Volimo nove vrste podnih obloga, posebno one koje dobro funkcioniraju s podnim grijanjem. Ipak, tepisi su i dalje nezaobilazan element mnogih interijera jer prostoru daju toplinu, teksturu i osjećaj udobnosti. Posebno kada je riječ o unikatnim komadima koji su izrađeni prema željama vlasnika. Upravo zato sve više pažnje privlači tufting, tehnika izrade tepiha koja spaja ručni rad, dizajn i suvremenu tehnologiju.

U posljednjih nekoliko godina tufting je postao pravi hit u svijetu interijera i kreativnih radionica. Zahvaljujući društvenim mrežama, mnogi su prvi put vidjeli proces izrade tepiha u kojem se uz pomoć posebnog alata stvaraju razigrani motivi, ilustracije ili čak portreti kućnih ljubimaca.

“Tufting je zapravo modernija verzija izrade tepiha. Naše bake su nekada radile tapiserije i tepihe ručno, a danas uz pomoć posebnog alata možemo stvarati različite motive i tehnike izrade”, objašnjava Tomislav Magić, voditelj tufting radionica.

Tepih ili tapison – kako ih razlikovati i što odabrati?

Što je tufting i zašto je postao toliko popularan

Tufting je tehnika izrade tepiha u kojoj se uz pomoć posebnog alata – takozvanog tufting pištolja – vuna uvlači kroz čvrsto zategnuto platno. Na taj način nastaju različite teksture i uzorci, a cijeli proces omogućuje izradu potpuno personaliziranih tepiha.

Za razliku od klasičnog tkanja tepiha, tufting omogućuje bržu izradu i veliku slobodu u dizajnu. Motivi mogu biti vrlo jednostavni, poput geometrijskih uzoraka ili apstraktnih oblika, ali i mnogo kompleksniji – primjerice ilustracije, logotipi ili portreti kućnih ljubimaca.

Upravo ta mogućnost personalizacije razlog je zašto tufting posljednjih godina postaje sve popularniji među ljubiteljima dizajna i ručnog rada.

Kako je počela priča o tuftingu

Za mnoge kreativce tufting je započeo sasvim slučajno – najčešće putem videa na društvenim mrežama.

“Ja sam za tufting prvi put čuo prije gotovo pet godina. Sve je počelo jednim videom na društvenim mrežama i odmah mi se svidjela ta ideja. Odlučio sam pokušati i krenuo istraživati kako se izrađuju tepisi, koja se oprema koristi i gdje se mogu nabaviti materijali”, kaže Magić.

U početku je sve učio samostalno, uz pomoć online tutorijala.

“Radio sam puno grešaka jer tada nije bilo puno ljudi koji su se time bavili. Sve sam učio kroz pokušaje i pogreške dok nisam napravio svoj prvi tepih.”

Danas svoje znanje prenosi kroz radionice na kojima polaznici mogu naučiti osnove tuftinga i izraditi vlastiti tepih.

Koja oprema je potrebna za tufting

Za izradu tepiha ovom tehnikom potrebno je nekoliko osnovnih alata i materijala. Najvažniji je tufting pištolj koji omogućuje brzo i precizno uvlačenje vune u platno.

Platno koje se koristi u tuftingu naziva se monk cloth. Riječ je o vrlo čvrstom materijalu koji se mora dobro zategnuti na okvir kako bi cijeli proces izrade funkcionirao pravilno.

“To je jako čvrsto platno koje mora biti dobro nategnuto na okvir kako bi tufting pištolj mogao raditi kako treba”, objašnjava Magić.

Veličina okvira određuje i maksimalnu veličinu tepiha.

“Moj najveći okvir je metar i pol puta metar i pol i do te veličine ljudi najčešće naručuju tepihe. Imam i veći okvir od tri puta tri metra, ali za sada nema puno upita za tako velike komade.”

Koji materijali se koriste

Osim platna i alata, važan dio tuftinga je i izbor vune.

Vuna dolazi u različitim debljinama i bojama, a njezina kvaliteta može značajno utjecati na brzinu i kvalitetu izrade tepiha.

“Debljina vune je vrlo važna. Ako koristite pretanku vunu, treba vam puno više materijala i cijeli proces izrade traje duže”, kaže Magić.

Zbog toga se za tufting najčešće koriste kvalitetnije vrste vune koje omogućuju ravnomjerno i brže stvaranje površine tepiha.

Koliko traje izrada tepiha

Kada su platno i okvir spremni, počinje sam proces izrade. Vrijeme potrebno za izradu ovisi o veličini tepiha i složenosti motiva.

“Ako je motiv jednostavan i nema puno detalja, tepih može biti gotov za tri do četiri sata. No ako je dizajn složen i ima puno sitnih elemenata, izrada može trajati pet ili šest sati”, objašnjava Magić.

Nakon što se završi izrada prednje strane tepiha, slijedi nekoliko dodatnih koraka – učvršćivanje stražnje strane, rezanje viška materijala i završno oblikovanje.

Personalizirani tepisi kao novi trend

Jedna od najvećih prednosti koje tufting nudi jest mogućnost potpune personalizacije.

Motivi mogu biti vrlo različiti – od ilustracija i grafičkih uzoraka do logotipa ili portreta kućnih ljubimaca. Upravo su tepisi s likom psa ili mačke među najtraženijima.

U takvim slučajevima fotografija ljubimca projektorom se prenosi na platno, a zatim se motiv izrađuje pomoću vune različitih boja.

Za samo nekoliko sati nastaje jedinstveni komad koji je istovremeno dekoracija i osobna uspomena.

Upravo zato tufting sve više ulazi u svijet interijera kao zanimljiv spoj umjetnosti, ručnog rada i personaliziranog dizajna koji domu daje poseban karakter.

Arhitekt i urbanist dr. sc. Alen Žunić pripada generaciji arhitekata koja urbanizam promatra kroz širi kontekst društva, prostora i tehnologije. Osim što vodi vlastiti arhitektonski ured, predaje na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a njegov profesionalni fokus usmjeren je na urbanu transformaciju gradova.

Put koji ga je doveo do arhitekture nije bio unaprijed planiran. Kako sam kaže, arhitektura mu se dogodila gotovo slučajno.

„Do kraja srednje škole zapravo nisam ni znao točno što znači studij arhitekture. Nisam znao razliku između arhitekata i građevinara, tko projektira, a tko računa konstrukcije. Ipak, odlučio sam se pripremati za prijemni ispit, koji je uključivao crtanje, matematiku i fiziku. Kada sam upisao studij, već na prvoj godini shvatio sam da mi ide dovoljno dobro da nastavim“, prisjeća se Žunić.

Na kraju je to bio jedini prijemni ispit koji je polagao – i, kako kaže, srećom uspješno.

Harvard kao početak međunarodne akademske karijere

Nakon završetka studija arhitekture u Zagrebu, Alen Žunić odlazi u Sjedinjene Američke Države. Samo dva dana nakon diplome preselio se u Boston kako bi započeo poslijediplomski studij na Harvardu.

„Primili su me na studij još prije nego što sam diplomirao. Jedini uvjet bio je da po dolasku pokažem diplomu. Te dvije godine na Harvardu bile su možda najbolje u mom životu“, kaže.

Ideja o studiju na Harvardu rodila se tijekom studija u Zagrebu, ponajviše zbog profesora čiji je rad pratio.

„Na Harvardu su predavali Rem Koolhaas, koji je i danas moj arhitektonski uzor, te Sanford Kwinter, teoretičar arhitekture koji povezuje filozofiju, biologiju i arhitekturu. Taj teorijski pristup bio mi je iznimno zanimljiv jer je naš studij u Zagrebu više tehnički usmjeren.“

Od Amerike do Europe i natrag

Boravak u Americi otvorio je Žuniću vrata međunarodne akademske scene. Nakon Harvarda odlučio je nastaviti istraživati različite pristupe arhitekturi i urbanizmu.

Sljedeća važna postaja bio je ETH Zürich, jedan od najuglednijih europskih tehničkih sveučilišta.

„Na ETH-u sam dodatno razvijao interes za povezivanje arhitekture i tehnologije. Tamo sam prvi put vidio konkretne projekte urbane transformacije i način na koji Europa pristupa obnovi gradova – pažljivije, kroz prenamjenu i revitalizaciju postojećih prostora.“

Za razliku od američkih gradova, europski gradovi imaju snažan povijesni sloj koji zahtijeva drugačiji pristup planiranju.

„Kod nas je ključno očuvati postojeće vrijednosti, ali istodobno uvesti nove sadržaje i arhitektonske ideje.“

Urbana transformacija gradova kao glavni profesionalni fokus

Danas se Žunić bavi projektima koji se bave dugoročnim razvojem gradova i njihovom transformacijom.

Prema njegovim riječima, jedan od najvećih problema suvremenih gradova jest nedostatak integracije različitih urbanih funkcija.

„Gradovi često imaju jasno odvojene zone – za stanovanje, rad, rekreaciju. Ali te zone međusobno nisu dovoljno povezane, pa gradski život postaje fragmentiran.“

Primjer takvog planiranja može se vidjeti i u Novom Zagrebu, gdje su urbanistički principi 20. stoljeća jasno vidljivi.

„Imamo podjelu na zone rada, rekreacije i stanovanja, ali nema dovoljno preklapanja tih sadržaja. Zbog toga grad može djelovati manje živ nego što bi mogao biti.“

Rješenje vidi u stvaranju hibridnih prostora koji kombiniraju različite funkcije.

„Naš cilj je gradovima ponuditi viziju razvoja za sljedećih 20 ili 30 godina – okvir koji će im pomoći da svaka nova odluka bude dio šire urbanističke slike.“

Projekt transformacije grada Cresa

Jedan od projekata na kojima je njegov tim radio posljednjih godina odnosi se na grad Cres.

Projekt je inspiriran idejom „sretnog grada“, konceptom koji je još u renesansi razvijao filozof Frane Petrić, rođen upravo na Cresu.

„Grad je iznimno dobro očuvan, ali smo primijetili da različite zone nisu dovoljno povezane u cjelinu. Predložili smo niz novih urbanih zona – sportsko-rekreacijsku, stambenu i zonu uz marinu.“

Tijekom analize grada pojavio se i novi koncept koji je postao ključ projekta.

„Predložili smo liniju dugu oko tri i pol kilometra koja bi povezala različite dijelove grada. Ta ideja je kasnije prerasla u zaseban projekt na kojem smo radili dodatnih godinu dana.“

Transformacija vojne zone u Puli

Jedan od najambicioznijih projekata na kojem je Žunić radio odnosi se na transformaciju bivše vojne zone u Puli.

Riječ je o prostoru od oko 25 hektara koji je desetljećima bio zatvoren za javnost.

„Na tom području nalazi se više od trideset objekata. Naš pristup bio je da se svi očuvaju i revitaliziraju, bez rušenja. Prenamjena postojećih zgrada danas je važan princip održive arhitekture.“

Plan predviđa razvoj inovacijskog kampusa okruženog zelenilom, koji bi postao novi javni prostor za građane.

„Ideja je da taj prostor postane sjeme budućeg razvoja grada, model transformacije koji se može primijeniti i na druge napuštene vojne ili industrijske zone.“

Povezivanje prakse i obrazovanja

Uz projektiranje, Žunić aktivno sudjeluje i u akademskom radu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Studentima nastoji prenijeti iskustva iz međunarodne prakse, ali i važnost interdisciplinarnog pristupa arhitekturi.

„Arhitektura, urbanizam i krajobrazna arhitektura ne mogu se promatrati odvojeno. Bez tog integriranog pristupa projekti često ostaju fragmentirani.“

Takav način razmišljanja, kaže, naučio je upravo tijekom studija u Americi.

Arhitektura kao istraživanje i komunikacija

Uz projektiranje i predavanje, Žunić se bavi i znanstvenim istraživanjem. Kao gostujući istraživač boravio je i na Sveučilištu Columbia u New Yorku.

„Tamo sam imao priliku raditi s istraživačima iz potpuno različitih područja – od medicine do prava. Takva interdisciplinarna razmjena znanja bila je iznimno inspirativna.“

Pisanje znanstvenih radova, dodaje, pomaže i u arhitektonskoj praksi.

„Znanstveni rad uči vas kako jasno strukturirati ideje i prenijeti ih publici. To je važno jer arhitektura ne smije ostati zatvorena u stručnom jeziku – ideje treba moći objasniti i onima koji nisu arhitekti.“

Gradovi budućnosti

Razgovor s Alenom Žunićem pokazuje koliko se arhitektura danas mijenja. Ona više nije samo projektiranje zgrada, nego promišljanje načina na koji gradovi funkcioniraju i razvijaju se.

Upravo urbana transformacija gradova postaje jedno od ključnih pitanja suvremene arhitekture – pitanje koje će u sljedećim desetljećima oblikovati način na koji živimo u gradovima.