Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Uređenje dječje poliklinike: Dizajn interijera koji je zasluženo osvojio Grand Prix nagradu

Ideja investitora bila je kreirati prostor kojim će se odmaknuti od klasičnih interijera zdravstvenih ustanova

Na međunarodnom natjecanju Big See, zagrebački arhitektonski studio osvojio je Grand Prix nagradu u kategoriji uređenja interijera. Posjetili smo ih i na kratko uživali u toplini jednog prostora.

Projektni zadatak uređenja dječje poliklinike bio je smjestiti 5 liječničkih ordinacija, dvoranu i sve potrebne servisne prostorije u već izgrađeni objekt.

“S obzirom na samu organizaciju prostora, smjestili smo sve prostorije liječničke ordinacije uz pročelja, uz znači fronte koje smo imali na raspolaganju, tako da se zapravo ulaz u polikliniku nalazi u samom središnjem dijelu dok ulazite na prijemni pult i jednom vezom se šećete odnosno komunicirate prema svim ordinacijama. Tako da je dobra povezanost liječnika međusobno, da mogu komunicirati, a sve ordinacije imaju sve potrebne elemente koje svaka ordinacija mora imati.”, pojasnila je Andrea Hržić Šesnić, dipl. ing. arh.

Ideja investitora bila je kreirati prostor kojim će se odmaknuti od klasičnih interijera zdravstvenih ustanova.

Marija Bošnjak, Ravnateljica dječje poliklinike ističe kako je cilj bio da se osjeti toplina, pristupačnost, da poliklinika dizajnom bude moderna… “Angažirali smo hrvatske dizajnere, recimo za lampe, mislili smo kako o roditeljima tako i o djeci, da taj prostor bude djeci zanimljiv kao igraonica, a opet nismo htjeli baš ići onako skroz u dječji vrtić, nego da imamo elemente Montessorija, ja bih rekla, onako nekakve drvene elemente…da imamo dosta slikovnica, da to bude područje koje će djeci biti kreativno i poticat će njihovu kreativnost, igru, radoznalost koju djeca prirodno imaju.”, dodala je.

Raspored prostorija prati kružni tok oko središta čime je postignuta visoka funkcionalnost, a cijeli je prostor projektiran u bojama i formama koje će djeci osigurati ugodan boravak.

“Prilikom oblikovanja prostora koristili smo organske forme koje smo mogle ostvariti materijalima koje smo upotrebljavale. Njih smo probali iskoristiti gdje god je bilo moguće. Imamo određene umetke intarzije u podu gdje smo naglašavali koloritima u nekim kružnim, zaobljenim formama mjesta zadržavanja. Imamo elemente ugradbenog namještaja i fiksne elemente u prostoru koje smo zbog sigurnosti djece ali i zbog fluidnosti same organske forme koristili u oblikovanju od klupa do zidnih obloga.

Materijali koje smo upotrebljavali u samom prostoru su drvo, pleteni vinil na podu, imamo akustični perforirani strop koji pomaže da se u, kad je veća koncentracija ljudi da se stvara žamor ili buka. I neutralne boje i kolorit koji smo zapravo koristili. Ono što je funkcionalno bila nama zadatost je ako nemamo niti čekaonice niti komunikaciju sa prirodnim direktnim osvjetljenjem, onda smo osmislile vertikalne staklene pregrade kojima smo se povezali sa ordinacijama, a istovremeno osvijetlili i dali na neki način taj kontakt sa prirodnim osvjetljenjem prema komunikacijama, hodnicima.” pojašnajva Hržić Šesnić.

Mladi umjetnik Nikola Grabovac svojim je ilustracijama na temu mora, džungle i savane, hodnik pretvorio u slikovnicu koja komplimentira odabranom koloritu poliklinike, a specifični elementi su ormari koji su morali zadovoljiti nekoliko funkcija.

“Unutar ormara smo zapravo stavljali i elemente grijanje i elemente za sterilizaciju prostora, UV lampe, tako da veći broj raznih elemenata uz sve medicinske aparate koji će se nalaziti u prostoru smo htjeli svesti na minimum da ne bi okupirali previše zidnih ploha. Tako smo napravili ormare od perforiranog lima u različitim bojama koji su postali i platforma za interakciju djece i za personifikaciju svakog ormara unutar pojedinih ordinacija koje doktor može prema svojim željama na neki način ukrasiti.”, izjavio je.

Korišteni su i neki Feng shui elementi, poput primjene boja na određenim stranama svijeta, a ideja za uređenje došla je iz svakodnevnog života arhitektica.

“Inspiracija je sigurno došla djelomično iz iskustva našeg, moje Ane Marije Rem Šebek i mene, obje mame i zapravo stalnim hodanjem po ostalim poliklinikama znale smo što bi bilo lijepo djeci da možda da im se omogući unutar ovakvog prostora.”

Arhitektura i dizajn

Nikola Bašić: Arhitekt koji je more pretvorio u instrument

Otkrijte kako je Nikola Bašić Morskim orguljama spojio arhitekturu, prirodu i emociju – stvarajući jedno od najposebnijih mjesta na Jadranu

U svijetu arhitekture rijetki su oni koji stvaraju djela koja postaju emocionalni simboli čitavog naroda. Još je rjeđe da takav arhitekt dolazi iz male zemlje i svojim radom osvoji svijet. Nikola Bašić, zadarski arhitekt rođen 1946., upravo je takav slučaj. Njegovo djelo Morske orgulje učinilo ga je međunarodno poznatim – ne samo zbog inovacije, već zbog rijetke sposobnosti da poveže prostor, prirodu i emociju.

Nikola Bašić i duh Niemeyera

U Bašićevom radu prepoznaje se duhovna bliskost s Oscarom Niemeyerom – ne u stilu, već u filozofiji. Obojica odbacuju hladnu racionalnost i apstraktni univerzalizam modernizma. Umjesto toga, stvaraju arhitekturu koja reagira na krajolik, koja diše s lokalnom kulturom i izaziva osjećaj prisutnosti. Bašić, poput Niemeyera, vjeruje da prostor ne treba biti samo funkcionalan, već i poetski, senzualan i smislen.

Morske orgulje – arhitektura koja svira

Najpoznatije Bašićevo djelo, Morske orgulje u Zadru, završene su 2005. godine. Riječ je o interaktivnoj prostorno-glazbenoj instalaciji koja kombinira arhitekturu, inženjerstvo i prirodne sile – valove i vjetar. Nalaze se uz obalu, na zapadnom dijelu zadarske rive, gdje je nekoć bila zapuštena i neiskorištena morska linija.

Orgulje čini sustav cijevi i rezonantnih komora ugrađenih ispod širokih kamenih stuba koje se spuštaju u more. Valovi, gurajući zrak kroz cijevi različitih duljina i promjera, proizvode akustične tonove koji izlaze kroz otvore u gazištima. Zvuk koji nastaje nije kontroliran ni programiran – on je rezultat prirodne energije mora, uvijek drugačiji, spontan i meditativan.

Nakon Morskih orgulja, Bašić je na istom dijelu zadarske rive osmislio i instalaciju Pozdrav Suncu – krug staklenih ploča koje danju upijaju sunčevu energiju, a noću emitiraju svjetlosne efekte sinkronizirane s ritmom valova i zvukom orgulja.

Ranko Skansi: Majstor svjetla koji spaja znanost i dizajn

Svjetsko priznanje i lokalna osjetljivost

Morske orgulje su odmah po otvorenju stekle priznanja na međunarodnoj sceni, uključujući nagradu za europski urbani prostor. Bašićev rad hvaljen je kao primjer arhitekture budućnosti, one koja ne dominira prostorom, već ga nadopunjuje i oplemenjuje. Njegova sposobnost da u zvuku mora prepozna univerzalnu emociju stavlja ga uz bok arhitektima koji, poput Niemeyera, promišljaju svijet kroz ljepotu, kontekst i duhovnost.

Iako su Morske orgulje njegovo najpoznatije djelo, Nikola Bašić potpisuje i niz drugih značajnih projekata. Autor je urbanističkog plana obnove povijesne jezgre Zadra te niza projekata duž zadarske obale koji su pridonijeli identitetu grada kao suvremenog mediteranskog središta.

Projektirao je i memorijalni kompleks posvećen poginulim braniteljima Domovinskog rata na Srđu iznad Dubrovnika, koji u tišini i jednostavnosti prostora evocira duboku emociju. U sklopu Sveučilišta u Zadru osmislio je Studentski dom i obnovio kampus, a u širem području Dalmacije potpisuje nekoliko sakralnih i kulturnih objekata. Njegov rad često balansira između simbolike, konteksta i suvremenog izraza.

Nikola Bašić ostaje primjer kako arhitektura ne mora biti monumentalna da bi bila velika – ponekad je dovoljno da jednostavno sluša prirodu i pozove ljude da je osluškuju zajedno s njom.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Oscar Niemeyer: Arhitekt koji je brazilski duh pretočio u beton i krivulje

Arhitekt koji je projektirao cijeli jedan grad

Ako su Le Corbusier i europski modernisti vjerovali da zgrade trebaju biti univerzalne i lišene svake lokalne osobitosti, Oscar Niemeyer dokazao je upravo suprotno. Ovaj brazilski arhitekt nije samo stvarao prostore – on je stvarao emocije, oblike i identitet nacije kroz arhitekturu. Njegove zgrade nisu govorile jezikom stroja, nego ritmom rijeka, planina i tijela – uvijek modernističke, ali nepogrešivo brazilske.

Od učenika do samosvojnog vizionara

Oscar Niemeyer rođen je 1907. u Rio de Janeiru, a s arhitekturom se zaljubio još u mladosti. Presudan trenutak bio je susret s Le Corbusierom 1936., kada je radio na projektu Ministarstva zdravstva u Riju. Iako je duboko poštovao Corbusiera, brzo je prepoznao ograničenja njegove univerzalne, stroge arhitekture – osobito u kontekstu tropske klime i bogate kulture Brazila.

Već tada je Niemeyer uspio uvjeriti slavnog modernista da odstupi od svojih strogih pravila: dodani su sjenila protiv sunca i keramički paneli s portugalskim motivima. To iskustvo ohrabrilo ga je da razvije vlastiti arhitektonski jezik.

Krivulje umjesto ravnih linija

Niemeyer je prvi modernist koji se svjesno okrenuo regionalnom modernizmu. Njegova crkva sv. Franje Asiškog u Belo Horizonteu iz 1943. označila je radikalni odmak od europske geometrije. „Što me privlači je slobodna i senzualna krivulja,“ govorio je, „krivulja koju nalazim u planinama svoje zemlje, u tijeku njezinih rijeka i u tijelima lijepih Brazilki.“

Za Niemeyera, krivulje su bile prirodnije, ljudskije, emocionalnije – odgovor na strogi racionalizam moderne. Njegove zgrade su često bile podignute na stupovima kako bi se očuvala priroda ispod, a staklene površine i bijeli beton koristili su se za stvaranje dojma lakoće i elegancije.

Brasilia – moderni san nacije

Njegovo najambicioznije djelo bila je izgradnja novog glavnog grada – Brasilije 1956. godine. Na poziv predsjednika Kubitscheka, Niemeyer je projektirao sve. Od Nacionalnog kongresa i katedrale do stambenih blokova i kulturnih centara. Grad je bio simbol novog Brazila: racionalnog, modernog, dostojanstvenog.

Iako Brasilia nikada nije u potpunosti ostvarila svoju utopijsku viziju, Niemeyer je stvorio nešto rijetko – arhitekturu koja utjelovljuje nadu i identitet cijele zemlje. Njegove zgrade nisu prikazivale Brazil kakav jest, već kakav bi mogao biti.

Ostavština i inspiracija

Oscar Niemeyer radio je do posljednjih godina života. Osim arhitekture, bavio se skulpturom, dizajnom i pisanjem. Umro je 2012. u dobi od 104 godine, a Brazil mu je priredio nacionalni ispraćaj. Njegovo naslijeđe danas nadahnjuje arhitekte diljem svijeta koji žele stvarati prostore povezane s kulturom i krajolikom u kojem nastaju.

U vremenu kada su nam telefoni i računala gotovo identični, Niemeyer nas podsjeća da arhitektura mora imati dušu mjesta – i da ravna linija nije uvijek najiskreniji odgovor.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice