Boja godine ne bira se slučajno – ona pokušava uhvatiti kolektivno raspoloženje, tržišne trendove i emocionalne potrebe društva. Nakon pandemije koronavirusa boja godine bila je Viva Magenta, snažna i optimistična nijansa koja je simbolizirala povratak energije i povezivanje digitalnog i stvarnog svijeta. Godinu kasnije slijedio je Peach Fuzz, boja koja je reflektirala potrebu za bliskošću, nježnošću i emocionalnim povezivanjem, dok je prošlu godinu obilježila Mocha Mousse, nijansa koju smo povezivali s udobnošću i povratkom osjećaju sigurnosti.

Pitanje koje se logično nameće glasi – koja boja godine može obilježiti ovu?

“U ovom razdoblju promjena, u kojem ponovno promišljamo budućnost i vlastitu ulogu u svijetu, PANTONE 11-4201 Cloud Dancer predstavlja diskretnu nijansu bijele koja simbolizira jasnoću i smirenje. U vremenu kada nas okružuje sve više vizualne i informacijske buke, ova boja poziva na refleksiju, pomaže nam da se ponovno usmjerimo i barem nakratko oslobodimo utjecaja vanjskih podražaja.” kažu iz Pantonea.

Kako Pantone bira boju godine

Akademska slikarica Diana Sokolić objašnjava da Pantone boju godine bira još od 1999. godine, i to kroz detaljno praćenje globalnih trendova.

„Firma Pantone od 1999. godine bira boju godine. To je jako dobar marketinški potez jer se već s nestrpljenjem čeka koju će boju proglasiti za iduću godinu. Oni prate trendove u industriji, dizajnu, modi, automobilskoj industriji, kulinarstvu i na temelju onoga što se više prodavalo i koristilo pokušavaju predvidjeti boju koja će prevladavati.“

Za ovu godinu Pantone je izabrao bijelu boju nazvanu Cloud Dancer – nijansu koja je istovremeno tiha, suzdržana i snažno simbolična.

Cloud Dancer: mir ili gubitak identiteta?

Bijela boja izazvala je snažne reakcije. Dok jedni u njoj vide mir, novi početak i rasterećenje od vizualne buke, drugi je doživljavaju kao nastavak trenda koji briše identitet iz svakodnevice.

Diana Sokolić kritički promatra suvremeni odnos prema boji:

„Živimo u tehnološki najrazvijenijem dobu ikada, a istovremeno nas okružuje najmanje boje ikada. Govorim o zapadnom svijetu. Sve je sivo, bež, bijelo – od automobila, arhitekture, interijera do dječje opreme. Ta kromofobija 21. stoljeća je posvuda.“

Prema njezinim riječima, neutralne nijanse postale su poželjni standard, no time se gubi karakter prostora i svakodnevice.

„Sve ove boje koje je Pantone birao zadnjih godina su prigušene. One nemaju identitet. I sad izabrati bijelu boju kao trend… gore od toga može biti samo bezbojna boja.“

Boja godine u interijeru: prazno platno za nove početke

S druge strane, dizajneri interijera u boji godine vide drugačiji potencijal. Dizajnerica Martina Kordić ističe da Cloud Dancer može funkcionirati kao snažna podloga za promjene.

„Slažem se s tim odabirom jer bijela jer simbolizira nadu i novi početak. Izuzetno je dobra podloga za nove smjerove, pogotovo jer smo se posljednjih godina okretali hladnijim nijansama, a sada se vraćamo toplijem spektru boja.“

Kako neutralne boje učiniti zanimljivijima?

U tom kontekstu, bijela više nije kraj priče, već početak – neutralna osnova na kojoj se mogu graditi osobni izrazi, teksture i akcenti boje.

Jesu li bijela i crna uopće boje?

Jedna od čestih rasprava vezanih uz boju godine odnosi se na pitanje jesu li bijela i crna uopće boje. Diana Sokolić razjašnjava tu dilemu kroz povijest umjetnosti.

Rečenica da crna i bijela nisu boje potiče od Renoira.

“Renoir, kao impresionist, prvi je rekao da crna i bijela nisu boje jer impresionisti crnu i bijelu nisu koristili. Oni su slikali titranje svjetla. I za to su koristili pastelne boje. Crna nije bila dozvoljena niti u akvarelu, niti u pastelu. Danas ta pravila više ne vrijede. Dakle, crna i bijela jesu boje, ali nisu u fizikalnom smislu, jer je bijela svjetlo, a crna je mrak.”

U fizikalnom smislu bijela nije boja jer predstavlja zbroj svih valnih duljina vidljive svjetlosti, dok crna nastaje potpunim izostankom svjetlosti. Zato se u fizici bijela i crna ne promatraju kao boje, iako u umjetnosti i dizajnu imaju ravnopravnu ulogu kao pigmenti i nositelji značenja.

Zašto je naš svijet postao siv? Psihološki učinak boja na našu svakodnevnicu

Treba li nam više boje?

U zaključku, rasprava o tome koja je boja godine otvara puno šire pitanje – koliko boje želimo u svojim životima.

„Ja volim boje. To mi je struka. Mislim da su boje radost i da bi više boje unijelo više radosti u naše živote“, kaže Sokolić, dodajući kako su i filmovi nekada bili bogatiji bojama nego danas.

U vremenu vizualne buke i stalnih podražaja, možda upravo tišina bijele boje daje prostor za razmišljanje, ali istovremeno podsjeća koliko nam boja – u prostoru i u životu – zapravo nedostaje.

Biogradnja je pristup gradnji koji u središte stavlja zdravlje čovjeka, odnos prema prirodi i dugoročnu održivost prostora u kojem živimo. Riječ je o načinu gradnje koji koristi prirodne materijale, poštuje lokalni kontekst i nastoji smanjiti negativan utjecaj na okoliš.

Za razliku od klasične gradnje, biogradnja ne promatra kuću samo kao tehnički objekt. Ona je prostor koji aktivno utječe na kvalitetu života. Temperatura, vlaga, kvaliteta zraka i osjećaj ugode jednako su važni kao i statika ili dizajn.

Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora

U vremenu klimatskih promjena i rastuće svijesti o zdravlju, biogradnja se sve češće nameće kao logičan izbor.

Odakle dolazi pojam biogradnje?

Pojam biogradnje razvija se iz kombinacije tradicionalnog znanja, ekologije i suvremene arhitekture. Temelji se na iskustvima starih kultura koje su gradile kuće od materijala dostupnih u neposrednom okruženju.

Takvi domovi bili su prilagođeni klimi, terenu i načinu života ljudi. Debeli zidovi od zemlje ili kamena ljeti su hladili, a zimi zadržavali toplinu. Drvo se koristilo zbog svoje dostupnosti i fleksibilnosti.

Danas se ta znanja reinterpretiraju kroz suvremene tehnologije, ali osnovna filozofija ostaje ista – graditi u skladu s prirodom, a ne protiv nje.

Koji se materijali koriste u biogradnji?

U biogradnji se koriste prirodni, slabo obrađeni i netoksični materijali. Najčešći su drvo, glina, slama, kamen, vapno i pluto. Sve češće se koristi i ovčja vuna kao izolacijski materijal.

Ono što ove materijale povezuje jest njihova sposobnost regulacije vlage i temperature. Zidovi „dišu“, a prostor zadržava stabilnu mikroklimu bez naglih promjena.

Za razliku od sintetičkih materijala, prirodni ne ispuštaju štetne spojeve. Time se smanjuje rizik od alergija, glavobolja i sindroma „bolesnih zgrada“.

Kako biogradnja utječe na kvalitetu života?

Prostori građeni prema načelima biogradnje često se opisuju kao ugodniji za boravak. Temperatura je stabilnija, zrak svježiji, a vlaga uravnotežena tijekom cijele godine.

Plijesan, vlaga ili loš zrak u vašem domu? Rekuperatori zraka nude trajno rješenje

Takvi domovi posebno su pogodni za obitelji s djecom, osobe s respiratornim problemima i sve koji puno vremena provode u zatvorenom prostoru. Boravak u njima potiče osjećaj smirenosti i povezanosti s okolinom.

Biogradnja također potiče sporiji i svjesniji način življenja. Prostor postaje mjesto odmora, a ne izvor dodatnog stresa.

Primjeri biogradnje u Hrvatskoj i svijetu

Primjeri biogradnje postoje stoljećima i prisutni su u različitim kulturama diljem svijeta, često kao odgovor na klimu i dostupne resurse.

Iglui, koje su Inuiti gradili na Arktiku, izrađeni su isključivo od snijega, ali upravo zahvaljujući strukturi i zraku zarobljenom između slojeva leda pružaju iznenađujuće dobru toplinsku izolaciju.

U afričkim zajednicama, primjerice kod naroda Masai i Himba, tradicionalne kuće izrađuju se od mješavine zemlje, gline i kravljeg izmeta, materijala koji je prirodan, lokalno dostupan i ima antibakterijska svojstva. Takvi objekti ljeti ostaju hladni, a zimi zadržavaju toplinu.

Slične principe nalazimo i u zemljanim kućama od naboja (rammed earth) u Kini i Maroku, kao i u adobe gradnji u Južnoj Americi. Iako se materijali razlikuju, zajedničko im je jedno: gradnja u skladu s prirodom, bez industrijskih procesa i s jasnim razumijevanjem okoliša u kojem nastaju. Upravo zbog toga ovakvi primjeri danas služe kao inspiracija suvremenoj biogradnji i održivoj arhitekturi.

U Hrvatskoj se biogradnja najčešće pojavljuje u obiteljskim kućama i manjim projektima. Posebno je prisutna u ruralnim područjima, ali sve češće i u suvremenim kućama na obali.

Primjeri uključuju kuće od drva i gline u Gorskom kotaru, slamnatice u kontinentalnom dijelu zemlje te drvene kuće projektirane prema pasivnim standardima.

U svijetu su predvodnici biogradnje Austrija, Njemačka i Švicarska, gdje se prirodni materijali često kombiniraju s visokom energetskom učinkovitošću. U Skandinaviji dominira drvo, dok se u Japanu tradicionalna drvena gradnja prilagođava suvremenim protupotresnim zahtjevima.

Je li biogradnja povratak unatrag ili korak naprijed?

Iako se oslanja na tradiciju, biogradnja nije nostalgičan povratak prošlosti. Ona je suvremen odgovor na pitanje kako graditi održivo i odgovorno.

Prirodni materijali danas se kombiniraju s modernim sustavima grijanja, ventilacije i upravljanja energijom. Rezultat su domovi koji su funkcionalni, estetski privlačni i dugoročno isplativi.

Biogradnja nije prolazni trend. Ona je promjena načina razmišljanja o prostoru. I jasna poruka da dom može biti zdrav, lijep i u skladu s prirodom – istovremeno.