Arhitektura i dizajn
Tomislav Ćurković: Spoj umjetnosti i inženjerstva
Nakon završetka matematičke gimnazije, Tomislav Ćurković upisao je studij arhitekture, sjedinjujući svoju ljubav prema umjetnosti i prirodnim znanostima. Ovo je priča o njegovom radu.
Tomislav Ćurković, zajedno sa kolegom Zoranom Zidarićem, osnovao je arhitektonski studio “Dva arhitekta”. Nakon više od dva desetljeća djelovanja, njihov opus je dobio posebnu pažnju talijanskog časopisa L’Arca, koji im je posvetio cijelo izdanje. Ova vrsta monografije predstavlja bezvremensku arhitekturu koja teži idealizmu.
Idealizam i eksperimentacija u arhitekturi
“Idealizam u našem poslu mora postojati, ali ne samo idealizam već i sklonost ka eksperimentu, no kontrolirana eksperimentacija. Moramo znati da, osim što smo umjetnici – iako se netko možda neće složiti, ja osobno mislim da mi to definitivno jesmo – mi smo i inženjeri. To su dvije stvari koje moramo međusobno povezati. Naše kuće moraju funkcionirati u stvarnosti”, izjavio je Tomislav Ćurković za Dom na kvadrat.
Inspiracija i dizajn
Tomislav i dalje crta skice rukom te pronalazi inspiraciju u raznolikim interesima, s jednakim entuzijazmom pristupa svakom projektu.
“Sada, kao već etablirani arhitekt, polazim od konteksta. Kontekst mi je izuzetno važan. Arhitektura treba pripadati prostoru iz kojeg nastaje. Nadam se da moja arhitektura ima pečat zemlje ili dijela te zemlje gdje se gradi”, dodaje Ćurković.
Odrastanje utkano u arhitekturu
U devedesetima, na početku karijere, Ćurković se prvo fokusirao na izradu interijera. Kasnije je razvijao obiteljske kuće, svaka od njih je bila dio njegovog osobnog razvojnog procesa. Za svaku od njih tražio je način kako je uskladiti s baštinom, poput primjera u Slavoniji.
“Možda ta kuća po izgledu ne djeluje kao tradicionalna slavonska kuća, ali sadrži arhitektonske elemente koji se oslanjaju na tradicionalnu slavonsku arhitekturu. Primjerice, visoki zid vezan uz ulicu, povezan s kolnim pristupom, ulazni trijem koji se također pojavljuje uz dnevni boravak, te nepravilna igra otvora koja podsjeća na horizontalne i vertikalne ukrase tradicionalne slavonske arhitekture”, pojasnio je Ćurković.
Uspomene pretočene u arhitekturu
Sjećanja iz djetinjstva utkana su u projekt u Zagrebu, u kući smještenoj u naselju u kojem je odrastao.
“Ta kuća je zanimljiva jer je na neki način introvertirana, ima ovojnicu koja je svijetle boje i koja meandrira oko unutrašnjeg sadržaja. Na toj ovojnici pojavljuju se otvori”, dodaje Ćurković.
Dizajn koji naglašava okoliš
Kuća na otoku Murteru nije bila fokusirana samo na arhitekturu, već i na vrt.
“Kuća je dugačka 45 metara i karakterizira je jedan vanjski prostor, dugačak 20 metara s pogledom na bazen. To je mjesto za odmor tijekom ljeta. Sve na toj kući ima razlog svog postojanja, a kako bi dobila mediteranski kontekst, fasadu smo izradili od sitnih kamenčića”, opisuje Ćurković.
Projekti s osobnim značajem
Kuća u Varaždinu za Tomislava ima poseban značaj. Nakon manjih intervencija na staroj kući, investitor mu je povjerio dogradnju još dva puta.
“Taj paviljon je otvoren prema vrtu, ima velike staklene stijene na jednoj strani, a na drugoj strani puni zid s otvorima za ventilaciju. Kontaktira s prirodom koja ju okružuje”, objašnjava Ćurković.
Spoj hobija i posla
Vinarije posebno vesele Tomislava jer povezuju njegov hobi i posao.
“Moje razumijevanje, moj hobi, pomažu mi da napravim što bolji okvir unutar kojeg će ta vina živjeti, sazrijevati. Vinarija na Plešivici koristi tradicionalne elemente u svojoj arhitekturi, sve materijale koristili smo u svom izvornom, prirodnom obliku”, dijeli Ćurković.
Osjećaj ispunjenja u arhitekturi
“Mi arhitekti osjećamo zadovoljstvo kada vidimo da život u tim kućama funkcionira”, završava Ćurković.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Staklena opeka više nije retro – ovako se danas koristi u novim interijerima
U vremenu kada se traže svjetli, fleksibilni i funkcionalni prostori, staklena opeka nudi ravnotežu između otvorenosti i organizacije
Staklene opeke ponovno se vraćaju u moderne interijere, ali u potpuno drugačijem kontekstu nego prije nekoliko desetljeća.
Danas se ne koristi kao dominantan ili dekorativno nametljiv element, već kao promišljeno arhitektonsko rješenje koje pomaže organizirati prostor, zadržati prirodno svjetlo i stvoriti jasne, ali nenametljive prijelaze između zona.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Kako kombinirati staklenu opeku u stanu
Staklena opeka najbolje funkcionira kada se koristi promišljeno i u skladu s ostatkom interijera. Najčešće se kombinira s neutralnim tonovima zidova, poput bijele, bež ili toplih sivih nijansi, kako bi došla do izražaja njezina tekstura i sposobnost propuštanja svjetla. Uz prirodne materijale poput drva, kamena ili mikrocementa, djeluje suvremeno i nenametljivo.
U stanovima otvorenog tlocrta često se koristi kao polupregradni element koji vizualno dijeli prostor, ali ne zatvara svjetlo. Posebno dobro funkcionira između kuhinje i dnevnog boravka ili kao prijelaz između hodnika i glavnog životnog prostora. U kupaonicama se kombinira s keramikom jednostavnih formata i mat površinama kako bi se postigla ravnoteža između privatnosti i prozračnosti.
Važno je izbjegavati pretjerivanje – staklene cigle najbolje izgledaju kada imaju jasnu funkciju u prostoru. Jedan zid, niša ili pregrada sasvim su dovoljni da prostoru dodaju karakter, a da pritom ne naruše sklad interijera.
Staklena opeka kao pregradni zid u stanu
U modernim stanovima staklena opeka sve se češće koristi kao polupregradni zid između kuhinje i dnevnog boravka. Takvo rješenje omogućuje da prostor ostane vizualno povezan, ali da se istovremeno jasno razdvoje funkcije.
Kuhinja zadržava kontakt s dnevnom zonom, no bez potpune izloženosti radnih površina, pare i svakodnevnog nereda. Upravo zbog toga staklena opeka postaje alternativa klasičnim open space rješenjima koja u praksi često pokažu svoje nedostatke.
Jedna od najvećih prednosti staklene opeke je njezina sposobnost da propušta dnevno svjetlo duboko u prostor, bez potrebe za potpunim uklanjanjem zidova. Zato se često koristi kao rješenje između hodnika i ostatka stana. Umjesto tamnih ulaznih zona, koje su česte u starijim tlocrtnim rješenjima, staklena opeka omogućuje svjetliji, prozračniji dojam već pri samom ulasku u stan, uz zadržavanje osjećaja privatnosti.
Staklene cigle u kupaonici – svjetlo uz privatnost
Kao pregradni element između tuš-zone i ostatka prostora, ili kao zamjena za klasični prozor, omogućuje prirodno osvjetljenje bez narušavanja intime. Upravo zbog te kombinacije funkcionalnosti i estetike, staklene cigle često se koriste u adaptacijama kupaonica u urbanim stanovima, gdje je svaki izvor dnevnog svjetla dragocjen.
Staklena opeka u open space prostoru – diskretno zoniranje
U otvorenim tlocrtnim rješenjima staklena opeka često se koristi kao vizualni alat za zoniranje prostora. Umjesto potpunog otvaranja, ona omogućuje da se blagovaonica, radni kutak ili kuhinja lagano odvoje od dnevnog boravka, bez gubitka svjetlosti i osjećaja prostranosti. Takav pristup odgovara suvremenom načinu života u kojem se prostor koristi za više funkcija, ali ipak traži određeni red i preglednost.
3 kuhinjske zone koje olakšavaju svakodnevicu – evo kako pametno organizirati kuhinju
Adaptacija starijih stanova i uloga staklene opeke
Staklena opeka posebno se često pojavljuje u adaptacijama starijih stanova, gdje se mijenja izvorni tlocrt. Prilikom rušenja zidova često dolazi do gubitka prirodnog svjetla u središnjim dijelovima stana, a upravo tada staklene cigle postaju logično i dugoročno rješenje. One omogućuju modernizaciju prostora, a istovremeno zadržavaju svjetlost, privatnost i jasnu prostornu strukturu.
Kako kombinirati staklenu opeku s modernim interijerom
Kako bi staklena opeka djelovala suvremeno, važno ju je koristiti odmjereno. Najbolje se uklapa u kombinaciji s neutralnim zidovima, drvom, mikrocementom ili jednostavnim metalnim detaljima. U tom kontekstu ona ne dominira prostorom, već ga nadopunjuje. Pretjerana uporaba može djelovati vizualno teško, dok promišljeno postavljena staklena opeka daje interijeru karakter, svjetlost i jasnoću.
Zašto je staklena opeka ponovno atraktivna dizajnerima
Povratak staklene opeke u suvremene interijere nije slučajan trend, već odgovor na stvarne potrebe stanovanja danas. U vremenu kada se traže svjetli, fleksibilni i funkcionalni prostori, staklena opeka nudi ravnotežu između otvorenosti i organizacije. Zato je ponovno vidimo kao dio modernih stanova – ne kao nostalgičan element prošlosti, već kao prilagodljivo rješenje za današnji način života.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Drago Galić: Arhitekt moderne svakodnevice
Arhitektura koja stavlja svakodnevni život ispred forme i ostaje relevantna desetljećima
Drago Galić (1907.–1963.) jedan je od ključnih arhitekata hrvatske moderne i jedan od najdosljednijih predstavnika zagrebačke arhitektonske škole. Njegov opus, iako relativno kratak, ostavio je snažan trag u oblikovanju zagrebačke stambene arhitekture sredine 20. stoljeća te i danas služi kao referentna točka za razumijevanje funkcionalizma i humanističkog pristupa stanovanju.
Obrazovanje i utjecaji
Galić je studirao arhitekturu u Zagrebu, gdje je djelovao u okruženju snažno obilježenom modernističkim idejama. Poseban utjecaj na njegov rad imao je Drago Ibler, jedan od najvažnijih promotora moderne arhitekture u Hrvatskoj. Kao i drugi pripadnici zagrebačke škole, Galić je prihvatio načela funkcionalizma, ali ih je razvio u vlastitom, suzdržanom i racionalnom izrazu. Za njega arhitektura nije bila sredstvo reprezentacije, već alat za poboljšanje kvalitete svakodnevnog života.
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
Arhitektonski pristup i stil
Arhitektonski pristup Drage Galića temelji se na jasnoći i racionalnosti prostorne organizacije, uz snažan naglasak na funkcionalnost i svakodnevnu uporabljivost prostora. Njegove zgrade odlikuju čiste, nenametljive fasade i pažljivo oblikovani stambeni sklopovi u kojima balkoni, lođe i veliki prozorski otvori imaju važnu ulogu u osiguravanju prirodnog svjetla i kvalitetnog odnosa interijera i eksterijera. Galić je arhitekturu promatrao u stalnom dijalogu s gradom, vodeći računa o urbanom kontekstu i ulozi zgrade unutar šireg prostora.
U svom radu dosljedno je izbjegavao dekorativnost i monumentalnost, usmjeravajući se prema arhitekturi prilagođenoj čovjeku, njegovim potrebama i mjeri svakodnevnog života. Horizontalne linije, ritam pročelja i odmjereni volumeni stvaraju prepoznatljiv, ali suzdržan arhitektonski izraz u kojem konstrukcija i funkcija čine temelj estetske vrijednosti, a arhitektura ostaje trajna upravo zbog svoje jednostavnosti i promišljenosti.
Dražen Arbutina: Arhitekt koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Stambena arhitektura kao glavni doprinos
Najveći dio opusa Drage Galića čine stambene zgrade, osobito one nastale nakon Drugog svjetskog rata, u razdoblju intenzivne urbanizacije Zagreba, kada je pitanje kvalitetnog stanovanja postalo jedno od ključnih društvenih tema. Upravo je u tom segmentu arhitekture Galić ostvario svoj najznačajniji doprinos, razvijajući modele stanovanja koji su odgovarali stvarnim potrebama svojih korisnika.
Među njegovim najpoznatijim djelima ističe se stambena zgrada u Vukovarskoj ulici, često nazivana Galićeva zgrada, koja se smatra jednim od najuspjelijih primjera hrvatske stambene moderne. Vrijednost tog ostvarenja leži u promišljenoj organizaciji stanova, jasnom razgraničenju privatnih i zajedničkih prostora te arhitektonskom izrazu koji je u vrijeme nastanka bio suvremen, ali se pokazao trajnim i dugoročno održivim. Činjenica da zgrada i danas funkcionira kao kvalitetan stambeni prostor potvrđuje relevantnost i dugovječnost Galićeva arhitektonskog pristupa.
Društvena odgovornost arhitekture
Za Dragu Galića arhitektura je imala društvenu ulogu. Smatrao je da arhitekt mora razumjeti potrebe korisnika i širi društveni kontekst u kojem gradi. Njegove zgrade nisu zamišljene kao izolirani objekti, već kao dio urbanog tkiva koji doprinosi kvaliteti grada. U tom smislu, Galićev rad može se čitati kao tiha, ali jasna kritika arhitekture koja zanemaruje svakodnevnog korisnika u korist forme ili prestiža.
Iako nije ostavio golem opus, Drago Galić zauzima važno mjesto u povijesti hrvatske arhitekture. Njegova djela često se spominju u stručnim analizama moderne, a sve češće i u raspravama o održivosti, kvaliteti stanovanja i dugovječnosti arhitektonskih rješenja. U vremenu kada se arhitektura često svodi na vizualni efekt, Galićev rad podsjeća na vrijednost promišljenog, skromnog i odgovornog projektiranja — arhitekture koja traje jer je nastala iz stvarne potrebe.
