Prošloga je tjedna održan 6. otvoreni dijalog partnera u organizaciji Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Zadnji se otvoreni dijalog održao prije više od dvije godine, a kako pratimo njihova održavanja, nismo propustili povratnički.

U okviru nacionalnog plana oporavka i otpornosti za Republiku Hrvatsku ugrađena je inicijativa 6.1 za obnovu zgrada. Vrijedna je 4,4 milijarde kuna, a cilj joj do 2050.-te značajno smanjiti onečišćenje zraka dekarbonizacijom zgrada.

‘Mi i kroz nacionalni plan oporavka i otpornosti, a i strateškim dokumentima, višegodišnjim financijskim okvirom, znači novom kohezijskom omotnicom koja će nam biti na raspolaganju ćemo doprinijeti ostvarenju ciljeva i zelene europe, a naravno i zelene i zelenije Hrvatske’, kaže Sanja Bošnjak, državna tajnica.

Usmjereni na širi spektar partnera

Važnosti energetske učinkovitosti u sektoru zgradarstva svjesni su i potpisnici Povelje o dekarbonizaciji zgrada, potpisanoj u sklopu 6. otvorenog dijaloga partnera kojeg je organiziralo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

‘Mi smo usmjereni na široki spektar partnera, od same javne uprave, znači neki gradovi su potpisnici, ministarstvo, isto tako Fond za zaštitu okoliša, a danas je potpisao fond za obnovu koji je u međuvremenu formiran, središnji državni ured. Isto tako svi koji sudjeluju u procesu građenja’, kaže Irena Križ Šeldelić iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

‘Zapravo je ideja otvorenog dijaloga partnera stavit za stol privatni i javni sektor te se vidi razmjena ideja i problema iz raznih kuteva, znači svatko ima u svom dijelu posla određene probleme koje onda podijelimo i onda znamo svi zajedno doći do rješenja’, dodaje.

Tri arhitektonska ureda

Po prvi puta, povelju su potpisala 3 arhitektonska ureda: NFO, 3LHD i Sangrad+AVP.

‘3LHD već cijeli niz godina primjenjuje zelene politike u svojim projektima i to nam je izmnimno važno i to jedan od ono strateških ciljeva, da ti projekti budu, zeleni i zeleno usmjereni. Mislim da je u cilju dodatne promocije zelenih politika za koje se hrvatska opredijelila to iznimno važno, da i arthitekti se u to uključe’, tvrdi Romana Ilić, direktorica 3HLD.

Arhitekti se često vide, ali zapravo iza cijelog projekta je čitav niz inženjera raznih struka da bi cijeli projekt na kraju mogao biti usmjeren na zeleno i energetski priča da bi mogla biti suvisla.

Potpisivanjem povelje potiče se kontinuirana suradnja na izradi Dugoročne strategije obnove nacionalnog fonda zgrada i prelazak na standard gradnje zgrada gotovo nulte energije (nZEB).

Model zelene urbane obnove

‘Sad krećemo s jednim novim, holističkim pristupom, di ćemo sagledavati ne više samo zgrade i to ne zgrade koje se koriste, nego i prostore oko njih, znači kompletnu zelenu infrastrukturu tih javnih zgrada koje koriste i višestambenih zgrada. Ali isto tako i zgrade koje su do sada bile prazne pa nisu trošile energiju i nisu mogle bit obnovljene. Sad ćemo kroz kružno gospodarenje zgrada zapravo obnavljati i te zgrade’, kaže Ines Androjić Brajčić, iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

U okviru nacionalnog plana za oporavak i otpornost financirat će se i energetska obnova zgrada sa statusom kulturnog dobra. Radi se o zgradama koje često ne mogu postići postotak uštede koje postižu zgrade koje nisu pod zaštitom.

300 milijuna bespovratnih sredstava

‘Za tu investiciju osigurano je 300 milijuna kuna i ministarstvo kulture i medija priprema poziv za dodjelu bespovratnih sredstava’, tvrdi Anastazija Magaš Mesić, iz Ministarstva kulture i medija.

‘Mi tražimo 30 posto uštede primarne energije,jel, za energetsku obnovu zgrada sa statusom kulturnog dobra dok je obično postotak uštede koji se traži kod zgrada koje to nisu, veći’, nadovezuje se.

U postizanju energetskih i klimatskih ciljeva, potpisnici povlje vodit će se primjenom načela ‘energetska učinkovitost na prvome mjestu’, a poseban naglasak stavit će na korištenje obnovljivih izvora energije. Posljednji otvoreni dijalog bio je u veljači 2020.-te godine, nakon koje se počelo djelovati u smjeru sveobuhvatne obnove.

‘Ono što se desilo značajno je bio potres koji nas je sve doveo u situaciju da osim o energetskoj obnovi zgrada moramo misliti i o obnovi od potresa koja je puno skuplja’, dodaje Irena.

6. otvoreni dijalog održan je u hibridnom obliku, a njegovi rezultati odrazit će se ne samo na dekarbonizaciju zgrada, energetske uštede i sveobuhvatnu obnovu već i na unaprijeđenje gospodarstva u gotovo svim njegovim segmentima.

Nedaleko Crikvenice, skoro na vrhu brda, na granici između neba i mora, smjestio se Ladvić. To je mjesto trebalo dvoranu za svoju boćarsku momčad. A ono što su na kraju dobili pretvorilo se u glavni trg mjesta, sve zaslugom ekipe iz studija NFO.

Boćališta su još od davnina bila mjesto okupljanja, mjesto igre i druženja. A Gornji Kraj – Ladvić iznad Crikvenice ima dugu tradiciju u profesionalnom bavljenju tim sportom. Jedan je to od najstarijih klubova koji ima i jako dobre rezultate na državnoj i svjetskoj razini.

Lokacija je bila presudna

‘Tu na ovom mjestu je postojalo boćalište, još iz 1988., to je bio otvoreni jog s nekoliko kioska, i mjesto okupljanja ovog dijela Crikvenice, tu živi dosta stalnog stanovništva, i mjesni odbor pokriva dosta veliko područje, i mi smo, nastavljajući tu tradiciju, odlučili da je to dobra lokacija, pošto je i dio zemljišta bio riješen, da se napravi ovakva jedna boćarska dvorana, ali ne samo kao dvorana, nego kao multifunkcionalna građevina koja sadrži u sebi i trgovinu i neki prostor za mjesni odbor, i kafić i ima u sklopu toga i trg kao mjesto okupljanja građana’, kaže Vjekoslava Glavan, pročelnica upravnog odjela Grada Crikvenice.

Projekt je idejno započeo 2013. godine. Projektanti iz ureda NFO kažu da je za njegovo osmišljavanje bilo važno osjetiti senzibilitet kraja jer je riječ o vrlo fragmentiranom urbanističkom kontekstu. Pa kako u njega smjestiti veliki volumen dvorane?

‘Mi smo se odlučili zapravo dvoranu maksimalno utonuti u teren, i ostale sadržaje fragmentirati tako da bi dobili na vrhu zgrade zapravo trg, javni prostor koji ovaj dio Crikvenice zapravo nema. I to je bio poseban izazov kod formiranja mjerila samog projekta’, tvrdi Kata Marunica, dipl. ing. arhitekture.

Uklopila se u teren

Lokalni materijali u kombinaciji sa suvremenom arhitekturom bili su, čini se, pun pogodak. ‘Ona svojim izgledom se nije nametnula kao zgrada, kao nekakav nepozvani prostor nego se je baš uklopila u teren i mislim da privlači ljude’, dodaje Vjekoslava.

Jer za javni je prostor važno upravo to – da zaživi i okuplja ljude. ‘Svaki arhitekt, svaki autor zapravo, svoje projekte koje jedanput sagradi, smatra zauvijek svojima do neke mjere, iako na kraju ga moraš pustiti u život i ne možeš utjecati dugoročno kako će se stvari odvijati, ali kada projekt pokaže da je dobro odgovorio na zadanu lokaciju, na zadani kontekst, onda nas to svakako ispunjava zadovoljstvom i mislimo da će ovaj projekt živjeti, tj. da će pun svoj potencijal ostvariti tek kroz iduće godine koje su pred njim dok se ljudima zapravo upiše u njihovu memoriju mjesta i gdje postane neki sastavni dio njihova života’, dodaje arhitektica.

Više ne trebaju u Crikvenicu

S obzirom na to da stanovnici Gornjeg Kraja više ne trebaju u centar Crikvenice po osnovne namirnice, mjesto je to gdje će se zasigurno susretati i oni koji se nemaju veze s boćanjem, makar, u ovom kraju takvih nema puno.

A upravo je kvaliteta života ta kojom bismo se trebali voditi kad se projektiraju kako privatni, tako posebno javni objekti.

U javne prostore se treba puno ulagati i stvarno mi kao grad ulažemo, jer je to i naša zadaća da ulažemo u javne prostore, osim toga smo i turističko mjesto i to je nešto što se ne vidi i ne daje nekakve financijske kasnije rezultate, ali u kvaliteti života svakako je najznačajnija stvar.