Događanja
Godišnje nagrade za zelenu gradnju najboljim projektima, instituciji i osobi godine
Na svečanosti Hrvatski savjet za zelenu gradnju i HUPFAS dodijelili su godišnje nagrade za
zelenu gradnju i održivo izgrađeni okoliš. Nagrade su izraz priznanja osobama, ustanovama i
projektima koji su značajno doprinijeli unapređenju kvalitete gradnje i života u zgradama kao i
održivom gospodarstvu u protekloj godini.
„Mi i kroz ove nagrade želimo naglasiti važnost održive gradnje u postizanju klimatskih ciljeva i u borbi protiv klimatskih promjena. Dekarbonizaciju zgrada nećemo postići ako ne uključimo sve dionike, od svih sudionika u građevinskom sektoru, obrazovnog sektora, industrije, vlasti na svim razina, investitore, nevladine udruge, mlade – jer to je iznimno kompleksan i dugotrajan proces, ali je ciljeve u konačnici moguće postići. Upravo su ove nagrade naš doprinos tom cilju, jer svaki kvalitetan projekt i napor je važan i može biti inspiracija drugima. Zato još jednom zahvaljujem svim dobitnicima i vjerujem da će potaknuti mnoge da učine naše zgrade i naš okoliš boljim za život,“istaknula je Vlasta Zanki, predsjednica stručnog povjerenstva čestitajući svim dobitnicima.
„Zahvaljujemo svima koji su se prijavili i onima koji su ove godine nagrađeni te tako dali doprinos boljoj kulturi života i razvoju našeg društva. Mi kao udruga koja okuplja proizvođače građevinskih materijala za toplinsku izolaciju zgrada dokazujmo da je uloga industrije u ovom procesu dekarbonizacije bitna i da imamo potrebne tehnologije i rješenja ali i stručnost koja je potrebna za kreiranje politika koje moraju biti podloga za kvalitetne promjene u zgradarstvu“, istaknuo je Igor Kemenović, predsjednik HUPFAS-a.
Stručno povjerenstvo je dodijelilo nagrade u ovih 6 kategorija:
Građevinom godine – novogradnja proglašen je Hotel Materra, koji se prekrasno uklapa u prirodni okoliš slavonskih polja, a interijer hotela reflektira predanost prirodi i zemlji. Inspiriran je prirodnom i kulturnom baštinom Osječko-baranjske županije, koristeći prirodne materijale karakteristične za slavonsko podneblje. Hotel je primjer održivosti s brojnim ekološkim značajkama, a hotel je zahvaljujući obnovljivim izvorima energije gotovo samoodrživ. Nagradu je preuzela Nina Dumančić, glavni direktorica, investitora ŽITO grupe a uručio ju je prof.dr.sc. Bojan Baletić, dekan Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, član povjerenstva.
Građevina godine
Za građevinu godine – rekonstrukcija/obnova proglašena je obnova zgrade hotela Art’Otel
Zagreb, Powered by Radisson Hotels. Kroz projekt obnove naglasak je stavljen na revitalizaciju i valorizaciju kulturne baštine starogradske jezgre te otvaranje tog prostora gostima, uključujući dosad neviđene vizure grada s rooftop bara na krovu zgrade. Obnova je započeta 2021. i hotel je otvoren nakon nešto više od 2 godine trajanja obnove. Osim luksuza i udobnosti, art’otel Zagreb primjer je ekološke održivosti. Kroz inovativne pristupe i zelenu gradnju, hotel je prošao sveobuhvatnu energetsku obnovu. Hotelom upravlja: Arena Hospitality Group d.d. Nagradu je preuzela gospođa Sandra Kalagac, Direktorica za okolišno, društveno i korporativno upravljanje, a nagradu je uručio Igor Kemenović, predsjednik udruge HUPFAS.
Institucija / organizacija godine
U kategoriji institucija / organizacija godine nagradu je dobio Valamar Riviera d.d. koja je vodeća turistička kompanija u Hrvatskoj i regiji, prepoznata kao veliki investitor u proizvode i usluge više dodane vrijednosti, poželjan poslodavac s preko 8,000 djelatnika, lider u borbi protiv klimatskih promjena i poželjan partner u razvoju održivog turizma koji je dobar za destinacije, djelatnike, goste i lokalne zajednice, i stvara nove vrijednosti za investitore. Posebnu pažnju usmjeravaju u obnovljive zelene izvore energije, upravljanje otpadom, lokalnu hranu i održivost u lancu opskrbe te razvoju javne turističke infrastrukture dostupne svima i unaprjeđenju kvalitete života lokalnih stanovnika.
Nagradu je preuzela Ivana Budin Arhanić, članica Uprave Valamara a nagradu je uručila doc.dr.sc. Vlasta Zanki s Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ujedno i predsjednica Upravnog odbora HSZG-a te članica i predsjednica povjerenstva za nagrade.
Projekt godine
Projektom godine proglašena je knjiga “Što je sve regenerativna arhitektura?”. Prikazuje što je
regenerativna arhitektura, zašto je bitna u ovom trenutku, kako se praktično može primijeniti,
pogotovo na otocima s turističkom ekonomijom i kako ta praktična primjena uključuje stambene zadruge kao katalizatore obnove ekološke i društvene okoline. Namijenjena je studentima raznih struka, učiteljima i profesorima, planerima, arhitektima, inženjerima u gradnji, izvođačima i ostalim stručnjacima, ali i lokalnim zajednicama i svima koji se zanimaju za rješavanje stambenog pitanja, održivost, jednakost i život u dodiru s prirodom. Nagradu je preuzeo Veljko Armano Linta, ovlašteni arhitekt, Studio Armano Linta za arhitekturu i dizajn, a uručila je Goranka Tropčić Zekan, članica Upravnog odbora HSZG-a i članica povjerenstva.
Studentski projekt godine
Studentskim projektom godine proglašen je projekt Case study Dugi Rat – tim B(EI)2. Case Study. Dugi Rat predložio je cjelovito rješenje sanacije prostora bivše tvornice te način ponovnog korištenja prostora s pozitivnim utjecajem na okoliš i okolno stanovništvo, što uključuje održivu i zelenu gradnju. Izgradili bi sportsko-rekreacijski centar uz mnoštvo zelenih površina kroz koje bi pridonijeli poboljšanju kvalitete zraka i voda. Uz zelene površine, okrenuli bi se i korištenju obnovljivih izvora energije vjetra i sunca. Nagradu je preuzela Iva Mejašić, studentica Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a nagradu je uručio Dario Henezi, član povjerenstva, predstavnik HUPFAS-a.
Osoba godine
Osobom godine proglašen je prof.dr.sc. Zoran Veršić, redovni profesor na Arhitektonskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo.
Profesor Veršić je prodekan za poslovanje na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Voditelj je nekoliko kolegija, primjerice Arhitektonske konstrukcije i materijali III i Fizika zgrade na preddiplomskom studiju, Održivo građenje II. Dugi niz godina bio je predstojnik Zavoda za zgradarstvo i fiziku zgrada Arhitektonskog fakulteta. Također je predsjednik Klastera za energetsku učinkovitost i održivost u zgradarstvu – nZEB.hr te je tajnik u Odjelu arhitektura i urbanizam Akademije tehničkih znanosti. Sudjeluje kao voditelj ili suradnik na više istraživačkih projekata. Nagradu je predao Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Stručno povjerenstvo
U stručnom povjerenstvu su: Suzana Babić Tkalčević, GTC, stručnjakinja iz razvoja nekretnina;
prof.dr.sc. Bojan Baletić, dekan, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Rajka Bunjevac,
dipl.ing.arh, predsjednica Hrvatske komore arhitekata; prof. dr. sc. Domagoj Damjanović, dekan Građevinskog fakulteta, Sveučilište u Zagrebu; Nina Dražin Lovrec, dipl.ing.građ., predsjednica Hrvatske komore inženjera građevinarstva; Kajo Ferić, Cemex, stručnjak iz područja građevinskih materijala; Dario Henezi, predstavnik HUPFAS-a i tvrtke Knauf Insulation, stručnjak iz područja građevinskih materijala; dr.sc. Luka Korlaet, zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba; Vedrana Likan, direktorica Colliersa, stručnjakinja iz razvoja nekretnina; Margareta Zidar, arhitektica i stručnjakinja za energetsku učinkovitost, Energetski institut Hrvoje Požar; doc. dr.sc. Vlasta Zanki, zavod za inženjerstvo okoliša, Geotehnički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zavod za inženjerstvo okoliša; Predsjednica Upravnog odbora HSZG-a i predsjednica povjerenstva.
Svečanost su vodile Tanja Mance ispred Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju i Anđelka Toto
Ormuž ispred HUPFAS-a.
Događanja
Green Energy Fair: kako povezati solarnu elektranu, dizalicu topline i bateriju
Solarne elektrane, dizalice topline i baterije sve se češće povezuju u zajednički sustav proizvodnje, potrošnje i pohrane energije. Na Green Energy Fairu u Zagrebu predstavljena su rješenja koja omogućuju bolje iskorištavanje vlastite električne energije. Izlagači su objasnili mogućnosti njihova povezivanja i zašto odabir opreme treba prilagoditi stvarnim potrebama korisnika.
Uz kvalitetnu izolaciju, dobru stolariju i učinkovite kućanske uređaje, važnu ulogu u potrošnji energije imaju i način grijanja te mogućnosti vlastite proizvodnje električne energije. Pritom nije presudno samo koliko energije kućanstvo proizvede ili potroši, nego i kada se to događa.
Upravo je povezivanje različitih tehnologija bilo jedna od tema zagrebačkog sajma zelene energije. Solarna elektrana proizvodi električnu energiju, dizalica topline koristi je za svoj rad, a baterija omogućuje pohranu dijela viškova za kasniju upotrebu. Usklađivanjem tih sustava otvaraju se dodatne mogućnosti za upravljanje potrošnjom.
Solarna elektrana i dizalica topline kao povezani sustav
Dizalice topline iskorištavaju energiju iz okoliša, a za pogon kompresora i ostalih komponenti potrebna im je električna energija. Dio te energije može osigurati kućna solarna elektrana.
„Dizalice topline značajno su promijenile način na koji grijemo i hladimo domove. Nekada smo se uglavnom oslanjali na plin, drva i druga goriva, a danas možemo povezati dizalicu topline sa solarnom elektranom i tako ostvariti dodatne uštede. Upravo je mogućnost povezivanja različitih tehnologija jedna od njihovih najvećih prednosti”, objašnjava Nenad Mandić, specijalist za podršku prodaji tvrtke Viessmann Climate Solutions HR.
Takva kombinacija omogućuje da se vlastita proizvedena električna energija koristi i za grijanje ili hlađenje doma. Stvarna korist ovisi o potrebama objekta i podudaranju solarne proizvodnje s potrošnjom.
Kada elektrana proizvodi više nego što kućanstvo trenutačno troši, pojavljuje se pitanje kako iskoristiti višak. Jedna od mogućnosti jest njegova pohrana u bateriju.
Baterije čuvaju višak energije za kasniju potrošnju
Baterijski sustavi omogućuju da se dio energije proizvedene tijekom dana iskoristi u večernjim satima ili u drugim razdobljima kada solarna proizvodnja nije dovoljna. Time kućanstvo može povećati potrošnju vlastite energije i smanjiti količinu koju preuzima iz mreže.
Na sajmu se govorilo i o većim sustavima za pohranu, čija primjena nadilazi potrebe obiteljskih kuća.
„Riječ je o velikim baterijskim sustavima koji mogu izgledati poput ormara ili čak kontejnera. Njihova je uloga pohraniti energiju kako bismo je mogli koristiti kasnije, bilo radi uštede, veće energetske sigurnosti ili učinkovitijeg korištenja obnovljivih izvora”, objašnjava Josipa Žižić Šaban, izlagačica na sajmu.
Iako se kućni i veliki baterijski sustavi razlikuju po kapacitetu i izvedbi, zajednička im je mogućnost vremenskog razdvajanja proizvodnje i potrošnje energije. Koliko se energije može sačuvati i kasnije koristiti ovisi o karakteristikama sustava.
Punjenje po nižoj tarifi kao dodatna mogućnost
Baterije ne moraju služiti isključivo za pohranu energije iz solarne elektrane. U odgovarajuće konfiguriranom sustavu mogu se puniti i električnom energijom iz mreže, primjerice tijekom razdoblja niže tarife. Pohranjena energija potom se koristi u razdoblju više tarife.
„Tržište električne energije se mijenja, a cijene nisu uvijek jednake. Baterije omogućuju da energiju pohranimo kada je povoljnija i koristimo je u razdobljima kada je skuplja. Time dobivamo dodatne mogućnosti za upravljanje potrošnjom i ostvarivanje ušteda”, ističe Josipa Žižić Šaban.
Isplativost takvog načina rada treba zasebno procijeniti. Ona ovisi o tarifnom modelu korisnika, razlici u cijeni energije, gubicima pri punjenju i pražnjenju te trošku i vijeku trajanja baterije.
Postojeća solarna elektrana može se nadograditi
Prema iskustvu izlagača, korisnici sve više pozornosti posvećuju načinu na koji troše vlastitu proizvedenu energiju.
„Primjećujemo sve veći interes za baterijske sustave. Ljudi su zbog porasta cijena električne energije počeli više razmišljati o tome kako koristiti energiju koju sami proizvode i kako smanjiti troškove. Sve više njih prepoznaje prednosti koje im pohrana energije može donijeti”, kaže Mario Volarić, voditelj inženjeringa tvrtke Zonne.
Baterija pritom ne mora biti dio početne investicije u solarnu elektranu. U mnogim je slučajevima postojeći sustav moguće naknadno nadograditi, uz prethodnu provjeru kompatibilnosti invertera, instalacija i ostale opreme.
Takva nadogradnja može biti korisna kućanstvima koja tijekom dana imaju višak proizvodnje, a najveći dio električne energije troše navečer. Prije odabira baterije potrebno je utvrditi koliki su ti viškovi i koliko bi pohranjene energije kućanstvo doista moglo iskoristiti.
Pohrana energije za poslovne objekte i podatkovne centre
Primjena baterijskih sustava obuhvaća i poslovne te industrijske objekte. Ondje mogu služiti za upravljanje opterećenjem i potrošnjom, iskorištavanje energije iz obnovljivih izvora ili, uz odgovarajuću izvedbu, povećanje pouzdanosti opskrbe.
„S razvojem umjetne inteligencije i velikih podatkovnih centara baterije će imati još značajniju ulogu. Potreba za pohranom energije sve je veća, a mogućnosti njihove primjene iznimno su široke”, ističe Josipa Žižić Šaban.
Važno je pritom razlikovati pohranu energije radi upravljanja potrošnjom od rezervnog napajanja. Sama prisutnost baterije ne znači da će objekt imati električnu energiju tijekom nestanka struje. Ta mogućnost ovisi o ugrađenoj opremi i načinu izvedbe sustava.
Usklađena oprema i upravljanje važniji su od pojedinačnog uređaja
Predstavljena rješenja pokazuju zašto pri ulaganju treba promatrati cijeli energetski sustav objekta. Solarna elektrana, dizalica topline i baterija imaju različite uloge, a pametno upravljanje može pomoći u njihovu usklađivanju.
Veličinu elektrane treba prilagoditi mogućnostima proizvodnje i potrebama korisnika, kapacitet baterije raspoloživim viškovima i kasnijoj potrošnji, a sustav grijanja karakteristikama objekta.
Za kućanstvo koje razmatra ulaganje prvi je korak zato analiza potrošnje: koliko energije troši, u koje doba dana i kako se potrebe mijenjaju tijekom godine. Na temelju tih podataka može se procijeniti koje će povezivanje sustava donijeti korist i ima li smisla opremu uvoditi postupno.
Događanja
Kada nesavršena fotografija postane umjetnost: Erik Kessels u Zagrebu
Fotografije s prstom preko objektiva, neobični obiteljski portreti i prizori koje bismo danas vjerojatno odmah izbrisali za nizozemskog umjetnika Erika Kesselsa predstavljaju neiscrpan izvor inspiracije. Njegova izložba „As Far as You Can See“, otvorena u zagrebačkom prostoru BrigadaLAB, pokazuje kako naizgled obične fotografije mogu dobiti sasvim novo značenje kada ih promatramo iz drukčije perspektive.
Ured u trgovačkom centru! Izazov kojem nisu mogli odoljeti
Kako se promijenio naš odnos prema fotografiji?
U vremenu u kojem svakodnevno stvaramo goleme količine digitalnih fotografija, rijetko zastanemo i razmislimo o njihovoj vrijednosti. Fotografiramo, pregledavamo, brišemo i dijelimo, a mnoge slike zaboravimo gotovo istog trenutka kada su nastale. Upravo taj promijenjeni odnos prema fotografiji jedna je od središnjih tema rada Erika Kesselsa, međunarodno priznatog nizozemskog umjetnika, kustosa i dizajnera vizualnih komunikacija.
„Uloga fotografa potpuno se promijenila. Danas je to poput otvaranja i zatvaranja vrata. Prema fotografijama više nemamo isti emocionalni odnos kao prije. Ne kažem da je to lošije, ali svakako je drukčije. Nekad je bilo drukčije jer smo na filmu imali 35 fotografija, a razvijene bismo fotografije preuzeli tek nekoliko tjedana poslije. To je izazivalo potpuno drukčije emocije“, objašnjava Kessels.
Crystal Clean u showroomu Brigada: Izložba koja poziva na zajedništvo
Nesavršene fotografije kao neiscrpan izvor inspiracije
Kessels je poznat po radu s pronađenim i odbačenim fotografijama, osobito onima iz starih obiteljskih albuma. Umjesto tehnički savršenih kadrova, zanimaju ga spontane situacije, neobični detalji i nespretnosti koje otkrivaju nešto o ljudima koji su ih snimili.
„Svakodnevne fotografije koje koristim u svojim radovima, a koje potječu iz obiteljskih albuma, prije svega su amaterske fotografije. Čak i kada se na fotografiji vidio prst preko objektiva, ljudi bi ih stavljali u album i to im je davalo poseban čar. Ono čemu se divim kod takvih fotografija jest to što se na njima vidi ljudsko ponašanje i što u sebi imaju određenu naivnost“, ističe umjetnik.
Nekada su obiteljski albumi bili intimni predmeti koje je tijekom godina vidjelo tek nekoliko bliskih ljudi. Danas fotografije u nekoliko sekundi mogu stići do tisuća korisnika društvenih mreža. Promijenila se ne samo njihova dostupnost nego i način na koji ih doživljavamo.
Retro futuristički ured iz druge galaksije – prostor iz snova za svakog IT-evca
Erik Kessels u Zagrebu predstavlja gotovo 30 godina rada
Njegova prva zagrebačka izložba „As Far as You Can See“ donosi pregled gotovo trideset godina umjetničkog i izdavačkog rada. U prostoru BrigadaLAB-a predstavljeno je 17 različitih fotografskih izdanja, od ranih knjiga iz 1997. godine do novijih naslova „Incomplete Encyclopedia of Touch“ i „MAN“.
No izložba nije zamišljena samo kao pregled knjiga i fotografija. Kessels je želio da prostor postane aktivan dio umjetničkog doživljaja. Tako je nastala instalacija posvećena fotografijama ljudi uz automobile, a u galeriju je stigao i pravi mali automobil – legendarni Fićo.
„Kessels je predložio da napravimo cijeli zid s fotografijama ljudi uz automobile i pitao možemo li donijeti auto u galeriju. Nama je to bio izazov, kako ćemo u shopping centru uopće ugurati auto i pronaći neki tako mali automobil“, prisjeća se Kristina Volf, predstavnica organizatora izložbe.
Rješenje su pronašli u starom Fići, čije su dimenzije omogućile da automobil postane dio postava. Posjetitelji se tako mogu fotografirati uz njega i na simboličan način postati dio Kesselsove umjetničke priče.
Damjan Geber u razgovoru otkriva: Intuicija i analiza ponašanja oblikuju suvremeni prostorni dizajn
Kada umjetnost postane dio prostora
Izložba otvara i zanimljivo pitanje odnosa umjetnosti, arhitekture i dizajna interijera. Fotografija nije nužno ograničena na okvir na zidu, kao što umjetničko djelo ne mora biti samo predmet koji promatramo. Način na koji je postavljeno, prostor koji zauzima i kretanje posjetitelja mogu postati sastavni dio njegova značenja.
„Za oblikovanje u arhitekturi, pogotovo u interijerima, smišljaš i neku temu, neki koncept, baviš se ljudima i ponašanjem, ali umjetnost uvijek nadahnjuje kako oplemeniti taj prostor još više i mi često u našim projektima surađujemo s umjetnicima, pogotovo ako trebamo napraviti neki mural u prostoru, odabrati neki artwork, skulpturu“, objašnjava Kristina Volf.
Upravo zato prostor BrigadaLAB-a nije zamišljen kao klasična galerija. Smješten u Centru Kaptol, omogućuje da umjetnost i dizajn postanu dostupni i posjetiteljima koji možda nisu planirali odlazak na izložbu.
Takav pristup pokazuje kako umjetničke intervencije mogu promijeniti način na koji doživljavamo prostor. Ponekad je dovoljan neočekivan predmet, drukčiji raspored ili zanimljiva vizualna priča da interijer dobije potpuno novu dimenziju.
Radionica za studente fotografije i dizajna
Kesselsov boravak u Zagrebu nije bio posvećen samo izložbi. U suradnji s Akademijom dramske umjetnosti, Studijem dizajna Arhitektonskog fakulteta i Brigadom organizirana je petodnevna radionica „Personality Before Portfolio“, na kojoj je sudjelovalo 16 studenata fotografije i dizajna.
Radionica je bila usmjerena na razvoj osobnog autorskog izraza, ali i na pitanje kako umjetničku ideju pretvoriti u rad koji komunicira s publikom.
„Prostor uvijek promišljamo prije izlaganja, jer možemo imati nekakav rad, ali rad postoji u našim glavama, postoji na našim računalima, ali tek u trenutku kada dolazimo zapravo u nekakav prostor, osmišljavamo kako taj rad uobličiti, izložiti, kako će on komunicirati s publikom, kako će se publika zapravo kretati između tih radova“, govori fotograf i vizualni umjetnik Davor Konjikušić.
Studenti su tijekom radionice istraživali mogućnosti povezivanja fotografije, dizajna i predmeta iz svakodnevnog života. Jedna od ideja bila je rekreirati prostor obiteljskog doma koristeći pronađene stolice, krevete, stolove i druge predmete te ih pretvoriti u dio fotografskih i dizajnerskih objekata.
„I onda su zapravo svi zajedno došli na ideju da rekreiraju jedan prostor obiteljskog doma i da koriste pronađene stolice, krevete, stolove, različite eksponate, i da to koriste zapravo u proizvodnji fotografskih i dizajnerskih objekata“, objašnjava Konjikušić.
Takav pristup potiče studente da fotografiju ne promatraju isključivo kao dvodimenzionalnu sliku, nego kao polazište za oblikovanje novih prostornih iskustava.
Brigada x Ledo, evo kako izgleda kad dizajn ureda progovori jezikom brenda
Vrijednost pogrešaka i slučajnih detalja
Kesselsov rad podsjeća nas da zanimljive priče ne nastaju uvijek iz savršenih prizora. Ponekad su upravo pogreške, slučajnosti i naizgled nevažni detalji ono što fotografiji daje karakter.
Njegova zagrebačka izložba pokazuje i koliko se granice između fotografije, dizajna i arhitekture mogu preklapati. Obična obiteljska fotografija može postati umjetnički objekt, stari automobil dio galerijskog postava, a namještaj iz svakodnevnog života sredstvo umjetničkog izražavanja.
Možda je upravo u tome najveća vrijednost ovakvih projekata: potiču nas da ponovno pogledamo predmete i fotografije koji nas okružuju te u njima otkrijemo priče koje prije nismo primjećivali.
Izložba „As Far as You Can See“ može se razgledati do 31. listopada 2026. u prostoru BrigadaLAB, Nova Ves 17, Centar Kaptol, Zagreb.
