Suživot u stambenoj zgradi oduvijek je zahtijevao određenu dozu obzira prema susjedima, no do lipnja 2025. godine u Hrvatskoj nije postojao jedinstven zakonski kućni red. Svaka zgrada donosila je vlastita pravila, često nejasna, nedosljedna ili naslijeđena iz vremena društvenog vlasništva, pa su nesuglasice oko buke, zajedničkih prostora ili kućnih ljubimaca bile svakodnevica. Stupanjem na snagu Pravilnika o kućnom redu u zgradama (NN 86/2025) to se promijenilo: pravila su sada precizno propisana i obvezujuća za sve suvlasnike i korisnike stanova diljem zemlje.

Novi zakoni o gradnji: Brže dozvole, ali i nova pravila koja nitko ne smije zaobići

Pravna osnova: Zašto sada postoji jedinstven kućni red?

Pravilnik nije samostalan propis, nego je donesen na temelju Zakona o upravljanju i održavanju zgrada (NN 152/24), koji je na snazi od 1. siječnja 2025. godine i koji je u cijelosti preuredio odnose između suvlasnika, predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrade. Prije tog zakona pitanja kućnog reda uređivao je isključivo Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojem su suvlasnici sami donosili takozvanu Odluku o kućnom redu, bez jedinstvenog sadržaja i bez tijela koje bi je provodilo. Danas ministarstvo nadležno za graditeljstvo propisuje opća pravila na nacionalnoj razini, dok suvlasnici zadržavaju mogućnost prilagodbe pojedinih odredbi svojoj zgradi, o čemu više u nastavku.

Tko je odgovoran za poštivanje kućnog reda?

Pravilnik jasno definira krug osoba na koje se pravila odnose. Obveza se ne odnosi samo na vlasnike stanova, nego na sve koji se koriste zgradom, uključujući najmoprimce i posjetitelje. Suvlasnik pritom snosi odgovornost za ponašanje trećih osoba koje borave u njegovom stanu, bilo da je riječ o podstanarima ili gostima. Vlasnici koji iznajmljuju nekretninu dužni su predstavniku suvlasnika dostaviti ime, prezime i kontakt podatke svojih najmoprimaca, čime se osigurava da netko uvijek snosi odgovornost za eventualne prekršaje.

Nepridržavanje kućnog reda tretira se kao neuredno izvršavanje obveza iz međuvlasničkog ugovora, što otvara mogućnost novčanih naknada propisanih spomenutim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada.

Grafiti na fasadi? Grad Zagreb plaća uklanjanje – i daje do 750 eura za kamere

Buka i kućni mir: Kada je tišina obavezna?

Najčešći izvor sukoba među susjedima svakako je buka. Pravilnik po prvi put precizno određuje termine u kojima je potrebno poštivati mir. Radnim danom kućni mir vrijedi od 15 do 17 sati te od 22 do 7 sati ujutro, dok vikendom i blagdanom razdoblje mira traje od 13 do 17 sati te od 22 do 9 sati. U tim terminima razina buke mora biti ograničena tako da se ne čuje izvan stana ili prostorije, što znači da glasna glazba, vikanje ili druge zvučne smetnje predstavljaju kršenje pravila.

Pravilnik dopušta iznimke za proslave. Stanar koji planira rođendan ili drugo slavlje smije odstupiti od propisanih termina mira, pod uvjetom da druge suvlasnike o tome obavijesti najmanje dva dana ranije i da zabava ne traje dulje od ponoći. Suvlasnici zgrade mogu i natpolovičnom većinom glasova donijeti odluku kojom se termini kućnog mira drukčije uređuju, prilagođeno specifičnostima svoje zgrade.

Buka u stanu: Zašto nije samo neugodnost i kako se od nje možemo zaštititi

Kad kućni red ne pomaže: Prijava prekomjerne buke

Ako susjed sustavno ignorira kućni red, na snagu stupa poseban propis, Zakon o zaštiti od buke (NN 30/09, 55/13, 153/13, 41/16, 114/18). Nadzor nad odlukama koje donose predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave u vezi s bukom provodi komunalno redarstvo, koje ima ovlast poduzeti upravne mjere, predložiti pokretanje prekršajnog postupka i naplatiti kaznu na mjestu prekršaja. Za slučajeve kada buka prelazi propisane razine za više od 5 decibela, nadležni su sanitarni inspektori Državnog inspektorata, koji mogu usmenim rješenjem narediti mjere za otklanjanje problema. Praktično to znači da stanar koji trpi kontinuiranu buku od susjeda, primjerice od ugostiteljskog lokala u prizemlju zgrade ili prekomjerne glazbe, prijavu može uputiti komunalnom redarstvu svoje jedinice lokalne samouprave, a za teže slučajeve i sanitarnoj inspekciji.

Radovi u stanu podliježu posebnim pravilima

Renoviranje stana također je regulirano Pravilnikom. Bušenje, rušenje zidova i slični radovi dopušteni su radnim danom od 8 do 20 sati, a subotom od 9 do 19 sati. Nedjeljom i blagdanom građevinski radovi nisu dopušteni, osim u slučaju hitnih popravaka poput puknuća cijevi. Prije početka radova stanar je dužan najmanje dva dana ranije obavijestiti susjede o vrsti, početku i očekivanom trajanju radova. Za vrijeme trajanja radova ne primjenjuju se odredbe o sprječavanju buke iz članka 6. Pravilnika, što znači da je buka od bušilice ili čekića unutar dopuštenih termina zakonski opravdana, iako je i dalje preporučljivo obzirno postupanje prema susjedima.

Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed

Zajednički prostori: Pravila za dvorište, stubište i podrum

• Zajednički prostori poput dvorišta, stubišta, tavana, podruma i praonica smiju se koristiti isključivo u skladu s njihovom namjenom
• Korisnici su dužni održavati čistoću tih prostora i čuvati ih od oštećenja
• U hodnicima, stubištima i vežama zabranjeno je ostavljati bicikle, kolica za kupovinu, obuću ili druge predmete koji mogu ometati prolaz ili predstavljati požarni rizik
• Iznimka postoji ako suvlasnici natpolovičnom većinom odluče drukčije, primjerice dopuste ostavljanje bicikala uz uvjet da slobodan prolaz iznosi najmanje 1,25 metara i da mjesto nije predviđeno kao evakuacijski put

Zajedničko dvorište ne smije se koristiti za trajno skladištenje građevinskog materijala, parkiranje neispravnih vozila ili pranje automobila, osim ako suvlasnici izričito ne odluče drugačije. Zabranjeno je i samovoljno ograđivanje dijela dvorišta za osobno parkiranje. Ulazna vrata zgrade moraju biti stalno zaključana ili osigurana električnom bravom, a podrumska i tavanska vrata trebaju biti zaključana radi sigurnosti svih stanara. Cvijeće i bilje na balkonima mora biti u posudama koje zadržavaju vodu i koje su osigurane od pada, a zalijevanje ne smije oštećivati pročelje, prozore ili ometati prolaznike ispod.

Kućni ljubimci u stambenoj zgradi

Držanje kućnih ljubimaca u stanovima dopušteno je, no uz jasne obveze prema vlasnicima, koje propisuje i sam Pravilnik i, na širem planu, Zakon o zaštiti životinja (NN 102/17, 32/19, 78/24). Prema Pravilniku, vlasnik je dužan počistiti izmet životinje na svim dijelovima zgrade i okućnice te osigurati da ljubimac ne uznemirava druge stanare. Životinje se ne smiju ostavljati bez nadzora u zajedničkim prostorima poput hodnika ili dvorišta, a hranjenje napuštenih životinja u zajedničkim dijelovima zgrade izričito je zabranjeno.

Zakon o zaštiti životinja dodaje širi okvir: kućnim ljubimcima moraju se osigurati uvjeti držanja u skladu s njihovim potrebama, a jedinice lokalne samouprave dužne su osigurati nadzor nad obveznim mikročipiranjem pasa, pri čemu nadzor provode upravo komunalni redari. Suvlasnici mogu natpolovičnom većinom donijeti dodatna pravila prilagođena vlastitoj zgradi, primjerice odrediti obvezu prijave broja i vrste ljubimaca predstavniku suvlasnika.

Pričuva pod povećalom: Tko njome upravlja i zašto je obavezna

Sankcije i rješavanje spora sa susjedom

Kada dođe do sukoba, prvi korak je uvijek pokušaj dogovora ili obraćanje predstavniku suvlasnika, koji je zadužen za provedbu kućnog reda u zgradi. Ako to ne uspije, nepridržavanje kućnog reda tretira se kao neuredno izvršavanje obveza iz međuvlasničkog ugovora, za što su Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada predviđene novčane naknade. Za slučajeve prekomjerne buke izvan okvira kućnog reda, kao što je već spomenuto, nadležno je komunalno redarstvo, a za teže povrede i sanitarna inspekcija prema Zakonu o zaštiti od buke. U krajnjem slučaju, spor se može riješiti i sudskim putem, no zakonodavac je ovim izmjenama upravo želio smanjiti broj takvih sporova jasnijim i provedivijim pravilima.

Kako se pravila objavljuju i prilagođavaju?

Upravitelji zgrada dužni su u roku od 60 dana od stupanja Pravilnika na snagu sadržaj kućnog reda učiniti vidljivim svima koji ulaze u zgradu, najčešće u obliku ploče istaknute na zidu u zajedničkom prostoru. Suvlasnici svake zgrade zadržavaju pravo donošenja posebnih pravila kućnog reda natpolovičnom većinom glasova, čime mogu urediti pitanja koja opći Pravilnik ne pokriva, ili prilagoditi propisane termine i uvjete specifičnostima svoje zgrade, primjerice drugačije urediti sate dnevnog i noćnog odmora ili pravila o ostavljanju bicikala.

Zona pobjede: Kako održavanje zgrada može spasiti domove?

Novi zakonski okvir, koji čine Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, Pravilnik o kućnom redu u zgradama, Zakon o zaštiti od buke i Zakon o zaštiti životinja, unosi red u područje koje je dugo bilo prepušteno tumačenju i dobroj volji susjeda. Jasno propisani termini kućnog mira, pravila za zajedničke prostore, obveze prema kućnim ljubimcima, jasno definirana odgovornost stanara te konkretni mehanizmi prijave i sankcioniranja olakšavaju suživot i smanjuju prostor za sukobe. Poznavanje ovih pravila korisno je svakom stanaru, bez obzira posjeduje li stan ili ga iznajmljuje.

Nakon serije Seks i grad, walk-in ormar postao je simbol doma iz snova, sinonim za red, prostor i količinu odjeće kakvu smo vidjeli na ekranu. No je li takva garderoba doista praktična za svaki stan ili kuću?

Arhitektica Sunčica Mastelić Ivić upozorava da walk-in ormar ne bi trebalo planirati pod svaku cijenu, jer loše smješten može narušiti funkcionalnost cijele spavaće sobe. Ne postoji univerzalna brojka kvadrata koja jamči da će walk-in funkcionirati, ali postoji jasno pravilo kojeg se vrijedi držati: ako njegova ugradnja znači da soba postane pretijesna za normalno kretanje oko kreveta, prostor jednostavno nije dovoljan, koliko god ideja bila primamljiva.

Walk-in ormar nije komad namještaja, nego zaseban prostor

Prva stvar koju treba razumjeti prije planiranja walk-ina jest da ne govorimo o još jednom komadu namještaja, nego o zasebnom prostoru s vlastitim zahtjevima.

“Ja bih rekla da je walk-in prostor”, ističe Mastelić Ivić. Za razliku od ugradbenog ormara, koji se uklapa u postojeću sobu i prilagođava njezinim dimenzijama, walk-in zahtijeva dovoljno kvadrata da sam po sebi funkcionira, s dovoljno mjesta za kretanje između redova s odjećom, otvaranje ladica pod pravim kutom i miran pregled cijelog sadržaja, ne samo puko skladištenje. Upravo je ta razlika u razmišljanju, ormar kao dodatak sobi naspram ormara kao vlastite male prostorije, ono što odvaja uspješan walk-in projekt od onog koji na kraju nikome ne odgovara.

Najveća pogreška je ugurati walk-in u premalu spavaću sobu

Ovo je, prema riječima arhitektice, najčešća greška kod planiranja, i ona koja se najteže naknadno ispravlja jer zahtijeva ponovno rušenje zidova ili pregradnji.

“Često puta radimo grešku, pa onda u spavaću sobu standardne veličine želimo na silu ugurati prostor za walk-in, a onda nam se dešava da ostatak spavaće sobe bude izuzetno mali. Nemojte ugrađivati walk-in ako će to ruinirati, oštetiti vašu spavaću sobu. Za walk-in treba dati spavaćoj sobi da diše”

Problem u praksi obično izgleda ovako: investitor vidi fotografiju impresivnog walk-in prostora na Pinterestu ili u magazinu, zaljubi se u ideju i inzistira na njoj bez obzira na stvarnu kvadraturu spavaće sobe. Rezultat je soba u kojoj se s obje strane kreveta jedva prolazi, u kojoj prozor ostaje napola zaklonjen novim zidom, ili u kojoj vrata ormara fizički udaraju u krevet kad se otvore do kraja. Dobitak jedne funkcije, prostora za odjeću, tako dolazi po cijenu gubitka druge, mnogo temeljnije funkcije, mirnog i udobnog prostora za spavanje.

Zato je prvi i najvažniji korak kod planiranja realno izmjeriti raspoloživ prostor prije nego što se uopće krene s idejama o dizajnu ormara.

Gdje je idealno smjestiti walk-in ormar?

Pozicija walk-ina jednako je važna kao i njegova veličina, jer loše postavljen prostor za odjeću narušava svakodnevnu rutinu čak i kad su kvadrati sami po sebi dovoljni.

Između kupaonice i spavaće sobe. Najbolja pozicija za walk-in, prema arhitektici, prati logičan slijed jutarnje i večernje rutine.

“Idealno bi bilo da se iz walk-ina ulazi u kupaonicu, a onda iz walk-ina u spavaću sobu”

Zamislite jutarnju rutinu: ustanete, prođete kroz walk-in do kupaonice, istuširate se, vratite se u walk-in po odjeću za taj dan i tek onda izađete u ostatak stana.

Nema nepotrebnog vraćanja kroz spavaću sobu s ručnikom oko struka, nema traženja odjeće po ladicama dok partner još spava.

Ulaz kroz bočni zid spavaće sobe. Kad prostor ne dopušta zasebnu vezu s kupaonicom, walk-in se i dalje može ostvariti na jednostavniji način.

Ova varijanta zahtijeva manje zahvata u tlocrt, jer se najčešće koristi postojeća, manja prostorija do spavaće sobe, poput bivše ostave ili manje sobe, umjesto novogradnje zida. Manje je elegantna od potpuno integriranog rješenja koje povezuje kupaonicu i garderobu, ali i dalje nudi zaseban, odvojen prostor koji rješava osnovnu potrebu, pohranu i pregled odjeće izvan spavaće sobe.

Organiziran dom počinje od pravog ormara: Evo kako ga odabrati

Otvoreni ormari mogu biti jednako praktični

Kad prostor ne dopušta zatvoren walk-in, rješenje ne mora biti kompromis niti umanjena verzija sna o garderobi. Mastelić Ivić predlaže drugačiji pristup, inspiriran hotelima visoke kategorije, koji rutinski rješavaju isti problem s ograničenim kvadratima.

“Taj ormar je otvoren, lijepo dizajniran, ima niz profila na kojima visi odjeća, neki dio je zatvoren, neki otvoren. Kao da ste walk-in pozvali u spavaću sobu i izložili ga”

Ovakav sustav u praksi izgleda kao samostojeća konstrukcija ili ugradbeni element s otvorenim vješalicama za odjeću koju često nosite i zatvorenim policama ili ladicama za sitniji, manje reprezentativan sadržaj. Rezultat je vizualno lakši, prozračniji prostor od klasičnog masivnog ormara s punim vratima, a funkcionalno nudi isti pregled sadržaja kakav bi imali u zatvorenom walk-inu.

Današnji walk-in ormari nude puno više mogućnosti

Dizajn walk-in ormara danas je znatno napredovao u odnosu na klasičnu policu i šipku za vješalice koju možda pamtimo iz starijih domova.

“Elementi walk-ina su danas toliko izdizajnirani, toliko lijepi, toliko imaju LED traka, stakla koja mogu biti prozirna, grigio, potpuno tamna, furnirani su. Nema kraja dizajnu, i budžet stvarno može skočiti do neba”

LED rasvjeta ugrađena u police i ladice olakšava pronalaženje sitnih predmeta poput nakita, staklene fronte, od potpuno prozirnih do zatamnjenih grigio verzija, mijenjaju koliko se sadržaja vidi izvana, a furnirane površine unose toplinu drveta u prostor koji bi inače lako djelovao hladno i strogo funkcionalno.

Osim potpuno zatvorenih rješenja, moguće je razmišljati i o poluotvorenom sustavu, gdje se dio ormara krije iza vrata, primjerice odjeća izvan sezone ili rjeđe korišteni komadi, a dio ostaje izložen kao dizajnerski element sobe, obično onaj koji svakodnevno koristite. Ova fleksibilnost znači da walk-in danas može biti prilagođen gotovo svakom budžetu, od jednostavnog, neutralnog sustava do potpuno personaliziranog, luksuznog rješenja.

Hoće li vas walk-in ormar učiniti urednijima?

Česta zabluda jest da veći ormar automatski znači i uredniji dom, no arhitektica je jasna da to nije pitanje komada namještaja.

“To nije pitanje komada namještaja koje imamo, nego pitanje komada odjeće kojim raspolažemo, a koja nas zagušuje. Istina je, kod nas koliko god veliki ormar napravite, uvijek ćete ga do zadnje sitnice nagurati svime i svačim. Industrija odjeće je takva da vas na to tjera”

Veći prostor za pohranu, drugim riječima, ne rješava problem viška odjeće, samo ga privremeno sakriva iza novih, ljepših vrata, dok se problem ne vrati za koju godinu u istom, ako ne i većem obliku.

Organizacija ormara važnija je od njegove veličine

Umjesto da se fokusiramo isključivo na kvadraturu, Mastelić Ivić savjetuje da se prostor prilagodi stvarnim navikama korisnika, ne obrnuto.

“Postoji zanimanje organizatora ormara, seminari, priručnici, koji vam mogu pomoći da reducirate količinu predmeta koje treba negdje spremiti. Treba razmišljati o tome kakve su naše navike, vješamo li odjeću, slažemo li je, i tome prilagoditi prostor. Često puta u projektiranju treba usko surađivati s onim tko će koristiti taj ormar, bilo da se nalazi u spavaćoj sobi ili u walk-in prostoru, bilo da je otvoren ili zatvoren. To je izuzetno važno”

Netko tko pretežno vješa odjeću treba puno više šipki i manje polica, dok osoba koja pretežno slaže majice i pulovere treba obrnuto, više plitkih ladica i polica, a manje visećeg prostora. Ova naizgled sitna razlika, ako se zanemari u fazi projektiranja, dovodi do situacije u kojoj ormar tehnički ima dovoljno prostora, ali taj prostor jednostavno nije raspoređen na način koji odgovara stvarnom sadržaju koji u njega treba stati.

Otvoreni ormari mogu pomoći da kupujemo manje

Zanimljiv, manje očit učinak otvorenih ormara leži u psihologiji, ne u organizaciji. Kad je odjeća stalno vidljiva, umjesto skrivena iza vrata, lakše primijetimo koliko je toga zapravo imamo, a time i lakše prepoznamo što više ne nosimo. Zatvoren ormar funkcionira kao svojevrsna crna kutija: jednom kad se vrata zatvore, lako zaboravimo koliko je toga unutra i koliko rijetko određene komade zapravo koristimo. Otvoreni sustav taj proces čini vidljivim svaki dan, pa odluka o tome što zadržati, a što donirati ili baciti, postaje puno prirodnija, umjesto da čeka veliko, jednokratno raščišćavanje jednom godišnje.

Kada walk-in ormar ima smisla, a kada je bolje odabrati kvalitetan ugradbeni ormar?

	Walk-in ormar	Ugradbeni ormar
Prostor	Potrebno više kvadrata	Pogodan i za manje stanove
Organizacija	Veća mogućnost pregleda i organizacije	Maksimalno iskorištava zid i nišu
Dojam	Luksuzniji, hotelski dojam	Praktičniji, povoljniji dojam
Za koga	Idealan za veće spavaće sobe i kuće	Bolji izbor za većinu stanova

Ugradbeni ormar, posebno onaj koji koristi cijelu nišu u zidu od poda do stropa, u mnogim slučajevima daje gotovo jednaku količinu prostora za pohranu kao skromniji walk-in, samo bez potrebe za zasebnom prostorijom.

Walk-in ormar mnogima je ostvarenje sna, ali nije univerzalno rješenje za svaki dom. Ako bi njegova ugradnja značila da spavaća soba postane premala ili nefunkcionalna, bolje je razmisliti o kvalitetno projektiranom otvorenom ili ugradbenom ormaru, koji može ponuditi jednako dobru organizaciju bez žrtvovanja prostora za odmor. Dobro planirana garderoba, prilagođena stvarnim navikama korisnika umjesto zamišljenoj slici iz filma ili serije, uvijek će biti praktičnija od one koja impresivno izgleda samo na fotografijama.