Gastro
Luk bijeli (češnjak – alium sativum)
Češnjak ili bijeli luk pripada najstarijoj tradiciji vrtnoga i začinskoga bilja čovječanstva. Odakle potječe još se nagađa, ali se stavlja među pojedine azijske narode koji su veoma dugo živjeli jer su uživali blagodat češnjaka
Nema naroda koji ga nije opjevao i dao mu posebno mjesto u vlastitoj povijesti i tradiciji kulinarstva, ali i zdravstva. Čak se kaže da su ga rimski carevi zapovijedali uzimati vojnicima prije borbe da budu čiliji i odvažniji.
Medicina, iako ga nije do kraja istražila, kaže da je on najzdraviji začin, odnosno povrće. On sadrži eterična ulja, fosfor i antibiotik alicin. Veoma je važan za ljude koji su izloženi smogu, odnosno nedostatku kisika jer on pomaže i olakšava unošenje kisika. To isto vrijedi i za pušače, samo trebaju znati kada se pomiješa miris duhana i miris češnjaka (ako ih smijemo zvati mirisima posebno ujutro) tko će biti uz njih. No, i oni trebaju znati da češnjakov selen pomaže protiv raka i zato ga trebamo svi koristiti.
Upravo miris je onaj koji odbija češnjak za češću uporabu u zelenom stanju. Ali kada uklonite miris iz njega uklonili ste sve. Možete ga u apotekama i trgovinama naći u prahu, ali to je daleko od češnjaka. Možda je najbliže prirodnom i svježem češnjaku sušenje češnjaka: očisti se zdravi češnjak i nareže na ploške i stavi sušiti u hladu. Kada se lijepo osuši onda se samelje i pospremi u staklenke. Tako najmanje gubi od svoje ljepote i koristi.
Kuhinja je nezamisliva bez češnjaka počevši od juha, preko variva, umaka i tolikih priloga. Priprema mesa za sušenje je nezamisliva bez češnjaka kao i sva jela od divljači, pa marinirana jela, mesni i riblji roštilji…. Ako hoćeš pravi miris u kuhinji onda na vrelo ulje baci koji češanj češnjaka i kada počne žutiti ili rumeniti odstrani ga i nastavi stavljati ostalo povrće za pirjanje. Pazite da uvijek češnji budu zdravi i cijeli jer star češnjak sa pjegama ili crnim prugama će vam pogoršati vaše jelo, a nećete znati od čega je.
Mi ga u samostanu koristimo na svježoj salati od špinata bez peteljki, po matovilcu i u zadnje vrijeme po sitno rezanoj salati kisela kupusa. To smo prenijeli iz Bosne. Još u salatama ga koristimo po pečenim paprikama i salati od mahuna.
Loša je mana svih nas što ga malo jedemo i preko oka gledamo one što se čuju češnjakom. Ovdje se trebamo navikavati malo više jedni na druge i na sam češnjak da mu ne bismo postali neprijatelji, jednom takvom prijatelju. Pogledajte malo Talijane, Nijemce ili Mađare koji se neće nikada ispričati jer su jeli ili se čuju češnjakom. Imaju i pravo! Imamo se mi za što u životu uvijek ispričati, a ne za jednu Bogom danu, ovako lijepu biljku.
Kako se osloboditi mirisa, a sačuvati korisne sastojke
Dr G. Calebrese član EU nutricionističkoga saveza kaže da se može češnjak uviti u aluminijsku foliju i ubaciti u vrelu vodu dvije minute, potom ga izvaditi i ohladiti u hladnoj vodi i takvoga ga konzumirati. On tvrdi da tako gubi preko 50% svoga mirisa a u isto vrijeme da sačuva 80-90% svoje korisnosti u svim svojim sastojcima. On drži češnjak tako korisnim da bi ga, kaže, držao u ljekarnama i tako ga još više udomaćio u svaku osobu, obitelj i narod.
Češnjak je općenito koristan: smanjuje nivo masti u krvi i sprječava arteriosklerozu, pomaže u tegobama kod proširenja vena, ublažava poteškoće kod hemoroida, jača srce i krvotok, uništava gljivice i bakterije u crijevima, snižava krvni pritisak, povećava sposobnost koncentracije (ne i drugima oko tebe), usporava proces starenja; pa ti sada reci neću jesti češnjak jer se nadaleko čuje, a dobar glas, kažemo, da se nadaleko čuje. Pa neka tako i bude!
Međutim, slušajući stručnjake u zadnje vrijeme i znanstvena dostignuća na području češnjaka zacijelo se samo jedno može zaključiti, a to je da češnjak ničemu nikada i nikako ne škodi, a da je toliko ljekovit i opjevan, opet stručnjaci kažu samo radi njegove lijepe arome u kuhinji sa kuhanjima i pečenjima, a sve ostalo je za dokazati ili opovrgnuti. Na primjer kaže se da snižava krvni pritisak. Točno, ali se isto kaže samo u slučaju da danas pojedete svježih petnaest do osamnaest češnjaka, a to, priznajmo, da nam odmah zavrti glavom. Slično je i sa drugim receptima i tvrdnjama. Ovo pišem poslije jedne stručne emisije o češnjaku 21. XI.2006. Ostao sam malo razočaran, ali veoma brzo mi se vratila stvarna slika s mnogo manje preuveličavanja o još ovoj lijepoj i korisnoj biljci i dodatku jelima u ljudskoj prehrani.
Češnjak se koristi i za razne narodne i tradicionalne lijekove. Preparat se pravi ovako. Oguli se 250 grama češnjak izreže ih se i stavi kroz 14 dana u jedan litra rakije jake 45 gradi na temperaturi od 30 Celzija. Dobro se začepi i učvrsti da ne izbije čep. Tijekom dana treba više puta protresti bocu(e). Poslije 14 dana preparat se procijedi i takav može stajati mjesecima i više. Ove kapi se uzimaju za mnoge bolesti.
Također se tvrdi da se češnjaku može dodati 10% ulja od žestoke metvice da će izgubiti svoj neugodni miris, ali da neće izgubiti korisna svojstva. Pomalo upitno, zar ne?
Dr G. Calebrese član EU nutricionističkoga saveza kaže da se može češnjak uviti u aluminijsku foliju i ubaciti u vrelu vodu dvije minute, potom ga izvaditi i ohladiti u hladnoj vodi i takvoga ga konzumirati. On tvrdi da tako gubi preko 50% svoga mirisa a u isto vrijeme da sačuva 80-90% svoje korisnosti u svim svojim sastojcima.
On drži češnjak tako korisnim da bi ga, kaže, držao u ljekarnama i tako ga još više udomaćio u svaku osobu, obitelj i narod.
Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi
Autor knjige: Fra Franjo Mabić
Gastro
Kako pravilno skladištiti vino kod kuće
Svi imamo onu jednu butelju vina koju čuvamo za posebne prilike. Da tu priliku ne bismo upropastili, jer smo vino pogrešno skladištili, poznata zagrebačka sommelierka Jelena Šimić Valentić, otkrila nam je kako pravilno čuvati vina prije i poslije otvaranja.
Najbitnija je temperatura
Vino je, kažu, poezija u boci, a kako bismo doživjeli punu čaroliju koju nudi, potrebno je znati kako ga pravilno skladištiti kod kuće.
Za početak treba pronaći pravo mjesto s prihvatljivom temperaturom koju je potrebno održavati. Sve eventualne promjene u temperaturi trebaju se odvijati polako. Naime, što su promjene veće, vino će prije izgubiti na kvaliteti.
“Najidealnije bi bilo deset do petnaest stupnjeva, dakle malo niža temperatura gdje je vlaga 60 do 70 posto. Međutim, nemamo svi takve uvjete stoga treba obratiti pozornost na to da previše ne premještamo vina s jedne police na drugu ili iz jedne sobe u drugu sobu”, objašnjava Jelena.
Trebamo pripaziti da nam vina nisu na direktnom izvoru sunčeve svjetlosti, a isto tako treba obratiti pozornost i na to da vina ne budu u blizini nekakvih vibracija, poput frižidera ili nekog drugog izvora buke jer sve to šteti vinu.
Svako vino ima svoja pravila
Važno je znati da svako vino ima svoju idealnu temperaturu na kojoj doživljava svoj puni izričaj. U tom bismo pogledu trebali zaboraviti na priče o čuvanju na sobnoj temperaturi.
Bijela, mlada vina koja su svježa i lagana, treba poslužiti na temperaturi do deset stupnjeva. Mlada, crna vina, poput sorte pinot noir, traže malo hladniju temperaturu, između 14 do 16 stupnjeva, dok ona snažna, moćna, jaka i robusna vina, možemo poslužiti na temperaturi do 18 stupnjeva.
Položaj vina od velike je važnosti
Treba imati na umu i položaj u kojem se vino čuva. Crna vina, koja su namijenjena za odležavanje moramo položiti kako bi vino uvijek bilo u kontaktu s plutenim čepom. To činimo da se on ne bi sušio i kako bi vino bolje sazrijevalo.
Boce koje imaju scool cap ili čep na navoj ne moraju biti položene. Razlog je taj što su to vina koja su hermetički zatvorena. To su vina koja ćemo trošiti u roku od tri, četiri godine, i najčešće su to vina novog svijeta – Novi Zeland, Australija, Južna Amerika. Cijeli je svijet pun tih čepova, i ne treba ih se bojati.
Ne treba se bojati ni dekantiranja. No, ono je namijenjeno isključivo starijim, arhivskim, taničnim vinima jakog, robusnog tijela.
Pretakanjem vina u staklenu posudu, odnosno dekanter, zapravo odvajamo vino od taloga koji se godinama stvara na dnu boce jer ne želimo taj talog u našoj čaši. Tu dolazi do laganog prozračivanja vina, gdje se zapravo sve te tercijarne arome koje su godinama bile zarobljene u čaši sada napokon oslobađaju i vino prodiše.
Koliko dugo vino smije biti otvoreno?
Jednom kad otvorite bocu, možda je nećete uspjeti popiti čitavu. Bilo da je riječ o bijelom, crvenom ili pjenušavom vinu, dobro je znati koliko dugo otvoreno vino smijemo držati u hladnjaku.
Ako otvorimo jednu butelju vina, a recimo živimo sami, kroz tri- četiri dana ta boca vina može se popiti, neće doći do oksidacije.
Vino može trajati i duže odlučite li se nabaviti poseban otvarač koji vam omogućuje da točite vino iz boce pomoću kombinacije šuplje igle i inertnog plina, bez uklanjanja pluta. Takvo vino možete čuvati i nekoliko mjeseci gdje neće doći do oksidacije.
Na kraju trebate znati da rok trajanja otvorene boce vina varira ovisno o vrsti te da se svjetlija vina kvare puno brže od tamnijih sorti.
Gastro
Kuhajte s nama – prijedlog za večeru za Valentinovo
Darko Debić profesionalni je kuhar, koji je kuhinju jednog poznatog zagrebačkog hotela zamijenio internetskim blogom. Pripremit će jednostavno jelo, a vjerujte na riječ, nećete pogriješiti spremite li ga za Valentinovo.
Riblja večera
Romantičnu večeru vjerojatno ćete kuhati osobi koju dobro poznajete i sigurno znate što voli jesti. Darko bi za Valentinovo predložio riblju večeru i laganija jela.
Danas će pripremati rižoto s ciklom, a od ribe je odabrao dimljenu oradu u kombinaciji s hrenom, odnosno kremom od hrena.
Potrebne namirnice:
- caneroli riža
- cikla
- luk
- češnjak
- parmezan
- maslac
- bijelo vino
- dimljena orada
- hren
- kiselo vrhnje
- majčina dušica
- sol
- rikola (po želji)
Priprema:
Prvo nasjeckamo luk i češnjak. Potom ćemo luk propirjati na malo maslinovog ulja.
Nakon toga dodajemo rižu koju pirjamo dok ne ostakli.
Potom dodajemo češnjak i majčinu dušicu.
Nakon toga dodajemo bijelo vino i sol.
Kada vino iskuha, dodajemo povrtni temeljac.
Sada ćemo lagano povremeno miješati rižu i dolijevati po potrebi temeljac.
Kuhanu ciklu narežemo na manje komade i usitnimo sa štapnim mikserom.
Rižoto ćemo završiti sa dimljenom oradom i kremom od hrena.
Za kremu od hrena pomiješat ćemo hren i kiselo vrhnje i dodat ćemo još malo temeljca.
Nakon toga dodajemo pire od cikle. Možete koristiti pečenu ciklu ili kuhanu za pire.
Potom slijedi maslac i parmezan.
Nakon toga stavljamo rižoto na tanjur, a na vrh dimljeni file orade. Dodajemo malo kreme od hrena i rukole, a po želji možemo rižoto pokapati s malo maslinovog ulja.
You must be logged in to post a comment Login