Gradnja
Toplinska izolacija krova ili stropa prema negrijanom tavanu
Gubici topline kroz krov mogu biti i do 30%. U ovisnosti od toga koristi li se potkrovlje za stanovanje ili ne, potrebno je izolirati ili direktno krov ili strop prema negrijanom potkrovlju.
Krov bi trebalo izolirati s 20 cm toplinske izolacije, a troškovi izolacije su oko 100 kn/m2. U ovisnosti o konstrukciji kuće, te njenom stanju očekivani rok povrata investicije je 3-5 godina.
KROV I KROVNA KONSTRUKCIJA
Iako je krov u ukupnim toplinskim gubicima u kući zastupljen s oko 10-20%, ima posebno važnu ulogu u kvaliteti i standardu stanovanja s obzirom da direktno štiti kuću od kiše, snijega, hladnoće i vrućine. Najčešći oblik krova na obiteljskim i manjim stambenim zgradama je kosi krov. Prostor ispod krova često se namjenjuje za stanovanje, iako je rijetko adekvatno toplinski izoliran. U tom slučaju, zimi se javljaju veliki toplinski gubici, ali je još veći problem pregrijavanja ljeti. Nije li krov dobro toplinski izoliran, kroz njega može proći i do 30% topline, stoga se preporuča toplinska izolacija krova i to od 20 cm. Naknadna toplinska izolacija nije jednostavna i ekonomski isplativa, jer je period povrata investicije 2-5 godina.
Krovna konstrukcija može bili drvena ili masivna, a izbor krovnog pokrova (crijep, lim, cementne ploče, šindra) ovisi o nagibu krova i klimatskim uvjetima. Krovni pokrovi se u pravilu dijele na tvrde i meke. Kao tvrdi pokrovi koriste se kameni materijali kao što je kamen škriljevac, krovne betonske ploče, proizvodi od cementnih vlakana te nešto rjeđe metalni pokrovi i šindra od tvrde smole. U mekane krovne pokrove ubrajamo bitumensku ljepenku, folije, lijevane izolacijske proizvode, mekano drvo, izopolimere kao i proizvode od trske i slame.
Kako kod ravnih, tako i kod kosih krovova, potrebno je spriječiti prodiranje difuzne vodene pare iz grijanih prostora u sloj toplinske izolacije i stvaranje kondenzata u toplinskoj izolaciji ili ga svesti na dozvoljeni minimum. Također, važno je spriječiti kondenzaciju vodene pare na unutrašnjoj površini. Parna brana se postavlja na toplijoj strani u odnosu na sloj toplinske izolacije.
Toplinska izolacija krova osigurava ugodne mikroklimatske uvjete boravka u prostorijama te time značajno smanjuje potrošnju energije za grijanje i hlađenje. Postavlja se između i ispod greda. Radi prekrivanja toplinskih mostova, preporuča se izvesti donji, drugi sloj toplinske izolacije. Kao toplinska izolacija primjenjuje se EKSPANDIRANI POLISTIREN (u tom slučaju nije potrebna brana protiv vjetra).
Sloj za provjetravanje je veoma važan jer kod loše provjetravanih krovova zimi mogu nastati štete usljed kondenzacije vodene pare i zamrzavanja. Poželjno je imati i rezervnu hidroizolaciju, potkrov ili kišnu branu.
Ugradnjom otprilike 20 cm toplinske izolacije s ukupnim koeficijentom prolaska topline U=0,20-0,25 W/(m2K) možete godišnje uštedjeti 18 litara lož ulja (90 kn/m2) ili 19m3 plina (39 kn/m2) po m2 kuće.
IZOLACIJA STROPA
Kod izolacije stropa postoji nekoliko slučajeva:
Stropne konstrukcije ispod ventiliranih potkrovlja
Stropne konstrukcije iznad negrijanih prostora – podruma
Stropne konstrukcije u mokrim prostorima
Stropne konstrukcije iznad otvorenih prolaza
STROPNE KONSTRUKCIJE ISPOD VENTILIRANIH POTKROVLJA
Masivne konstrukcije koje graniče sa zračenim potkrovljima najbolje je izolirati s gornje strane. Ispod toplinske izolacije (čija je potrebna debljina u ovom slučaju 20 cm) uglavnom nije potrebna ugradnja toplinske brane, ali kod lakih stropnih konstrukcija s lakšim montažnim stropnim oblogama potrebna je parna brana. Bitno je da se taj sloj ugradi potpuno zrakonepropusno. Kod stropnih konstrukcija vrijednost U ne bi smjela prelaziti 0,35 W/m2K, a za lakše se stropove preporuča do 0,25 W/m2K. Treba naglasiti da sve stropne konstrukcije treba dobro zaštiti od oborina ili drugih voda.
STROPNE KONSTRUKCIJE IZNAD NEGRIJANIH PROSTORA – PODRUMA
Postoji više rješenja. Moguća je toplinska izolacija sastavljena od dva sloja, donjeg koji je tvrđi i gornjeg koji je mekši, kako bi se spriječio prijenos zvuka po konstrukciji. Toplinska izolacija može biti u jednom sloju, ali je bitno da njena stišljivost ne prelazi 5 mm.
Moguća su i rješenja podnih konstrukcija izvedenih ˝suhim˝ postupkom. U tom je slučaju potrebno podnu oblogu odvojiti od donjih slojeva s odgovarajućim razdjelnim slojem.
Toplinska provodljivost kod ovakvih konstrukcija ne bi smjela prelaziti 0,45 W/m2K. Zbog potrebe za većom debljinom toplinske izolacije, visina svih slojeva iznad nosive stropne konstrukcije je od 14 do 16 cm, što se može iskoristiti za polaganje instalacijskih cijevi u stropnu konstrukciju.
STROPNE KONSTRUKCIJE U MOKRIM PROSTORIMA
U sastavu slojeva ove konstrukcije su podna obloga do nosive stropne konstrukcije te obavezni hidroizolacijski i termoizolacijski sloj za zaštitu konstrukcije i obodnih zidova. Osim ovih slojeva, kod ovih konstrukcija postoji i sloj kojim se sprječava prijenos udarnog zvuka po konstrukciji. Pošto je teško dobro izvesti bitumenske hidroizolacije ispod plivajućih estriha, u ovom slučaju se koristi ˝alternativna˝ hidroizolacija koja se iz vodotijesnog tanjeg sloja prevlači po plivajućem estrihu. Taj sloj mora biti vodotijesno spojen na podne proboje (sifone i izljeve) i zidove s posebnom elastičnom brtvenom trakom. Na takav se sloj lijepe keramičke pločice.
STROPNE KONSTRUKCIJE IZNAD OTVORENIH PROLAZA
Stropne konstrukcije koje graniče s vanjskim zrakom zahtijevaju vrlo dobru toplinsku izolaciju, gdje vrijednost U ne bi smjela prelaziti 0,35 W/m2K. Najbolje je ugraditi toplinsku izolaciju na donjoj strani stropa. Dio toplinske izolacije može poslužiti kao zvučno izolacijski sloj ispod plivajućeg estriha.
Izvor: UNDP Hrvatska/webgradnja.hr
Gradnja
Ekološki materijali koji donose dobro i vama i okolišu
Kada planirate bilo koji građevinski projekt, od izgradnje kuće do obnove interijera, ključno je odabrati materijale koji su otporni, trajni i ekološki prihvatljivi. Osim što će osigurati dugotrajnost i sigurnost, ekološki prihvatljivi materijali također smanjuju negativan utjecaj na okoliš.
U ovom članku razmotrit ćemo kako donijeti održive i mudre odluke pri odabiru materijala za vaš projekt.
Istraživanje i edukacija
Prvi korak u odabiru materijala je edukacija. Razumijevanje karakteristika materijala, njihove prednosti i nedostatke, te njihov utjecaj na okoliš ključno je za donošenje informiranih odluka. Proučavanje ekoloških certifikata, ocjena i standarda pomoći će vam prepoznati održive opcije.
Reciklirani materijali
Jedan od najboljih načina smanjenja negativnog utjecaja na okoliš je korištenje recikliranih materijala. Reciklirani beton, staklo, drvo i čelik često su odlični izbori. Ovi materijali ne samo da smanjuju potrebu za ekstrakcijom sirovina, već i smanjuju količinu otpada.
Prirodni materijali
Prirodni materijali poput drva, kamena, bambusa i konoplje često su ekološki prihvatljivi i trajni. Osim toga, imaju toplinu i prirodnu ljepotu koja može dodati karakter i estetsku vrijednost projektu.
Održivi certifikati i standardi
Tražite materijale s ekološkim certifikatima poput FSC (Forest Stewardship Council) za drvo ili Cradle to Cradle za širok raspon proizvoda. Ovi certifikati potvrđuju da su materijali proizvedeni uz održivo upravljanje resursima i minimalan negativan utjecaj na okoliš.
Trajnost i otpornost
Osim ekološke prihvatljivosti, materijali moraju biti otporni i trajni kako bi se osigurala dugotrajnost projekta. Razmislite o izdržljivosti materijala u različitim uvjetima i okolini u kojoj ćete se koristiti.
Materijali niske emisije
Materijali koji ispuštaju niske količine toksičnih tvari kao što su VOC (Volatile Organic Compounds) smanjuju zagađenje zraka u zatvorenim prostorima i poboljšavaju kvalitetu zraka. Tražite materijale s oznakama “low-VOC” ili “zero-VOC”.
Održavanje i obnova
Razmislite o tome kako će materijali utjecati na buduće održavanje i popravke. Materijali koji zahtijevaju manje održavanja i koji se mogu lako obnoviti obično su ekološki prihvatljiviji u dugoročnoj perspektivi.
Odabir materijala koji su otporni, trajni i ekološki prihvatljivi je odgovorna odluka koja će se koristiti i vama i okolišu.
Gradnja
Kako odabrati materijale koji su otporni, trajni i ekološki prihvatljivi
Odabir otpornih, trajnih i ekološki prihvatljivih materijala ključan je korak u održivom projektiranju i izgradnji. Evo nekoliko koraka koje možete slijediti kako biste napravili dobar izbor materijala:
Istraživanje
Prvo temeljito istražite različite vrste materijala koji su dostupni. To uključuje tradicionalne materijale kao i nove inovacije koje su usmjerene prema održivosti. Razumijevanje prednosti, nedostataka i svojstava svake vrste materijala pomoći će vam donijeti informirane odluke.
Održivost
Procijenite ekološke karakteristike materijala. Razmotrite faktore kao što su emisije stakleničkih plinova tijekom proizvodnje i transporta, obnovljivost resursa, mogućnost recikliranja ili ponovne uporabe i količine energije potrebne za proizvodnju.
Trajnost
Odaberite materijale koji su dugotrajni i otporni na trošenje. Materijali visoke kvalitete često imaju dulji vijek trajanja i zahtijevaju manje održavanja i izmjene. Proučite materijale koji su otporni na vremenske uvjete, abraziju, kemikalije i mehaničke naprezanja.
Lokalno dostupni materijali
Razmotrite upotrebu materijala koji su dostupni u vašem lokalnom području. To može smanjiti emisiju stakleničkih plinova povezanih s transportom i poboljšanu lokalnu ekonomiju.
Recikliranje i ponovna uporaba
Dajte prednost materijalima koji se mogu lako reciklirati ili ponovno koristiti na kraju njihovog vijeka trajanja. Ovo će smanjiti ukupni ekološki otisak vašeg projekta.
Certifikati i standardi
Tražite materijale koji su dobili ekološke certifikate kao što su LEED, Cradle to Cradle, ili FSC (Forest Stewardship Council) za drvo. Ovi certifikati daju potvrdu da su materijali zadovoljili određene održive standarde.
Cijeli životni ciklus
Analizirajte cijeli životni ciklus materijala, što uključuje proizvodnju, transport, upotrebu i odlaganje. Ponekad se materijal koji se čini ekološki prihvatljivim može pokazati manje održivim kad se uzmu u obzir svi aspekti.
Financijski aspekt
Proučite troškove materijala uključujući i dugoročne troškove održavanja i zamjene. Ponekad su inicijalni troškovi održivijih materijala veći, ali se dugoročno može ostvariti ušteda.
Konzultacije sa stručnjacima
Ako niste sigurni u svoje odluke, konzultirajte se s arhitektima, inženjerima ili stručnjacima za održivost. Oni mogu ponuditi dragocjene savjete i iskustvo.
Testiranje i provjera
Ako je moguće, provedite testiranje materijala kako biste provjerili njihovu otpornost, trajnost i performanse u stvarnim uvjetima.
U konačnici, odabir materijala koji su otporni, trajni i ekološki prihvatljivi zahtijeva pažljivo razmatranje, istraživanje i informirane odluke.
You must be logged in to post a comment Login