Povežimo se

Gradnja

Simboli arhitekture: Kip slobode

Eiffelov toranj zaštitni je znak Pariza, Koloseum Rima, dok Brandemburška vrata privlače rijeke turista u glavni grad Njemačke. Iako New York ima nekoliko prepoznatljivih simbola koji su postali dio popularne kulture, Kip slobode bez sumnje je najpoznatiji.

Kip slobode plijeni pažnju svojom veličinom i simbolikom. Nekoć je dočekivao emigrante koji su dolazili na prijem na obližnji otok Ellis, a danas je jedan od najposjećenijih spomenika u Sjedinjenim Državama, ali i svijetu.

Kip se nalazi na Liberty Islandu (Otok slobode), smještenom na ušću rijeke Hudson u središnjem dijelu njujorške luke. Spomenik je poklon Francuske SAD-u, u čast proslave stote godišnjice potpisivanja Američke deklaracije o neovisnosti, a njegovo svečano postavljanje održano je 28. listopada 1886. godine.

Gigantsku skulpturu konstruirao je kipar Frédéric Auguste Bartholdi, uz pomoć slavnog građevinara Gustave Eiffela. Nakon toga kip je u dijelovima brodom prenesen iz Francuske te sastavljen na Otoku slobode. Podnožje je izrađeno u Sjedinjenim Državama, a sredstva za njegovu gradnju prikupljena su putem donacija.

Kip slobode Dom2en.wikipedia.org

Kip slobode Dom2en.wikipedia.org

 

Kip simbolizira rimsku božicu slobode Libertas koja u uzdignutoj desnoj ruci drži baklju, dok u drugoj drži tabulu ansatu na kojoj je ispisan datum donošenja Američke deklaracije neovisnosti 4. srpnja 1776. Od tla do vrha baklje Kip slobode mjeri 93 metra, dok je sama statua visoka 46 metara.

Neoklasična skulptura ima željeznu strukturu, a eksterijerni dio napravljen je od bakra koji je tijekom godina oksidirao i poprimio zelenu patinu. Osim što je simbol američke slobode, kip reprezentira i težnju ka univerzalnoj slobodi – sedam šiljaka na kruni predstavlja sedam oceana i sedam kontinenata. Iako se slabo vide jer su djelomično zagrnuti, ispod nogu božice Libertas nalaze se slomljeni lanci, koji predstavljaju odmicanje od tiranije i potlačenosti.

Kip slobode doživio je nekoliko restauracija, među kojima je naveća provedena sredinom 80-tih kad je baklja u potpunosti zamijenjena kao i veći dio unutarnje strukture. Zbog sigurnosnih razloga nakon 11. rujna, postolje je bilo zatvoreno za posjetitelje do 2004., a sami kip sve do 2009. godine.

 

Kip slobode Dom2panoramio.com Kip slobode Dom2centralpark.biz

 

Puno ime spomenika glasi “Sloboda osvjetljava svijet” (Liberty Enlightening the World), a vjeruje se kako je lice božice Libertas modelirano prema Charlotte Beysser Bartholdi, majci kipara. Pri oblikovanju bakrene strukture korišteno je 300 različitih vrsta čekića, a zanimljivo je spomenuti kako je Kip slobode 16 godina služio i kao svjetionik (od 1886. do 1902.).

 

Gradnja

Je li vaša zgrada bolesna? 

Suvremeni trendovi u gradnji i renovaciji teže optimalnoj izolaciji. Zamjenom stolarije i boljim fasadnim sustavom, postižu se niži troškovi grijanja, no često se ne vodi računa što time radimo svome zdravlju. Sindrom bolesne zgrade problem je hermetički zatvorenih sustava bez adekvatne ventilacije.

Veliki problem današnjice

Iako nije propisno prepoznat, nego postoje samo smjernice, sindrom bolesne zgrade problem je današnjice koji se detektira ukoliko više od dvadeset posto ljudi u nekom prostoru počinje osjećati simptome.

Simptomi su glavobolja, iritacija nosa, grla, usta, sušenje grla, sušenje nosa, iritacija očiju, vrtoglavica, umor, smanjenje koncentracije.  

Nikada nisu svi čimbenici jednako zastupljeni, no međusobno su povezani stvarajući sinergijski negativan učinak. Uzrok je kombinacija niza čimbenika grubo podijeljenih na radne i fizikalne.

Zgrade bez prozora

Zgrade novijeg tipa zbog uštede energije napravljene su na način da nije uopće predviđeno ili čak uopće nije moguće otvaranje prozora i dobava prirodnog, svježeg zraka nego se održavanje mikroklime radi putem klimatizacije ili ventilacije.

Sindrom se pojavljuje zbog propusta u projektiranju, gradnji i održavanju. Najčešće su to objekti u kojima se obavljaju uredski poslovi. Detektirati se ne može egzaktnim mjerenjem, već se treba osloniti na iskustvo ljudi.

Što se može učiniti?

Bilo bi poželjno provoditi intervjue s radnicima, učenicima koji se nalaze u tom prostoru duže vrijeme, pratiti njihov odlazak na bolovanja, ali isto tako ispitivati temperaturu, vlagu, nastrujavanje.

Građevina i instalacije čest su krivac za sindrom bolesne zgrade, a zamka može biti i prenamjena prostora.

Ukoliko dođe do preinake prostora, pregrađivanja ili prenamjene prostora ili pak skladišta postaju ured ili slično, može se dogoditi da neki prostor ostane bez ventilacijskih otvora i takvog oblika dobave zraka.

Sindrom izazivaju otvoreni prostori s prevelikim brojem radnih mjesta, prevelika količina buke i nedostatak svjetlosti. Na smanjenje nekih čimbenika, možemo i sami utjecati.

Ako je moguće, svakako je poželjno prozračivati. Nadalje, oni koji održavaju klimatizacijske sustave ne trebaju pretjerano štedjeti, odnosno trebaju misliti na ljudi koji unutra borave, a ono što mogu sami ljudi koji borave u tom prostoru jest da održavaju čistoću, urednost, da ne pretrpavaju prostore, da paze kakve kemikalije kod čišćenja se koriste i da otvaravaju vrata ako već ne mogu prozore. Tu su i razni ovlaživači zraka.

Uklanjanje tegoba radnika ne može se postići liječenjem već su potrebne promjene na zgradi, što dokazuje i činjenica da se simptomi umanjuju izlaskom iz tog prostora.

Nastavite čitati

Gradnja

Otpad nije smeće – Zero waste

Obično priče završavaju otpadom, a ova priča otpadom počinje. Svjetski pokret koji promovira život bez stvaranja otpada naziva se trendom, filozofijom i načinom života. Ana Mileusnić iz Zelene akcije objasnila nam je benefite ovakvog življenja.

Stil života

Zero waste kao filozofija ili način života promovira život bez stvaranja ikakvog otpada s naglaskom na korištenje održivih materijala i izbjegavanja jednokratnih proizvoda.

Prvi korak je taj da smanjimo otpad, dakle, ako razmišljamo o tome što kupujemo, kako kupujemo, jednostavno trebamo osvijestiti sami sebi da sve što kupimo od nekud mora doći i negdje mora završiti.

Drugi korak je ponovna uporaba, odnosno, da osim što smo izabrali nešto što se može ponovno upotrijebiti, da to zaista koristimo što više puta ili u tu svrhu. Korištenje u drugu svrhu značilo bi da to nije bilo namijenjeno za prethodnu svrhu, no, na taj bismo način izbjegli nabavu novog i koristili ono što već imamo.

Reciklirajte što više

U svojoj srži, Zero waste želi potaknuti kružni pristup korištenja resursa. Recikliranje i savjesno gospodarenje otpadom ključni su prvi koraci, ali cilj je ponovno upotrijebiti, ne baciti nakon korištenja.

Primjerice, ako uzmemo platnene pelene ili višekratne menstrualne proizvode, te ako bi se starije generacije pitalo o tome, oni vjerojatno nemaju lijepo iskustvo niti pamćenje na to, međutim danas je to jedna zdravija opcija i upravo zbog toga se sve više ljudi okreće ponovno tome.

Mali korak za čovjeka, veliki za čovječanstvo

Zero waste je skup načela koji teže eliminaciji otpada u svim fazama – od potrošnje resursa do upravljanja odbačenim materijalima.

Mali koraci koje možemo napraviti su pokušati smanjiti količinu plastike. Kada uzimate kavu za van, ponesite svoju šalicu, koristite platnene vrećice i pokušajte ponovno upotrijebiti ili pronaći drugu namjenu.

Hvalevrijedne akcije

Zelena akcija na razini zajednice svaku zadnju srijedu u mjesecu organizira swap party, odnosno događaj razmjene obuće, odjeće i modnih dodataka gdje se također može prakticirati razmjena, dakle bez ikakvog novca. Osobe jednostavno izaberu što više ne žele nositi i jednako toliko toga mogu ponijeti sa sobom.

Također možemo razmišljati o tome da izučimo neke korisne vještine pa da smo sposobni i sami sašiti neki odjevni predmet i na taj način smanjiti prekomjernu proizvodnju i potrošnju.

Dok kao pojedinci pokušavamo smanjiti utjecaj na okoliš, trebamo i sustav koji će kreirati politike i potaknuti gospodarstvo da bude manje rastrošno u proizvodnji i potrošnji.

Prelog kao grad za primjer

U Hrvatskoj je najbolji primjer grad Prelog koji je jedini grad koji ima funkcionalan centar za ponovnu uporabu, što znači da sav glomazni otpad koji smatramo da nam više ne treba ili slično, ne ide u reciklažno dvorište gdje je to odmah otpisano u kategoriji otpad nego to dolazi kao otpad, međutim nekim prepravcima i popravcima se kasnije vraća u prodaju.

Življenje bez otpada je moguće, ali se ne događa preko noći. Krenemo li malim koracima, možemo doći do cilja. Osim toga,  naučimo najmlađe da treba reciklirati i smanjiti otpad.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Oglas

Izbor urednice