hoya
Boje i materijali
Godina u bijelom – Pantone izabrao Cloud Dancer kao boju koja će obilježiti 2026.
Pantone je globalno priznat autoritet u svijetu boja i dizajna. Njihov sustav označavanja boja i standardi omogućuju preciznu komunikaciju nijansi dizajnerima, proizvođačima i kreatorima diljem svijeta. Svake godine od 1999. Pantone najavljuje “Boju godine” (Color of the Year) — nijansu za koju smatra da će oblikovati trendove u modi, interijeru i dizajnu u nadolazećem razdoblju. Ove godine, izbor boje bio je posebno zanimljiv i drugačiji. Pantone je po prvi puta u povijesti odabrao bijelu nijansu.
Cloud Dancer – umirujući šapat u bučnom svijetu
Boja 2026. godine je Cloud Dancer (PANTONE 11-4201), nježna i prozračna bijela nijansa koja spada u suptilne off-white tonove. Za razliku od oštrih, optički čistih bijelih, Cloud Dancer djeluje mekše i toplije, s uravnoteženim podtonovima koji joj daju profinjenu, gotovo eteričnu kvalitetu. Pantone ju opisuje kao lepršavu i uravnoteženu bijelu ispunjenu osjećajem smirenosti. Upravo zbog te nježnosti i vizualne lakoće, Cloud Dancer priziva ideje novog početka, jasnoće i osvježenja, nudeći svojevrsni estetski “reset” u svijetu preplavljenom bojama, informacijama i podražajima.
Ove boje nikada ne biste trebali koristiti u spavaćoj sobi, savjetuju stručnjaci
Kako će Cloud Dancer utjecati na dizajn i interijere?
U uređenju prostora, ova neutralna bijela djeluje kao idealna pozadina koja dopušta materijalima, teksturama i oblicima da dođu do izražaja. Drvo, prirodne tkanine, kamen te mat i sjajne površine u kombinaciji s ovom mekom bijelom stvaraju prostore koji djeluju prostranije, svjetlije i umirujuće. Kada je riječ o dizajnu proizvoda, Cloud Dancer pokazuje svoju svestranost: može poslužiti kao nenametljivo „platno” za kreativnost, ali i kao samostalni minimalistički statement koji donosi osjećaj čistoće, prozračnosti i vizualnog reda.
Izbor Cloud Dancer-a kao boje 2026. ima simbolično značenje: to je poziv na smirenost, introspekciju, minimalizam i svjesnost u svijetu pretrpanom podražajima. Bijela nijansa ukazuje na novi početak — unutarnji i vanjski — i otvara prostor za kreativnost, jasnoću i elegantnu jednostavnost. Kao takav, ovaj trend ima potencijal utjecati na modu, uređenje interijera, dizajn proizvoda i opći stil života u nadolazećoj godini.
Topli minimalizam osvaja interijere: Evo kako ga unijeti u svoj dom
Arhitekti i arhitektonski projekti
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
Norman Robert Foster jedno je od najutjecajnijih imena suvremene arhitekture, vizionar koji je zauvijek promijenio način na koji promatramo gradove, tehnologiju i održivost. Njegovi projekti — od londonskog Gherkina i njujorškog Hearst Towera do berlinskog Reichstaga — ističu se hrabrim konstrukcijskim rješenjima, inovativnim korištenjem stakla i čelika te neprestanim naglaskom na ekologiji i društvenoj odgovornosti arhitekture. Dobitnik je niza najprestižnijih nagrada, među kojima se ističe Pritzker, a od 2016. je i dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Norman Robert Foster rođen je 1935. u skromnoj radničkoj obitelji u Manchesteru, gdje je rano razvio fascinaciju tehnologijom, avionima i graditeljstvom. Nakon što je radio razne poslove, uključujući i službu u Kraljevskom ratnom zrakoplovstvu, upisao je arhitekturu na University of Manchester, a potom završio prestižni Yale, gdje se dodatno oblikovao njegov modernistički pogled na arhitekturu. Njegovi rani profesionalni koraci uključuju osnivanje studija Team 4, a zatim i Foster + Partners, kroz koji je izgradio karijeru jednog od najutjecajnijih arhitekata današnjice, poznatog po inovacijama, tehnološkoj eleganciji i strastvenoj predanosti održivosti.
Arhitektura kao društveni i ekološki manifest
Projekti Normana Fostera ne nastoje samo impresionirati oblikom, nego poboljšati kvalitetu života, smanjiti potrošnju energije i potaknuti transparentniji odnos društva i institucija. Često je naglašavao da arhitektura mora biti humanistička disciplina — ona koja služi ljudima i prirodi te predviđa potrebe budućih generacija.
Najpoznatiji projekti Normana Fostera
1. The Gherkin (London, 2003)
Ikoničan londonski neboder, prepoznatljiv po aerodinamičnom obliku „krastavca“, visok je 180 metara i predstavio je sasvim novu filozofiju poslovnih zgrada. Njegova fasadna dijagrid struktura omogućava prirodnu ventilaciju i obilje dnevnog svjetla, čineći zgradu jednim od pionira ekološki orijentirane visoke gradnje u Europi. The Gherkin je postao simbol Londona i jedan od najfotografiranijih modernih objekata u svijetu.
2. Hearst Tower (New York, 2003 – 2006)
Prva certificirana „zelena“ uredska zgrada u New Yorku uzdigla se iznad povijesne baze iz 1920-ih, pokazujući kako se staro i novo mogu spojiti u skladnu cjelinu. Prepoznatljiva dijagonalna čelična mreža eliminira potrebu za klasičnim vertikalnim stupovima, smanjujući količinu čelika i energiju potrebnu za gradnju. Hearst Tower postao je simbol održive arhitekture u srcu Manhattan-a.
3. City Hall (London, 2002)
Ova obla, futuristička građevina dizajnirana je tako da smanjuje površinu, čime se poboljšava energetska učinkovitost. Zgrada London City Halla odiše transparentnošću: spiralne unutarnje rampe i dominantno staklo simboliziraju otvorenost gradske uprave javnosti, ideju koja proizlazi iz Fosterove duboke vjere u društvenu ulogu arhitekture.
4. Reichstag – kupola Bundestaga (Berlin, 1999)
Rekonstrukcija povijesne zgrade njemačkog parlamenta jedan je od najpoznatijih Fosterovih zahvata. Staklena kupola s unutarnjim konusom obloženim reflektirajućim panelima usmjerava prirodno svjetlo u dvoranu i služi kao element prirodne ventilacije. Zgrada je projektirana da bude gotovo „0-carbon“ još krajem 1990-ih, što je u to vrijeme bilo revolucionarno.
Foster je ovaj projekt opisao riječima:
„Ta kupola s konusom koji reflektira prirodno svjetlo i koji izvlači zrak kroz zgradu dio je ekologije i čini je praktički zgradom s nultom emisijom – manifestom čiste energije izgrađenim još 1990-ih. Iznad svega, ona je demokracija u akciji, jer u kupoli je javnost doslovno iznad političara, koji moraju odgovarati narodu.“
5. Millennium Bridge (London, 2000)
Millennium Bridge, pješački most preko Temze koji povezuje St Paul’s Cathedral i Tate Modern, nastao je kroz suradnju Foster + Partnersa, inženjera Ove Arupa i kipara Anthonyja Cara. Dizajniran kao lagana, elegantna „oštrica svjetla“, most naglašava minimalizam i prozračnost, ne zaklanjajući panoramu grada. Iako je zbog početnog kolebanja stekao nadimak „Wobbly Bridge“, nakon tehničkih dorada postao je jedan od najprepoznatljivijih londonskih mostova i još jedan primjer Fosterova karakterističnog spoja estetike i inženjerske inovacije.
Savjet mladim arhitektima i kreatorima budućnosti
Na pitanje kakav bi savjet dao mladim studentima koji su tek diplomirali, Foster je odgovorio:
„Taj bih savjet dao i sam sebi – ostani student. Ako ne učiš, to znači da nisi kreativan.“
Taj citat savršeno oslikava njegov pristup radu: biti arhitekt znači biti trajno znatiželjan, otvoren i spreman učiti. Upravo je ta filozofija omogućila Fosteru da više od šest desetljeća ostane na samom vrhu svjetske arhitekture.
Norman Robert Foster nije samo tvorac nekih od najprepoznatljivijih građevina našeg vremena — on je arhitekt koji je redefinirao povezanost tehnologije, ekologije i društva. Njegovi projekti postali su simboli transparentnosti, inovacije i održivosti, dok njegov životni credo podsjeća da se istinska kreativnost rađa iz neprestanog učenja.
