Sadnja stabala uz dom može uljepšati okućnicu i donijeti hlad, no određene vrste mogu stvoriti više štete nego koristi. Stabla s invazivnim korijenjem mogu oštetiti temelje, instalacije i staze.

Evo pet najrizičnijih stabala koja ne treba saditi blizu kuće – i što učiniti ako ih već imate.

Stabla s invazivnim korijenjem

Invazivno korijenje razvija se brzo, širi se agresivno i u potrazi za vodom i hranjivim tvarima može prodrijeti u cijevi, podignuti betonske površine i destabilizirati tlo oko temelja kuće. Takva stabla često imaju korijen koji se proteže mnogo dalje od njihove krošnje, pa ugrožavaju i okolne građevine.

Osim što mogu uzrokovati pukotine na zidovima i oštećenja instalacija, invazivni korijeni mijenjaju strukturu tla i natječu se s drugim biljkama u dvorištu, često ih potiskujući.

Planiranje vrta: Vrste vrtova, raspored biljaka i inspiracije za vaš vrt

Koliki razmak treba držati od kuće?

• Velika stabla (orah, hrast, platana, topola, vrba) – saditi najmanje 8–10 metara od kuće.
• Srednja stabla (jasen, bagrem, kesten) – držati udaljenost od 5–6 metara.
• Manja stabla i voćke (jabuka, trešnja, smokva) – mogu se saditi na 3–4 metra udaljenosti.

Ove mjere osiguravaju da korijen ima dovoljno prostora za rast, a kuća ostaje sigurna.

Zašto korijenje može biti problem?

Korijen stabla uvijek traži prostor, vlagu i hranjive tvari. Kada se stablo posadi preblizu kući, korijen se širi prema temeljima, cijevima i stazama. S vremenom može izazvati:

• pucanje i podizanje betonskih ploča,
• oštećenja temelja i zidova,
• začepljenje ili pucanje cijevi,
• isušivanje tla oko kuće i slijeganje terena

Što je stablo veće i što mu je korijen snažniji, to je veća opasnost za građevinu.
Zato, ako razmišljate koje stablo posaditi u vrtu, izbjegnite sljedeće.

Stabla s invazivnim korijenjem

1. Topola

Topola raste brzo i razvija snažan korijen koji se širi u potrazi za vodom. Ako je posađena preblizu, može oštetiti cijevi i temelje.

Topola je izvrsna u drvoredima i većim parkovima jer brzo raste i daje puno hlada. Njeno drvo koristi se u industriji za proizvodnju šperploča, papira i paleta. Sadi se na velikim površinama i uz ceste, gdje njen brzi rast i otpornost dolaze do izražaja.

Ako već imate topolu blizu kuće, redovito pregledavajte stanje temelja i razmislite o uklanjanju stabla ili presađivanju dok je još mlado.

2. Vrba

Vrba voli vlažno tlo i ima vrlo invazivan korijenov sustav. Često traži podzemne izvore vode, pa može uzrokovati pucanje cijevi ili betonskih površina.

Vrba je prekrasno ukrasno stablo koje daje gustu hladovinu i često se sadi uz obale rijeka i jezera kako bi spriječila eroziju tla. Osim estetske vrijednosti, služi i kao prirodni filter za vlagu u tlu. Idealna je za veće vrtove ili prostore daleko od kuće.

Ako vrba raste uz kuću, preporučuje se angažirati arborista koji će procijeniti rizik i predložiti rezidbu ili uklanjanje.

3. Orah

Orah je cijenjeno i dugovječno stablo, ali korijen mu je širok i snažan. Preblizu kući može ugroziti temelje i zakloniti sunčevu svjetlost.

Orah daje vrijedne plodove i kvalitetno drvo koje se koristi u stolariji. Sadi se u voćnjacima i prostranim dvorištima, gdje ima dovoljno mjesta za širenje krošnje i korijena. Osim što daje plodove, pruža i duboku hladovinu.

Ako imate orah u blizini kuće, redovito pratite stanje tla i temelja te razmislite o uklanjanju ako se pojave pukotine.

4. Jasen

Jasen daje gustu hladovinu, ali njegov snažan korijen lako se širi i destabilizira okolno tlo.

Jasen je poznat po čvrstom i elastičnom drvu koje se koristi za namještaj i sportske rekvizite. Sadi se u parkovima i većim okućnicama, gdje osigurava hladovinu i estetsku vrijednost. Njegova otpornost na vjetar čini ga pogodnim za sadnju u vjetrobranima.

Ako je jasen već posađen, preporučuje se rezidba i redovito održavanje kako bi se smanjio pritisak krošnje i korijena.

5. Platana

Platana je popularno gradsko stablo zbog svoje široke krošnje, no njen površan i snažan korijen može podići staze i oštetiti temelje.

Platana je jedno od najčešćih urbanih stabala jer podnosi zagađenje zraka i pruža izdašnu hladovinu. Idealna je za gradske parkove, trgove i avenije. Njena široka krošnja stvara ugodnu sjenu i značajno smanjuje temperaturu ljeti.

Ako imate platanu u blizini kuće, provjeravajte okolne betonske površine i razmislite o stručnom uklanjanju ako rizik postane prevelik.

Što učiniti ako već imate jedno od ovih stabala s invazivnim korjenom?

Ako je neko od ovih stabala već posađeno blizu vaše kuće:

• redovito pregledavajte temelje, staze i instalacije,
• konzultirajte arborista ili krajobraznog arhitekta za procjenu rizika,
• razmislite o uklanjanju stabla ili presađivanju dok je još mlado,
• planirajte sadnju novih vrsta s manje invazivnim korijenjem na sigurnijoj udaljenosti.

Nemorate nužno čupati stabla s invazivnim korijenjem!

Topola, vrba, orah, jasen i platana stabla su s invazivnim korijenjem koja ne treba saditi blizu kuće.

Stabla koja vrijedi imati u dvorištu – i kako ih saditi

Ako ih već imate, važno je redovito provjeravati stanje i reagirati na vrijeme. Pravilan odabir i planiranje sadnje osigurat će da vaša okućnica bude sigurna, zelena i dugoročno bez problema.

Kad god ovaj hrvatski brend zidnih tapeta najavi novu kolekciju, među ljubiteljima interijera zavlada napeto iščekivanje – svi žele znati čime će Studijo ovaj put iznenaditi. Iako nas je Josipa Maras već razmazila kolekcijama koje nerijetko diktiraju trendove na svjetskoj sceni, ova kolekcija iz male hrvatske tvornice donijela je još neviđenu ljepotu hrvatske povijesne baštine i potpunosti nas oduševila. 

Od arhiva do ateljea – povijest utkana u potez kista

Dubrovnik je stoljećima gradio svoj identitet na tri stupa: ljudima koji su ga oblikovali, arhitekturi koja ga je čuvala i zapisima koji su ga pamtili. Upravo ta tri elementa čine okosnicu „Ode Dubrovniku“ – jedinstvene kolekcije zidnih tapeta koja nosi karakter limited edition izdanja, ne zbog ograničene dostupnosti, već zbog svoje jedinstvenosti umjetničkog izričaja. Povod za nastanak ove kolekciju bio je personalizirani projekt novog luksuznog hotela, smještenog u srcu uvale Lapad, koji svoja vrata otvara u rujnu ove godine i donosi suvremeni luksuz na svega tri kilometra od povijesne jezgre Dubrovnika.

Stvaranje „Ode Dubrovniku“ prema autorici, bilo je poput arheološkog otkrivanja – pronalaženja priče ispod slojeva bogate povijesne baštine grada pod Srđem. Proces je započeo istraživanjem arhiva i muzeja, proučavanjem originalnih dokumenata, crteža, natpisa i fotografija, nastavio se skiciranjem olovkom, gradnjom kompozicija i dodavanjem akvarelnih tonova koji su unijeli mekoću i fluidnost boje, a završio digitalnom obradom koja je namjerno zadržala nesavršenosti, čuvajući ih kao autentične tragove ruke koja stvara – one umjetnice Josipe Maras.

“Kad mi je povjeren ovaj projekt, znala sam da će me promijeniti – ne samo kao slikaricu, već i kao čovjeka. Dubrovnik nije grad koji možeš dotaknuti površno – on traži da ga razumiješ. Jutarnje šetnje gradom iznova su me oduševljavale – tih i bez ljudi, otkrivao se kroz lica svojih fasada i tišinu starih prolaza. Provodila sam sate u arhivima, listajući spise čiji miris papira i tragovi tinte čuvaju sjećanja na ljude i priče koje su ga oblikovale. Čitala sam rukom pisane recepte iz 14. stoljeća, gledala karte koje su crtale granice Republike, pratila tragove odluka koje su spašavale živote. Moja je misija bila prikazati ga izvan razgledničke ljepote – uhvatiti puls njegove prošlosti. To iscrpljuje, ali i hrani, jer vjerujem da je umjetnost putovanje onih koji se usuđuju biti prvi.” – izdvojila je autorica kolekcije, Josipa Maras.

Svevremenski uređen stan umjetnice Josipe Maras

Grad ispričan kroz junake, arhitekturu i povijesne spise

Svaka tapeta iz nove kolekcije nosi trostruku kompoziciju: figuru junaka priče, arhitektonski element koji ga smješta u prostor i povijesni dokument koji ga uranja u vrijeme. Redoslijed je pažljivo promišljen – figure dominiraju, arhitektura daje strukturu, a dokumenti pružaju tihu, ali ključnu pozadinsku priču. Izdaleka, kompozicija djeluje skladno; izbliza otkriva bogatstvo detalja – rukopisne zapise, zrnca pigmenta i teksturu papira. Glavni junaci kolekcije su dubrovački velikani: pjesnik Ivan Gundulić, znanstvenik i filozof Ruđer Bošković, renesansni liječnik Amatus Lusitanus… Tu su i bezimeni junaci – trgovci pod lukovima Sponze, pomorci s blagom iz dalekih luka, barjaktari sv. Vlaha, žene koje su djecu ostavljale pred vratima prihvatilišta znajući da će ondje pronaći sigurnost. Arhitektura u kolekciji djeluje kao stup narativa: Knežev dvor – političko srce Republike, palača Sponza – gospodarski centar, crkva sv. Vlaha – duhovno središte, te Onofrijev vodovod – inženjersko čudo 15. stoljeća. Pozadine tapeta ispisane su rukopisima i dokumentima koji su oblikovali Dubrovnik: statutom iz 1272., odlukama Velikog vijeća, receptima iz franjevačke ljekarne Male braće, starim kartama Republike, zapisima o trgovini, pomorstvu i ukidanju ropstva – stoljećima prije ostatka Europe.

„Isprva sam mislila da će najveći izazov biti sama izvedba, ali vrlo brzo sam shvatila da je ključ pronaći način kako spojiti tri svijeta – junake priče, arhitektonske elemente i povijesne spise. Svaki je nosio svoju snagu i govorio vlastitim jezikom, ali ih je bilo teško uskladiti u jednoj vizualnoj kompoziciji. Nerijetko sam provodila neprospavane noći tražeći odgovor – gdje smjestiti likove, kako udahnuti život arhitekturi, na koji način dopustiti spisima da govore, a da pritom svi zajedno tvore skladnu cjelinu. I onda se polako posložilo: dokumenti su pronašli svoje mjesto u podlozi i teksturi, junaci su izronili u prvi plan, a arhitektonski oblici postali su stupovi koji nose cijelu kompoziciju. Tada je zid po prvi put – oživio. I znala sam da ispred sebe imam nešto veliko, vrijedno svakog truda i svake treće smjene.” – prisjetila se umjetnica.

Nagrada za najbolji dizajn, osvajanje Pariza i predstavljanje američkom tržištu

Kolekcija bez prethodnika – prvi otisak drugačije povijesti

U vremenu kada digitalni alati mogu replicirati gotovo svaki oblik, kada se autorska prava sve češće narušavaju u utrci za instant slavom i tržište preplavljuju brojne replike, ova kolekcija podsjeća na vrijednost izvornog rukopisa. Nijedna tehnologija ne može prenijeti trenutak kada umjetnik odluči pustiti kap boje da se razlije preko ruba zamišljene linije, niti atmosferu arhiva u kojem je ideja sazrijevala. Upravo u tim akvarelnim prijelazima, u mrlji koja prelazi crtu, u drhtavom potezu kista pohranjena je prava priča kolekcije. „Oda Dubrovniku“ stvarana tijekom nekoliko mjeseci – od prvih istraživačkih bilješki do posljednjeg poteza kista. Proces je bio trostruk: junak, arhitektonski motiv i povijesni dokument, pažljivo složeni tako da funkcioniraju i izbliza i izdaleka. Kada je ručni rad pretočen u digitalni format, zadržana je taktilnost i osjećaj da svaka linija nosi namjeru – kao trajni otisak ruke koja stvara.

“Iako sam uvijek otvorena za nove tehnologije i počašćena što je moj rad postao inspiracija mnogima, vjerujem da izvorna umjetnost uvijek pobjeđuje replike – jer ono što nastaje iz tvog vlastitog osjećaja, intuicije i naleta kreativnosti ne može se preslikati, kopirati niti ponoviti. Umjetnost nije algoritam. Možeš precrtati liniju, ali nikada nećeš uspjeti prenijeti njezinu namjeru, viziju cjeline ili trenutak odluke da potez ostane nesavršen – jer upravo tako priča istinu. Upravo zato hrvatske velikane nisam željela prikazati kao muzejske eksponate, već kao ljude, ideje i simbole utkane u tkivo grada. Stare spise utkala sam u pozadinu koja diše, a građevine su doživjele renesansu kakvu može podariti samo ruka ovog stoljeća.” – zaključila je Josipa Maras.

Kolekcija je dostupna na https://studijo.co/