Prva konferencija o suvremenim ostakljenim pročeljima održana je prošle godine u sklopu završetka europskog projekta, a prošlog tjedna održana je druga internacionalna konferencija i donijela mnoštvo zanimljivih tema. 

Međunarodna znanstvena konferencija o suvremenim ostakljenim pročeljima okupila je stručnjake iz znanstvenog, istraživačkog i gospodarskog sektora u svrhu predstavljanja noviteta u svijetu. 

Budućnost ostakljenih pročelja

“Glavna tema konferencije, reklo bi se, sadašnje je stanje i budućnost ostakljenih pročelja. Vidimo da su sve veći zahtjevi za naše fasade, a ostakljena pročelja su jedna specifična ovojnica zgrade, kod koje nosivi element, uglavnom metalni plus staklo, sudjeluje u formiranju te kontakta između unutarnjeg i vanjskog prostora na toj ovojnici same zgrade.”, ističe predsjednik N-ZEB klastera, prof. dr. sc. Zoran Verešić, dipl. ing.  

Okupljenima su predstavljeni i rezultati Europskog projekta za razvoj dvostruke fasade s hermetički zatvorenom šupljinom, koji je nastao kao odgovor na zahtjev tržišta staklenih i aluminijskih fasada. 

“Većinom su zgrade sa ostakljenim pročeljem. Stambene ili javne zgrade, ali mogućnosti au izvedbe i dijela ostakljenih pročelja na stambenim i višestambenim zgradama, tako da su one ili u kompletu ili u segmentima. Mogu se koristiti i na individualnim zgradama i na višestambenima, ali u pravilu, predviđene su za uredske, poslovne ili javne zgrade.”, dodaje.   

Dipl. ing. građ. Luka Fukat (KFK), kontrolor kvalitete te jedan od predavača na konferenciji, navodi kako osim 15-ak zgrada u Zagrebu te kompleksa City Island u Zagrebu, možda bi se moglo nabrojati još tridesetak zgrada koje mogu predstavljati reprezentativne aluminijske ostakljene fasade.  

Investitori traže učinkovite i energetski obnovljive proizvode

Razumijevanje arhitektonskih trendova potiče kreativnost, kao i način upotrebe materijala, a korištenje suvremenih ostakljenih fasada ovisi o količini sredstava u građevinskom sektoru te tehničkih zahtjeva i pitanju održivosti. 

“Hrvatska trenutno stoji, po mom mišljenju, u situaciji gdje treba proizvesti fasadu u budžetu, u zadanom vremenskom roku. Drugih zahtjeva, osim zakonskih, zapravo nema.

Ekvivalent tome su zapravo zakoni u Ujedinjenom kraljevstvu koji su približni našima, međutim, sami investitori traže učinkovitije, energetski obnovljive i više-manje reciklabilne proizvode. 

Ako želite tehnički najbolju fasadu, staklena vuna, kamena vuna i fasada koja se koristi u standardnoj gradnji, najbolja je opcija. Prednosti staklenih i aluminijskih fasada je ljepota i to da su sto posto reciklabilnost. Međutim, po kvaliteti se staklene aluminijske fasade nikada neće moći mjeriti sa klasičnom gradnjom. “, pojašnjava Fukat.

Kako poboljšati učinkovitost ostakljenih sustava

Ostakljeno pročelje povećava količinu prirodne svjetlosti unutar zgrade, ali donosi i izazove u sprječavanju gubitka energije, na čemu se intenzivno radi. 

“Trend razvoja je danas ide u smjeru očuvanja okoliša i uštede energije. Tako da ova sva rješenja idu upravo u tom smjeru: Kako poboljšati učinkovitost tih sustava, kako smanjiti utjecaj i kod proizvodnje materijala na okoliš, kako smanjiti tj. odnosno ograničiti energiju koja prolazi kroz ta stakla i u jednom i u drugom smjeru…

Kod ostakljene fasade imamo gubitak energije od grijanja prema van, ali isto tako imamo dobitak energije od sunčevog zračenja.

To su vrlo specifični transparentni dijelovi ovojnice zgrade gdje moramo voditi brigu i o gubitcima topline, ali i dobitcima topline u ljetnim mjesecima kada moramo koristiti uređaje za hlađenje prostora, što opet utječe na potrošnju energije zgrade u cjelini. 

Trud se uvijek ulaže da bi se stvorili što kvalitetniji uvjeti boravka u prostoru, a današnji trend i današnji zahtjevi tržišta su i smanjenje CO2 otiska i ušteda energije, tako da su sve to teme ove konferencije.

O velikim iskustvima svjetski poznatih firmi koje se bave proizvodnjom ostaklenih pročelja govore na konferenciji njihovi predstavnici. Nadamo da se će rezultati konferencije imati koristi za sve. “, zaključio je Fukat.

Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić dizajnirali su vinariju koja svojom arhitekturom odražava biodinamički način proizvodnje vina, a za taj su projekt dobili i nekoliko svjetskih nagradi.

Gradnja vinarije u mjestu Donja Reka pored Jastrebarskog počela je iz potrebe za povećanjem prostornih kapaciteta. 

“Bavimo se proizvodnjom pjenušaca, a to zahtjeva dosta velike prostore za odležavanje tih boca jer svaka boca odleži godinu, dvije, tri pa se nakupe i dvije- tri berbe. Uvijek smo znali da želimo da to ovoga izgleda, rekli bi mi “kak spada”, da ima estetsku i funkcionalnu vrijednost.”, navodi vlasnik vinarije, Tomislav Tomac.

Vinarija kao omaž gospodarskim štagljevima

Inspiraciju arhitekti nisu trebali tražiti daleko. Priroda koja okružuju parcelu bila je sasvim dovoljna. 

“To je omaž ovim gospodarskim štagljevima koje možete naći na ovom lokalitetu pa čak i nekoliko kilometara udaljeno od ove vinarije i malo dalje, i ta atmosfera, ali ne samo atmosfera u smislu vizualnosti nego i taj miris. Ta nekakva sinestezija koja vas okružuje kada dođete u taj prostor, je bila nama izuzetno važna i ja se nadam da smo uspjeli to postići. Naravno, napraviti neku našu interpretaciju nekog tog starog štaglja. “, dodaje dipl. ing. arh. Tomislav Ćurković.

Prirodni materijali dio održivog razvoja

Nije slučajnost da su na gotovom objektu vidljivi svi korišteni materijali već je to odraz filozofije proizvodnje prirodnih vina. 

“Željeli smo da svi materijali koje koristimo budu što prirodniji, upravo radi toga da ova naša vinarija sudjeluje u održivom razvoju, da se ona integrira u taj biljni i životinjski svijet koji ju okružuje i tako djeluje pozitivno na biodiverzitet, a hvala Bogu imamo i potok i livadu, imamo i šumu…

A što se tiče same organizacije prostora, ona je napravljena po vertikali i zapravo vi kada se krećete kroz kuću od podruma pa do krovne terase, vi imate niz različitih senzacija upravo zbog promijene materijala koji se događaju kad krećemo odozdola, od betona pa preko jednog kubusa kojeg smo obukli u potpunosti u opeku da bi došla nakon toga jedna drvena kapa i konstrukcija i na kraju najprirodniji materijal koji imamo na kući, a to je slama.”, dodaje.

Opeka korištena na inovativan način

Na prvi pogled, za vinariju biste mogli pomisliti da je drvena građevina, iako je veći dio napravljen od opeke. 

“Ta opeka možda se iz daljine ne doživljava zbog kojih kanelura i nije to onaj doživljaj klasični opeke kakvu mi zapravo koristimo. Mi smo je koristili, ja si to umišljam malo, na jedan inovativan način. Opeku koja je inače skrivena, na koju se obično stavljaju neki slojevi drugi, najčešće žbuka, mi smo ogolili i pokazali u njenom izvornom, industrijskom obliku. “, dodaje Ćurković.

Investitor prati načela biodinamičke poljoprivrede zbog čega nije imao posebne strojarske zahtjeve za svoj podrum. 

“Zahtjevi su bili najviše za manipulaciju kako ćemo se kretat u tom podrumu, gdje će biti bačve, gdje će biti boce na odležavanju i svi drugi dijelovi podruma. Tako da smo to uspjeli posloži na način da nismo nigdje fulali i da naš podrum jako dobro funkcionira i mi smo mogu reći, prezadovoljni.”, ističe Tomac.  

Podrum je povezan sa starim dijelom koji više nije bio dostatan, a otprilike na pola puta između njih nalazi se arhiva kružnog tlocrta i posebne atmosfere, čija vrata odaju dojam ulaska u dobro čuvanu kriptu. 

“Pa to jest kripta, ja bi bio sretan da ljudi kada ulaze u taj prostor osjećaju neku atmosferu tišine, mira, da ima možda nekih sakralnih elemenata od rituala pa nadalje. Ja sam si nekako tako zamišljao, odnosno ne samo ja nego cijeli moj tim, mi koji smo radili na tom projektu smo tako zamišljali taj prostor. “, pojašnjava Ćurković.

Ispod drvene kape ispunjene slamom nalazi se kušaonica, a izlaskom na veliku terasu, dobije se jasan dojam da je građevina u potpunosti uklopljena u svoj okoliš. Iako relativno male površine, oko 600 četvornih metara, mnoge su se struke morale udružiti za savršenu izvedbu. 

“Ovo je mala kuća, znači to je mali projekt, ali zapravo bez vrlo, vrlo jasne i organizirane sheme od projektiranja pa do izvođenja, ne bi to ovo moglo nikad zaživjet. Tako da su svi sudionici od nas projektanata do nadzornih inženjera i na kraju izvođača, bili jako važi i investitora posebno spominjem.”, ističe Ćurković.

Arhitektova zaljubljenost u prirodna vina pridonijela je stvaranju ove impresivne građevine

“Da Tomo nije u svijetu vina i da ne poznaje srž proizvodnje vina, ne bi nikad naš podrum ovako izgledao.

On je pretpostavio da bi filozofija arhitekture ovog podruma trebala biti jednaka kao i filozofija našeg pristupa vinima, to znači da se vina ne zamaskiravaju sa nekim nepotrebnim stvarima, nego se pušta prirodi da iznese tu svoju energiju koju mi onda iz grožđa pretvorimo u tekućinu koju punimo u bocu.

Stvarno je ispalo da je podrum refleksija onoga što mi razmišljamo o vinima. “, zaključio je Tomac.

A bez dobrog investitora, ništa od ovoga ne bi bilo moguće.