Šalje snažnu poruku

Na izoliranom otoku usred morskog plavetnila ponosno stoji simbol slobode i dobrodošlice. Kip slobode, jedno od najprepoznatljivijih obilježja Sjedinjenih Američkih Država, ima dugu povijest koja je duboko ukorijenjena u srca milijuna ljudi diljem svijeta. Njegova ikonska figura i snažna poruka pružaju inspiraciju i podsjećaju nas na snagu ljudskih vrijednosti.

Kada pomislimo na Kip slobode, odmah se javlja slika dame koja drži baklju visoko podignutu u nebo. Ali iza tog izvanrednog umjetničkog djela, koje je dar Francuske Americi povodom stogodišnjice američke nezavisnosti, krije se mnogo više.

Svjedočio je velikim povijesnim događanjima

Kip slobode je svjedok burne povijesti i simbolizira nadu i snove mnogih generacija. Kroz godine, on je bio svjedok prelaska milijuna ljudi preko oceana u potrazi za boljim životom. Sačekivao je emigrante i izbjeglice, pružajući im dobrodošlicu i nadu u novi početak.

Ali osim toga, Kip slobode predstavlja i tehničko dostignuće svog vremena. Sa visinom od preko 46 metara, ova monumentalna figura bila je jedno od najvećih arhitektonskih dostignuća 19. stoljeća. Zanimljivo je da je Gustave Eiffel , slavni francuski inženjer, bio uključen u dizajn unutarnjih konstrukcija kipa. Njegovo kasnije remek djelo, Eiffelov toranj, također je postao jedan od svjetskih simbola.

Kroz desetljeća, Kip slobode je doživio brojne transformacije. Njegova bakarna površina promijenila je boju pod utjecajem vremena i okoline, prelazeći iz svijetlozelene u tamnozelenu, a upravo mu to daje posebnu šarm i autentičnost.

S razlogom jedna od glavnih turističkih atrakcija

Danas je posjeta Kipu slobode jedna je od najpopularnijih turističkih atrakcija u Sjedinjenim Američkim Državama. Ljudi iz cijelog svijeta dolaze diviti se njegovoj ljepoti i osjetiti duh slobode koji zrači sa tog mjesta. Bez obzira na nacionalnost, vjeru ili porijeklo, Kip slobode nas podsjeća na važnost tolerancije i razumijevanja među ljudima.

Kip slobode također predstavlja i simbol borbe za ljudska prava i jednakost. On nas podsjeća na hrabrost i odlučnost pojedinaca koji su se suprotstavljali nepravdi i borili se za pravdu.

Dok se divimo Kipu slobode, neka nam on bude podsjetnik da se svakodnevno suočavamo s izborima. Izborima da budemo hrabri, suosjećajni i da se borimo za pravedniji svijet. Jer sloboda, u svojoj suštini, nije samo vanjski simbol, već unutrašnja snaga koja nas vodi ka boljoj budućnosti.

Da je Zagreb nastao na dva susjedna brežuljka Gradecu i Kaptolu, vjerojatno već svi znamo. No, znate li kako je nastao Novi Zagreb i kakve veze književnik Miroslav Krleža ima sa tim? Priču koja stoji iza stvaranja Novog Zagreba otkrila nam je arhitektica Dubravka Vranić.

Zagrebu je nedostajalo 50 tisuća stambenih jedinica

Doktorska disertacija Dubravke Vranić rezultat je petnaestogodišnjeg rada kojim otkriva kako se Zagreb širio na jug nakon Drugog svjetskog rata.

Teza je da je Novi Zagreb nastao kao neformalni plan na širenje Zagreba južno od Save, a proveden je donošenjem odluka uz pomoć neformalnosti, odnosno nepostojanja formalnog urbanističkog plana. Taj je plan bio dio šire vizije ekonomskog razvoja Zagreba za učvršćenje političkog identiteta Hrvatske unutar Jugoslavije.

Nakon rata, Zagrebu je nedostajalo 50 000 stambenih jedinica, a zbog nedostatka prostora i financijskih sredstava, bio je to jedan od najvećih izazova tog vremena. Nakon 1945. godine ukinut je međuratni urbanistički plan nakon čega su se pojavile dvije vizije razvoja grada.

Širenje grada na istok i jug

“Zagreb je bio u svojevrsnoj sivoj zoni u kojoj su se razvijale dvije vizije za razvoj grada, jedna vizija je bila vizija širenja grada na istok, koja je razvijana u državnim institucijama, koju je predvodio Vladimir Antolić, a druga vizija je bila vizija širenja grada na jug koju su gurali arhitekti bliski Krleži”, započinje Dubravka.

Plan širenja na istok nije omogućavao maksimalni rast grada, pa su Krleža, koji je vjerovao da arhitektura ima moć promijeniti društvo, te njemu bliski arhitekti, vidjeli priliku za ubrzanje ekonomskog razvoja grada širenjem na jug te su osmislili neformalni plan, kojeg je kasnije, dolaskom na vlast, implementirao Večeslav Holjevac.

Velike zasluge pripadaju Krleži

Krleža se u međuratnom periodu nakon diktature odlučio boriti protiv puno jačih protivnika glavne partijske linije i Kraljevine koristeći neformalnost. On se udružio sa zagrebačkim arhitektima koji su se okupili oko grupe Zemlja koju je predvodio zagrebački arhitekt Drago Ibler.

Grupa arhitekata okupljena oko Krleže organizirala je širenje grada na jug, a ključan element je bio Brodarski institut.

“Kod izgradnje Brodarskog instituta se dogodio sukob između te dvije grupe arhitekata, zapravo između dvije vizije grada – ovih koji su imali viziju Zagreba kao regionalnog centra u Jugoslaviji te su oni htjeli da se Zagreb širi na Trnje, ali budući da se na Trnje nije moglo širiti zbog bespravne izgradnje i problema s privatnim vlasništvom, onda je Antolić u suradnji sa Mohorovičićem organizirao širenje grada na istok”, objašnjava arhitektica.

Postojale su prepreke

Zagreb se trebao širiti na jug, ali područje južno od Save nije pripadalo teritorijalno Zagrebu. Prvi iskorak je napravljen pripajanjem općine Remetinec, Remetinečkog gaja, a načelnik te općine tada je bio Kvakan koji je bio prijatelj sa gradonačelnikom Holjevcem i tu je zapravo započela izgradnja Novog Zagreba. Tada su se ostvarili uvjeti za početak stambene izgradnje.

Holjevac je pomogao ishoditi građevinske dozvole za Brodarski institut, a razvoj Novog Zagreba nastavljen je izgradnjom velikih infrastrukturnih projekata, poput Mosta Slobode te izgradnjom mikrorajona.

“Postojali su planovi za svaki mikrorajon ponaosob, ali urbanistički zavod grada Zagreba koji je izrađivao te planove za mikro rajone ih nije izrađivao na osnovu urbanističkog plana jer taj plan nije postojao.”

Mikrorajoni su derivacija modernističke jedinice stambenog stanovanja.

Kvartovi Novog Zagreba

Prvo naselje je Remetinečki gaj, Savski gaj, zatim mikrorajon Novi Zagreb, što je danas Trnsko, zatim Zapruđe, Sopot, Utrina i onda Travno, Dugave, Sloboština.

U Remetincu su prvo napravljena četiri objekta u središtu naselja nakon čega su građene takozvane limenke. Tu se testirala širina između tih limenki, razmak i način izgradnje.

“Remetinečki gaj je bio poligon za eksperimentiranje sa prefabriciranim načinima gradnje. Tu je Jugomont isprobavao sisteme JU60 i JU61, a JU62 je tek u Zapruđu zaživio. Zapruđe je par exelance primjer tog stambenog susjedstva, modernističkog”, objašnjava Dubravka.

Naselje organizirano oko škole u centru, okruženo sa šesnaesterokatnim neboderima te osmerokatnim i četverokatnim zagradama bilo je dio projekta modernističkog grada u kojem je sudjelovao i Krleža.

“Direktor urbanističkog zavoda grada Zagreba je bio Zdenko Kolacio koji je bio prijatelj gradonačelnika Večeslava Holjevca koji je bio glavni nositelj ili agent Novog Zagreba, odnosno širenja Zagreba na jug, a Krleža je bio jako dobar prijatelj s Holjevcem te je kroz razgovore zajedno s Holjevcem donosio važne odluke o razvoju grada.”

Novi Zagreb je primjer kako se arhitektura oduprla političkoj vlasti.