Arhitektura i dizajn
Martha Thorne otkrila nam je kako osvojiti arhitektonskog Oscara
Kako osvojiti Pritzkera – pitanje je to na koje odgovor želi znati većina arhitekata. Voljeli bismo ga znati i mi pa smo pitanje postavili na pravom mjestu. Razgovarali smo s bivšom izvršnom direktoricom tog takozvanog arhitektonskog Oscara, Marthom Thorne .
Šesnaest je godina Martha Thorne bila izvršna direktorica Pritzkerove nagrade. S tog se mjesta povukla u ožujku ove godine. Sada je samo dekanica IE Škole arhitekture i dizajna u Madridu. S obzirom na dugogodišnje iskustvo, bili smo sigurni da smo na pravoj adresi za saznati odgovor na pitanje – koji je tajni recept za osvajanje Pritzkera.
Trebamo znati što tražimo
„Nemam recept, ali mogu reći nekoliko stvari. Mislim da nagrada Pritzker kao bilo koje natjecanje ovisi o dvije stvari. Ovisi o žiriju i o poruci koju oni žele poslati te o širem socijalnom kontekstu“, objasnila nam je bivša izvršna direktorica Pritzkerove nagrade Martha Thorne.
Arhitekti Lacaton i Vassal imali su tu čast da im posljednjima uruči prestižnu nagradu. Žiri je rekao da njihov rad reflektira demokratski duh arhitekture. Martha Thorne možda nema tajni recept uspjeha, ali može dati pokoji savjet. Kaže da je od osvajanja nagrade puno važnije postaviti pitanje zašto netko želi dobiti nagradu.
„Trebamo znati što tražimo. Je li to slava, je li to da budemo inspiracija drugima, slavlje… mislim da trebamo biti iskreni sa samima sobom što se nadamo postići s nagradom. Inače, nismo iskreni prema samima sebi, a možda nismo iskreni prema ljudima oko nas“, istaknula je Thorne.
Godinu ranije, dok je sve još bilo normalno, Pritzkera su dobile dvije žene – Yvonne Farrel i Shelley McNamara, jer su bez velikih i lakomislenih gesti uspjele projektirati zgrade koje su monumentalne kad je to prikladno, ali istovremeno i detaljne tako da u njima postoje intimni prostori stvarajući zajednicu unutar njih.
Kakvo je stanje u arhitekturi danas?
„Mislim da je arhitektura trenutno u krizi ili procesu promjene. Ono što je važno da se mijenja brzo. Vidjeli smo ogromne učinke COVID—a koji su nas učinili osjetljivijima na naše fizičko okruženje. Smatram da je za arhitekte kratkoročno važno da prihvate povezanost individue, zajednice i okoliša te da objasne ljudima tu intimnu vezu i mogućnost njezina poboljšanja. Kako da je učinimo udobnijom i korisnom“, kazala je Thorne.
Srednjoročno, treba misliti na globalno zatopljenje jer zgrade imaju popriličan doprinos po tom pitanju.
„Rekla bih da danas gledam na arhitekturu iz pomalo drugačije perspektive. Mislim da sam osjetljivija zbog svoje uloge dekanice u IE Školi arhitekture i dizajna i puno sam zabrinutija zbog konteksta u kojem radimo, zbog budućnosti i koja će biti uloga mladih ljudi u arhitekturi“, objasnila je.
Martha Thorne sadašnjim poslom uvelike oblikuje buduće arhitekte
Thorne nam je kazala kako je oprezni optimist i kako vjeruje da je obrazovanje ključ preobrazbe ljudi i svijeta. „Mislim da obrazovanjem budućim arhitektima trebamo dati alat, razumijevanje i mudrost. Ne možemo studentima reći što da naprave ili kako, ali možemo opremiti sa svime što trebaju kako bi se mogli suočiti s nesigurnim i ponekad zastrašujućim budućim svijetom. I ako to napravimo dobro, nemam sumnje da će ih obrazovanje transformirati kao pojedince i da će utjecati na ostatak društva“, rekla je Thorne za Dom na kvadrat.
A da bi arhitekti mogli izgraditi svoje projekte potrebni su im vrhunski materijali. Jedan od vodećih svjetskih dobavljača građevinskog materijala Wienerberger omogućio je produkciju razgovora s američkom arhitekticom. Za današnju gradnju važna su sustavna rješenja, bilo da je riječ o zidnim sustavima, krovnim, fasadnim ili dizajnu vanjskog prostora. Jer svi vole kada kompletno rješenje mogu pronaći na jednom mjestu.
Razgovor s Marthom Thorne omogućio je Wienerberger.
Arhitektura i dizajn
Revitalizacija starih zgrada kao temelj održivog i priuštivog stanovanja
U Zagrebu je održana konferencija posvećena revitalizaciji i energetskoj obnovi starih zgrada u središtu grada, s posebnim naglaskom na izazove obnove povijesne gradnje.
Stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva predstavili su moguće modele financiranja, regulatorne okvire i primjere dobre prakse iz europskih gradova poput Londona i Beča, ističući koliko je važno uskladiti očuvanje kulturne baštine s današnjim energetskim zahtjevima.
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
S obzirom na to da starije zgrade čine velik dio zagrebačkog gradskog tkiva, rasprava se usmjerila na pitanje kako provesti obnovu koja će istodobno poboljšati kvalitetu stanovanja, smanjiti potrošnju energije i očuvati identitet povijesnih pročelja.
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
Revitalizacija starih zgrada kao odgovor na energetsko siromaštvo
Nikolina Brnjac istaknula je da se čak 85 posto zgrada u Europskoj uniji nalazi u fondu izgrađenom prije 2000. godine, dok je njih 75 posto energetski neučinkovito. Upravo zato, naglasila je, revitalizacija starih zgrada mora biti ključan alat u borbi protiv energetskog siromaštva.
Porast cijena energenata, dodatno pogoršan geopolitičkim okolnostima, doveo je do situacije u kojoj oko 10 posto građana EU ne može priuštiti osnovne potrebe poput grijanja, hlađenja ili kuhanja. U tom kontekstu, energetska obnova zgrada izravno utječe i na priuštivost stanovanja.
Kroz nacionalni plan stambene politike u Hrvatskoj već su osigurana sredstva za energetsku obnovu oko 65 tisuća stambenih jedinica do 2030. godine, s ukupnim ulaganjima od približno 500 milijuna eura. Cilj je smanjiti troškove energije, ali i dugoročno povećati vrijednost postojećeg fonda zgrada.
Sudionici konferencije složili su se da energetska obnova ne smije narušiti vizualni identitet povijesnih zgrada. Obnova mora donijeti mjerljive energetske uštede i poboljšati svakodnevno iskustvo stanovanja.
Revitalizacija starih zgrada kao urbana strategija
Arhitektica Doris Wirth naglasila je kako je ključno pronaći ravnotežu između modernizacije i očuvanja onoga što su prethodne generacije ostavile. Iskustva iz Austrije, posebice Beča i Graza, pokazuju da su ti gradovi po strukturi i kulturnom nasljeđu vrlo slični Zagrebu.
Poseban naglasak stavljen je na tzv. „svjetionik-projekte“ – obnovu zaštićenih zgrada koje mogu poslužiti kao uzor kako se revitalizacija starih zgrada može provesti kvalitetno i dugoročno održivo. Kulturna baština, ne odnosi se samo na monumentalne zgrade i muzeje, već i na brojne stambene kuće u Donjem i Gornjem gradu koje čine identitet Zagreba.
Jedno od ključnih otvorenih pitanja ostaje financiranje. Anđelka Toto Ormuž upozorila je na velik raskorak između ambicija energetske obnove i raspoloživih financijskih sredstava. Procjene pokazuju da će u Europi godišnje nedostajati oko 150 milijardi eura za obnovu zgrada, a sličan omjer izazova postoji i u Hrvatskoj.
Što možemo naučiti iz Londona i Beča
Iskustva drugih europskih gradova ukazuju na to da revitalizacija može biti kontinuiran proces, osobito kada postoji snažan regulatorni okvir. Arhitekt Ivan Jovanović (Atelier Ten) objasnio je kako u Londonu obnova zgrada u velikoj mjeri dolazi iz privatnog sektora, zbog čega proces nikada zapravo ne staje. Posljednjih godina, dodatni poticaj dolazi i kroz regulative povezane s klimatskim ciljevima.
S druge strane, arhitekt Marko Dabrović (3LHD) upozorio je na dugogodišnji problem nedostatka urbanističkog planiranja u Hrvatskoj. Nakon završetka planskog razvoja krajem 1970-ih, grad se širio kroz individualnu izgradnju, dok su kasniji migracijski pritisci dodatno opteretili sustav.
Umjetna inteligencija u arhitekturi: Alat budućnosti ili prijetnja kreativnosti?
Ipak, Zagreb ima i svoje prednosti – napuštene industrijske zone poput Gredelja, Badela, Velesajma ili Klaonice predstavljaju velik potencijal. Treba imati na umu da se radi o projektima čiji razvoj traje desetljećima. Ključno je, istaknuto je, započeti proces danas kako bi se dugoročni rezultati uopće mogli ostvariti.
Revitalizacija kao ulaganje u kvalitetu života
Na kraju konferencije, Snježana Turalija naglasila je važnost razmjene iskustava između europskih gradova te potrebu da se centar Zagreba ponovno aktivira. Uz energetsku obnovu, istaknuta je i važnost ugradnje dizala, poboljšanja pristupačnosti te korištenja obnovljivih izvora energije na postojećim zgradama.
Zaključno je poručeno da revitalizacija starih zgrada nije isključivo tehničko ili financijsko pitanje. Riječ je o dugoročnoj urbanoj strategiji koja izravno utječe na kvalitetu života građana, otpornost gradova na klimatske promjene i očuvanje njihove povijesne prepoznatljivosti.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
You must be logged in to post a comment Login