Arhitektura i dizajn
Martha Thorne otkrila nam je kako osvojiti arhitektonskog Oscara
Kako osvojiti Pritzkera – pitanje je to na koje odgovor želi znati većina arhitekata. Voljeli bismo ga znati i mi pa smo pitanje postavili na pravom mjestu. Razgovarali smo s bivšom izvršnom direktoricom tog takozvanog arhitektonskog Oscara, Marthom Thorne .
Šesnaest je godina Martha Thorne bila izvršna direktorica Pritzkerove nagrade. S tog se mjesta povukla u ožujku ove godine. Sada je samo dekanica IE Škole arhitekture i dizajna u Madridu. S obzirom na dugogodišnje iskustvo, bili smo sigurni da smo na pravoj adresi za saznati odgovor na pitanje – koji je tajni recept za osvajanje Pritzkera.

Trebamo znati što tražimo
„Nemam recept, ali mogu reći nekoliko stvari. Mislim da nagrada Pritzker kao bilo koje natjecanje ovisi o dvije stvari. Ovisi o žiriju i o poruci koju oni žele poslati te o širem socijalnom kontekstu“, objasnila nam je bivša izvršna direktorica Pritzkerove nagrade Martha Thorne.
Arhitekti Lacaton i Vassal imali su tu čast da im posljednjima uruči prestižnu nagradu. Žiri je rekao da njihov rad reflektira demokratski duh arhitekture. Martha Thorne možda nema tajni recept uspjeha, ali može dati pokoji savjet. Kaže da je od osvajanja nagrade puno važnije postaviti pitanje zašto netko želi dobiti nagradu.

„Trebamo znati što tražimo. Je li to slava, je li to da budemo inspiracija drugima, slavlje… mislim da trebamo biti iskreni sa samima sobom što se nadamo postići s nagradom. Inače, nismo iskreni prema samima sebi, a možda nismo iskreni prema ljudima oko nas“, istaknula je Thorne.
Godinu ranije, dok je sve još bilo normalno, Pritzkera su dobile dvije žene – Yvonne Farrel i Shelley McNamara, jer su bez velikih i lakomislenih gesti uspjele projektirati zgrade koje su monumentalne kad je to prikladno, ali istovremeno i detaljne tako da u njima postoje intimni prostori stvarajući zajednicu unutar njih.

Kakvo je stanje u arhitekturi danas?
„Mislim da je arhitektura trenutno u krizi ili procesu promjene. Ono što je važno da se mijenja brzo. Vidjeli smo ogromne učinke COVID—a koji su nas učinili osjetljivijima na naše fizičko okruženje. Smatram da je za arhitekte kratkoročno važno da prihvate povezanost individue, zajednice i okoliša te da objasne ljudima tu intimnu vezu i mogućnost njezina poboljšanja. Kako da je učinimo udobnijom i korisnom“, kazala je Thorne.
Srednjoročno, treba misliti na globalno zatopljenje jer zgrade imaju popriličan doprinos po tom pitanju.
„Rekla bih da danas gledam na arhitekturu iz pomalo drugačije perspektive. Mislim da sam osjetljivija zbog svoje uloge dekanice u IE Školi arhitekture i dizajna i puno sam zabrinutija zbog konteksta u kojem radimo, zbog budućnosti i koja će biti uloga mladih ljudi u arhitekturi“, objasnila je.
Martha Thorne sadašnjim poslom uvelike oblikuje buduće arhitekte
Thorne nam je kazala kako je oprezni optimist i kako vjeruje da je obrazovanje ključ preobrazbe ljudi i svijeta. „Mislim da obrazovanjem budućim arhitektima trebamo dati alat, razumijevanje i mudrost. Ne možemo studentima reći što da naprave ili kako, ali možemo opremiti sa svime što trebaju kako bi se mogli suočiti s nesigurnim i ponekad zastrašujućim budućim svijetom. I ako to napravimo dobro, nemam sumnje da će ih obrazovanje transformirati kao pojedince i da će utjecati na ostatak društva“, rekla je Thorne za Dom na kvadrat.
A da bi arhitekti mogli izgraditi svoje projekte potrebni su im vrhunski materijali. Jedan od vodećih svjetskih dobavljača građevinskog materijala Wienerberger omogućio je produkciju razgovora s američkom arhitekticom. Za današnju gradnju važna su sustavna rješenja, bilo da je riječ o zidnim sustavima, krovnim, fasadnim ili dizajnu vanjskog prostora. Jer svi vole kada kompletno rješenje mogu pronaći na jednom mjestu.
Razgovor s Marthom Thorne omogućio je Wienerberger.
Arhitektura i dizajn
Nekadašnje crkve kao životni prostori, teretane ili kafići
Otkrijte kako izgleda život u prenamijenjenim sakralnim objektima

U vremenu kada se traže kreativna i održiva rješenja za prenamjenu napuštenih prostora, nekadašnje crkve sve češće dobivaju novu funkciju – postaju domovi, teretane, knjižnice, pa čak i umjetničke galerije. Crkve kao životni prostor nisu za svakoga, ali svakako privlače one koji žele dom s karakterom, poviješću i nesvakidašnjim arhitektonskim doživljajem.
Visoki svodovi, vitraji, impresivne fasade i sakralna tišina transformiraju se u stambene jedinice koje odišu posebnošću. Ovi prostori često nude prozračnost, obilje svjetla i atmosferu koja se teško može replicirati u suvremenim zgradama.

Crkve kao životni prostori – inspiracija i izazovi
Prenamijeniti crkvu znači suočiti se s nizom izazova – od tehničkih do estetskih. Potrebno je pažljivo riješiti pitanje grijanja i termoizolacije, često kroz ugradnju podnog grijanja i energetski učinkovitih sustava. Istovremeno, važno je zadržati što više autentičnih elemenata: vitraja, svodova, kamena, drvenih konstrukcija.
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Upravo ta kombinacija starog i novog daje ovim prostorima jedinstvenu atmosferu. Oni više nisu samo mjesta bivše sakralne funkcije – oni su sada tople, prostrane oaze suvremenog života, koje poštuju povijest, ali nude udobnost današnjice.
Crkva u teretani, ili teretana u crkvi?
Prenamjena crkava u različite namjene nije novi trend, ali u posljednjih desetak godina postaje sve popularniji – pogotovo u urbanim sredinama gdje je sve manje prostora, a sve više interesa za očuvanje kulturne baštine.
Optimizacija životnog prostora u Nizozemskoj uobičajena je praksa. Crkve ćete pronaći posvuda, čak i u najmanjim selima. Ipak, mlađe generacije danas su većinom agnostičke. No crkve su i dalje tu – uglavnom neiskorištene.
Rješenje? Prenamjena. U hotele, teretane, pa čak i noćne klubove.
Fontevraud L’Hôtel, Anjou, Francuska
Kraljevska opatija Fontevraud, lokalitet pod zaštitom UNESCO-a, kroz povijest je imala brojne funkcije. Osnovana 1101. godine, stoljećima je bila središte poznate monaške zajednice. Godine 1804. Napoleon ju je pretvorio u jedan od najzloglasnijih zatvora u Francuskoj.
U 2013. godini, djelomično zahvaljujući ulaganju od 16 milijuna eura iz regije Pays de la Loire, opatija se ponovno transformirala – ovaj put u dizajnerski hotel s 54 sobe. Dizajneri Patrick Jouin i Sanjit Manku pažljivo su redizajnirali interijere samostana Saint-Lazare kako bi stvorili iznimno moderan hotelski prostor.
Povede li vas put u Belgiju, popijte pivu u crkvi!
Belgijski pivski bar Olivier Utrecht smješten je u nekadašnjoj skrivenoj crkvi Maria Minor, na adresi Achter Clarenburg. Mnogi elementi schuilkerka iz 1860. godine sačuvani su, poput oltara, svodova i orgulja, što ovo mjesto čini posebnim u Utrechtu.
Crkve s novom svrhom
U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost i identitet prostora, prenamjena napuštenih crkava u funkcionalne prostore ima višestruku vrijednost. Ne samo da se time produžuje život građevinama koje bi možda propale, već se stvaraju prostori koji obogaćuju zajednicu – bilo kao domovi, teretane, knjižnice ili kulturni centri.
Bez obzira na namjenu, crkve u novom ruhu ostaju arhitektonski dragulji koji podsjećaju da svaki prostor – ako mu damo novu priliku – može ponovno živjeti.
naslovna fotografija: THE WALLSTREET JOURNAL
Arhitektura i dizajn
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture

Potres koji je 2020. pogodio Zagreb ostavio je iza sebe ozbiljna oštećenja, posebno na objektima koji čine temelj kulturnog identiteta grada. No, ta nesreća pokrenula je procese koji nadilaze pukotinu u zidu – otvorila je dijalog o važnosti obnove kulturne baštine, njezinoj održivosti, kontinuitetu i ulozi u budućnosti gradova.
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture. Beč i Zagreb – dvije europske metropole s bogatim arhitektonskim naslijeđem – suočavaju se sa sličnim izazovima, ali i različitim pristupima.

Obnova kulturne baštine: Hrvatska uči iz austrijskog modela
Austrija godinama ulaže u očuvanje svojih povijesnih zgrada kroz sustavne, planske procese. “U Austriji postoji velika tradicija redovite obnove, posebno kod zgrada koje pripadaju kulturnoj baštini”, istaknula je Snježana Turalija, suorganizatorica skupa. Dodaje kako Austrijanci raspolažu naprednim tehnologijama i proizvodima za brzu, učinkovitu i zelenu obnovu – pristup koji se želi prenijeti i u Hrvatsku.
Klimatske promjene dodatno pojačavaju potrebu za uvođenjem održivih rješenja. Ulaganje u obnovu kulturne baštine danas ne znači samo očuvanje izgleda, već i poboljšanje energetske učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti na buduće ugroze.

Iskustvo Zagreba: od štete prema znanju
Na više od 500 objekata u Zagrebu provodila se obnova, od čega je 268 već završeno. Zagrebačka katedrala, kao jedan od najmonumentalnijih sakralnih objekata u Hrvatskoj, postala je simbol tog procesa. Njezin predsjednik programskog odbora Arhibau sajma, arhitekt Tihomil Matković, istaknuo je kako su europska sredstva bila ključan katalizator.
“Sreća u nesreći je što smo dobili značajna sredstva kroz EU fond solidarnosti, koja su omogućila obnovu brojnih kulturnih dobara – a proces se nastavlja”, ističe Matković, naglašavajući važnost kontinuiteta i sustavnog pristupa.

Znanje kao trajno ulaganje
Gerhard Schlattl, savjetnik za trgovinske odnose, podsjetio je kako Austrijanci gledaju na svoje zgrade kao naslijeđe koje treba trajati: “Mi gradimo za sadašnjost, ali obnavljamo za idućih 150 godina.”
Kao odgovor na dosadašnju praksu ad-hoc pristupa obnovi samo nakon nesreća, cilj suradnje s austrijskim partnerima jest stvaranje novog standarda – održivog, planskog i educiranog odnosa prema baštini.

Zajednička budućnost povijesnih gradova
U ovom trenutku, ukupna ulaganja u obnovu objekata pod zaštitom u Hrvatskoj dosežu 1,5 milijardi eura. I dok brojke pokazuju napredak, još je važnija poruka koju šaljemo – da obnova kulturne baštine nije trošak, već dugoročna investicija u identitet, sigurnost i kulturu.

Zahvaljujući znanju i tehnologijama koje nam dolaze iz Austrije, Hrvatska ima priliku ne samo popraviti ono što je stradalo, već izgraditi temelje za bolji, pažljiviji i dugoročno održiv odnos prema prostoru u kojem živimo.
You must be logged in to post a comment Login