Građevinara već godinama nedostaje, a kada započne obnova u Gradu Zagrebu i Sisačko-Moslavačkoj županiji pitanje je – tko će je raditi? Svi znaju da teoretičara ima mnogo, dok se operativce i vrhunske majstore ovog strukovnog zanimanja već godinama traži pod povećalom.

Mali interes djece za ovo zanimanje

U Obrtničkoj i industrijskoj građevinskoj školi treći razred pohađa sedam učenika, drugi pet, a prvi svega tri. Situacija je alarmantna. Ravnatelj škole Mato Vidović vidi tri problema. Prvi je očigledan manjak djece, drugi struktura upisa, a treći niske plaće u građevinskom sektoru.

Hiperniflacija odlikaša u osmogodišnjim i nerealne upisne kvote u srednjim školama i na pojedinim fakultetima potisnula su strukovna zanimanja u samom startu, a kriza građevinskog sektora koja je krenula 2008. i male plaće na građevini su postojeći kadar lansirale na zapad. Hrvatska je ostala bez dobrog dijela radne snage, a kada je nema, građevinske tvrtke su se oslonile na stranu radnu snagu.  Neki bi rekli jeftinu, ali kada se plate dozvole, troškovi smještaja i plaće radnicima, iznosi dođu na isto.

“Ljudi su otišli zbog niskih plaća. Sada kada su nešto i narasle, nažalost kadra nema i jednostavno su poduzetnici primorani tražiti ga negdje drugdje”, rekao je stručnjak za zapošljavanje Tomislav Adamić Flinta.

Tako je u prošloj godini priloženo oko 33 000 zahtjeva za stranim radnicima, ali stvarni broj koji je došao na naše tržište još je niži.

Širenje bazena radne snage

Tradicionalno najveći hrvatski bazen radne snage na području građevinskog sektora čine nama susjedne države, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, ali i Albanija te Makedonija. No, i njihovi građevinski radnici migriraju trbuhom za kruhom na Zapad gdje su njihova zanimanja cjenjenija i bolje plaćena. Tako se, navodi Adamić Flinta taj bazen proširio na Ukrajinu, ali i Aziju.

I bez potresa, ove godine potrebe za radnicima na području građevine su velike, brojke govore da ih nedostaje između 5 i 10 tisuća. A jednom kada započne proces obnove Grada Zagreba, Zagrebačke, Krapinsko-zagorske i Sisačko-moslavačke županije, te brojke će značajno rasti.

Migracije su postale sastavni dio života. A uvjete diktira tržište. Od domaćih radnika koji su s obiteljima otišli na rad u inozemstvo, iluzorno je očekivati povratak. No, sustavna briga za strukovna zanimanja može spriječiti daljnje odlaske. Jer, vratimo se na početak i ponovno postavimo pitanje – ako svi žele teorijska zanimanja – tko će onda raditi?