Suvremena arhitektura donijela je nove materijale i odvažnije forme, značajno promijenivši vizuru gradova, ali i način na koji u njima živimo. Takav razvoj otvorio je i važno pitanje: zahtijeva li današnja arhitektura drugačiji pristup projektiranju prostora i kome su ti prostori zapravo namijenjeni.

U središtu tih rasprava sve se češće nalazi javni prostor. Trgovi, parkovi i ulice trebali bi biti zajednička vrijednost i temelj kvalitetnog urbanog života, no u praksi su upravo oni mjesto najvećih kompromisa – između ambicije, sustava i tržišnih ograničenja.

O tim izazovima govori Alen Žunić, arhitekt, znanstvenik i profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji se u svom radu sustavno bavi urbanizmom, javnim prostorom i dugoročnim razvojem gradova.

8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu

Žunić je i stipendist Fonda Zlatko i Joyce Baloković. Ovaj fond dodjeljuje stipendije za studij na Harvardu s ciljem poticanja izvrsnosti u različitim područjima. Iskustvo tog akademskog okruženja dodatno je oblikovalo njegov teorijski i istraživački pristup arhitekturi.

Kada sustav odlučuje umjesto arhitekture

U javnim projektima kvaliteta arhitekture često ovisi o procedurama javne nabave, koje – umjesto vrednovanja prostora – naglasak stavljaju na cijenu. Iako postoji želja za kvalitetnim rješenjima, sustav nerijetko ograničava mogućnost njihove realizacije.

„Javni investitor možda ima želju angažirati arhitekta koji bi napravio najbolju arhitekturu, ali je ograničen javnom nabavom koja arhitekturu ne svodi na kvalitetu, nego na cijenu“, upozorava Žunić.

Takav pristup najviše pogađa projekte javne namjene – trgove, parkove i ulice – prostore koji izravno oblikuju svakodnevni život velikog broja ljudi i imaju potencijal stvarati kvalitetno urbano okruženje.

Kao odgovor na takve suprotstavljene interese, sve se češće razvijaju modeli privatno-javnog partnerstva. Cilj im je povezati gradove, struku i investitore u projektima koji istovremeno služe javnom interesu i omogućuju realizaciju. Žunić navodi primjere suradnji u kojima grad zadržava kontrolu nad razvojem prostora, dok se privatni sektor uključuje kroz znanje, tehnologiju i materijale, osobito u projektima priuštivog stanovanja.

Uključivanje građana – prednost i izazov

Sve važniju ulogu u oblikovanju javnog prostora imaju i građani. Kao svakodnevni korisnici, oni prirodno postaju dio procesa odlučivanja, no participacija nosi i određene izazove.

„Dijalog više nije samo između gradske uprave i arhitekta. Građani također snose dio odgovornosti i mogu pomoći da projekt u konačnici bude bolji“, ističe Žunić.

Ipak, upozorava da participativni procesi ponekad mogu otići u pogrešnom smjeru. Javnost koja nije stručno vezana uz arhitekturu često se boji novih i neuobičajenih rješenja, što je pojava poznata kroz povijest.

Kao ilustrativan primjer navodi Eiffelov toranj, koji je u vrijeme izgradnje bio smatran estetskim promašajem. Danas je jedna od najpoznatijih urbanih ikona na svijetu. Da se tada pitalo isključivo javno mnijenje, Pariz bi ostao bez svog simbola.

Brzina gradnje i gubitak kvalitete prostora

Današnja gradnja često je vođena brzinom i isplativošću. Prva žrtva takvog pristupa najčešće je estetika, a ubrzo potom i tehnička kvaliteta.

Cilj postaje izgraditi što veći broj kvadrata, dok kvaliteta prostora – kako zgrada, tako i njihova okruženja – ostaje u drugom planu. Taj se problem ne odnosi samo na arhitekturu, već i na urbanizam u cjelini.

Na periferijama gradova sve su češće ulice s maksimalnim gabaritima i visinama zgrada, uz minimalne javne sadržaje. Takva naselja narušavaju sliku grada i ne nude ugodan okoliš za život, ponajviše zato što nisu unaprijed jasno urbanistički regulirana i jer se teži brzoj gradnji.

Što možemo naučiti iz prošlosti

Brza gradnja, naglašava Žunić, ne mora nužno imati negativne konotacije. Kao pozitivan primjer ističe Zapruđe i naselja Novog Zagreba, nastala u drugoj polovici 20. stoljeća kako bi se riješio stambeni problem velikog broja ljudi.

U to je vrijeme modernizam imao jasno definirane principe – od količine zelenila i udaljenosti između zgrada do planiranja dodatnih sadržaja poput škola, vrtića i javnih prostora. Postojala su pravila koja su arhitekti slijedili, a grad se planirao kao cjelina.

Ipak, ni ti modeli nisu bili bez nedostataka. Velike zelene površine često su ostale neaktivirane i bez jasne ideje kako će dugoročno funkcionirati. Iako nije nužno da svaki kvadratni metar ima sadržaj, izostanak jasne vizije ostavio je brojne prostore izvan stvarnog urbanog života.

Gradovi se ne grade projektima, nego vizijama

Zbog naslijeđenih urbanističkih planova i fragmentiranog pristupa, mnogi gradovi danas nemaju jasnu viziju razvoja. Kao pozitivne primjere holističkog planiranja, Žunić navodi projekte u Cresu i Puli, gdje se grad sagledavao kao cjelina, a ne kroz pojedinačne parcele ili zone.

U Cresu je razvijen projekt javne linije koja povezuje različite dijelove grada isključivo kroz javni prostor, dok je u Puli bivša vojna zona transformirana u veliku zonu inovacija, s naglaskom na dostupnost građanima, očuvanje vegetacije i minimalan utjecaj nove gradnje na okoliš.

Između tržišta i javnog interesa, brzine i dugoročnog planiranja, arhitektura danas traži nove odgovore. Gradovi se, zaključuje Žunić, ne mogu razvijati kroz pojedinačne projekte, nego kroz vizije koje nadilaze jednu parcelu, jedan mandat ili kratkoročni trend.

Jer prostor u kojem živimo ne govori samo o tome kako gradimo danas, nego i koliko smo spremni razmišljati unaprijed – za generacije koje dolaze.

Drvo je jedan od najstarijih i najcjenjenijih materijala u uređenju prostora i izradi namještaja. Njegova prirodna ljepota, toplina i dugotrajnost čine ga nezamjenjivim elementom u interijerima, bez obzira na stil ili namjenu prostora. Ipak, nisu sve vrste drva iste. Svaka vrsta ima svoje specifične karakteristike koje je razlikuju od drugih — od teksture i strukture godova, preko boje i načina na koji stari, pa sve do otpornosti, trajnosti i cijene.

Drvo, pločice, laminat… Ovo su vrste podnih obloga koji traju (gotovo) vječno

Drvo – materijal za gradnju 21. stoljeća

Različite vrste drva reagiraju drukčije na vlagu, promjene temperature i svakodnevno korištenje, zbog čega nisu sve jednako pogodne za iste namjene. Dok su neka drva izrazito tvrda i otporna te se koriste za podove, nosive elemente i dugotrajni namještaj, druga su mekša i lakša za obradu, što ih čini idealnima za dekorativne elemente, obloge ili rustikalni namještaj. Boja i tekstura također imaju ključnu ulogu u oblikovanju atmosfere prostora — svjetlije vrste drva vizualno otvaraju prostor i daju mu osjećaj svježine, dok tamnije vrste unose dojam luksuza, topline i elegancije.

Osim estetskih i tehničkih svojstava, važno je uzeti u obzir i cijenu drva, koja ovisi o njegovoj dostupnosti, brzini rasta, načinu obrade i trajnosti. Upravo kombinacija svih ovih faktora — izgleda, otpornosti, obrade i cijene — određuje za što je pojedina vrsta drva najprikladnija. Poznavanje tih razlika omogućuje bolji odabir materijala koji će zadovoljiti i funkcionalne potrebe i estetske zahtjeve prostora.

01. Bor – rustikalna i pristupačna ljepota

Bor je mekše, ali vrlo svestrano drvo koje se lako obrađuje i prilagođava različitim stilovima. Njegova prirodna struktura, s vidljivim čvorovima i godovima, daje mu rustikalni i topao karakter. Često se koristi u izradi namještaja za svakodnevnu uporabu, kao i u interijerima koji teže prirodnom, opuštenom ugođaju. Svijetle, žućkasto-kremaste nijanse bora unose osjećaj svježine i prirodnosti u prostor.

02. Javor – svjetla elegancija modernog dizajna

Javor je tvrdo i otporno drvo s vrlo ujednačenom teksturom, što mu daje čist i moderan izgled. Zbog svoje svijetle boje i diskretnog uzorka često se koristi u suvremenim, minimalističkim interijerima, gdje doprinosi osjećaju prozračnosti i svježine. Izuzetno je pogodan za podove i kuhinjske elemente jer dobro podnosi svakodnevno korištenje, a pritom zadržava svoju estetsku jednostavnost.

Pravo drvo ili ploćice koje ga imitiraju – što odabrati

03. Hrast – kralj tradicionalnih interijera

Hrast je među najpoznatijim i najčešće korištenim vrstama drva u Europi i regiji. Postoji više od 500 vrsta hrasta, no samo neke se koriste u namještaju i uređenju prostora — među njima posebno se ističe slavonski hrast zbog svoje izdržljivosti i ljepote. Hrast je tvrdo, izdržljivo i iznimno svestrano drvo, zbog čega se ubraja među najcjenjenije materijale u izradi namještaja i uređenju prostora. Njegovi upečatljivi prstenasti godovi daju svakom komadu jedinstven karakter, čineći ga prirodnim i autentičnim. Zahvaljujući svojoj čvrstoći i otpornosti, hrast je idealan izbor za podove, vrata, prozore i namještaj koji je namijenjen dugotrajnoj uporabi. Vizualno se ističe toplim, prirodnim izgledom koji se lako uklapa u različite stilove interijera, od klasičnih do suvremenih. Prepoznatljiv je po zlatno-smeđim nijansama i snažnom uzorku godova, koji prostoru daju osjećaj topline, stabilnosti i bezvremenske elegancije.

04. Trešnja – elegantno i profinjeno drvo

Drvo trešnje odlikuje se glatkom, finom strukturom i jednostavnom obradom, što ga čini idealnim za precizno oblikovan namještaj i elegantne interijere. Njegova posebnost leži u načinu na koji s vremenom sazrijeva — iz toplih, svijetlijih tonova postupno prelazi u dublje, bogatije nijanse. Upravo ta prirodna promjena boje daje trešnji bezvremensku privlačnost i čini je omiljenim izborom za kvalitetne ormariće, komode i dekorativne elemente.

05. Orah – dominanta elegancija

Orah je sinonim za sofisticiranost i luksuz u svijetu drva. Njegova glatka površina i profinjena struktura čine ga vrhunskim izborom za interijere koji teže elegantnom i smirenom dojmu. Osim što je vizualno upečatljiv, orah je i čvrst te izdržljiv, zbog čega se koristi za namještaj visoke kvalitete i dekorativne furnire. Njegova duboka čokoladno-smeđa boja, često isprepletena prirodnim prugama, prostoru daje osjećaj topline i tihe raskoši.

06. Mahagoniji – simbol klasičnog luksuza i trajnosti

Mahagonij je klasično i dugotrajno drvo, poznato po svojoj prirodnoj otpornosti na habanje i stabilnosti kroz vrijeme. Već se stoljećima koristi u izradi kvalitetnog, nasljednog namještaja, a njegova profinjena estetika čini ga simbolom bezvremenske elegancije. Lako se obrađuje i postiže izuzetno glatku završnu obradu. Prepoznatljiv je po bogatoj crvenkasto-smeđoj boji i finoj, ujednačenoj teksturi koja prostoru daje toplinu i luksuzan karakter.

07. Tikovina – vrhunska otpornost za vanjske prostore

Tikovina je prirodno bogata uljima, što joj daje iznimnu otpornost na vlagu, vremenske uvjete i štetnike. Upravo zbog toga smatra se jednim od najboljih izbora za vanjski namještaj, terase i nautiku. Osim funkcionalnosti, tikovina se ističe i estetikom — njezina zlatno-smeđa boja i ravna struktura godova pružaju osjećaj topline i trajne elegancije, čak i u zahtjevnim uvjetima.

08. Ružino drvo – luksuz bogate teksture

Ružino drvo iznimno je gusto i trajno, poznato po svojoj sposobnosti da se ispolira do visokog sjaja. Zbog svojih izvanrednih mehaničkih i estetskih svojstava smatra se luksuznim materijalom, često korištenim za vrhunski namještaj i glazbene instrumente. Njegova bogata paleta boja, od tamnosmeđih do ljubičastih tonova s izraženim tamnijim prugama, stvara snažan i ekskluzivan vizualni dojam.

09. Ebanovina – ultimativni sibol luksuza

Ebanovina je iznimno rijetko, gusto i tvrdo drvo, cijenjeno zbog svoje izdržljivosti i luksuznog izgleda. Može se polirati do gotovo zrcalnog sjaja, zbog čega se koristi za ekskluzivne komade namještaja i glazbene instrumente. Njena duboka, gotovo crna boja i fina, glatka tekstura stvaraju snažan kontrast u prostoru te simboliziraju prestiž i profinjenost.

U konačnici, odabir drva nije samo tehničko pitanje, već svjestan izbor koji oblikuje karakter prostora i način na koji ga doživljavamo. Pažljivo odabrana vrsta drva može naglasiti stil interijera, podići kvalitetu izvedbe i osigurati dugotrajnu vrijednost, pretvarajući svaki prostor u skladnu i promišljenu cjelinu.

2026. godina u interijerima: Topliji tonovi, prirodni materijali i osobni stil