Gastro
Luk bijeli (češnjak – alium sativum)
Češnjak ili bijeli luk pripada najstarijoj tradiciji vrtnoga i začinskoga bilja čovječanstva. Odakle potječe još se nagađa, ali se stavlja među pojedine azijske narode koji su veoma dugo živjeli jer su uživali blagodat češnjaka

Nema naroda koji ga nije opjevao i dao mu posebno mjesto u vlastitoj povijesti i tradiciji kulinarstva, ali i zdravstva. Čak se kaže da su ga rimski carevi zapovijedali uzimati vojnicima prije borbe da budu čiliji i odvažniji.
Medicina, iako ga nije do kraja istražila, kaže da je on najzdraviji začin, odnosno povrće. On sadrži eterična ulja, fosfor i antibiotik alicin. Veoma je važan za ljude koji su izloženi smogu, odnosno nedostatku kisika jer on pomaže i olakšava unošenje kisika. To isto vrijedi i za pušače, samo trebaju znati kada se pomiješa miris duhana i miris češnjaka (ako ih smijemo zvati mirisima posebno ujutro) tko će biti uz njih. No, i oni trebaju znati da češnjakov selen pomaže protiv raka i zato ga trebamo svi koristiti.
Upravo miris je onaj koji odbija češnjak za češću uporabu u zelenom stanju. Ali kada uklonite miris iz njega uklonili ste sve. Možete ga u apotekama i trgovinama naći u prahu, ali to je daleko od češnjaka. Možda je najbliže prirodnom i svježem češnjaku sušenje češnjaka: očisti se zdravi češnjak i nareže na ploške i stavi sušiti u hladu. Kada se lijepo osuši onda se samelje i pospremi u staklenke. Tako najmanje gubi od svoje ljepote i koristi.
Kuhinja je nezamisliva bez češnjaka počevši od juha, preko variva, umaka i tolikih priloga. Priprema mesa za sušenje je nezamisliva bez češnjaka kao i sva jela od divljači, pa marinirana jela, mesni i riblji roštilji…. Ako hoćeš pravi miris u kuhinji onda na vrelo ulje baci koji češanj češnjaka i kada počne žutiti ili rumeniti odstrani ga i nastavi stavljati ostalo povrće za pirjanje. Pazite da uvijek češnji budu zdravi i cijeli jer star češnjak sa pjegama ili crnim prugama će vam pogoršati vaše jelo, a nećete znati od čega je.
Mi ga u samostanu koristimo na svježoj salati od špinata bez peteljki, po matovilcu i u zadnje vrijeme po sitno rezanoj salati kisela kupusa. To smo prenijeli iz Bosne. Još u salatama ga koristimo po pečenim paprikama i salati od mahuna.

Loša je mana svih nas što ga malo jedemo i preko oka gledamo one što se čuju češnjakom. Ovdje se trebamo navikavati malo više jedni na druge i na sam češnjak da mu ne bismo postali neprijatelji, jednom takvom prijatelju. Pogledajte malo Talijane, Nijemce ili Mađare koji se neće nikada ispričati jer su jeli ili se čuju češnjakom. Imaju i pravo! Imamo se mi za što u životu uvijek ispričati, a ne za jednu Bogom danu, ovako lijepu biljku.
Kako se osloboditi mirisa, a sačuvati korisne sastojke
Dr G. Calebrese član EU nutricionističkoga saveza kaže da se može češnjak uviti u aluminijsku foliju i ubaciti u vrelu vodu dvije minute, potom ga izvaditi i ohladiti u hladnoj vodi i takvoga ga konzumirati. On tvrdi da tako gubi preko 50% svoga mirisa a u isto vrijeme da sačuva 80-90% svoje korisnosti u svim svojim sastojcima. On drži češnjak tako korisnim da bi ga, kaže, držao u ljekarnama i tako ga još više udomaćio u svaku osobu, obitelj i narod.
Češnjak je općenito koristan: smanjuje nivo masti u krvi i sprječava arteriosklerozu, pomaže u tegobama kod proširenja vena, ublažava poteškoće kod hemoroida, jača srce i krvotok, uništava gljivice i bakterije u crijevima, snižava krvni pritisak, povećava sposobnost koncentracije (ne i drugima oko tebe), usporava proces starenja; pa ti sada reci neću jesti češnjak jer se nadaleko čuje, a dobar glas, kažemo, da se nadaleko čuje. Pa neka tako i bude!
Međutim, slušajući stručnjake u zadnje vrijeme i znanstvena dostignuća na području češnjaka zacijelo se samo jedno može zaključiti, a to je da češnjak ničemu nikada i nikako ne škodi, a da je toliko ljekovit i opjevan, opet stručnjaci kažu samo radi njegove lijepe arome u kuhinji sa kuhanjima i pečenjima, a sve ostalo je za dokazati ili opovrgnuti. Na primjer kaže se da snižava krvni pritisak. Točno, ali se isto kaže samo u slučaju da danas pojedete svježih petnaest do osamnaest češnjaka, a to, priznajmo, da nam odmah zavrti glavom. Slično je i sa drugim receptima i tvrdnjama. Ovo pišem poslije jedne stručne emisije o češnjaku 21. XI.2006. Ostao sam malo razočaran, ali veoma brzo mi se vratila stvarna slika s mnogo manje preuveličavanja o još ovoj lijepoj i korisnoj biljci i dodatku jelima u ljudskoj prehrani.
Češnjak se koristi i za razne narodne i tradicionalne lijekove. Preparat se pravi ovako. Oguli se 250 grama češnjak izreže ih se i stavi kroz 14 dana u jedan litra rakije jake 45 gradi na temperaturi od 30 Celzija. Dobro se začepi i učvrsti da ne izbije čep. Tijekom dana treba više puta protresti bocu(e). Poslije 14 dana preparat se procijedi i takav može stajati mjesecima i više. Ove kapi se uzimaju za mnoge bolesti.
Također se tvrdi da se češnjaku može dodati 10% ulja od žestoke metvice da će izgubiti svoj neugodni miris, ali da neće izgubiti korisna svojstva. Pomalo upitno, zar ne?
Dr G. Calebrese član EU nutricionističkoga saveza kaže da se može češnjak uviti u aluminijsku foliju i ubaciti u vrelu vodu dvije minute, potom ga izvaditi i ohladiti u hladnoj vodi i takvoga ga konzumirati. On tvrdi da tako gubi preko 50% svoga mirisa a u isto vrijeme da sačuva 80-90% svoje korisnosti u svim svojim sastojcima.
On drži češnjak tako korisnim da bi ga, kaže, držao u ljekarnama i tako ga još više udomaćio u svaku osobu, obitelj i narod.
Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi
Autor knjige: Fra Franjo Mabić

Borovnice (Vaccinium myrtillus – šumska, Vaccinium corymbosum – američka uzgojena sorta) spadaju među najcjenjenije voće zbog bogatstva antioksidansa, prepoznatljivog okusa i svestrane primjene. Iako su u našim krajevima šumske borovnice oduvijek dio prirodne flore, uzgojene borovnice – poznate i kao američke visoko grmolike – u Hrvatsku su stigle krajem 20. stoljeća, kada su ih poljoprivrednici i OPG-ovi počeli saditi u kontinentalnim krajevima zbog velike potražnje i relativno jednostavnog uzgoja.
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Danas su dostupne u gotovo svakom supermarketu, ali mnogi ih i dalje radije beru sami – bilo u šumi, bilo na plantažama.
Gdje i kada brati borovnice u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj ih možete pronaći u divljini ili ih ubrati na organiziranim plantažama. Šumske borovnice rastu u planinskim područjima poput Gorskog kotara, Like, Velebita i Medvednice, a berba obično počinje krajem lipnja i traje do kolovoza. Budući da su mnoge lokacije zaštićena prirodna područja, prije branja provjerite lokalne propise i dozvole.
S druge strane, plantaže uzgojenih borovnica – najčešće američke sorte – nalaze se u Slavoniji, Međimurju, okolici Zagreba i Dalmatinskoj zagori. Mnoge nude i opciju “berbe za vlastite potrebe”, što je odlična prilika za obiteljski izlet i svježu kupovinu s grma.
Razlika između šumskih i uzgojenih borovnica
Borovnice koje beremo u prirodi i one koje dolaze s plantaža razlikuju se po veličini, boji, okusu i primjeni.
Šumske borovnice su sitne, tamne i iznutra ljubičaste. Imaju intenzivan, kiselkast okus i boje jezik, prste i odjeću. Sadrže više antocijana, pa imaju i jači antioksidativni učinak. Idealne su za džemove, kompote, pite i sokove, ali i kao dodatak zobenim kašama.
Uzgojene (američke) su veće, iznutra svijetle, blažeg i slađeg okusa. Ne boje prste, pa ih djeca posebno vole. Prikladne su za svježu konzumaciju, smoothieje, kolače i salate.

Dobrobiti borovnica za zdravlje
Bez obzira na vrstu, borovnice su iznimno korisne za zdravlje:
- Snažni su antioksidansi – usporavaju starenje stanica i djeluju protuupalno
- Pomažu zdravlju mozga – poboljšavaju pamćenje i koncentraciju
- Podupiru rad srca i krvnih žila – reguliraju krvni tlak
- Pogoduju probavi – zahvaljujući vlaknima
- Štite vid i jačaju imunitet
- Pomažu u regulaciji šećera u krvi
Redovita konzumacija borovnica preporučuje se svima, a posebno djeci, starijima i osobama pod stresom.
Zašto djeca toliko vole borovnice?
Borovnice su zabavne, malene i slatke – djeca ih često vide kao “voćne bombone”. Uz to, lako se jedu prstima, nemaju koštice i ne zahtijevaju guljenje. Posebno su praktične kao užina, dodatak u jogurtima ili voćnim kašama.
Mogu li se borovnice uzgajati u vrtu ili u tegli?
Da – uzgoj borovnica kod kuće je moguć, ali zahtijeva malo znanja i pripreme. Borovnice vole:
- Kiselo tlo (pH 4,5 – 5,5) – može se pripremiti uz dodatak borove kore, treseta ili kupovnog supstrata
- Sunčanu poziciju – barem 6 sati sunca dnevno
- Redovito, ali umjereno zalijevanje – najbolje kišnicom ili mekom vodom
Ako nemate vrt, borovnice se mogu saditi i u velikim teglama (30+ L). Važno je koristiti kiseliji supstrat i redovito prihranjivati gnojivom za acidofilne biljke (poput rododendrona).
Patuljaste i stupaste voćke idealan su izbor za balkone i male vrtove
Prve veće plodove možete očekivati nakon 2-3 godine, ali biljka je dugovječna i rađa desetljećima.
Borovnice su više od ukusnog voća
Bilo da ih berete u šumi, na plantaži ili uzgajate na vlastitom balkonu, borovnice su pravo bogatstvo ljeta – ukusne, zdrave i svestrane. Njihova popularnost raste s razlogom: s malo truda i znanja, svatko ih može imati pri ruci – i u tanjuru.
Gastro
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Slatku i sočnu lubenicu ili dinju ponekad nije lako prepoznati

Ljeto je sezona najraznovrsnijeg i najsočnijeg voća – od bobičastih plodova do breskvi, smokava i marelica, lubenica i dinja. Mnogi se slažu da se radi o najukusnijem voću, ali za razliku od borovnica i banana, teško je prepoznati je li voće zrelo i ukusno.
Donosimo vam praktične savjete kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju i izbjeći razočaranje nakon rezanja.
Kako odabrati zrelu dinju
One prije svega trebaju biti lijepe žuto – narančaste boje, a nikako zelene. Voće će imati i slatku mirisnu aromu kada je spremno za jelo.
Kod dinje treba obratiti pažnju na boju kore, miris, težinu i trag stabljike.
1. Boja i miris
Savršeno zrela dinja ima žuto-narančastu nijansu, a iz blizine se osjeti intenzivan slatkasti miris.
2. Trag stabljike
Ako dinja još ima stabljiku, vjerojatno je ubrana prerano. Umjesto toga, potražite malu udubinu na tom mjestu – to je znak da je voće prirodno dozrelo.
3. Težina i elastičnost
Zrela dinja uvijek djeluje teža za svoju veličinu. Laganim pritiskom na dno trebalo bi se osjetiti blago savijanje koje se odmah vraća u prvotni položaj.
4. Zvuk
Ako dinju lagano protresete i čujete unutarnji zvuk – to je znak da je prezrela i više nije u najboljem stanju.

Tikvice se mogu uzgajati i u teglama na balkonu – pratite ove jednostavne korake
Kako odabrati zrelu lubenicu?
Od svibnja do rujna možemo uživati u lubenicama i nabaviti ih u trgovinama, a zrela lubenica neće biti tako privlačna izgledom, niti će biti sjajne kore, što se često smatra znakom zrelosti.
Za obje vrste voća vrijede slična pravila – ali kod lubenice posebno pazite na boju kore, donju mrlju i zvuk pri kuckanju.
1. Donja mrlja (field spot)
To je dio koji je bio u kontaktu s tlom.
- Bež ili žuta mrlja: znak zrelosti
- Bijela mrlja: znak da lubenica nije dozrela
- Tamno žuta mrlja: lubenica je moguće već prezrela
2. Težina
Kod dvije lubenice iste veličine, uvijek birajte onu koja je teža – veća količina vode znači više slatkoće i sočnosti.
3. Zvuk pri kuckanju
Dubok i šuplji zvuk najčešće je znak zrelosti. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se na zvuk ne treba oslanjati kao na jedini kriterij.

Voće i povrće iz vrta koje morate oprati prije kuhanja ili jela
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju baš svaki put
Savršeno zrelo voće prepoznat ćete kombinacijom više znakova: boje, mirisa, težine i izgleda donjeg dijela ploda. Ako vam je cilj kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju, najbolje je razviti vlastiti osjećaj kroz praksu – ali ovi savjeti odlična su polazna točka za svaku ljetnu kupovinu.
You must be logged in to post a comment Login