Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Objavljeni projekti koji ulaze u uži krug nagrade Brick 2022

50 nominiranih projekata natječu se za nagradu Brick 2022, a dobitnici nagrada znat će se u lipnju 2022.

wienerberger-brick-award-2022-dom-na-kvadrat

Rekordan broj od 789 projekata iz 53 zemlje prijavljen je na nagradu Brick Award 22. Jubilarna, deseta nagrada Brick, zaprimila je najveći broj prijava u svojoj povijesti, što svakako pokazuje veličinu i prepoznatljivost ove međunarodne nagrade za arhitekturu. Selekcija i odabir 50 projekata koji su ušli u uži izbor, održana je ljetos.

wienerberge-brick-award-2022-dom-na-kvadrat

Priznanje posebno uspješnim projektima moderne arhitekture od opeke

Wienerberger Brick Award obuhvaća projekte koji ostavljaju snažan i trajan dojam u arhitekturi te je ujedno priznanje posebno uspješnim primjerima moderne arhitekture od opeke. Nagrada Brick dodjeljuje se u pet kategorija, a unutar svake od njih bit će odabran pobjednik kategorije, kao i jedan glavni dobitnik.

wienerberger-brick-award-2022-dom-na-kvadrat

Kategorije Brick Awarda prilagođene su postojećim trendovima

Pobjednički projekti u tih pet kategorija – Feeling at home, Living together, Sharing public spaces, Working together te Building outside the box, kao i glavni pobjednik, bit će objavljeni na službenoj Brick Award dodjeli koja će se održati u Beču, u lipnju 2022. godine. „Kategorije Brick Awarda prilagođavamo postojećim trendovima no uvijek zadržavamo opeku kao temeljnu komponentu bezvremenske gradnje. Upravo korištenjem prirodnih materijala u formi suvremenih instalacija dobivamo jedinstvena arhitektonska rješenja koja zadovoljavaju i ekološke standarde,“ izjavio je Tomislav Franko, regionalni product i marketing menadžer za jugoistočnu Europu tvrtke Wienerberger.

Većina nominiranih projekata je iz Europe

Zanimljivo je kako su većinu projekata koji su prošli u uži krug nagrade Brick Award 22 podnijeli europski arhitekti. Naime, čak 34 od 50 nominiranih projekata došlo je iz Europe, dok je 12 prijava pristiglo iz azijskih biroa te njih 4 iz Južne Amerike.

Jedna od članica žirija bila je i slovenska arhitektica Tina Gregorič

Žiri za odabir projekata sastojao se od pet međunarodno priznatih arhitekata: Ingrid van der Heijden (Nizozemska) – arhitektica i partnerica osnivačica Civic Architects, Jesper Gottlieb (Danska) – arhitekt i partner osnivač Gottfried Paludan Architects, Tina Gregorič (Slovenija) – arhitektica i osnivačica partner Dekleva Gregorič Architects, Wilfried Kuehn (Njemačka) – arhitekt i partner osnivač Kuehn Malvezzi, Brigitte Shim (Kanada) – arhitekt i partner osnivač Shim-Sutcliffe Architects u Torontu.

wienerberger-brick-award-2022-dom-na-kvadrat

Fokus je na izgradnji koja štedi

Razvoj posljednjih godina se nastavlja, fokus ostaje na izgradnji koja štedi resurse. To se odnosi kako na visoko inovativne strukture tako i na one izgrađene na tradicionalan način s lokalnim materijalima i zanatskim tehnikama. Ponovna uporaba jednako je prisutna, kao i maštovita upotreba opeke. Ovaj gotovo razigran pristup vodi do sažetih, nezaboravnih dizajna. Ponderiranje unutar različitih kategorija gotovo je uravnoteženo, što pokazuje da je opeka zastupljena u svim tipološkim područjima zgrada,” objašnjava Heimo Scheuch, predsjednik Uprave Wienerberger AG.

Kao i svake godine do sada, svi odabrani projekti bit će objavljeni u knjizi Brick 22 u ljeto 2022. Više informacija o nagradi Brick te nominiranim projektima možete pronaći na www.brickaward.com.

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitekti i arhitektonski projekti

Krešimir Ivaniš: “Radio sam projekte iz gušta – i ostao prijatelj sa gotovo svim suradnicima”

Arhitekt Krešimir Ivaniš imao je veliki utjecaj na vizuru grada Zagreba kakav je on danas

Krešimir Ivaniš

Krešimir Ivaniš (Zagreb, 1935.) hrvatski je arhitekt i urbanist, jedan od ključnih protagonista poslijeratne arhitekture u Zagrebu. Diplomirao je 1961. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a karijeru je započeo u Arhitektonskom projektnom zavodu, da bi potom više od 30 godina djelovao u Jugomontu.

Radio je na projektima montažnog stanovanja, rekonstrukciji gradskih prostora i sportskih objekata, a zaslužan je i za idejna rješenja poput Aleje Poljskih jasenova i intervencija u Maksimiru. Njegov rad obilježava funkcionalnost, promišljenost i snažan društveni angažman. Dobitnik je nagrade za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata.

Ovdje pročitajte i ostale intervjue s hrvatskim arhitektima

Gospodine Ivaniš, stvarno ste imali veliki utjecaj na grad Zagreb – od šetnice gdje sada razgovaramo, do brojnih naselja. Kako je sve počelo?

Ja sam imao minimalni utjecaj, ali sam imao sreću da se to malo što smo predlagali i realiziralo. Ova šetnica je, primjerice, nastala spontano – bilo je viška novaca u Direkciji za Savu, i onda je pao prijedlog da se između dva mosta napravi nešto smisleno. Mi smo tada predložili Aleju Poljskih Jasenova, klupe, stube prema Savi – i većina toga je odmah napravljena. Ovaj ekološki asfalt nije bio dio plana, to je došlo kasnije.

Kako ste se odlučili za arhitekturu? Je li to bio san iz djetinjstva?

Iskreno? Odluka je bila prisilna. Moj prijatelj i ja smo planirali ići u nautiku u Kraljevicu, ali roditelji nisu dali. Škola arhitekture bila je odmah iza ugla u Krajiškoj, i tako sam završio tamo. Nije bio plan, ali ispalo je dobro.

Koji je bio vaš prvi projekt?

Još kao građevinski tehničar sam ušao u Arhitektonski projektni zavod. Moj tadašnji šef Branko Tučkorić mi je predložio da zajedno radimo natječaj za gradsku zgradu u Bujama. Dobili smo otkup – moj prvi projekt! Čak sam tada imao priliku osobno upoznati arhitekta Antuna Ulriha – to mi je bio veliki trenutak.

Nakon diplome ste se zaposlili u Jugomontu. Kako je izgledao taj početak?

Nas trojica – Franko Hlebec, Berislav Brnčić i ja – odmah smo pozvani u Jugomont. Tamo smo radili na tehnološkom odjelu, što je značilo da smo morali projektirati cijeli proces izgradnje – od proizvodnje panela do njihove montaže. Bilo je to novo, izazovno i jako zanimljivo. Uživali smo u tom sustavu i timskom radu.

Poznato je da ste veliki ljubitelj sporta. Kako ste to spojili s arhitekturom?

Berislav Brnčić i ja smo stanovali blizu, a svaki drugi dan smo trčali osam kilometara po nasipu. Tridesetak godina tako. Uz to, radio sam i brojne projekte za sportske objekte, iako se mnogi nisu realizirali. Najviše mi je žao velikog plivačkog centra koji je trebao biti s druge strane Save.

Koji dio Zagreba vam je najdraži?

Uh… pa možda južni nasip – to sam svojim šlapama utabao. I Maksimir, za koji sam radio i ozbiljna istraživanja. Vjerovao sam da je to prvi javni park u Europi, iako sam kasnije otkrio da je Saint-Étienne možda bio prvi. No Maksimir je svakako čudesno mjesto, stvoreno da oplemeni dušu građana Zagreba.

Nedavno ste dobili nagradu za životno djelo. Što vam ona znači?

Veliko iznenađenje i još veće zadovoljstvo. Imao sam sreću da sam kroz karijeru mogao birati projekte po afinitetu i surađivati s ljudima koji su postali moji prijatelji. Posebno se sjećam Jugomonta – to je bila radionica entuzijasta bez radnog vremena. Radili smo dok nismo riješili problem. Takvu energiju i strast rijetko gdje nađeš.

Hvala vam na ovom razgovoru.
Hvala vama.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

La Fábrica – kako je napuštena cementara postala arhitektonska ikona

Bofill ju je zamislio kao “prostor stalne transformacije”, gdje se arhitektura ne doživljava kao statična forma, već kao živi organizam koji raste i razvija se zajedno s onima koji u njemu žive i stvaraju

La Fabrica

U industrijskom predgrađu Barcelone, ondje gdje su nekoć vladali buka strojeva i sivi oblaci prašine, danas se nalazi jedno od najfascinantnijih arhitektonskih ostvarenja 20. stoljeća –  La Fábrica.

Ovaj jedinstveni projekt, djelo vizionarskog arhitekta Ricarda Bofilla, primjer je kako kreativnost i poštovanje prema prošlosti mogu stvoriti prostor koji nadahnjuje i pola stoljeća nakon svoje obnove.

Ovako izgledaju stanovi u centru Barcelone! 5 primjera inspirativnih renovacija

Napuštenu cementaru Bofill je otkrio 1973. godine. Pokrenuo je radikalnu, višegodišnju transformaciju prostora, odlučan u namjeri da zadrži industrijski karakter, ali mu udahne novi, suvremeni život.

Suživot prirode i industrije

Jedna od najupečatljivijih karakteristika projekta je način na koji su priroda i arhitektura dovedeni u savršeni balans. Zidine koje su nekoć bile simbol industrijskog napretka, danas su prekrivene penjačicama, čempresima i eukaliptusima. Vrt koji okružuje kompleks nije samo dekoracija – on je integralni dio koncepta, zamišljen kao “zeleni filter” između unutarnjeg i vanjskog svijeta.

Unutrašnjost je jednako impresivna. Prostorije su prostrane, s visokim stropovima i velikim prozorima koji propuštaju obilje prirodnog svjetla. Materijali su ostali vjerni izvornoj industrijskoj estetici – beton, metal, sirovo drvo – no sve je oplemenjeno elegantnim detaljima i sofisticiranim interijerima. Posebnu pažnju plijeni stubište, skulpturalno i gotovo monumentalno, koje spaja razine nekadašnjih silosa s lakoćom i stilom.

La Fábrica kao dom, studio i manifest

Iako na prvi pogled izgleda kao umjetnička instalacija, La Fábrica je uistinu dom – i to dom koji se koristi. Bofill je ovdje smjestio svoj privatni život, ali i profesionalni studio, stvarajući prostor u kojem granice između rada i odmora, između umjetnosti i svakodnevice – jednostavno ne postoje. Ova multifunkcionalnost samo potvrđuje osnovnu ideju projekta: prostor se ne treba definirati svojom prošlošću, već mogućnostima koje otvara.

Osim što je dom, La Fábrica postala je i manifest arhitektonske filozofije. Bofill je njome želio dokazati da je svaki prostor vrijedan transformacije, da je svaka zgrada potencijalni medij kreativnosti. Njegov pristup restauraciji – zadržati što se može, redefinirati što se mora – danas se sve više prepoznaje kao održiva i odgovorna praksa u suvremenoj arhitekturi.

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Danas, desetljećima nakon završetka projekta, La Fábrica i dalje izaziva divljenje. Njezina estetika, funkcionalnost i filozofija čine je jedinstvenom pojavom u svijetu arhitekture. I što je najvažnije – pokazuje kako prava ljepota može nastati upravo tamo gdje je drugi najmanje očekuju.

Naslovna fotografija: ArchDaily

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice