Budućnost gradnje više nije tema koja pripada samo stručnim konferencijama i vizijama o gradovima sutrašnjice. Robotizirano zidanje na pojedinim se europskim tržištima već komercijalno primjenjuje, a u lipnju 2026. u Sloveniji je održano prvo pilot zidanje. Razlog nije samo želja za bržom gradnjom. Građevinarstvu nedostaje radnika, a pred struku se istodobno postavlja pitanje kako graditi kvalitetnije, učinkovitije i trajnije kuće.

Te su se promjene mogle vidjeti, usporediti, pa čak i isprobati na sajmu PromoArh u Poreču. U dvorani Žatika okupilo se više od stotinu izlagača iz sedam zemalja. Na više od 4.000 četvornih metara predstavljena su rješenja za gotovo sve faze gradnje i opremanja, od građevinskih materijala, stolarije i montažne gradnje do grijanja, obnovljivih izvora energije, digitalizacije i uređenja interijera.

Robot za zidanje kao odgovor na nedostatak radnika

Jedan od najvećih izazova građevinarstva više nije samo kako graditi kvalitetnije, nego i tko će graditi. Nedostatak radne snage ubrzava razvoj automatizacije, pa posao koji stoljećima povezujemo s ljudskim rukama danas mogu preuzimati i strojevi. Upravo je zato jedna od novosti koje su privukle najviše pozornosti bila Wienerbergerova prezentacija robota za zidanje.

Dr. sc. Marina Bagarić u svom predavanju nije govorila o opeci kao proizvodu, nego o promjenama u tehnologiji gradnje zidanih konstrukcija. Objašnjava da se proizvođači, uz razvoj materijala, sve više bave tehnologijom izvođenja i načinima na koje mogu odgovoriti na nedostatak stručne, ali i općenito dostupne radne snage.

Jedno od rješenja koje je predstavila grupacija je robot WLTR, čiji se naziv izgovara kao Walter. Prema njezinim riječima, robot se već komercijalno primjenjuje na češkom i okolnim tržištima, dok se u Hrvatskoj i Sloveniji tehnologija tek uvodi. Prvo pilot zidanje održano je u lipnju u Sloveniji, pa se, kako kaže, može reći da je robot već stigao na naše tržište.

Što robot može, a što i dalje ovisi o ljudima?

Znači li to da će se kuće uskoro graditi brže i bez zidara? Bagarić upozorava da je upravo to čest pogrešan dojam.

„Ljudi imaju percepciju robot, sad je to svemoguće, on će to riješiti sve u jednom danu”, kaže.

Robot, objašnjava, ima određena ograničenja, ali i svoje prednosti i jasnu primjenu. Zato je cilj sada tehnologiju približiti izvođačima i projektantima. Oni trebaju znati što robotizirano zidanje znači kad se projekt radi od početka, na što treba paziti zbog ograničenja robota te koje su njegove stvarne mogućnosti na gradilištu.

Robotizacija, dakle, ne znači da s gradilišta nestaje čovjek. Mijenja se njegov posao, ali i način na koji se građevina mora projektirati i pripremiti kako bi tehnologija uopće mogla preuzeti dio izvedbe.

Budućnost gradnje ovisi i o detaljima koje kasnije ne vidimo

Novi način zidanja samo je jedan dio procesa u kojem nastaje kuća. Da najbolja praksa ne mora ostati samo na prezentacijama i nacrtima, pokazala je Gradionica, dio sajma na kojem se model kuće gradio pred posjetiteljima, sloj po sloj.

Kako objašnjava Snježana Turalija, prvog se dana gradio model obiteljske kuće na kojem su se mogli prikazati vanjski i unutarnji zidovi, pregrade i strop. Ugrađivala se stolarija, odnosno prozori, vrata i balkonska vrata, a zatim i krovni prozor. Postavljali su se toplinska izolacija i pojedini sustavi hidroizolacije. Članovi NZEB klastera tako su prikazali rješenja kojima se postižu visoka energetska učinkovitost, održivost i trajnost kuće.

Vrijednost takve demonstracije je u tome što posjetitelji ne gledaju pojedinačne proizvode na štandovima. Vide kako se oni povezuju u cjelinu i kako izgleda njihova stvarna ugradnja.

Zašto dobar materijal nije dovoljan za energetski učinkovitu kuću?

Konačnu kvalitetu kuće ne određuje samo izbor pojedinačnog proizvoda. Kvalitetan zid, dobar prozor ili debela izolacija neće dati očekivani rezultat ako su loše spojeni s ostatkom građevine.

Jedan od takvih detalja su toplinski mostovi, manja područja u ovojnici grijanog dijela zgrade kroz koja toplina prolazi brže nego kroz okolnu konstrukciju zbog promjene materijala, debljine ili oblika građevnog dijela. Nastaju upravo na spojevima, primjerice ondje gdje se susreću različiti materijali ili gdje se ugrađuje stolarija. Zato je važno da su spojevi pravilno riješeni, da je izolacija izvedena bez prekida i da se ono što je zamišljeno u projektu dosljedno provede na gradilištu.

Energetska učinkovitost počinje prije nego išta uključite — u sloju koji nikad nećete vidjeti

Svi ti detalji nakon završetka radova ostaju skriveni iza fasade i završnih slojeva. Ipak, upravo o njima ovisi koliko će kuća biti ugodna za život, koliko će energije trošiti i koliko će dugo trajati bez problema. Za one koji planiraju gradnju poruka je jasna: pri odabiru rješenja nije dovoljno znati što se ugrađuje, nego i kako će biti ugrađeno i povezano s ostatkom građevine.

Nove tehnologije traže i nova znanja

Stručni dio sajma ove je godine bio posvećen suvremenim trendovima u graditeljstvu. Prof. dr. sc. Zoran Veršić s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objašnjava da su tvrtkama članicama klastera prepustili da same predstave novosti koje primjenjuju u svojim proizvodima i tehnologijama. Ponuda je bila široka, od kvalitetnijih materijala koji pridonose održivijim prostorima za život do rješenja kojima se poboljšavaju uvjeti boravka u prostoru, pa sve do robota za zidanje.

Irena Križ Šelendić, ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, ističe da je hrvatsko građevinarstvo već pokazalo što može. Za sljedeći korak, kaže, presudna su znanja i inovacije.

„Za budućnost su nam važne nove tehnologije i inovacije”, naglašava. Jednako su važna i mjesta na kojima se struka može okupiti, razmijeniti iskustva, upoznati dobru praksu i sklopiti nove poslove, jer sve to, prema njezinim riječima, pridonosi snažnijem građevinarstvu.

Kako se ove promjene tiču budućih vlasnika kuća?

Budućnost gradnje donosi nove materijale, strojeve i načine rada, a robot za zidanje samo je najvidljiviji primjer tih promjena. Njihova stvarna vrijednost ipak ne ovisi samo o tehnologiji. Ovisi o dobrom projektu, pravilnoj izvedbi i ljudima koji znaju kako rješenja primijeniti i međusobno povezati.

Za one koji planiraju gradnju ili obnovu to znači da se razgovor s projektantom i izvođačem ne bi trebao zaustaviti na pitanju što odabrati. Jednako je važno pitati kako će se to izvesti.

Kad razmišljamo o tome koliko neka zgrada troši, prvo pomislimo na kotao, dizalicu topline ili klimu. Logično, ali pomalo krivo. Kod objekta poput Resorta Pical energetska priča počinje puno ranije — ovojnicom zgrade, dakle fasadama i krovovima koji je svaki dan štite od temperaturnih promjena, buke, vlage i požara. Prije nego što uopće upalite grijanje, ovojnica je već odlučila hoćete li ga morati paliti često ili rijetko.

I tu vrijedi napraviti onu provjeru koju racionalan čovjek uvijek napravi prije trošenja: što stvarno dobivamo za novac uložen u nešto što se nakon završetka radova više nikad ne vidi?

Ne samo koliko troši, nego kakav trag ostavlja

Suvremeno projektiranje Picala — investicije vrijedne više od 200 milijuna eura — značilo je razmišljati ne samo o potrošnji tijekom korištenja, nego o utjecaju na okoliš kroz cijeli životni vijek zgrade. Hotel je, objašnjava Božo Matijević, dipl. ing. građ. i voditelj tehničke podrške u ROCKWOOL-u, već u fazi projektiranja predcertificiran po standardu DGNB Gold — što znači vrlo nisku emisiju CO2.

Ključna je riječ tu „cijeli vijek”. Ne gleda se samo kako se zgrada ponaša dok u njoj netko boravi, nego i koliko materijal opterećuje okoliš pri proizvodnji, dopremi na gradilište te, godinama kasnije, pri rekonstrukciji ili rušenju — koliko se lako može demontirati i reciklirati.

Kamena vuna tim zahtjevima, kaže Matijević, odgovara gotovo idealno, a računicu je popravila i sitnica koju investitori često podcijene: proizvodni pogon udaljen je tek šezdesetak kilometara. Radi se o tvornici u istarskom Potpićanu — koja je posljednjih godina više puta proglašavana i najboljom unutar ROCKWOOL Grupe — pa je i put materijala do gradilišta, a time i njegov ugljični otisak, kratak. Sama kamena vuna nastaje od vulkanskog kamena, a u gotovom proizvodu udio recikliranog materijala danas doseže gotovo 40 posto.

Četiri posla za cijenu jednog

Ovdje dolazimo do onoga što izolaciju na ovakvom projektu čini isplativom: ona radi puno više od jedne stvari. Matijević nabraja, a lista je zapravo argument sam za sebe.

Prvo, toplinska zaštita radi u oba smjera — i zimi kad grijemo i ljeti kad hladimo, što je u mediteranskoj klimi jednako važno. Drugo, zbog svog sastava kamena vuna je negoriva — svrstana u najviši razred reakcije na požar (A1) — pa ne doprinosi razvoju požara i koristi se kao protupožarna izolacija. Treće, vlaknasta struktura daje joj izvrsna akustička svojstva, pa služi i kao zvučna izolacija — nezanemarivo u hotelu, ali i u zgradi s bučnim susjedom. I četvrto, ta ista vlaknasta struktura čini je vrlo paropropusnom, što znači da konstrukcija može „disati” i da je manja vjerojatnost nastanka građevinske štete, primjerice vlage zarobljene u zidu.

Prevedeno na jezik novčanika: jedan sloj, četiri funkcije. Upravo to je vrsta računice u kojoj skuplji materijal na kraju ispadne jeftiniji.

Ravni krovovi i sunce: kad zaštita postane i elektrana

Poseban zahtjev na Picalu postavili su ravni krovovi, koji ovdje nisu samo zaštita nego i dio energetskog koncepta — nose fotonaponske panele. A čim na krov dođu paneli, mijenja se i popis zahtjeva. Materijal, upozorava Matijević, mora imati dovoljnu mehaničku otpornost da preuzme opterećenje, ali i — opet — biti negoriv. Fotonaponski sustavi povećavaju rizik od požara, pa negoriva izolacija tu nije marketinški dodatak, nego mjera koja smanjuje mogućnost širenja vatre. Kod krova koji istovremeno štiti zgradu i proizvodi struju, to prestaje biti sitnica.

Zašto se ovo tiče i vašeg stana

A sad dio zbog kojeg cijela priča prelazi iz „zanimljivo za hotelijere” u „primjenjivo kod kuće”. Ovi zahtjevi zvuče specifično za veliki kompleks, no osnovna načela kvalitetne fasade ista su bez obzira na veličinu građevine. Zapravo, kako otkriva Matijević, na Picalu je za fasadu korišteno posve standardno rješenje — isti tip proizvoda za takozvane ETICS (kontaktne) fasade koji se ugrađuje i na obiteljske kuće mnogo skromnijih dimenzija.

Drugim riječima, mjerilo je potpuno drugačije, ali fizika zgrade je ista. Kvalitetna ovojnica smanjuje prolazak topline i, posljedično, količinu energije potrebne da prostor održimo ugodnim. Ono što na hotelu s pet zvjezdica donosi DGNB Gold, na vašoj kući donosi niži režijski račun i manje hladnih zidova zimi — uz isti onaj bonus negorivosti i tišine.

Kvaliteta je u onome što se ne vidi

Najkorisnija pouka ovog priloga možda je i najmanje glamurozna: kvalitetu zgrade ne određuje samo ono što gost (ili gost u vašem stanu) vidi. Određuju je i slojevi skriveni u fasadi i krovu — oni koji stvaraju ugodnije, sigurnije i energetski učinkovitije okruženje, a za koje ćete, ako su dobro odabrani, s vremenom potpuno zaboraviti da postoje. Što je, kad se dobro razmisli, upravo znak da su odradili posao.

Što dobra izolacija zapravo radi (i zašto vrijedi i kod kuće):

• Toplina, oba smjera — štedi energiju i zimi (grijanje) i ljeti (hlađenje).
• Negorivost (razred A1) — kamena vuna ne doprinosi širenju požara; služi i kao protupožarna zaštita.
• Tišina — vlaknasta struktura djeluje i kao zvučna izolacija.
• Difuzija pare — konstrukcija „diše”, manji rizik od vlage i građevinske štete.
• Cijeli životni vijek — bitno je i kako je materijal proizveden, dopremljen i može li se reciklirati (udio recikliranog materijala doseže ~40 %).
• Isto rješenje, manje mjerilo — standardni ETICS sustav s hotela koristi se i na obiteljskim kućama.

rockwool.com/hr