Nizom potresa koji su se dogodili u Hrvatskoj trajno su promijenjene vizure gradova, ali prije svega narušena je kvaliteta života ljudi koji su potresima direktno pogođeni. Posjetili smo dva stana u centru Zagreba koji su gotovo godinu dana nakon potresa još uvijek gradilišta, a agoniji stanovnika zagrebačkog Donjeg grada ne nazire se kraj.

Najveći problem zabatni zidovi

Veliki problemi snašli su Štefaniju Šek. Šteta na njezinoj zgradi građenoj 1927. godine u Ilici bila je velika. Zabatni zidovi su popucali, a na jednom se otvorila velika rupa. S drvenih krovnih konstrukcija prijetila je velika opasnost.

U zgradama tog vremena primjenjivale su se dvije vrste krovnih konstrukcija. Takozvana visulja kod koje je drvena konstrukcija direktno naslonjena na zidove i stolica kod koje se drvena konstrukcija naslanja na poprečnu gredu. Obje su dobro zamišljene i nisu pretrpjele značajnu štetu, no horizontalna sila je s njih rušila crijepove i masivne dimnjake, a najlošije su prošli zidovi koji su je držali.

“Zabatni zidovi koji su građeni su vrlo tanki. Često 12 centimetara, a visine su i do 5 metara što nije moglo izdržati taj horizontalni udarac. Njih će trebati ponovno prezidati takozvanim potresnim vezom koji podrazumijeva da se ta cijela cigla preklapa polovicom, a ne samo trećinom. Ili se jednostavno mogu ojačati nekim armiranim elementima”, pojasnio je arhitekt Aleksandar Bašić.

U zgradi u Ilici zabatnog zida gotovo da nije bilo. Dimnjaci su prijetili sigurnosti stanara okolnih zgrada i prolaznicima, a odgovor od službenih osoba u prvim trenucima nije stizao. Zahvaljujući ljudima dobra srca, volonterima, alpinistima i speleolozima uklonjeni su svi prijeteći dijelovi i odlučeno je da se kreditom iz pričuve krene u hitnu sanaciju.

Radovi su započeli u listopadu, a danas, gotovo godinu dana nakon zagrebačkog potresa, stan gospođe Štefanije još je uvijek gradilište. Paronepropusne cerade pokrivaju krov, a zgrada koja je već načeta zagrebačkim, primila je još jedan udarac s petrinjskim potresom.

Nastale su križne pukotine, mnogo opasnije od uzdužnih zbog kojih sada moraju sanirati i stubište.

Kako su se nekad gradile zgrade?

Financijski izazovi predstoje stanovnicima Donjeg grada među kojima većinu čini umirovljenička populacija s malim primanjima. U njihovim zgradama, čije fasade zadivljuju sugrađane i goste, oštećenja su velikih razmjera. Da bismo razumjeli razmjere štete, potrebno je razumjeti gradnju tog doba.

“Čak su i temelji rađeni od opeke. U to vrijeme još se beton nije toliko niti koristio. S druge strane nastojalo se da debeli zidovi svojom težinom i nosivošću mogu savladati ne samo vertikalna opterećenja nego i u slučaju potresa horizontalna”, pojasnio je Bašić.

Adaptacije u prizemljima nekih zgrada koji su danas najčešće korišteni u komercijalne svrhe i kod kojih su micani nosivi zidovi pri čemu se pravila struke nisu poštivala, uzrokovala su značajne štete jer je statika takvih zgrada narušena. No, čak i kada su adaptacije izvedene po svim pravilima problema je bilo. U potkrovnom stanu secesijske zgrade iz 1913. zub vremena oštetio je nosivu gredu, a da vlasnici toga nisu ni bili svjesni, jer se njezino ležište skriva iza zidova.

Arhitekt Bašić rekao je da se u ovom slučaju nosiva greda zamijenila čeličnom zategom koja je bila pričvršćena na postojeću drvenu konstrukciju. Pretpostavlja da je uslijed procurivanja limenog oluka došlo do truljenja drva zbog čega je greda izgubila svoju nosivost.

Vlasnici se spremaju u temeljitu rekonstrukciju pri čemu će svakako uključiti niz stučnjaka. Nosivi drveni elementi koji su uslijed vlage istrunuli, morat će biti zamijenjeni. Jer bez ojačanja konstrukcije svaki pokušaj renovacije stana je samo kozmetika.

Ojačanje konstrukcije je nužda

S obzirom na to da je neizvjesno razdoblje pred nama, tlo i dalje podrhtava, a mogućnost novih potresa nije isključena, svaka konstrukcijska obnova na starim zgradama je dobrodošla. Pothvat u koji su se upustili vlasnici zgrade s početka priče i kreditnim zaduživanjem zazidali nove zabatne zidove pokazao se opravdanim. Jer bi šteta od petrinjskog potresa da zabatnih zidova nije bilo, bila nesaglediva. Sve oči su sada uperene u primjenu Zakona o obnovi kojim će se osigurati sredstva za konstrukcijsku obnovu, ali i mirniji san svim vlasnicima starogradskih ljepotica.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku cijene stambenih objekata u prvom tromjesečju 2020. porasle su za 9,1 posto u odnosu na isto razdoblje godinu ranije. Rast se nastavio i dalje. Nakon subvencioniranih kredita, zagrebačkog potresa iz ožujka i uslijed korona krize mnogi su očekivali pad cijena. No, ništa se značajno na tržištu nije dogodilo.

Prema podacima najvećeg hrvatskog oglasnika cijena kvadratnog metra strana u centru Zagreba u siječnju 2021. iznosi 2641 euro. U drugom najvećem gradu, Splitu za stan u centru treba izdvojiti izdašnih 3604 eura. Centar Rijeke je u odnosu na Zagreb i Split povoljniji, s trenutnih 1718 eura, a najjeftinije ćete proći ako tražite stan u centru Osijeka, u kojem je metar kvadratni 1017 eura.

Porast potražnje na periferiji

Nakon zagrebačkog potresa koji je poprilično oštetio zgrade u centru, brojni su iz njega pobjegli, a stanove odlučili prodati. Predviđanja oko cijena bila su različita. Dio je očekivao pad cijena i kolaps tržišta, a dio rast cijena. No, ništa se značajnije nije dogodilo.

Neznatan pad prometa i stabilna potražnja u 2020. uz iznimku razdoblja lockdowna pokazala su da je na tržištu moguća jedino korekcija cijena starogradnje. No ono što se promijenilo je trend kupovine nekretnina. Zatvorenost je utjecala na shvaćanje važnosti boravka u prirodi pa su veliki interes u mnogima su pobudila zemljišta, osobito u području Gorskog kotara i Like, kuće, ali i stanovi koji imaju direktan pristup vanjskom prostoru.

“U ovom trenutku možda više nego ikada imamo veću potražnju za periferijom grada, za novogradnjom, za odlaskom iz Grada Zagreba”, istaknula je stručnjakinja za nekretnine Vedrana Likan. U centar Grada Zagreba koji su potres i korona ispraznili, život se počeo vraćati u ljetnim mjesecima. No,ovaj posljednji, potres na području Sisačko-moslavačke županije i podrhtavanja nakon njega za mnoge su bili točka na i.

Porast ponude u centru grada

Direktor agencije za nekretnine Boro Vujović kaže da se sve više ljudi koji imaju stanove u centru grada, odlučuje na prodaju. Prosječna cijena stana na području cijelog Grada Zagreba je trenutno 1800 eura, s tim da tu nisu uključeni stanovi u novogradnji koje investitori prodaju najčešće direktno bez posredstva agencija. Ako bi se ovom iznosu pribrojili i takvi stanovi, prosječna cijena za metar kvadratni u Gradu Zagrebu bi bila 2000 eura. No, na nju svakako utječe više faktora, poput prometne povezanosti i ostalih sadržaja poput dječjih vrtića, škola, trgovina.

Poskupljenje novogradnje

Gledajući prosjećnu cijenu i plaću, u trenutnoj situaciji bi građanin Zagreba s prosjećnom plaćom od 7796 kuna morao 11.5 godina izdvajati cijeli iznos plaće da bi osigurao dom od 70 kvadrata za svoju obitelj. S obzirom da su većini iznosi plaća daleko manji, jer prosjek dižu oni s velikim primanjima, a ovakva projekcija ne uključuje troškove života ni kamatu-dugoročne prognoze za kupovinu nekretnine za prosječnog radnika nisu najoptimističnije. Pitanje je što nosi 2021. Čini se da će tu veliku ulogu odigrati građevinski sektor.

Rast BDP-a, male kamate na štednju pri čemu ljudi radije ulažu u nekretnine nego drže novce na banci, ali i niske kamatne stope na stambene kredite ukazuju da kriza koja bi mogla nastupiti neće biti slična onoj iz 2008., 2009. stoga se ne očekuju značajne promjene na tržištu. Korekcije cijena mogu se dogoditi u starogradnji, a novogradnja bi mogla i poskupjeti. Poglavito zbog porasta cijena građevnog materijala.

Stanje na Jadranu

Što se tiče Jadrana, stanje nekretnina odredit će svakako predstojeća turistička sezona. Hoće li nekretnine koje bi se eventualno mogle naći na tržištu hrvatskih aviodestinacija ukoliko sezona zakaže dovesti do sniženja cijena na Jadranu, pitanje je, jer prema nekim podacima većinu kupoprodaja na Jadranu ostvaruju stranci.

Budući da su vremena nepredvidiva, teško je sa sigurnošću donijeti točne projekcije. No, ono što je sigurno, cijene kvalitetne gradnje u godini pred nama neće padati. Ni dugoročne projekcije ne idu u tom smjeru. Pa ostaje jedino za nadati se da će standard građana porasti tako da svatko može sebi osigurati dom.