Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.

Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima

Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.

“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.

Kako je greenwashing postao globalni problem

Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.

Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.

“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.

U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.

Europa uvodi pravila protiv greenwashinga

Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.

Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.

“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.

Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.

Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.

“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.

Kako se provjerava održivost zgrada

U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.

“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.

Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.

“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.

Tri ključna kriterija održive gradnje

Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.

Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.

Treći kriterij je ekonomska održivost.

“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.

Koliko je greenwashing zapravo prisutan

Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.

“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.

S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.

Sve više ljudi okreće se održivom načinu života, a dom je idealno mjesto za početak. Održivo uređenje ne znači odricanje od estetike – naprotiv, riječ je o stvaranju prostora koji je istovremeno lijep, funkcionalan i odgovoran prema okolišu. Donosimo ključne smjernice kako urediti dom koji prati principe održivosti, bez kompromisa na stilu.

Prirodni materijali kao temelj zdravog prostora

Jedan od najvažnijih koraka prema održivom domu je odabir materijala. Prirodni materijali poput drva, kamena, lana i pamuka ne samo da su dugotrajniji, već i stvaraju ugodniju i zdraviju atmosferu.

Masivno drvo, primjerice, ima znatno dulji vijek trajanja od iverice, dok tekstil od prirodnih vlakana omogućuje bolju cirkulaciju zraka. Osim toga, takvi materijali često dolaze s manje štetnih kemikalija, što ih čini sigurnijima za svakodnevni život.

“Manje je više” – filozofija održivog življenja

Održivo uređenje često ide ruku pod ruku s minimalizmom i konceptom “slow living”. Umjesto impulzivne kupnje, naglasak je na promišljenom odabiru kvalitetnih komada koji će trajati godinama. To znači: ulaganje u bezvremenski dizajn, izbjegavanje trendova koji brzo prolaze i biranje funkcionalnog namještaja s više namjena. Manje stvari u prostoru ne znači manje udobnosti – upravo suprotno, donosi više mira i preglednosti.

Obnova umjesto kupnje

Jedan od najodrživijih pristupa uređenju doma je – ne kupovati novo. Stari komadi namještaja mogu dobiti potpuno novi život uz malo kreativnosti.

Brušenje, bojanje ili promjena presvlaka može transformirati komodu, stol ili stolac u moderan komad koji nosi osobni pečat. Osim što štedi novac, ovaj pristup smanjuje količinu otpada i daje prostoru autentičnost.

Energetska učinkovitost kao dugoročna investicija

Energetska učinkovitost kao dugoročna investicija ne odnosi se samo na estetiku doma, već ponajprije na njegovu funkcionalnost i svakodnevnu isplativost. Upravo ona igra ključnu ulogu u smanjenju potrošnje energije i kućnih troškova. Temelj takvog pristupa započinje kvalitetnom izolacijom koja sprječava gubitke topline, nastavlja se uvođenjem LED rasvjete koja troši znatno manje energije, kao i odabirom energetski učinkovitih kućanskih uređaja. Važan element je i maksimalno korištenje prirodne svjetlosti, čime se dodatno smanjuje potreba za umjetnom rasvjetom tijekom dana. Pametnim planiranjem moguće je značajno smanjiti potrošnju energije bez narušavanja komfora.

Staklene stijene u službi održivosti

Biljke kao prirodni saveznici

Biljke nisu samo dekoracija – one pročišćavaju zrak, smanjuju stres i unose život u svaki prostor. Upravo zato u održivom domu imaju posebno mjesto. Među popularnijim izborima ističu se fikus i monstera kao efektne sobne biljke, zatim lavanda koja unosi ugodan miris i opuštajuću atmosferu, kao i začinsko bilje poput ružmarina i mente koje je istovremeno dekorativno i korisno u svakodnevnoj kuhinji. Osim svoje estetske vrijednosti, biljke značajno pridonose zdravijem mikroklimatskom okruženju u domu.

Otporno sobno bilje koje će oživjeti vaš dom ili ured bez previše truda

nZEB 2026: Energetska učinkovitost i održivost u zgradarstvu

Mali koraci čine veliku razliku

Održivo uređenje doma ne mora podrazumijevati radikalne promjene – upravo su mali, promišljeni koraci često oni koji donose najveći učinak. Primjerice, zamjena plastike prirodnim materijalima, odabir recikliranih ili second-hand proizvoda te smanjenje nepotrebne potrošnje mogu značajno doprinijeti održivijem načinu života. Ključ leži u svjesnim odlukama koje, iako naizgled jednostavne, dugoročno stvaraju kvalitetniji i ugodniji životni prostor.

Održivo uređenje doma nije prolazni trend, već način razmišljanja. Radi se o stvaranju prostora koji odražava naše vrijednosti – brigu o sebi, ali i o okolišu. Uz malo planiranja i kreativnosti, svaki dom može postati ljepši, zdraviji i održiviji.

Rococo Decor: Tapete koje spajaju dizajn, održivost i luksuz