Boja fasade često je prva stvar koju primjećujemo na kući, ali posljednja o kojoj doista detaljno razmišljamo prilikom gradnje ili obnove. Ipak, fasada je mnogo više od estetskog završetka – ona određuje karakter kuće, način na koji se uklapa u okoliš te dugoročno štiti konstrukciju i čuva vrijednost objekta. Upravo zato odabir fasade treba promatrati kao cjelovit sustav, a ne samo kao izbor boje.

Kada se koriste Baumit fasade, nijansa nije samo pitanje ukusa, već rezultat promišljenog spoja dizajna, tehnologije i trajnosti.

Boja fasade: osobni stil, trendovi i okoliš

Pri odabiru fasade investitori najčešće polaze od boje, vodeći se osobnim preferencijama i aktualnim trendovima. Danas su posebno traženi topli, pastelni tonovi koji djeluju smirenije i prirodnije te se lakše uklapaju u različite ambijente – od urbanih naselja do ruralnih sredina.

Kako pojašnjava Vinko Ančić, voditelj proizvoda u Baumitu, paleta boja razvijala se upravo u tom smjeru:

„Baumit je 2023. godine svoju Life tone kartu, koja je dotad imala 888 boja, proširio s dodatnih 180 nijansi – uglavnom toplih, pastelnih tonova. Danas govorimo o više od tisuću nijansi, uz 12 nijansi bijele koje su stalno prisutne i uvijek tražene.“

Ovi tonovi, često opisivani kao „hygge“ paleta, uključuju sivkasto-zelene, bež i zagasite nijanse koje stvaraju ugodan i nenametljiv vizualni dojam.

Baumit fasade kao sustav, a ne samo završni sloj

Važno je naglasiti da fasada nije samo boja. Ona je sustav koji mora omogućiti objektu da diše, štititi ga od vremenskih utjecaja i osigurati dugotrajnost. Zato je, uz nijansu, ključno razmišljati i o strukturi završne žbuke, njezinoj granulaciji i vrsti veziva.

Razlikuju se, primjerice, zaribane strukture, označene slovom K, koje daju zrnati i ujednačen izgled, te vučene ili žljebaste strukture, označene slovom R, koje stvaraju izraženiji reljef. Takve žljebaste teksture često podsjećaju na klasične mineralne žbuke na bazi vapna i mogu prizvati estetiku starijih, tradicionalnih objekata.

Odabir strukture ne utječe samo na izgled fasade, već i na način na koji će se ona ponašati tijekom godina.

Tamnije fasade i važnost tehnologije

Iako su svijetli tonovi i dalje najčešći izbor, tamnije fasade sve su prisutnije u suvremenoj arhitekturi. No kod njih je tehnologija posebno važna. Tamne površine jače upijaju sunčevu toplinu, što može dovesti do pregrijavanja, velikih naprezanja i posljedičnih oštećenja.

Upravo zato Baumit je razvio posebne proizvode, poput završne žbuke PuraTop, koja sadrži tzv. cool pigmente. Oni omogućuju veću refleksiju sunčeve energije i smanjuju zagrijavanje fasade.

Ančić pritom ističe važnost tehničkih parametara:

„Kod tamnih tonova važno je voditi računa o TSR koeficijentu. Preporuka je da on bude veći ili jednak 25, kako bi fasada mogla reflektirati veći dio topline. U suprotnom dolazi do velikih naprezanja, pojave pukotina, prodora vlage i ljuštenja završnog sloja.“

TSR koeficijent pokazuje koliki dio sunčeve energije fasada reflektira, a koliki upija, pri čemu viša vrijednost znači manje zagrijavanje površine i veću dugotrajnost fasade.

Drugim riječima, tamna fasada može biti dugotrajna i sigurna, ali samo ako je pravilno projektirana i izvedena.

Glatke fasade i minimalizam bez grešaka

Za ljubitelje suvremenog, minimalističkog izraza, Baumit fasade nude i potpuno glatka rješenja. No takve fasade ne opraštaju pogreške. Savršeno gladak završni sloj zahtijeva savršeno pripremljenu podlogu, jer svaka nepravilnost ostaje vidljiva.

Zato je važno o boji, strukturi i završnoj obradi fasade razmišljati unaprijed. Kvalitetna priprema ne utječe samo na estetiku, već i na trajnost cijelog sustava.

Održavanje fasade – dugoročna briga o domu

Iako je fasada dugotrajna, ona nije potpuno bez održavanja. Kao što automobil redovito ide na servis, tako i fasada s vremenom zahtijeva pažnju. Periodično čišćenje, pranje, a po potrebi i prebojavanje, preporučuje se nakon nekoliko ili desetak godina, ovisno o izloženosti vremenskim uvjetima.

Kada ste zadnji put oprali fasadu? Savjeti stručnjaka za dugotrajan izgled doma

U slučajevima kada izvedba nije bila optimalna ili su uvjeti posebno zahtjevni, ponekad je potrebno sanirati i pukotine kako bi se spriječio prodor vlage i daljnja oštećenja.

Fasada kao dugoročna investicija

Fasada štiti dom, definira njegov stil i čuva vrijednost objekta. Uz pravilan odabir sustava, boje i strukture, te uz redovito održavanje, Baumit fasade mogu trajati desetljećima i zadržati svoj izgled i funkcionalnost.

Zato odabir fasade nije samo estetska odluka – to je promišljena investicija u dugoročnu kvalitetu i sigurnost doma.

Umjetnost u javnom prostoru sve je važniji element suvremenih gradova. Murali, instalacije i druge intervencije izlaze iz galerija i prelaze u svakodnevni prostor — ondje gdje ljudi žive, prolaze i zadržavaju se.

U urbanoj okolini, koja je sve češće obilježena sivim i uniformiranim površinama, ovakvi radovi donose boju, toplinu i trenutke iznenađenja koji mijenjaju ritam prostora.

Istovremeno, murali mijenjaju i naš odnos prema gradu: od funkcionalnog okvira postaje mjesto identiteta, pripadnosti i vizualne komunikacije.

Najnoviji natječaj HDLU-a za oslikavanje dviju zagrebačkih trafostanica dodatno otvara pitanje: što umjetnost u javnom prostoru znači za grad i njegove stanovnike? Od 2020. do danas u Zagrebu je oslikano 15 trafostanica, raspršenih od Trešnjevke i Dubrave do Novog Zagreba i Sesveta — stvarajući mrežu lokacija koje više nisu samo dio infrastrukture, nego i prepoznatljivi vizualni akcenti.

Kako bismo bolje razumjeli što ovakve intervencije znače u praksi, razgovarali smo s četvero autora koji su već oslikali zagrebačke trafostanice. Njihova iskustva otkrivaju kako publika reagira na procese koji se odvijaju na ulici, kako se bira motiv za specifičnu lokaciju te kako mural može utjecati na atmosferu kvarta.

Zašto murali oblikuju identitet grada?

Da murali mogu snažno utjecati na identitet prostora, potvrđuje i umjetnica Klara Rusan, koja ističe kako su neki europski gradovi gotovo prepoznatljivi upravo po muralima.
Lisabon ili Berlin su primjer koliko murali mogu oživjeti grad i udahnuti život u fasade koje su na rubu zaborava. “Sve su to galerije na otvorenom. To je ono što je po meni benefit “muraliziranja”. Što je dostupno za sve i svakoga i što često znači i udisanje života u nešto što je na umoru (dotrajala boja fasada) a i neki arhitektonski nezanimljivi momenti mogu dobiti novi kontekst i priču.”, kaže umjetnica.

Zahvaljujući takvim intervencijama, umjetnost u javnom prostoru djeluje kao korektiv suvremene urbanizacije — razbija sivilo, unosi ritam i stvara vizualne orijentire koji građanima ostaju u memoriji.

Zašto je naš svijet postao siv? Psihološki učinak boja na našu svakodnevnicu

Trafostanice kao idealna urbana platna

Iako tehničke i funkcionalne, trafostanice nude neočekivano dobru podlogu za umjetničke intervencije.
„To su čista betonska platna razasuta po gradu. Imaju praktičnu svrhu, ali ne i estetsku — zašto ih ne iskoristiti za murale?“, kaže ilustrator Ivan Stanišić.

Zbog svoje kompaktne geometrije i položaja u prostoru, trafostanice postaju mali, ali izrazito vidljivi javni ekrani — mjesta koja prirodno privlače poglede i otvaraju prostor za kreativne interpretacije.

Motivi koji nastaju iz prostora, konteksta i zajednice

Motiv murala često proizlazi iz same lokacije ili atmosfere kvartova. Ponekad je polazište vrlo praktično — kao u slučaju Ivana, koji je mural smjestio uz dječje igralište i tome prilagodio vizualni karakter rada.
„Kit mi je omogućio da povežem scenu preko više zidova i unesem razigranost u predgrađe.“, kaže.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Ivan Stanišić (@ivanstanisic_)

Drugi umjetnici posežu za konceptualnim igrama ili vizualnim paradoksima. Za Miju Matijević Akrap, koja je oslikala mural „Elektro antika“, motiv je bio spoj neočekivanog i poznatog:
„Željela sam spojiti antičke vaze i suvremenu infrastrukturu — nešto poznato u neočekivanom kontekstu.“
Njezin mural tako ne funkcionira samo dekorativno, već i kao mali vizualni komentar koji privlači pogled.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli HDLU (@hdlu_hr)

U Španskom je Klara Rusan motiv pronašla u snažnom identitetu lokalne zajednice:
„Špansko je kolijevka skate kulture pa sam Špaolin redovnike prikazala kako skateaju na rampama.“
Time mural ne samo da ukrašava prostor, nego ga povezuje sa stvarnom pričom stanovnika.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli KLARXY illustration (@klarxy)

Postoje i situacije u kojima motiv dolazi iz tradicije, književnosti ili konteksta ustanove. Tako je Agata Lučić, stvarajući mural za vrtić u Zapruđu, polazište pronašla u dječjoj književnosti:
„Vodila sam se motivima ‘Šume Striborove’ i ‘Hlapića’, jer je mural nastajao povodom 150. obljetnice rođenja Ivane Brlić Mažuranić.“

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Agata Lučić (@lucic.agata)

Sve to potvrđuje da umjetnost u javnom prostoru ima sposobnost ispričati lokalnu priču — kroz boju, motiv i kontekst.

Kako publika reagira na stvaranje murala?

Reakcije prolaznika, kažu autori, uglavnom su vrlo pozitivne. Ljudi zastaju, promatraju proces, razgovaraju s umjetnicima i često se vraćaju kako bi vidjeli napredak. U nekim slučajevima, djeca su uključena u proces stvaranja što dodatno spaja publiku sa umjetničkim djelima.

No javni prostor uvijek uključuje određenu nepredvidivost. Dok stvaranje murala može biti vrlo toplo i zajedničko, završeni rad izložen je različitim interpretacijama i reakcijama.

Rad Mie Matijević Akrap je na kraju bio demoliziran.
„Pred kraj je dio murala bio prešaran sprejem… kasnije sam čula da je nekima smetala roza boja. To je rizik rada u javnom prostoru i podsjetnik koliko su reakcije nepredvidive.“, kaže slikarica.

Takvi trenuci pokazuju da murali nisu samo estetski zahvati, nego i mjesta društvenog kontakta — i ponekad, sukoba.

Umjetnost u javnom prostoru kao alat zajednice

Murali su više od vizualnih intervencija — oni potiču komunikaciju i stvaraju osjećaj zajedničkog prostora. Kada ljudi svakodnevno prolaze pokraj djela koje odražava identitet kvarta ili priziva emociju, nastaje prirodni dijalog između umjetnosti i zajednice.
Time murali postaju elementi urbanog identiteta i važan podsjetnik da prostor kojim se krećemo pripada svima.

Psihologija boja: zašto nam murali trebaju?

U gradovima prepunima betona, stakla i neutralnih tonova, boja ima iznimno snažan psihološki učinak. Vizualni podražaji iz okoline utječu na raspoloženje, energiju i osjećaj pripadnosti prostoru. Toplije nijanse podižu vitalnost i optimizam, hladnije stvaraju smirenje i osjećaj prostranosti, a grafički ritam uvodi dinamiku u svakodnevicu.

U ovako strukturiranom urbanom krajoliku murali ne djeluju samo kao dekoracija — oni preuzimaju funkciju vizualnog odmora i emocionalnog sidrišta. Kada se koloristički akcent pojavi ondje gdje ga ne očekujemo, njegov je učinak još snažniji.

Murali postaju emocionalne pauze u prostoru: razbijaju rutinu, usporavaju pogled i stvaraju trenutak koji čini grad ljudskijim. Upravo zato umjetnost u javnom prostoru postaje vizualni i emocionalni predah unutar urbanog sivila.

Gdje bi se murali mogli pojaviti u budućnosti?

Umjetnici vide još mnogo prostora za širenje ovakvih projekata. Agata Lucić naglašava važnost intervencija i u manjim gradovima, iako priznaje poriv da se poigra i po novim fasadama.
„Kako sam odrasla u Delnicama, zadnje dvije godine gledam jednu trafostanicu u parku i voljela bih nju jednom oslikati i napraviti nešto u mjestu u kojem sam provela svoje djetinjstvo. Volim tu lokaciju jer je okružena drvećem i mislim da bi bio lijep kontrast između crteža i zelenila. Naravno, u Zagrebu sigurno ima lokacija na kojima bi se dali realizirati slični projekti, no kako dolazim iz manjeg mjesta u kojem baš i nisam primjetila oslikane murale, bilo bi mi zanimljivo vidjeti (i sudjelovati) u nekoj akciji u tom obliku.”, kaže grafičarka.

Klara Rusan pak vidi vrijednost u revitalizaciji postojećih urbanih cjelina:
“Mislim da bi bilo sjajno da se obnovi zid u Branimirovoj uz prugu i da se ponovi projekt poput onog 2009. koji je bio organiziran od Ivane Vukšić, direktorice Muzeja ulične umjetnosti. S obzirom da živim u Novom Zagrebu, često razmišljam o tome da bi novozagrebačke zgrade, limenke, koje imaju velike prazne bočne fasade, mogle dobiti neki svoj prepoznatljivi vizual.”

Ovakvi prijedlozi pokazuju da umjetnost u javnom prostoru može biti i urbanistički alat. Način da se kvartovi i manji gradovi prepoznaju, vizualno ožive i potaknu na dijalog.

Umjetnost kao svakodnevni susret s gradom

Murali na trafostanicama možda su mali po formatu, ali veliki po učinku. Oni unose boju u sivilo, potiču dijalog, stvaraju identitet i omogućuju stanovnicima da svoj kvart vide drugim očima. Umjetnost u javnom prostoru podsjeća nas da grad nije samo arhitektura i infrastruktura — nego živi organizam koji se oblikuje kroz priče, boje i ljude koji ga svakodnevno koriste.

naslovna fotografija: HDLU/ Šimun Bučan