Za Ivana Veljaču scenografija nikad nije bila samo pitanje dekoracije ili stila. Prostor je za njega dramaturški alat — mjesto gdje se odnosi među likovima lome, pojačavaju i razotkrivaju. Iako je formalno krenuo iz dizajna, Veljača je s vremenom razvio autorski pristup u kojem scenografiju gradi iznutra, iz scenarija, često razmišljajući kao redatelj prije nego kao scenograf. Njegovi filmski stanovi i kuće uvijek su precizno u službi priče. U razgovoru govori o vlastitom procesu rada, razlikama između suvremenih i “period” projekata te o tome zašto, nakon svega, sanja o praznoj bijeloj kocki.

Završio si ako se ne varam smjer dizajna za Arhitektonskom fakultetu, jesi li već tada znao da ćeš se baviti scenografijom ili se taj interes razvio kasnije? 

Jesam, diplomirao sam na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu pod mentorstvom Mladena Orešića i Feđe Vukića. Scenografiju smo dotaknuli kratko na faksu kod profesora Atača i Bakliže, ali je fokus bio na kazališnoj scenografiji, tako da o filmskoj nisam tada ništa ni znao, a kamoli se vidio u ulozi scenografa. Prvi doticaj sa scenografijom je bilo postavljanje linoleuma za sapunicu koju je tada pisala moja sestra. To je bio, doslovno, “daj mi da radim bilo što” posao. 

Kako izgleda tvoj proces rada kad osmišljavaš stambeni prostor za likove u filmovima ili serijama? 
Kad projektiram stambene prostore za film najčešće ideju crpim iz neposredne okoline. Godinama su moji setovi arhitektonski nalikovali mom stanu, roditeljskom, stanovima prijatelji i td. S vremenom se to razvilo u neki moj osobni pristup u kojem “prisiljavam” realne prostore u filmske prema potrebi scenarija. Ja volim da je sama arhitektura prostora koju gradimo “bogata” i razvedena a najbitnije da je u službi scene. Nisam opterećen arhitektonskim točnostima ni najmanje. Ja scenografiji prvu pristupam kroz dramaturgiju scenarija a tek onda vizualno tako da volim provoditi što više vremena s režiserom ali nekad je to u zadanim uvjetima nemoguće. 

Koliko je teško pronaći stanove/kuće za snimanje? Koliko si obično involviran u taj dio procesa?
Ovo stvarno jako ovisi o scenariju. Nekad se uspije pronaći lokacija koja savršeno odgovara svemu što scenarij traži, ali to je jako rijetko. Češće se scenarij ili pak režijski pristup prilagođavaju lokaciji koja ima “ono nešto”. Naravno, ako se setovi grade u studiju onda je puno lakše biti vjeran inicijalnoj režiserovoj ideju. 

Koliko se primijenio tvoj pristup scenografiji od kad i sam režiraš?

Jako. Zapravo sam shvatio da već dugo ne pristupam scenografiji na zanatski scenografski način već baš uranjam u scenarij kao da ga režiram. Taj proces mi je najbitniji. Iz toga proizlaze vizualna rješenja, paleta boja, lokacije, osvjetljenje, kostimi i slično. Kad taj dio sto puta preroštam i uspostavimo film “na papiru”, tek onda se počinjem baviti zanatskim dijelom scenografije, uređenjem prostora, izradom i najmom rekvizite i slično. 

Da li bi volio stanovati u nekom od prostora koji si osmislio za neki od likova na filmu, koji bi to stan/kuća bio i zašto? 

Ne bi. Moj pristup scenografiji bazira se na likovima iz scenarija i drami između njih. To često rezultira prostorima koji nisu “životni” već su u službi filma. S druge strane imam i ogromno vizualno zasićenje. Često znam reći da bi ja najradije živio u bijeloj kocki visokih stropova i velikih prozora, bez ikakvog namještaja. 

View this post on Instagram

A post shared by Ana Vučak Veljača (@ana.vucak.veljaca)

Radio si na “period” projektima kao što su Čuvar dvorca i Hotel Portofino, koliko je rad na scenografiji na ovakvim projektima složeniji nego na onima koji su smješteni u sadašnjost? 

Iako su “period” filmovi i serije često tehnički kompliciraniji za raditi jer uključuju puno izrade rekvizite i gotovo kompletno uređivanje svakog prostora, filmovi smješteni u današnjicu meni su često “veći zalogaj”. Postići vizualnu dramu u filmu koji je , recimo, smješten u suvremenu bolnicu, puno je zahtjevnije od postizanja istoga u vizualno “atraktivnijim” periodima. 

Koliko se rad na scenografiji odražava na uređenje tvog osobnog prostora? Jesi li ikada sam sebi “ukrao” neku ideju ili rješenje do kojeg si došao u radu na scenografiji i primijenio je prilikom uređenja svog privatnog prostora?

Odražava se jako ali u smislu da se jako teško odlučujem za namještaj i ostalo uređenje. Sve sam već za neki set kupio, napravio, uredio, namjestio pa se onda za doma najčešće odlučujem za arhetipske komade. No na kraju većinom Ana donosi odluke o uređenju a ja samo negodujem. 

Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice

Trendovi uređenja interijera danas se sve više udaljavaju od kratkoročnih estetskih pravila i okreću stvarnom životu. Moderan dom više nije samo lijepo uređen prostor, nego mjesto koje prati navike, potrebe i ritam onih koji u njemu žive. U središtu su udobnost, toplina i rješenja koja olakšavaju svakodnevicu.

Kao jedan od vodećih lanaca namještaja, Lesnina svake godine posjećuje najvažnije međunarodne sajmove namještaja. Upravo tamo nastaju smjerovi koji će se kasnije preliti u domove. Te trendove Lesnina zatim prilagođava i donosi svojim kupcima.

Trendovi se najprije oblikuju na sajmovima

„Naš je fokus uvijek zadovoljiti početnu ideju kupca i dodatno je razviti kroz vlastite prijedloge, sugestije i trendove za koje unaprijed znamo da će se razvijati tijekom godine“, ističe Petra Bizjak, direktorica Lesnine.

Veliki sajmovi namještaja mjesto su gdje se susreću dizajn, industrija i način života. Ondje se jasno vidi u kojem se smjeru kreće uređenje doma. Na temelju tih uvida Lesnina bira eksponate koji dolaze u salone i postaju polazišna točka za odabir namještaja.

Za razliku od modne industrije, promjene u interijerima ne događaju se naglo. One su postupne, ali kada se pojave, jasno pokazuju novi smjer estetike doma.

Trendovi uređenja interijera pomiču minimalizam prema udobnosti

Jedna od najuočljivijih promjena je odmak od hladnog, strogo definiranog minimalizma. Iako jednostavne forme ostaju prisutne, trendovi uređenja interijera danas naglasak stavljaju na toplinu i ugodnu atmosferu.

Dominiraju zemljani tonovi poput bež nijansi, takozvane greige kombinacije i maslinasto zelene. Materijali postaju jednako važni kao i oblik. Drvo i kamen sve su prisutniji, osobito u kuhinjama, na radnim plohama, blagovaonskim stolovima i klub stolićima. Teksture se vide i osjećaju pod rukom.

Održivost više nije izbor, nego standard

Uz dizajn, sve važnije mjesto zauzima i odgovornost prema okolišu. Održivost više nije dodatna vrijednost, nego sastavni dio odluke o opremanju doma.

„Ne možemo više govoriti o održivosti kao o nečemu što dolazi u budućnosti. To je naša sadašnjost i kao vodeći lanac namještaja tome pridajemo veliku pažnju“, naglašava Petra Bizjak.

Kupci sve češće traže dugotrajne proizvode, kvalitetne materijale i rješenja koja imaju smisla na duže staze.

Multifunkcionalni namještaj za suvremeni život

Promjene u načinu života snažno su utjecale i na način uređenja prostora. Stanovi su često manji, a broj funkcija koje moraju zadovoljiti sve veći. Zbog toga se sve više traže fleksibilna rješenja.

Iskustvo iz prodaje pokazuje da kupci sve češće biraju multifunkcionalne komade namještaja. Sofa više nije samo za sjedenje, nego često ima i pravi madrac za spavanje. Dnevni boravak lako postaje i radni prostor. Jedan komad namještaja preuzima više uloga.

Dom kao produžetak osobnosti

Danas estetika i funkcionalnost idu ruku pod ruku s emocijom. Prostor se ne uređuje samo da bi bio praktičan. Uređuje se kako bi u njemu bilo ugodno boraviti.

Kupci sve više žele da njihov dom odražava osobnost i stil života. Nije dovoljno da prostor samo funkcionira. Važno je da izgleda toplo, da je ugodan i da poziva na druženje, opuštanje i svakodnevne rituale.

Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu

Dom koji prati život

Današnji trendovi uređenja interijera prate čovjeka, a ne obrnuto. Toplina, prirodni materijali, održivost i osobni pečat stvaraju dom koji nije izložbeni prostor, nego mjesto u kojem se živi. Prostor koji se prilagođava, u kojem se boravi i kojem se rado vraćamo.

xxxlesnina.hr