Boja godine ne bira se slučajno – ona pokušava uhvatiti kolektivno raspoloženje, tržišne trendove i emocionalne potrebe društva. Nakon pandemije koronavirusa boja godine bila je Viva Magenta, snažna i optimistična nijansa koja je simbolizirala povratak energije i povezivanje digitalnog i stvarnog svijeta. Godinu kasnije slijedio je Peach Fuzz, boja koja je reflektirala potrebu za bliskošću, nježnošću i emocionalnim povezivanjem, dok je prošlu godinu obilježila Mocha Mousse, nijansa koju smo povezivali s udobnošću i povratkom osjećaju sigurnosti.

Pitanje koje se logično nameće glasi – koja boja godine može obilježiti ovu?

“U ovom razdoblju promjena, u kojem ponovno promišljamo budućnost i vlastitu ulogu u svijetu, PANTONE 11-4201 Cloud Dancer predstavlja diskretnu nijansu bijele koja simbolizira jasnoću i smirenje. U vremenu kada nas okružuje sve više vizualne i informacijske buke, ova boja poziva na refleksiju, pomaže nam da se ponovno usmjerimo i barem nakratko oslobodimo utjecaja vanjskih podražaja.” kažu iz Pantonea.

Kako Pantone bira boju godine

Akademska slikarica Diana Sokolić objašnjava da Pantone boju godine bira još od 1999. godine, i to kroz detaljno praćenje globalnih trendova.

„Firma Pantone od 1999. godine bira boju godine. To je jako dobar marketinški potez jer se već s nestrpljenjem čeka koju će boju proglasiti za iduću godinu. Oni prate trendove u industriji, dizajnu, modi, automobilskoj industriji, kulinarstvu i na temelju onoga što se više prodavalo i koristilo pokušavaju predvidjeti boju koja će prevladavati.“

Za ovu godinu Pantone je izabrao bijelu boju nazvanu Cloud Dancer – nijansu koja je istovremeno tiha, suzdržana i snažno simbolična.

Cloud Dancer: mir ili gubitak identiteta?

Bijela boja izazvala je snažne reakcije. Dok jedni u njoj vide mir, novi početak i rasterećenje od vizualne buke, drugi je doživljavaju kao nastavak trenda koji briše identitet iz svakodnevice.

Diana Sokolić kritički promatra suvremeni odnos prema boji:

„Živimo u tehnološki najrazvijenijem dobu ikada, a istovremeno nas okružuje najmanje boje ikada. Govorim o zapadnom svijetu. Sve je sivo, bež, bijelo – od automobila, arhitekture, interijera do dječje opreme. Ta kromofobija 21. stoljeća je posvuda.“

Prema njezinim riječima, neutralne nijanse postale su poželjni standard, no time se gubi karakter prostora i svakodnevice.

„Sve ove boje koje je Pantone birao zadnjih godina su prigušene. One nemaju identitet. I sad izabrati bijelu boju kao trend… gore od toga može biti samo bezbojna boja.“

Boja godine u interijeru: prazno platno za nove početke

S druge strane, dizajneri interijera u boji godine vide drugačiji potencijal. Dizajnerica Martina Kordić ističe da Cloud Dancer može funkcionirati kao snažna podloga za promjene.

„Slažem se s tim odabirom jer bijela jer simbolizira nadu i novi početak. Izuzetno je dobra podloga za nove smjerove, pogotovo jer smo se posljednjih godina okretali hladnijim nijansama, a sada se vraćamo toplijem spektru boja.“

Kako neutralne boje učiniti zanimljivijima?

U tom kontekstu, bijela više nije kraj priče, već početak – neutralna osnova na kojoj se mogu graditi osobni izrazi, teksture i akcenti boje.

Jesu li bijela i crna uopće boje?

Jedna od čestih rasprava vezanih uz boju godine odnosi se na pitanje jesu li bijela i crna uopće boje. Diana Sokolić razjašnjava tu dilemu kroz povijest umjetnosti.

Rečenica da crna i bijela nisu boje potiče od Renoira.

“Renoir, kao impresionist, prvi je rekao da crna i bijela nisu boje jer impresionisti crnu i bijelu nisu koristili. Oni su slikali titranje svjetla. I za to su koristili pastelne boje. Crna nije bila dozvoljena niti u akvarelu, niti u pastelu. Danas ta pravila više ne vrijede. Dakle, crna i bijela jesu boje, ali nisu u fizikalnom smislu, jer je bijela svjetlo, a crna je mrak.”

U fizikalnom smislu bijela nije boja jer predstavlja zbroj svih valnih duljina vidljive svjetlosti, dok crna nastaje potpunim izostankom svjetlosti. Zato se u fizici bijela i crna ne promatraju kao boje, iako u umjetnosti i dizajnu imaju ravnopravnu ulogu kao pigmenti i nositelji značenja.

Zašto je naš svijet postao siv? Psihološki učinak boja na našu svakodnevnicu

Treba li nam više boje?

U zaključku, rasprava o tome koja je boja godine otvara puno šire pitanje – koliko boje želimo u svojim životima.

„Ja volim boje. To mi je struka. Mislim da su boje radost i da bi više boje unijelo više radosti u naše živote“, kaže Sokolić, dodajući kako su i filmovi nekada bili bogatiji bojama nego danas.

U vremenu vizualne buke i stalnih podražaja, možda upravo tišina bijele boje daje prostor za razmišljanje, ali istovremeno podsjeća koliko nam boja – u prostoru i u životu – zapravo nedostaje.

U posljednjih desetak godina hrvatski dizajn, pa tako i hrvatski dizajn namještaja, sve se snažnije pozicionirao na međunarodnoj sceni.

Da interes za domaći dizajn ne jenjava potvrđeno je i 2025. godine na Zagreb Design Weeku. Ove godine su posjetitelji imali priliku upoznati brojne suvremene hrvatske proizvode, kao i prošetati izložbom predmeta iz 60-ih, 70-ih i 80-ih.

10 najpoznatijih komada namještaja u povijesti dizajna

Dizajn kao životni poziv

Kroz malu povijest dizajna provela nas je dizajnerica Karla Kocijan, čiji rad prirodno nastavlja dugu tradiciju hrvatskog dizajna, ali je interpretira kroz suvremeni autorski izraz. Kako sama ističe, dizajn ju zanima od najranijih dana.

“Uvijek sam nešto crtala i radila ili su to bili interijeri ili neki komadi namještaja ili neki
proizvodi. Jednostavno, od uvijek sam znala. Onda kada sam pisala napokon taj fakultet, to je bilo samo onako jedna zanimljiva igra” rekla je Karla.

Karla kaže da je odrasla u umjetničkoj obitelji, ali je vrlo rano znala da se neće baviti istim područjima kao ostali članovi obitelji, već dizajnom. Studij dizajna opisuje kao igru koja se s vremenom razvila u ozbiljan profesionalni poziv – i uživanje.

Povijesni temelji hrvatskog dizajnerskog namještaja

Karla podsjeća da se razvoj domaćeg dizajna snažno veže uz razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Industrijska proizvodnja ubrzano razvijala, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Ističe da je Hrvatska raspolagala bogatim resursima, posebice šumama, što je omogućilo snažan razvoj proizvodnje namještaja.

Dodaje kako je važan trenutak bio i osnutak Obrtničke škole oko 1880. godine, današnje Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, čime se započelo sustavno obrazovanje kadrova. Kratko djelovanje Akademije primijenjene umjetnosti, iznjedrilo je visoko obrazovane stručnjake koji su kasnije zapošljavani u tvornicama.

Karla objašnjava da su tadašnji dizajneri često ostajali anonimni jer su proizvodi izlazili pod imenom tvornice. Navodi imena poput Adama Petranovića, Vlade Petričevića, Olega Hržića i Mladena Orešića kao ključne autore koji su iz industrijskog sustava izrasli u samostalna dizajnerska imena.

1989. otvoren je i Studij dizajna kao interdisciplinarni i interfakultetski studij.

Tradicija kao temelj suvremenog dizajna

Govoreći o današnjem trenutku, Karla naglašava da je važno tradiciju koristiti na inovativan način. Smatra da su domaći materijali, osobito drvo, velika prednost hrvatskog dizajna, jer suvremeni kupci sve više cijene prirodne materijale i lokalnu proizvodnju.

“Hrvatska je iznimno bogata šumskim resursima, što se prirodno odražava i na dizajn namještaja. Korištenje domaćeg drva ne predstavlja samo logičan izbor materijala, već i snažnu poveznicu s tradicijom i lokalnim identitetom“, kaže dizajnerica.

Upravo takvi prirodni materijali danas su sve traženiji – publika cijeni autentičnost, održivost i domaću proizvodnju.

Prema njezinim riječima, hrvatski dizajn danas je teško svesti na jedan prepoznatljiv stil, jer se globalni trendovi brzo šire i međusobno isprepliću.

“Prije je, recimo, skandinavski dizajn koji je bio vrlo specifičan jer su koristili tako svjetlo drvo, ali danas je to vrlo moderno pa onda i druge zemlje to koriste i teško je reći da baš Hrvatska ima neki konkretan potpis.”

Izazovi proizvodnje i tržišta

Jedan od najvećih izazova za domaće dizajnere, ističe Karla, i dalje je proizvodnja. Samostalnim autorima često je teško realizirati proizvod u većim serijama bez podrške tvornica, stručnjaka i infrastrukture. Unikatni komadi mogu se proizvesti u manjim količinama, no ozbiljniji iskorak na tržište zahtijeva suradnju s proizvođačima.

Zato smatra da je suradnja dizajnera i tvornica ključna – upravo takvi modeli omogućuju stvaranje proizvoda koji se ne samo proizvode, već i kvalitetno plasiraju i promoviraju, ne samo u Hrvatskoj nego i na međunarodnoj sceni.

“Kupci jako vole hrvatski dizajn, baš zato jer je iz Hrvatske, jer je to domaći proizvod”, kaže dizajnerica.

Kupci prepoznaju vrijednost domaćeg dizajna

Unatoč izazovima, interes za domaći dizajnerski namještaj raste. Karla kaže da kupci sve češće biraju hrvatske proizvode upravo zato što su domaći, kvalitetni i izrađeni od lokalnih materijala. Ako budžet dopušta, prednost se daje domaćem dizajnu, a čak i kada je budžet ograničen, mnogi su spremni uložiti u jedan dizajnerski komad s jasnim identitetom i pričom.

Vidljivosti značajno pridonose i manifestacije poput Zagreb Design Weeka, ali i međunarodni sajmovi poput milanskog Salone del Mobile, koji javnosti jasno pokazuju da je dizajn sastavni dio svakodnevnog života.

Dizajn koji ima budućnost

Tržište hrvatskog dizajnerskog namještaja danas se gradi na snažnim povijesnim temeljima i suvremenim autorskim pristupima. Kroz kvalitetu, promišljenu proizvodnju i snažnu prezentaciju, domaći dizajn sve se jasnije pozicionira – ne kao prolazni trend, već kao dugoročna vrijednost.