Nakon potresa život u središtu Zagreba za mnoge je izgubio svoju nekadašnju privlačnost. Blizina vrtića, škola, kulturnih sadržaja i radnih mjesta pala je u drugi plan u trenutku kada su se stanovnici, usred hladnog jutra, našli na ulicama okruženi urušenim dimnjacima, fasadnim ornamentima i zabatnim zidovima. Dom, koji bi trebao biti najsigurnije mjesto, za brojne je građane postao izvor stalne nelagode i straha. Ipak, potres je samo ukazao na ono što smo prije njega odbijali vidjeti, brojne zgrade u centru grada nisu održavane i obnavljane već desetljećima. Više je uzroka ovog problema: teško postizanje dogovora među suvlasnicima, socijalni status pojedinih stanara, visok postotak stanovništva starije dobi, ali i nedostatak adekvatnog sustava koji bi suvlasnicima zgrada olakšao put do obnove zgrada. Posljedica ove situacije, uz potres i koronu, koju su povećali interes za životom izvan starog dijela grada, vidljiv je trend iseljavanja stanovništva iz šireg centra grada prema periferiji. No što takav proces znači za grad i zajednicu u cjelini? Upravo je to bilo jedno od ključnih pitanja stručnog skupa „Revitalizacija i energetska obnova starih zgrada u centru grada“, održanog u prostoru centra Upoznaj Europu u Zagrebu.

Zona pobjede: Protupotresna obnova – kako do sigurne kuće i otpornije budućnosti

Zašto je važno vratiti život u centar grada?

Jedan od predavača, arhitekt Marko Dabrović iz studija 3LHD, upozorio je kako nekontrolirano širenje grada na periferiju predstavlja negativan društveni trend s ozbiljnim financijskim i ekološkim posljedicama. Prema njegovim riječima, današnje stanje donjeg grada rezultat je činjenice da Zagreb nikada nije sustavno obnovljen – čak ni nakon velikog potresa 1880. godine. Posljedica su neujednačene visine zgrada, neusklađene ulične vizure i opći dojam urbanog nereda. Dodatni problem predstavlja složena vlasnička struktura zgrada, u kojima se često isprepliću privatni stanovi, poslovni prostori i institucije. Takva „rasuta kompozicija“ znatno usporava donošenje odluka i provedbu obnove. Iseljavanje stanovništva na periferiju povećava potrebu za svakodnevnim putovanjima, što dovodi do veće potrošnje energije, povećanih emisija CO₂ i gubitka vremena – nerijetko i do sat i pol dnevno provedenih u automobilu. Ovakav način života ne utječe samo na kvalitetu života pojedinca, već stvara i dodatne troškove za cijelu zajednicu. Zagreb je tako došao do paradoksa da su rubna područja, poput Svete Klare, postala „najtraženije“ zone za stanogradnju.

Obnova kao alat za održivi razvoj

Dabrović ističe kako bi obnova i nadogradnja postojećih zgrada u centru, kao i aktivacija napuštenih industrijskih zona (poput bivših tvornica), smanjila potrebu za prometom i potaknula održive oblike kretanja – pješačenje, biciklizam i javni prijevoz. Predlaže i promjene u sustavu komunalne naknade kako bi se investitore usmjerilo na gradnju u zonama u kojima je ona društveno poželjna. Mlade ljude, naglašava, moguće je zadržati u centru jedino ako im se osigura održivo i priuštivo stanovanje.

Ključne promjene koje donosi novi zakon o upravljanju i održavanju zgrada

Europski ciljevi i izazovi financiranja obnove

Na skupu se raspravljalo i o ciljevima europske Direktive o energetskim svojstvima zgrada, čiji je krajnji cilj fond zgrada s nultom emisijom do 2050. godine. Prvi cilj, s rokom do 2030. godine, predviđa obnovu 16 % energetski najlošijih zgrada u sljedećih pet godina, uz smanjenje ukupne potrošnje energije za 3 %. Iako je potres djelomično potaknuo obnovu, i dalje postoji značajan investicijski jaz koji se na razini EU kreće na oko 150 mil. godišnje. Jedno od predloženih rješenja je uključivanje privatnog kapitala, primjerice kroz davanje tavanskih prostora investitorima u zamjenu za financiranje obnove cijelih zgrada. Članica EU parlamenta dr. sc. Nikolina Brnjac naglasila je da je priuštivo stanovanje jedno od ključnih pitanja EU, s obzirom na to da čak 10 % građana Unije ne može osigurati osnovne stambene uvjete. Novi europski alati i platforme trebali bi potaknuti javno-privatna partnerstva i održive modele stanovanja.

Tehnička rješenja i međunarodni primjeri obnove

Arhitekt Ivan Jovanović predstavio je primjere iz Velike Britanije i SAD-a, gdje se interpolacijama i nadogradnjama stare arhitekture stvaraju novi stambeni i javni prostori. Naglasio je važnost cirkularne obnove, ponovne uporabe materijala, elektrifikacije i eliminacije fosilnih goriva. Zamjenom ovojnica zgrada moguće je uštedjeti i do 70 % energije, dok moderni prozori, rekuperacija i fotonaponski sustavi dodatno povećavaju energetsku učinkovitost.

Sustavni problemi i potreba za jasnom politikom

U panel-raspravi istaknuto je kako će od iduće godine obveza obnove najlošijih zgrada postati konkretnija, no problem predstavlja nedostatak certificiranja starih objekata. Postavlja se pitanje hoće li se ciljevi provoditi poticajima ili sankcijama te hoće li se ići na masovniju ili dubinsku obnovu. Za Dom2 Ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije Irena Križ Šelendić komentira: “Kao prvo, samo stavljanje foto napona na krov neće riješiti naš problem jer većina energije u zgradama se troši na grijanje. Mi ne koristimo struju za grijanje, više u Dalmaciji, na kopnu se koristi plin i drva. Teško da će se to primijeniti zato što jednostavno to nije ljudima isplativo. Građani koji ugrade dizalicu topline, a nisu obnovili fasadu, kad shvate da im je račun za grijanje narastao tri puta ubrzo će se vratiti na drva. Znaći nismo napravili ništa. Dakle, ono što treba napraviti i što sa inženjerskog smjera jedino ima smisla je da se prvo obnovi ovojnica i smanje potrebe energije te zgrade, a onda na tu smanjenu količinu energije se optimiziraju tehnički sustavi.”

Zona pobjede: Kako obnova kulturne baštine čuva identitet gradova – i povećava vrijednost nekretnina

Revitalizacija centra Zagreba nije samo pitanje estetike ili očuvanja baštine, već ključno društveno, ekološko i ekonomsko pitanje. Bez jasne strategije, snažnijih poticaja i suradnje javnog i privatnog sektora, grad riskira daljnje pražnjenje svoje jezgre. Povratak života u centar moguć je jedino kroz sigurnu, održivu i priuštivu obnovu – onu koja grad ponovno čini mjestom ugodnog i kvalitetnog življenja.

Okovi sigurno nisu prva stvar na koju pomislimo kada govorimo o kuhinjama, ormarima ili garderobama. No upravo su oni zaslužni za to da se vrata i ladice otvaraju tiho, glatko i pouzdano – i to godinama. Iako skriveni od pogleda, okovi su temelj svakog funkcionalnog interijera.

Kad uređujemo dom, najčešće biramo boje, materijale i oblike. No postoji jedan nevidljivi svijet bez kojeg nijedan prostor ne bi mogao funkcionirati – svijet male metalne mehanike koja svakodnevni život čini mogućim.

Okovi kao temelj funkcionalnosti prostora

Okovi su u pravilu metalni elementi koji se koriste za spajanje drvenih dijelova namještaja kako bi prostor dobio svoju funkciju i svakodnevnu uporabnu vrijednost, objašnjava Ivica Smolković, voditelj odjela okova u J. u A. Frischeisu. Bez okova, vrata, ladice i ormari ne bi mogli odgovoriti na potrebe života u prostoru, niti bi dizajn mogao prerasti u stvarnu, upotrebljivu cjelinu.

Drugim riječima, okovi su ono što omogućuje da elementi u interijeru komuniciraju s korisnikom – da se otvaraju, zatvaraju, izvlače i prilagođavaju navikama onih koji u prostoru žive.

Navike, prostor i moduli idu ruku pod ruku

Odabir okova nikada ne dolazi slučajno. On je izravno povezan s načinom na koji koristimo prostor, ali i s njegovim dimenzijama. Kako bi se okovi uopće mogli staviti u funkciju, prvi korak uvijek je planiranje organizacije prostora.

U interijerima su okovi najčešće projektirani unutar određenih modula. Upravo ti moduli omogućuju prilagodbu namještaja svakodnevnim potrebama – od kuhinjskih elemenata do garderoba. Naše navike diktiraju hoće li nam trebati izvlačne kolone, ladice s punim izvlačenjem ili sustavi koji omogućuju lakši pristup sadržaju.

Kako je tehnologija promijenila kuhinje i ormare

U posljednjih dvadesetak godina tehnologija okova doživjela je velik napredak. Nekada su police bile statične, često teško dostupne, a vodilice bučne i ograničenog trajanja. Danas su dostupni sustavi koji omogućuju potpunu preglednost i jednostavan pristup svakom dijelu ormara ili kuhinje.

Moderni okovi donijeli su soft-close zatvaranje, mehanizme na potisak i iznimno tihe vodilice. Promijenila se i njihova izdržljivost – dok su se nekada testirali na 20 do 30 tisuća ciklusa otvaranja, današnji sustavi dosežu i do 400.000 ciklusa, što jamči dugotrajnu pouzdanost u svakodnevnoj uporabi.

Rasvjeta kao produžetak okova

Rasvjeta je danas jedan od najvažnijih elemenata suvremenog interijera, osobito kada je integrirana u namještaj. Najčešće se ugrađuje u kuhinjske elemente iznad radnih ploha, ali i u ormare, ladice i vitrine.

Mogućnosti upravljanja rasvjetom znatno su se proširile – od klasičnih prekidača, preko senzora na dodir ili pokret, do pametnih sustava kojima se upravlja putem mobilnih uređaja. Mogućnost prigušivanja svjetla dodatno omogućuje prilagodbu ambijenta različitim potrebama i dijelovima dana.

LED rješenja prilagođena interijeristima i stolarima

Kao i kod okova, ni sva LED rasvjeta nije ista. Postoje sustavi razvijeni posebno za potrebe interijera i stolarske proizvodnje, koji pojednostavljuju izvedbu i skraćuju vrijeme montaže.

Kako ističe Smolković, takva rješenja omogućuju da se većina pripreme obavi u radionici, dok je na terenu potrebna tek osnovna električna veza. Time se postiže brža, čišća i preciznija ugradnja, ali i veća kontrola nad završnim izgledom prostora.

Kvaliteta interijera skriva se ispod površine

I dok pažljivo biramo fronte, radne ploče i boje zidova, prava vrijednost interijera često ostaje skrivena ispod površine. Upravo su okovi ti koji svakodnevicu čine lakšom, tišom i dugotrajnijom.

Nevidljivi oku, ali presudni u svakom pokretu, okovi su temelj funkcionalnog doma – onog koji ne samo da izgleda dobro, već i besprijekorno funkcionira.

jaf-group.com