biti u posudama koje zadržavaju vodu i koje su osigurane od pada, a zalijevanje ne smije oštećivati pročelje, prozore ili ometati prolaznike ispod.

Kućni ljubimci u stambenoj zgradi

Držanje kućnih ljubimaca u stanovima dopušteno je, no uz jasne obveze prema vlasnicima, koje propisuje i sam Pravilnik i, na širem planu, Zakon o zaštiti životinja (NN 102/17, 32/19, 78/24). Prema Pravilniku, vlasnik je dužan počistiti izmet životinje na svim dijelovima zgrade i okućnice te osigurati da ljubimac ne uznemirava druge stanare. Životinje se ne smiju ostavljati bez nadzora u zajedničkim prostorima poput hodnika ili dvorišta, a hranjenje napuštenih životinja u zajedničkim dijelovima zgrade izričito je zabranjeno.

Zakon o zaštiti životinja dodaje širi okvir: kućnim ljubimcima moraju se osigurati uvjeti držanja u skladu s njihovim potrebama, a jedinice lokalne samouprave dužne su osigurati nadzor nad obveznim mikročipiranjem pasa, pri čemu nadzor provode upravo komunalni redari. Suvlasnici mogu natpolovičnom većinom donijeti dodatna pravila prilagođena vlastitoj zgradi, primjerice odrediti obvezu prijave broja i vrste ljubimaca predstavniku suvlasnika.

Pričuva pod povećalom: Tko njome upravlja i zašto je obavezna

Sankcije i rješavanje spora sa susjedom

Kada dođe do sukoba, prvi korak je uvijek pokušaj dogovora ili obraćanje predstavniku suvlasnika, koji je zadužen za provedbu kućnog reda u zgradi. Ako to ne uspije, nepridržavanje kućnog reda tretira se kao neuredno izvršavanje obveza iz međuvlasničkog ugovora, za što su Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada predviđene novčane naknade. Za slučajeve prekomjerne buke izvan okvira kućnog reda, kao što je već spomenuto, nadležno je komunalno redarstvo, a za teže povrede i sanitarna inspekcija prema Zakonu o zaštiti od buke. U krajnjem slučaju, spor se može riješiti i sudskim putem, no zakonodavac je ovim izmjenama upravo želio smanjiti broj takvih sporova jasnijim i provedivijim pravilima.

Kako se pravila objavljuju i prilagođavaju?

Upravitelji zgrada dužni su u roku od 60 dana od stupanja Pravilnika na snagu sadržaj kućnog reda učiniti vidljivim svima koji ulaze u zgradu, najčešće u obliku ploče istaknute na zidu u zajedničkom prostoru. Suvlasnici svake zgrade zadržavaju pravo donošenja posebnih pravila kućnog reda natpolovičnom većinom glasova, čime mogu urediti pitanja koja opći Pravilnik ne pokriva, ili prilagoditi propisane termine i uvjete specifičnostima svoje zgrade, primjerice drugačije urediti sate dnevnog i noćnog odmora ili pravila o ostavljanju bicikala.

Zona pobjede: Kako održavanje zgrada može spasiti domove?

Novi zakonski okvir, koji čine Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, Pravilnik o kućnom redu u zgradama, Zakon o zaštiti od buke i Zakon o zaštiti životinja, unosi red u područje koje je dugo bilo prepušteno tumačenju i dobroj volji susjeda. Jasno propisani termini kućnog mira, pravila za zajedničke prostore, obveze prema kućnim ljubimcima, jasno definirana odgovornost stanara te konkretni mehanizmi prijave i sankcioniranja olakšavaju suživot i smanjuju prostor za sukobe. Poznavanje ovih pravila korisno je svakom stanaru, bez obzira posjeduje li stan ili ga iznajmljuje.

Turistički najam nije samo objava oglasa na Airbnbu ili Bookingu. Sve više vlasnika stanova i kuća u Hrvatskoj razmišlja o dodatnoj zaradi kroz kratkoročni najam, posebno u obalnim gradovima i mjestima blizu turističkih atrakcija, ali malo tko zna da taj put počinje mnogo prije prvog gosta.

Kako urediti kuću za odmor? Ova luksuzna vila puna je ideja koje vrijedi kopirati

Prije nego što objekt uopće smijete oglasiti, potrebno je ispuniti zakonske uvjete, ishoditi odgovarajuće rješenje nadležnog tijela i osigurati da prostor zadovoljava propisane tehničke i sanitarne standarde. Posljednjih godina uvedene su i dodatne obveze vezane uz kratkoročni najam, od prijave gostiju u eVisitor do redovite fiskalizacije, pa je dobro upoznati cijeli postupak prije nego što uložite u opremanje i namještaj.

U nastavku donosimo korak po korak vodič kroz cijeli proces, od provjere vlasništva do prvih rezervacija.

Tko uopće može pružati usluge turističkog najma?

Zakon razlikuje nekoliko načina na koje se turistički najam može pružati. Najčešći je model takozvanog iznajmljivača u domaćinstvu, gdje fizička osoba iznajmljuje sobu, apartman ili kuću za odmor u vlastitom vlasništvu, bez potrebe za osnivanjem obrta ili tvrtke. Zahtjev tada podnosi sama fizička osoba, osobno ili putem opunomoćenika.

Druga je opcija registracija obrta ili trgovačkog društva, što je uobičajenije kod onih koji turistički najam vode kao ozbiljniju, često i jedinu djelatnost, s više objekata ili većim kapacitetom. Postupak i dokumentacija u tom slučaju nešto se razlikuju od onih za fizičke osobe, a obrasci zahtjeva za obrtnike i trgovačka društva razlikuju se od onih za građane.

Važno je razlikovati turistički, kratkoročni najam od klasičnog, dugoročnog najma stambenog prostora. Dugoročni najam ne zahtijeva kategorizaciju ni rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga, dok turistički najam, bez obzira traje li gost jednu noć ili dva tjedna, uvijek potpada pod ugostiteljsku djelatnost i sve obveze koje iz nje proizlaze.

Korak 1: Provjerite može li se nekretnina koristiti za turistički najam

Prije bilo kakvog ulaganja u opremanje, provjerite temeljne preduvjete. Nekretnina mora biti u vašem vlasništvu, ili morate imati suglasnost svih suvlasnika ako je riječ o suvlasništvu. Jednako je važno da je objekt legalno izgrađen, odnosno da za njega postoji dokaz o uporabljivosti građevine sukladno članku 175. Zakona o gradnji, najčešće uporabna dozvola ili drugi odgovarajući akt. Ako je dio kuće ili stan naknadno dograđen bez dozvole, tu se prije svega mora riješiti pitanje legalizacije, jer bez uredne dokumentacije o gradnji zahtjev za kategorizaciju neće biti moguće ni podnijeti.

Stanovi u višestambenim zgradama nose dodatnu posebnost. U pojedinim slučajevima potrebna je i suglasnost suvlasnika zgrade ili upravitelja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u stanu, posebno u sredinama koje reguliraju gustoću turističkog najma u pojedinim zgradama ili dijelovima grada radi zaštite mira i sigurnosti ostalih stanara. Bez takve suglasnosti nadležno tijelo neće izdati rješenje o obavljanju djelatnosti, ili ga može naknadno oduzeti, čak i ako sam prostor tehnički zadovoljava sve uvjete kategorizacije. Kako izgleda proces legalizacije nezakonito izgrađenih objekata i na koje se rokove danas mogu osloniti vlasnici, objasnili smo u sklopu šireg pregleda zakonskih promjena u tekstu o novim propisima u graditeljstvu.

Korak 2: Pripremite objekt za kategorizaciju

Kad je pravni status nekretnine riješen, slijedi tehnička priprema prostora. Kategorizacija apartmana, sobe ili kuće za odmor temelji se na Pravilniku o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu (NN 9/16, 54/16, 61/16, 69/17), koji propisuje minimalne tehničke uvjete za svaku kategoriju, od broja i veličine prostorija, preko opremljenosti kupaonice, do zahtjeva za grijanje i hlađenje.

Komisija koja obavlja očevid pregledava, među ostalim, funkcionalnost i opremljenost prostora za spavanje, kuhinju ili kuhinjski kutak, kupaonicu, ali i opću sigurnost objekta, poput ispravnosti električnih instalacija i protupožarne zaštite. Sanitarni uvjeti moraju biti u skladu s propisima, a oprema mora odgovarati broju gostiju za koje se objekt prijavljuje.

Najčešći razlozi zbog kojih se kategorizacija odgađa
Nepotpuna dokumentacija o vlasništvu ili uporabljivosti građevine, neusklađenost stvarnog stanja prostora s prijavljenim brojem kreveta, nedostatak obvezne opreme za traženu kategoriju, te nesuglasje suvlasnika u zgradama gdje je takva suglasnost potrebna.

Detaljan pregled uvjeta za svaku zvjezdicu, od opremljenosti kupaonice do minimalne kvadrature soba, pripremili smo ovdje.

Korak 3: Podnesite zahtjev za kategorizaciju

Zahtjev za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu podnosi se Uredu državne uprave u županiji u kojoj se nekretnina nalazi, konkretno Službi za gospodarstvo, odnosno Odjelu za turizam. Uz zahtjev je potrebno priložiti presliku osobne iskaznice, izvadak iz zemljišne knjige ne stariji od šest mjeseci kojim se dokazuje vlasništvo, dokaz o uporabljivosti građevine te popunjen obrazac s uvjetima za traženu kategoriju objekta.

Nakon predaje potpune dokumentacije, nadležno tijelo zakazuje očevid na terenu, gdje se provjerava odgovara li stvarno stanje prostora onome navedenom u zahtjevu. Zakonski rok za rješavanje zahtjeva, u slučajevima kada se provodi poseban ispitni postupak odnosno očevid, iznosi do 60 dana od urednog podnošenja zahtjeva. Nakon odobrenja, izdaje se izvršno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, s dodijeljenom kategorijom, odnosno brojem zvjezdica, na temelju kojeg se objekt smije legalno oglašavati i iznajmljivati.

Napomena: postupci i rokovi mogu se razlikovati po županijama i mijenjati kroz izmjene propisa, pa preporučujemo prije podnošenja zahtjeva provjeriti aktualne uvjete kod nadležnog Ureda državne uprave.

Korak 4: Nakon odobrenja slijede dodatne obveze

Dobivanje rješenja o kategorizaciji nije kraj administrativnog dijela posla, nego tek njegov prvi dio. Nakon što rješenje stupi na snagu, iznajmljivača čeka niz redovitih obveza:

• prijava svakog gosta u sustav eVisitor, obično u roku od 24 sata od dolaska
• fiskalizacija i izdavanje računa za svaku pruženu uslugu smještaja
• obračun i uplata turističke pristojbe po svakom ostvarenom noćenju
• uredno vođenje evidencije gostiju tijekom cijele sezone
• vidljivo isticanje propisane oznake, odnosno ploče s brojem zvjezdica, nabavljene isključivo od proizvođača s ovlaštenjem Ministarstva turizma, na samom objektu

Ove obveze vrijede kontinuirano, ne samo u prvoj sezoni poslovanja, a nadzor nad njihovim poštivanjem provode turistička inspekcija i porezna uprava.

Koliko košta pokretanje turističkog najma?

Ne postoji jedinstvena cijena koja vrijedi za svaki objekt, jer trošak ovisi o nekoliko različitih faktora koji se međusobno razlikuju od slučaja do slučaja.

Realno planiranje budžeta zato uvijek počinje procjenom trenutnog stanja objekta, ne generičkom brojkom pronađenom na internetu.

Kako povećati šanse za više rezervacija?

Ispunjavanje zakonskih uvjeta osigurava da smijete legalno iznajmljivati, ali ne jamči i popunjenost kalendara. Nekoliko faktora danas mjerljivo utječe na broj rezervacija i ocjene gostiju.

Profesionalne fotografije i jasan, konkretan opis objekta i danas ostaju osnova dobrog oglasa.

Energetska učinkovitost objekta, kvalitetno grijanje i hlađenje te brz internet sve više utječu na odabir gostiju koji putuju izvan glavne sezone.

Dodatnu vrijednost donose i pametne brave koje gostima omogućuju samostalan check-in bez fizičke predaje ključa, osiguran parking, a u novije vrijeme sve češće i punjač za električne automobile.

Manji wellness sadržaji, poput hidromasažnog bazena ili saune, danas mjerljivo podižu ocjene i cijenu smještaja, o čemu smo pisali i u ovom tekstu.

Najčešća pitanja

Mogu li turistički iznajmljivati stan u zgradi?
Da, ali u pojedinim slučajevima potrebna je suglasnost suvlasnika zgrade, posebno ako mjesna pravila reguliraju gustoću turističkog najma u zgradi.

Trebam li kategorizaciju za kuću za odmor?
Kuća za odmor jedna je od kategorija propisanih pravilnikom i zahtijeva isto rješenje o odobrenju kao i apartman ili soba.

Koliko traje postupak?
Zakonski rok za rješavanje zahtjeva s očevidom iznosi do 60 dana od urednog podnošenja, no stvarno trajanje ovisi o opterećenosti nadležnog ureda.

Mogu li početi oglašavati objekt prije rješenja?
Ne. Objekt se smije oglašavati i iznajmljivati kao turistički smještaj tek nakon što je rješenje o kategorizaciji izvršno.

Što ako želim iznajmljivati samo dio kuće?
Moguće je kategorizirati i pojedinačnu sobu ili dio kuće kao zaseban objekt, uz zadovoljavanje uvjeta propisanih za tu specifičnu kategoriju.

Dobra priprema važnija je od same prijave. Ako je objekt pravilno uređen, a dokumentacija potpuna prije podnošenja zahtjeva, postupak registracije i kategorizacije znatno je jednostavniji i brži. Kvalitetno opremljen i propisno kategoriziran smještaj lakše ostvaruje bolje ocjene gostiju, veću popunjenost i, dugoročno, veću vrijednost same investicije.