rainforest
Kuhinja i blagovaonica
3 kuhinjske zone koje olakšavaju svakodnevicu – evo kako pametno organizirati kuhinju
Jeste li već čuli za kuhinjske zone?
Koliko vam zapravo treba prostora za pohranu u kuhinji? Odgovor ne leži u broju ormarića, već u tome koliko je kuhinja prilagođena vašim svakodnevnim navikama. Loše organizirana kuhinja vrlo brzo postaje izvor frustracije – usporava kuhanje, stvara nered i narušava užitak boravka u prostoru. Upravo zato je kuhinja jedna od prostorija u kojoj je dobra organizacija ključna.
Jedan od najučinkovitijih načina za planiranje kuhinjskog prostora jest razmišljanje o kuhinji kroz kuhinjske zone – jasno definirana područja koja prate osnovne aktivnosti u prostoru. Kada su zone logično raspoređene, kuhinja postaje pregledna, funkcionalna i intuitivna za korištenje.
Trendovi u uređenju kuhinja 2026 koji oblikuju novi izgled doma
Kuhinjske zone kao temelj funkcionalne kuhinje
Osnovna ideja podjele kuhinje na zone temelji se na tri glavne aktivnosti: pohrani namirnica, pranju i pripremi te kuhanju. Te tri kuhinjske zone – zona hladnjaka, zona sudopera i zona kuhanja – pomažu u organizaciji prostora tako da se sve što koristimo nalazi ondje gdje nam je i potrebno.
Ovakav način razmišljanja posebno je koristan kod planiranja nove kuhinje, ali i kod reorganizacije postojeće, bez obzira na njezinu veličinu.
1. Zona hladnjaka – početna točka svake pripreme
Zona hladnjaka prva je stanica u kuhinji. Ovdje započinje svaki obrok – od raspakiravanja namirnica do njihove početne pripreme. Idealno je da se hladnjak nalazi blizu ulaza u kuhinju ili smjera iz kojeg se dolazi s vrećicama iz trgovine.
U ovoj kuhinjskoj zoni dobro je imati radnu površinu za odlaganje namirnica, kao i ormariće ili smočnicu za suhe proizvode poput tjestenine, riže, konzervi i žitarica. Budući da se u ovoj fazi često miješaju i pripremaju sastojci, ovdje ima smisla držati zdjele, mjerne čaše, ribeže i slične kuhinjske alate.
Manji kućanski aparati koji se koriste uz suhe namirnice – aparat za kavu, blender ili toster – također prirodno pripadaju zoni hladnjaka. Kako bi radna ploha ostala uredna, praktično rješenje su skriveni ormarići ili tzv. garaže za aparate.
2. Zona sudopera – središte kuhinje
Zona sudopera najaktivniji je dio kuhinje i zato se najčešće smješta između hladnjaka i zone kuhanja. Ovdje se odvijaju pranje namirnica, rezanje, čišćenje i pospremanje, pa je važno da prostor ostane što slobodniji i pregledniji.
U ovoj zoni idealno je držati svakodnevno posuđe, čaše i pribor za jelo, kao i perilicu posuđa. Tako se pospremanje odvija brzo i bez nepotrebnog kretanja. Spremnici za otpad i reciklažu trebali bi biti nadohvat ruke, ali diskretno integrirani u elemente.
Noževi i daske za rezanje najbolje funkcioniraju upravo između hladnjaka i sudopera, jer omogućuju logičan slijed rada: izvaditi namirnice, oprati ih, obraditi i ostatke zbrinuti bez križanja putanja.
3. Zona kuhanja – mjesto gdje nastaje obrok
Zona kuhanja obuhvaća ploču za kuhanje, pećnicu i radne površine uz njih. Ovdje se hrana termički obrađuje i priprema za serviranje, pa je važno da su svi alati i posude nadohvat ruke.
Lonci, tave, kuhače, lopatice i začini trebali bi se nalaziti unutar ove kuhinjske zone, bilo u ladicama, izvlačnim elementima ili ormarićima uz ploču. Tako se izbjegava nepotrebno hodanje i prekidanje procesa kuhanja.
Invisacook – nevidljiva ploča za kuhanje
U blizini zone kuhanja često se smještaju i tanjuri, zdjele i poslužavnici kako bi prijenos hrane na stol bio jednostavan i siguran, osobito kada se radi o vrućim jelima.
Kuhinjske zone prilagođene načinu života
Iako koncept kuhinjskih zona daje jasnu strukturu, on nije krut. Kuhinja se uvijek treba prilagoditi broju ukućana i njihovim navikama. Minimalisti će trebati manje skladišnog prostora, dok će velike obitelji ili strastveni kuhari zahtijevati više ormarića, ladica i izvlačnih sustava.
U kućanstvima s djecom često se planiraju niže ladice i sigurnije zone kako bi i najmlađi mogli sudjelovati u pripremi obroka. U kuhinjama u kojima kuha više osoba istovremeno, jasno definirane kuhinjske zone sprječavaju gužvu i olakšavaju suradnju.
Kuhinja koja radi za vas
Dobro organizirana kuhinja ne znači više ormarića, već pametnije raspoređene zone. Kada su kuhinjske zone jasno definirane, svaki predmet nalazi se ondje gdje se prirodno koristi, a kuhanje postaje brže, urednije i ugodnije.
Na kraju, prava vrijednost kuhinje nije samo u dizajnu, već u tome koliko se lako uklapa u svakodnevni život onih koji je koriste.
Urbanizam
Umjetnost u javnom prostoru – kako murali mijenjaju lice grada
Kako bismo bolje razumjeli što ovakve intervencije znače u praksi, razgovarali smo s četvero umjetnika…
Umjetnost u javnom prostoru sve je važniji element suvremenih gradova. Murali, instalacije i druge intervencije izlaze iz galerija i prelaze u svakodnevni prostor — ondje gdje ljudi žive, prolaze i zadržavaju se.
U urbanoj okolini, koja je sve češće obilježena sivim i uniformiranim površinama, ovakvi radovi donose boju, toplinu i trenutke iznenađenja koji mijenjaju ritam prostora.
Istovremeno, murali mijenjaju i naš odnos prema gradu: od funkcionalnog okvira postaje mjesto identiteta, pripadnosti i vizualne komunikacije.
Najnoviji natječaj HDLU-a za oslikavanje dviju zagrebačkih trafostanica dodatno otvara pitanje: što umjetnost u javnom prostoru znači za grad i njegove stanovnike? Od 2020. do danas u Zagrebu je oslikano 15 trafostanica, raspršenih od Trešnjevke i Dubrave do Novog Zagreba i Sesveta — stvarajući mrežu lokacija koje više nisu samo dio infrastrukture, nego i prepoznatljivi vizualni akcenti.
Kako bismo bolje razumjeli što ovakve intervencije znače u praksi, razgovarali smo s četvero autora koji su već oslikali zagrebačke trafostanice. Njihova iskustva otkrivaju kako publika reagira na procese koji se odvijaju na ulici, kako se bira motiv za specifičnu lokaciju te kako mural može utjecati na atmosferu kvarta.
Zašto murali oblikuju identitet grada?
Da murali mogu snažno utjecati na identitet prostora, potvrđuje i umjetnica Klara Rusan, koja ističe kako su neki europski gradovi gotovo prepoznatljivi upravo po muralima.
Lisabon ili Berlin su primjer koliko murali mogu oživjeti grad i udahnuti život u fasade koje su na rubu zaborava. “Sve su to galerije na otvorenom. To je ono što je po meni benefit “muraliziranja”. Što je dostupno za sve i svakoga i što često znači i udisanje života u nešto što je na umoru (dotrajala boja fasada) a i neki arhitektonski nezanimljivi momenti mogu dobiti novi kontekst i priču.”, kaže umjetnica.
Zahvaljujući takvim intervencijama, umjetnost u javnom prostoru djeluje kao korektiv suvremene urbanizacije — razbija sivilo, unosi ritam i stvara vizualne orijentire koji građanima ostaju u memoriji.
Zašto je naš svijet postao siv? Psihološki učinak boja na našu svakodnevnicu
Trafostanice kao idealna urbana platna
Iako tehničke i funkcionalne, trafostanice nude neočekivano dobru podlogu za umjetničke intervencije.
„To su čista betonska platna razasuta po gradu. Imaju praktičnu svrhu, ali ne i estetsku — zašto ih ne iskoristiti za murale?“, kaže ilustrator Ivan Stanišić.
Zbog svoje kompaktne geometrije i položaja u prostoru, trafostanice postaju mali, ali izrazito vidljivi javni ekrani — mjesta koja prirodno privlače poglede i otvaraju prostor za kreativne interpretacije.
Motivi koji nastaju iz prostora, konteksta i zajednice
Motiv murala često proizlazi iz same lokacije ili atmosfere kvartova. Ponekad je polazište vrlo praktično — kao u slučaju Ivana, koji je mural smjestio uz dječje igralište i tome prilagodio vizualni karakter rada.
„Kit mi je omogućio da povežem scenu preko više zidova i unesem razigranost u predgrađe.“, kaže.
Drugi umjetnici posežu za konceptualnim igrama ili vizualnim paradoksima. Za Miju Matijević Akrap, koja je oslikala mural „Elektro antika“, motiv je bio spoj neočekivanog i poznatog:
„Željela sam spojiti antičke vaze i suvremenu infrastrukturu — nešto poznato u neočekivanom kontekstu.“
Njezin mural tako ne funkcionira samo dekorativno, već i kao mali vizualni komentar koji privlači pogled.
U Španskom je Klara Rusan motiv pronašla u snažnom identitetu lokalne zajednice:
„Špansko je kolijevka skate kulture pa sam Špaolin redovnike prikazala kako skateaju na rampama.“
Time mural ne samo da ukrašava prostor, nego ga povezuje sa stvarnom pričom stanovnika.
Postoje i situacije u kojima motiv dolazi iz tradicije, književnosti ili konteksta ustanove. Tako je Agata Lučić, stvarajući mural za vrtić u Zapruđu, polazište pronašla u dječjoj književnosti:
„Vodila sam se motivima ‘Šume Striborove’ i ‘Hlapića’, jer je mural nastajao povodom 150. obljetnice rođenja Ivane Brlić Mažuranić.“
Sve to potvrđuje da umjetnost u javnom prostoru ima sposobnost ispričati lokalnu priču — kroz boju, motiv i kontekst.
Kako publika reagira na stvaranje murala?
Reakcije prolaznika, kažu autori, uglavnom su vrlo pozitivne. Ljudi zastaju, promatraju proces, razgovaraju s umjetnicima i često se vraćaju kako bi vidjeli napredak. U nekim slučajevima, djeca su uključena u proces stvaranja što dodatno spaja publiku sa umjetničkim djelima.
No javni prostor uvijek uključuje određenu nepredvidivost. Dok stvaranje murala može biti vrlo toplo i zajedničko, završeni rad izložen je različitim interpretacijama i reakcijama.
Rad Mie Matijević Akrap je na kraju bio demoliziran.
„Pred kraj je dio murala bio prešaran sprejem… kasnije sam čula da je nekima smetala roza boja. To je rizik rada u javnom prostoru i podsjetnik koliko su reakcije nepredvidive.“, kaže slikarica.
Takvi trenuci pokazuju da murali nisu samo estetski zahvati, nego i mjesta društvenog kontakta — i ponekad, sukoba.
Umjetnost u javnom prostoru kao alat zajednice
Murali su više od vizualnih intervencija — oni potiču komunikaciju i stvaraju osjećaj zajedničkog prostora. Kada ljudi svakodnevno prolaze pokraj djela koje odražava identitet kvarta ili priziva emociju, nastaje prirodni dijalog između umjetnosti i zajednice.
Time murali postaju elementi urbanog identiteta i važan podsjetnik da prostor kojim se krećemo pripada svima.
Psihologija boja: zašto nam murali trebaju?
U gradovima prepunima betona, stakla i neutralnih tonova, boja ima iznimno snažan psihološki učinak. Vizualni podražaji iz okoline utječu na raspoloženje, energiju i osjećaj pripadnosti prostoru. Toplije nijanse podižu vitalnost i optimizam, hladnije stvaraju smirenje i osjećaj prostranosti, a grafički ritam uvodi dinamiku u svakodnevicu.
U ovako strukturiranom urbanom krajoliku murali ne djeluju samo kao dekoracija — oni preuzimaju funkciju vizualnog odmora i emocionalnog sidrišta. Kada se koloristički akcent pojavi ondje gdje ga ne očekujemo, njegov je učinak još snažniji.
Murali postaju emocionalne pauze u prostoru: razbijaju rutinu, usporavaju pogled i stvaraju trenutak koji čini grad ljudskijim. Upravo zato umjetnost u javnom prostoru postaje vizualni i emocionalni predah unutar urbanog sivila.
Gdje bi se murali mogli pojaviti u budućnosti?
Umjetnici vide još mnogo prostora za širenje ovakvih projekata. Agata Lucić naglašava važnost intervencija i u manjim gradovima, iako priznaje poriv da se poigra i po novim fasadama.
„Kako sam odrasla u Delnicama, zadnje dvije godine gledam jednu trafostanicu u parku i voljela bih nju jednom oslikati i napraviti nešto u mjestu u kojem sam provela svoje djetinjstvo. Volim tu lokaciju jer je okružena drvećem i mislim da bi bio lijep kontrast između crteža i zelenila. Naravno, u Zagrebu sigurno ima lokacija na kojima bi se dali realizirati slični projekti, no kako dolazim iz manjeg mjesta u kojem baš i nisam primjetila oslikane murale, bilo bi mi zanimljivo vidjeti (i sudjelovati) u nekoj akciji u tom obliku.”, kaže grafičarka.
Klara Rusan pak vidi vrijednost u revitalizaciji postojećih urbanih cjelina:
“Mislim da bi bilo sjajno da se obnovi zid u Branimirovoj uz prugu i da se ponovi projekt poput onog 2009. koji je bio organiziran od Ivane Vukšić, direktorice Muzeja ulične umjetnosti. S obzirom da živim u Novom Zagrebu, često razmišljam o tome da bi novozagrebačke zgrade, limenke, koje imaju velike prazne bočne fasade, mogle dobiti neki svoj prepoznatljivi vizual.”
Ovakvi prijedlozi pokazuju da umjetnost u javnom prostoru može biti i urbanistički alat. Način da se kvartovi i manji gradovi prepoznaju, vizualno ožive i potaknu na dijalog.
Umjetnost kao svakodnevni susret s gradom
Murali na trafostanicama možda su mali po formatu, ali veliki po učinku. Oni unose boju u sivilo, potiču dijalog, stvaraju identitet i omogućuju stanovnicima da svoj kvart vide drugim očima. Umjetnost u javnom prostoru podsjeća nas da grad nije samo arhitektura i infrastruktura — nego živi organizam koji se oblikuje kroz priče, boje i ljude koji ga svakodnevno koriste.
naslovna fotografija: HDLU/ Šimun Bučan
