Zelene kupole, bršljan na zidovima i dugi niz lukova slika su Mirogoja koju poznaje gotovo svaki Zagrepčanin. „Bolléove arkade su arhitektonski artefakt čija je ambijentalna, memorijska i arhitektonska vrijednost za grad Zagreb enormna”, piše Žana Radetić, arhitektica Arhitektonskog ateliera Hržić. „Jedno je od onih mjesta koje utišava polemike i miri duhove.”

Ipak, Mirogoj nije samo prepoznatljiva silueta. To je prostor koji se gradio i dograđivao gotovo 150 godina, a njegov doživljaj jednako oblikuju arhitektura, perivoj i put između njih.

Mirogoj nije nastao odjednom

Sredinom 19. stoljeća Zagreb je imao nekoliko manjih groblja vezanih uz župe i vjerske zajednice, a grad koji je rastao trebao je jedno zajedničko gradsko groblje. Za to je odabran posjed Mirogoj na obroncima Medvednice, koji je pripadao Ljudevitu Gaju, a Grad ga je otkupio nakon njegove smrti.

Groblje je otvoreno 1876. godine, ali tada još nije izgledalo kao danas. Arkade po projektu arhitekta Hermanna Bolléa počele su se graditi 1879. Glavni dio arkada dovršen je do 1917., a gradnja pojedinih dijelova nastavila se i u 1930-ima. Crkva Krista Kralja na ulazu dovršena je 1929., nakon Bolléove smrti. Kompleks se gradio postupno, kako je pristizao novac, a dio Bolléovih zamisli nikad nije ostvaren.

Kako se ta priča razvijala, pokazuje izložba „Mirogoj: 150 godina sjećanja”, s arhivskim nacrtima, povijesnim fotografijama i arhitektonskim vizijama Ruperta Melkusa i Hermanna Bolléa. Nakon Muzeja grada Zagreba izložba se od 31. listopada do 6. studenoga seli na Mirogoj, a od 8. do 22. studenoga bit će postavljena na Zrinjevcu.

Arkade koje oblikuju doživljaj prostora

Niz lukova koji se ponavlja daje hodu pravilan ritam, a natkriveni trijem stvara prijelaz iz otvorenog groblja u zaštićeni prostor uz grobnice, iz svjetla u sjenu.

Arkade su dovoljno visoke da djeluju svečano, ali ne nadjačavaju čovjeka. Paviljoni s kupolama raščlanjuju dugi niz i stvaraju prepoznatljive orijentire. Istodobno su arkade i granica: s vanjske strane djeluju zatvoreno i ozbiljno, a s unutarnje se otvaraju prema grobljanskom perivoju.

Perivoj kao dio arhitekture i galerija na otvoreno

Mirogoj ne čine samo građevine, nego i prostor između njih. Staze otvorenog dijela groblja obrubljene su drvoredima lipa, javora, smreka i divljeg kestena, koji daju hlad, ali i strukturu. Drvored djeluje poput arkade pod otvorenim nebom: usmjerava hod i dijeli veliku površinu na čitljive cjeline.

Zato se Mirogoj često opisuje kao groblje-perivoj, prostor koji se mijenja s godišnjim dobima. Zimi su vizure otvorenije, a u jesen drvoredi postaju najupečatljiviji dio kompleksa.

Mirogoj se često opisuje i kao galerija na otvorenom. Uz staze i u arkadama nalaze se nadgrobni spomenici i skulpture koje su izradili neki od najvažnijih hrvatskih kipara, među njima Ivan Meštrović, Robert Frangeš Mihanović, Antun Augustinčić, Vanja Radauš, Vojin Bakić i Dušan Džamonja.

Najviše ih je u najstarijem dijelu groblja, gdje skulptura nije samo ukras groba, nego i način da se izrazi ono što je teško reći riječima. Alegorijski likovi utjelovljuju tugu zbog gubitka, a drugi kipovi nadu u ono što dolazi poslije. Kad se gledaju zajedno s arkadama i drvoredima, postaje jasno da Mirogoj nije oblikovala samo arhitektura, nego i ruke kipara i klesara koji su ga punili desetljećima.

Kako intervenirati na takvom mjestu?

To je pitanje, piše Radetić, na koje je arhitekt Marijan Hržić „uzorno odgovorio” još početkom 1980-ih. S autorskim timom koji su činili Zvonimir Krznarić i Davor Mance projektirao je Krematorij s Gajem urni, koji je prema podacima Gradskih groblja otvoren 1985. u udolini podno Mirogoja.

Zgrada je ukopana u padinu i s ceste se jedva vidi. Pročelja i vanjske staze obložena su opekom zemljanih tonova, a staklena stijena velike obredne dvorane može se podići i spojiti dvoranu s vanjskim atrijem za oproštaj.

„Stvorena je nova silueta koja je uspjela ne konkurirati ni na koji način postojećoj, već joj na najbolji mogući način pridonijeti vlastitim identitetom”

Gaj urni proširen je 2015. novim kolumbarijskim zidovima od opeke, koji prate neravni teren i stvaraju male sjenovite dvorišne prostor „atmosferom i izrazom posve nedvojbeno izrasli” su iz prvotne koncepcije.

Zatim je groblje trebalo odvojiti od prometne Remetske ceste, koja povezuje Mirogoj i Krematorij. Tako je nastao kolumbarijski zid uz Remetsku cestu, koji je prema podacima nagrade BIG SEE dovršen 2018. i 2020. dobio nagradu BIG SEE Architecture Award. Radetić ga opisuje kao zid koji „izniče iz zagasite boje mističnih Bolléovih lukovica, oslobađa se u udolini Gaja urni” i postaje „zaštitnička, nedvosmislena i pravocrtna opna koja dijeli putovanje i konačište”.

Južne arkade – Mirogoj danas

Na papiru postoji i nastavak ove priče. Atelijer Hržić od 1995. radi na projektu Južnih arkada, koje bi prema Gradskim grobljima bile duge oko kilometar i zatvorile južni rub groblja prema cestama i stambenim zgradama. Ideja o zatvaranju cijelog Mirogoja arkadama postojala je još u Bolléovo doba, ali nikad nije ostvarena.

Prema najavama Gradskih groblja, projekt predviđa 3.462 kolumbarijska mjesta i 440 grobnica unutar arkada, a gradnja je bila najavljena za početak 2022. Prema dostupnim podacima, radovi zasad nisu započeli, ali su najavljeni.

Nove arkade ne pokušavaju oponašati stare. „Bit njihove koncepcije je svojevoljno ustuknuće i hommage prema slavnom prethodniku. Nove arkade odlučile su doslovno izrasti ili bolje reći urasti u postament postojećih”

Zid okrenut prema groblju oblikovan je vrlo suzdržano, a na određenim razmacima prekidaju ga, kako kaže Radetić, „uredni rezovi”.

„Te artificijelne, razdvojene pukotine povezuju na simboličan način dvije strane, onu materijalnu i onu metafizičku.” Trijem je ortogonalan i bez reprezentativnosti povijesnih arkada. „Tako postaje prazniji, možda i tužniji, no svakako drugačiji od povijesnog”.

Vizualizacije pokazuju trijem s tankim betonskim stupovima, zidove od žute opeke, uske okomite trake staklenih prizmi i kolumbarijske ploče od tamnog kamena.

Što pogledati izbliza

Dijelovi Bolléovih arkada i crkva Krista Kralja nakon potresa 2020. ograđeni su i zaštićeni, pa prije posjeta provjerite koji su dijelovi trenutačno dostupni. Većinu detalja ipak možete vidjeti i sa staza perivoja.

Kod arkada pogledajte paviljone s kupolama i način na koji raščlanjuju dugi niz lukova. U drvoredima glavnih staza obratite pažnju na pravilan razmak stabala. Uz Remetsku cestu pratite kako se kolumbarijski zid spušta niz teren i gdje se u njemu otvaraju pogledi prema groblju. U Gaju urni usporedite opeku Krematorija i novih zidova s Bolléovom: materijal je zajednički, a oblici potpuno drukčiji.

Kako sačuvati Mirogoj za budućnost

Potres u ožujku 2020. teško je oštetio Bolléove arkade, njihove ograde, kupole i svodove. Oštećeni dijelovi su ograđeni, a prema pisanju portala Zagreb moj grad, četiri kutne kupole arkada uklonjene su iz sigurnosnih razloga. Ista procjena iz 2025. vrijednost cjelovite obnove povijesnih arkada procjenjuje na više od 13 milijuna eura.

Očuvanje Mirogoja nije samo obnova zidova i kupola. Jednako je važno sačuvati drvorede, vizure i mir prostora te odgovorno odlučivati o svakom novom zahvatu.

Mirogoj se nije oblikovao jednim projektom ni u jednom razdoblju. Njegovu arhitektonsku priču zato vrijedi tražiti i izvan poznatih kupola: u odnosu opeke i zelenila, povijesnih lukova i suvremenih zidova te prostora koji ih povezuje.

Lišće na rešetki, voda koja stoji na balkonu ili mrlja ispod oluka znakovi su koje vrijedi primijetiti na vrijeme. Donosimo što možete provjeriti sami, gdje je granica sigurnog čišćenja i kada problem treba prijaviti.

Prva jača jesenska kiša često pokaže ono što po suhom nismo primijetili. Na balkonu se ispred rešetke skupi lokva, preko ruba oluka slijeva se voda, a na fasadi ispod spoja pojavi se taman trag. Netko pod mlaz stavi teglu, netko odluči da će to riješiti „kad prestane padati”.

Čišćenje oluka i odvoda nije velik posao, ali ga je najbolje obaviti prije kiše, a ne tijekom nje. Pritom vrijedi znati dvije stvari. Ne vidi se svaki problem s tla, a čišćenje ne rješava svako propuštanje. Ponekad voda stoji i u potpuno čistom odvodu.

Obilne kiše otkrivaju skriveni problem na vašoj kući…

Kuća: što na olucima možete primijetiti s tla

Dobar dio stanja oluka može se procijeniti bez penjanja. Sa sigurne površine pogledajte vire li iz žlijeba lišće, grančice ili mahovina, osobito na mjestima gdje se nad krovom nadvijaju krošnje. Provjerite jesu li dijelovi oluka ravni i na mjestu ili se negdje odvojio spoj ili popustio nosač.

Korisno je pogledati i fasadu ispod oluka. Tamne pruge, tragovi vode na spojevima ili ljuštenje boje mogu upućivati na to da se voda prelijeva ili curi.

Kada ste zadnji put oprali fasadu? Savjeti stručnjaka za dugotrajan izgled doma

Najviše ćete ipak saznati tijekom kiše. Iz zaklona, primjerice s prozora ili ispod nadstrešnice, pogledajte prelijeva li se voda preko ruba žlijeba i teče li iz odvodne cijevi snažnim mlazom. Prema uputama proizvođača sustava odvodnje JDP, voda koja se skuplja kraj ispusta žlijeba i slab mlaz iz vertikale znak su da je začepljena odvodna cijev.

Pogled s tla ne potvrđuje, međutim, da je cijeli sustav prohodan. Žlijeb može izgledati čisto, a vertikala biti začepljena.

Čišćenje oluka: gdje završava posao vlasnika

Naslage lišća i nečistoće ometaju otjecanje vode, a voda koja se prelijeva preko oluka može močiti pročelje i podnožje kuće. Zato se oluci najčešće čiste u jesen, nakon što otpadne lišće, i prije zime.

Sam rad, međutim, nije bezazlen. STIHL u svom vodiču upozorava da rad s vrha ljestava nosi rizik ozljede, a ljestve naslonjene na oluk mogu ga oštetiti, osobito ako je stariji. Kod prizemnice s niskim olukom ovaj posao mnogi obave sami, uz čvrste ljestve na ravnoj podlozi i nekoga tko ih pridržava. Kod kata, strmog terena ili oluka do kojeg je teško doći bolje je pozvati izvođača.

Postoje i nastavci za čišćenje s tla, za puhalice ili perače pod tlakom. Njihov doseg i prikladnost ovise o opremi, visini i stanju oluka, pa ih nije moguće preporučiti za svaku kuću. Za perače pod tlakom proizvođači upozoravaju da su prikladni samo za čvrste oluke.

Važno je ne zaustaviti se na vodoravnom žlijebu. Odvodna vertikala jednako se može začepiti, a začepljenje u njoj teže je uočiti. Ako je vertikala izravno spojena na podzemnu kanalizaciju, ne pokušavajte je odčepiti jakim mlazom vode, jer biste nečistoću mogli potisnuti dublje u sustav. Kod starijih ili nepoznatih sustava postupak čišćenja vertikale prepustite izvođaču limarskih radova.

Balkon: oslobodite rešetku i put do odvoda

Balkon je dio kuće ili stana o kojem se brinemo sami, a balkonski odvod najčešće se začepi od onoga što na balkon unesemo mi: lišća iz tegli, zemlje koja se ispere pri zalijevanju i sitnog otpada koji vjetar nanese u kut.

Prije kiše pometite balkon i maknite lišće i zemlju oko tegli. Oslobodite rešetku odvoda i pobrinite se da je ne zaklanjaju posude, tepisi ili namještaj, jer voda mora imati slobodan put do nje. Ako odvod ima uklonjivu rešetku ili košaricu za nečistoće, očistite je prema uputama konkretnog proizvoda i vratite sve dijelove na mjesto.

Ne postoji jedna univerzalna uputa za rastavljanje balkonskog odvoda. Balkonski slivnici i linijski kanali razlikuju se po izvedbi, pa ono što se na jednom lako skida, na drugom može biti dio brtvljenja prema hidroizolaciji. Ako niste sigurni što se smije skinuti, očistite samo ono što je dostupno s površine.

Odvod je čist, a voda i dalje stoji: što tada?

Ovo je trenutak kada čišćenje prestaje biti rješenje. Ako se lokva na balkonu ponavlja i nakon što ste uklonili sav vidljivi otpad, problem može biti u padu podne površine, u slivniku ili u cijevi ispod njega. Samo zadržavanje vode ne dokazuje određeni kvar, ali je dobar razlog za pregled.

Odvodnja balkona i terasa nije samo rešetka na podu. Planira se i izvodi zajedno s podnom konstrukcijom i hidroizolacijom, pa se i problemi na njoj procjenjuju kao dio cijelog sustava.

Česta je zamka i fuga. Napuklu fugu lako je proglasiti krivcem za vlagu, no ona nije automatski dokaz da je oštećena hidroizolacija ispod pločica. Isto tako, nova fuga nije univerzalno rješenje za propuštanje. Ako se vlaga pojavljuje na stropu prostorije ispod balkona ili na pročelju, uzrok treba utvrditi stručnjak.

Kada prijaviti problem

Ako živite u zgradi, a voda se zadržava ili propušta unatoč čišćenju, problem ne mora biti samo vaš. Najprije fotografirajte mjesto na kojem se voda zadržava ili tragove vlage, po mogućnosti tijekom kiše i nakon nje. Zapišite kada se problem pojavljuje: nakon svake kiše, samo kod pljuskova ili kad puše vjetar s određene strane.

S tim podacima obavijestite predstavnika suvlasnika ili upravitelja zgrade, osobito ako sumnjate da je riječ o zajedničkom dijelu sustava, poput vertikale ili oluka na krovu. Tko snosi trošak popravka ovisi o uzroku i dijelu zgrade na kojem je kvar, pa se to dogovara tek kada se problem utvrdi.

Kratka provjera prije kiše

• Je li dostupni odvod slobodan od lišća i zemlje?
• Jesu li predmeti maknuti s puta kojim voda otječe?
• Postoje li raniji tragovi prelijevanja ili vlage na fasadi ili stropu?
• Ponavlja li se zadržavanje vode i nakon čišćenja?
• Treba li dogovoriti pregled nedostupnih oluka ili problem prijaviti upravitelju?

Ako na sva pitanja možete odgovoriti mirno, kiša može doći. A ako vas neko pitanje zabrine, bolje je to saznati sada nego sljedeći put kad se pod oluk opet bude stavljala tegla.