Nema naroda koji ga nije opjevao i dao mu posebno mjesto u vlastitoj povijesti i tradiciji kulinarstva, ali i zdravstva. Čak se kaže da su ga rimski carevi zapovijedali uzimati vojnicima prije borbe da budu čiliji i odvažniji.

Medicina, iako ga nije do kraja istražila, kaže da je on najzdraviji začin, odnosno povrće. On sadrži eterična ulja, fosfor i antibiotik alicin. Veoma je važan za ljude koji su izloženi smogu, odnosno nedostatku kisika jer on pomaže i olakšava unošenje kisika. To isto vrijedi i za pušače, samo trebaju znati kada se pomiješa miris duhana i miris češnjaka (ako ih smijemo zvati mirisima posebno ujutro) tko će biti uz njih. No, i oni trebaju znati da češnjakov selen pomaže protiv raka i zato ga trebamo svi koristiti.

Upravo miris je onaj koji odbija češnjak za češću uporabu u zelenom stanju. Ali kada uklonite miris iz njega uklonili ste sve. Možete ga u apotekama i trgovinama naći u prahu, ali to je daleko od češnjaka. Možda je najbliže prirodnom i svježem češnjaku sušenje češnjaka: očisti se zdravi češnjak i nareže na ploške i stavi sušiti u hladu. Kada se lijepo osuši onda se samelje i pospremi u staklenke. Tako najmanje gubi od svoje ljepote i koristi.

Kuhinja je nezamisliva bez češnjaka počevši od juha, preko variva, umaka i tolikih priloga. Priprema mesa za sušenje je nezamisliva bez češnjaka kao i sva jela od divljači, pa marinirana jela, mesni i riblji roštilji…. Ako hoćeš pravi miris u kuhinji onda na vrelo ulje baci koji češanj češnjaka i kada počne žutiti ili rumeniti odstrani ga i nastavi stavljati ostalo povrće za pirjanje. Pazite da uvijek češnji budu zdravi i cijeli jer star češnjak sa pjegama ili crnim prugama će vam pogoršati vaše jelo, a nećete znati od čega je.

Mi ga u samostanu koristimo na svježoj salati od špinata bez peteljki, po matovilcu i u zadnje vrijeme po sitno rezanoj salati kisela kupusa. To smo prenijeli iz Bosne. Još u salatama ga koristimo po pečenim paprikama i salati od mahuna.

Loša je mana svih nas što ga malo jedemo i preko oka gledamo one što se čuju češnjakom. Ovdje se trebamo navikavati malo više jedni na druge i na sam češnjak da mu ne bismo postali neprijatelji, jednom takvom prijatelju. Pogledajte malo Talijane, Nijemce ili Mađare koji se neće nikada ispričati jer su jeli ili se čuju češnjakom. Imaju i pravo! Imamo se mi za što u životu uvijek ispričati, a ne za jednu Bogom danu, ovako lijepu biljku.

Kako se osloboditi mirisa, a sačuvati korisne sastojke

Dr G. Calebrese član EU nutricionističkoga saveza kaže da se može češnjak uviti u aluminijsku foliju i ubaciti u vrelu vodu dvije minute, potom ga izvaditi i ohladiti u hladnoj vodi i takvoga ga konzumirati. On tvrdi da tako gubi preko 50% svoga mirisa a u isto vrijeme da sačuva 80-90% svoje korisnosti u svim svojim sastojcima. On drži češnjak tako korisnim da bi ga, kaže, držao u ljekarnama i tako ga još više udomaćio u svaku osobu, obitelj i narod.

Češnjak je općenito koristan: smanjuje nivo masti u krvi i sprječava arteriosklerozu, pomaže u tegobama kod proširenja vena, ublažava poteškoće kod hemoroida, jača srce i krvotok, uništava gljivice i bakterije u crijevima, snižava krvni pritisak, povećava sposobnost koncentracije (ne i drugima oko tebe), usporava proces starenja; pa ti sada reci neću jesti češnjak jer se nadaleko čuje, a dobar glas, kažemo, da se nadaleko čuje. Pa neka tako i bude!

Međutim, slušajući stručnjake u zadnje vrijeme i znanstvena dostignuća na području češnjaka zacijelo se samo jedno može zaključiti, a to je da češnjak ničemu nikada i nikako ne škodi, a da je toliko ljekovit i opjevan, opet stručnjaci kažu samo radi njegove lijepe arome u kuhinji sa kuhanjima i pečenjima, a sve ostalo je za dokazati ili opovrgnuti. Na primjer kaže se da snižava krvni pritisak. Točno, ali se isto kaže samo u slučaju da danas pojedete svježih petnaest do osamnaest češnjaka, a to, priznajmo, da nam odmah zavrti glavom. Slično je i sa drugim receptima i tvrdnjama. Ovo pišem poslije jedne stručne emisije o češnjaku 21. XI.2006. Ostao sam malo razočaran, ali veoma brzo mi se vratila stvarna slika s mnogo manje preuveličavanja o još ovoj lijepoj i korisnoj biljci i dodatku jelima u ljudskoj prehrani.

Češnjak se koristi i za razne narodne i tradicionalne lijekove. Preparat se pravi ovako. Oguli se 250 grama češnjak izreže ih se i stavi kroz 14 dana u jedan litra rakije jake 45 gradi na temperaturi od 30 Celzija. Dobro se začepi i učvrsti da ne izbije čep. Tijekom dana treba više puta protresti bocu(e). Poslije 14 dana preparat se procijedi i takav može stajati mjesecima i više. Ove kapi se uzimaju za mnoge bolesti.

Također se tvrdi da se češnjaku može dodati 10% ulja od žestoke metvice da će izgubiti svoj neugodni miris, ali da neće izgubiti korisna svojstva. Pomalo upitno, zar ne?

Dr G. Calebrese član EU nutricionističkoga saveza kaže da se može češnjak uviti u aluminijsku foliju i ubaciti u vrelu vodu dvije minute, potom ga izvaditi i ohladiti u hladnoj vodi i takvoga ga konzumirati. On tvrdi da tako gubi preko 50% svoga mirisa a u isto vrijeme da sačuva 80-90% svoje korisnosti u svim svojim sastojcima.

On drži češnjak tako korisnim da bi ga, kaže, držao u ljekarnama i tako ga još više udomaćio u svaku osobu, obitelj i narod.

Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi

Autor knjige: Fra Franjo Mabić