Arhitektura i dizajn
DOM NA KVADRAT DOZNAJE Koji su trendovi u gradnji obiteljskih kuća?
Doznajemo koje su glavne preokupacije arhitekata i investitora
O trendovima gradnje obiteljskih kuća razgovarali smo s Mislavom Bašićem, arhitektom iz arhitektonskog ureda 4uha. Odao nam je o čemu ovise i što je glavna preokupacija investitora.
‘Trenutni trendovi su prvenstveno vezani za brzinu gradnje kuća i otežalu dostupnost kako građevinskih materijala, tako i samih graditelja. Tako investitori promišljaju o montažnim kućama, kontejnerskim objektima, propituju dostupnost i cijenu pojedinih materijala poput mineralne vune ili željeza za armaturu’, kaže Mislav.
Drugačiji pristup investitora
Dodaje kako se u zadnje dvije godine dosta promijenio pristup investitora. ‘Oni prate trendove, društvene mreže, emisije, Pinterest, digitalni marketing. Investitori k nama dolaze s dosta jasnom vizijom svog novog doma’, tvrdi.
Usporedio je današnju situaciju s onom od prije desetak godina. ‘Arhitekti su bili ti koji su bili pravi lideri u projektu. Danas je taj liderski pristup nešto izmjenjen, s obzirom na to da investitori znaju što žele. Arhitekti su u današnje vrijeme nešto između psihologa, edukatora, pravnika, kreativca i inženjera’, tvrdi.
Dodaje kako investitori žele i cijene kreativnost, ali dolaze jako dobro pripremljeni, s jasnim referencama i djelomično upoznati s tehnološkim mogućnostima.
Uloga arhitekata zahtjevnija nego ikada
‘Naša uloga, kao arhitekata je puno zahtjevnija nego nekada, kada su našoj struci investitori bezuvjetno vjerovali. Puno više truda i interakcije je potrebno, kako biste imali vrhunski projekt i zadovoljnog investitora’, dodaje.
Arhitekt Bašić dotakao se i stilova koji se trenutno najviše preferiraju. ‘Uvijek postoje elementi koji su u trendu, ali se ta priča mijenja brže nego ikada. Rekao bih kao moda. Mi se kao ured trudimo držati svevremenskih stilova, koji neće uskoro biti “passe”. Recimo, oprezni smo s jakim bojama na fiksnim elementima poput kuhinjskih elemenata ili pločica’, pojašnjava.
Dodaje kako jake tonove radije naglase na pokretninama poput jastuka, zavjesa, pa čak i stolicama. Objasnio je i zbog čega. ‘Ljudima, naime, brzo dosade jake, naglašene boje, ali one su nešto što daju karakter prostoru. Moj osobni dojam je da ljudima pomalo dosta sterilnog minimalizma i da se okreću prirodnim materijalima poput drva, opeke i čelika. Traže se topline, zemljane, pastelne boje’, kaže.
Svijet se okreće u smijeru održivosti
Tvrdi kako su svjetski trendovi okrenuti na održivost. ‘Bili smo na Design weeku u Londonu i ostao sam šokiran kako renomirani proizvođači predstavljaju svoje proizvode isključivo kroz podatke koliko se proizvoda može reciklirati i koji je postotak proizvoda napravljen iz recikliranih materijala. Tu se radi o podnim oblogama, uredskom namještaju, konstruktivnim blokovima za gradnju, dakle o vrlo bitnim elementima objekata. Svijet se okreće u smjeru održivosti. Mi se tom trendu polagano priklanjamo, ali uz napomenu da stalno preispitujemo ispravnost takvih akcija’, dodaje.
‘Upoznali smo tvrtku koja proizvodi sav namještaj od starih CD-a. Vrlo je interesantna priča, rekli bismo čak i romantična, ali je upitan stvarni dobitak za okoliš takvog proizvoda. Koliko se energije potroši dok se ti CD-i obrade, zdrobe, zagriju, lijepe i ponovo prešaju. ‘Je li to za okoliš plus ili minus? Ili bi bolje bilo za okoliš da su CD-i zbrinuti, a namještaj da je proizveden od, recimo, drvenih otpadaka ili PVC vrećica? Ja osobno ne znam odgovor na to pitanje, ali je činjenica da je sve reciklirano u modi’, kaže.
Što se tiče same konstrukcije objekata, arhitekt Bašić kaže kako postoji puno alternativa klasičnoj gradnji od cigle i betona.
Montažna gradnja od drva
‘Treba naglasiti da svaki materijal ima svoje prednosti i mane. Da ima samo prednosti, drugih materijala ne bi bilo na tržištu. A da ima samo minuse, ne bi tog materijala bilo na tržištu. To je dosta logično. Dakle, postoji montažna gradnja od drva. Montažna gradnja koja kombinira čelik i drvo ili neke druge materijale. Nedavno smo dobili upit za kontejnersku stambenu kuću. To isto ima prednosti u pogledu brzine i dobavljivosti, ali i minus u pogledu fleksibilnosti i cijena’, objašnjava.
Osvrnuo se i na projekte arhitektonskog ureda 4uha. ‘Mi konkretno projektiramo nekoliko kuća, ali i jednu crkvu u porobetonu. U zadnje vrijeme imamo puno upita za drvene objekte.Porobeton ima svoje prednosti i mane, kao i svaki materijal. Njegova prednost je brzina gradnje i činjenica da je sami kontruktivni dio i toplinski izolator. Mana su mu manji konstruktivni rasponi i fakt da izvođači s ovih prostora nisu naviknuti na te materijale’, tvrdi.
Objašnjava kako kod nas nisu zaživjele alternative koje su našle svoju nišu u svijetu, kao što su blokovi od konoplje ili pokrov od sijena.
Kod nas najčešći cigla i beton
‘Vratimo se na ciglu i beton, koji su ipak najčešći materijali kod nas. Možemo reći da se nekih 70% naših projekata radi iz cigle i betona kao kombinacije ili samo iz betona’, govori i objašnjava kakva je trenutna situacija s potražnjom fasada.
‘Što se tiče fasadnih obloga, tu se priča kreće od klasične ETICS fasade sa stiroporom, do ventiliranih fasada s raznim završnim oblogama. Završna obloga može biti opeka, corten (prisiljeno korodirani čelik), ges pločice ogromnih formata ili kompozitne ploče. Dosta se koristi aluminij kao završna obloga. Često imamo slučajeve kod obiteljskih kuća da kombiniramo fasadne obloge različitih tipova. To su meni osobno najuspjeliji projekti’, zaključuje.
‘Nekada smo imali gotiku, renesansu, barok. To su bili stilovi koji su trajali više od jednog stoljeća. Danas se sve odvije unutar pet ili deset godina, pa tako i stilovi. Što se tiče materijala, danas mogućnosti ima više nego ikadi, ljudi su informirani i obrazovani više nego ikad, a još k tome bolje živimo nego ikad u povijesti. Tako da kad se ta tri faktora spoje, mogućnosti su praktički neograničen, a trendovi i stilovi se također mijenjaju brže nego ikada’, zaključuje.
Arhitektura i dizajn
Neobične fasade: 7 primjera koji pretvaraju ulice u galerije
Od kuće na kojoj raste 250 stabala do pročelja koje kiša pretvara u instrument, izdvojili smo sedam neobičnih fasada i ideje koje možete prenijeti na vlastitu kuću
U mnogim hrvatskim naseljima prevladavaju bijele, bež i svijetlosive fasade. Takav izbor ima smisla: neutralna boja ne izlazi iz mode i dobro se uklapa u okolinu. No neobične fasade diljem svijeta pokazuju da pročelje može biti i mjesto igre, priče ili umjetnosti.
Izdvojili smo sedam primjera neobičnih pročelja i umjetnosti na zgradama, od Beča do Vukovara. Na kraju donosimo i kratak vodič s idejama koje možete prenijeti na vlastitu kuću, od boje i teksture do keramičkih detalja i murala.
Baumit fasade – više od 1.000 nijansi i sustavi koji štite dom desetljećima
1. Hundertwasserhaus, Beč: kuća u kojoj stanuju i stabla
Hundertwasserhaus je stambena zgrada u vlasništvu grada Beča, izgrađena između 1983. i 1985. prema zamisli umjetnika Friedensreicha Hundertwassera, uz arhitekta Josepha Krawinu kao suautora.
Na pročelju se smjenjuju šarene plohe, prozori su različitih oblika i veličina, a podovi u zgradi mjestimice su valoviti. Na terasama i krovu raste oko 250 stabala i grmova, a neka stabla rastu iz unutrašnjosti, pa im grane izlaze kroz prozore. Hundertwasser ih je nazivao stanarima zgrade. Za projekt nije uzeo honorar, uz obrazloženje da se isplatilo već to što je na tom mjestu spriječio gradnju nečeg ružnog.
2. Krzywy Domek, Sopot: kuća koja izgleda kao da se topi
Krzywy Domek, odnosno Kriva kućica, izgrađen je 2004. u poljskom Sopotu prema projektu biroa Szotyńscy & Zaleski. Arhitekti su se nadahnuli bajkovitim ilustracijama Jana Marcina Szancera i crtežima Pera Dahlberga, pa zgrada ima zakrivljene zidove, iskrivljene prozore i krov koji izgleda kao da se slijeva prema ulici.
Zgrada ima oko 4.000 kvadrata i dio je trgovačkog centra Rezydent, s trgovinama i restoranima.
3. Kunsthofpassage, Dresden: pročelje koje kiša pretvara u instrument
U dresdenskoj četvrti Neustadt nalazi se niz dvorišta uređenih kao umjetnički projekt. U Dvorištu elemenata po pročelju se spušta mreža šarenih cijevi, lijevaka i žljebova, koja se za kišnih dana pretvara u svojevrstan glazbeni instrument, jer voda koja kroz nju teče stvara zvukove.
Instalaciju su osmislili kiparica Annette Paul te dizajneri Christoph Rossner i André Tempel. Prema riječima autorice, nadahnuće je pronašla u Sankt Peterburgu, slušajući kišu na prozorima svojeg tamošnjeg stana.
4. Fresque des Lyonnais, Lyon: zid koji glumi zgradu
Na uglu jedne zgrade u Lyonu naslikano je tridesetak slavnih Lyonnaisa, od rimskog cara Klaudija do kuhara Paula Bocusea. Mural u tehnici trompe-l’oeil između 1994. i 1995. izradila je lyonska zadruga muralista CitéCréation, na oko 800 kvadrata pročelja.
Osobe stoje na naslikanim balkonima, prozorima i stubištima, uklopljenima u arhitekturu tipičnu za Lyon. Među njima su braća Lumière i Antoine de Saint-Exupéry s Malim princem, a u prizemlju šest poznatih Lyonnaisa koji su živjeli u vrijeme nastanka murala.
5. Capela das Almas, Porto: 15.947 plavih pločica
Kapela iz 18. stoljeća na glavnoj pješačkoj ulici u Portu do 1929. imala je bijelo ožbukanu fasadu. Te je godine obložena s 15.947 plavo-bijelih azulejo pločica, koje je oslikao Eduardo Leite, a izradila tvornica keramike Viúva Lamego u Lisabonu. Na pločicama su prikazani prizori iz života svetog Franje Asiškog i svete Katarine.
6. Valparaíso: murali na kućama, zidovima i stubištima
Čileanski lučki grad poznat je po šarenim kućama na strmim brdima, a njegova povijesna jezgra od 2003. nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine.
Muzej na otvorenom na brdu Cerro Bellavista otvoren je 1992. na poticaj slikara i arhitekta Francisca Méndeza. Dvadesetak murala na zidovima kuća, potpornim zidovima i stubištima oslikali su studenti Katoličkog sveučilišta u Valparaísu, prema predlošcima čileanskih i latinoameričkih umjetnika, među kojima je bio i Roberto Matta. Ulična umjetnost danas se može vidjeti i u brojnim drugim dijelovima grada.
7. Hrvatska: murali od Vukovara do Vodnjana
Oslikana pročelja nisu rijetkost ni u Hrvatskoj, a nekoliko gradova zahvaljujući festivalima ulične umjetnosti pretvorilo se u galerije na otvorenom.
Najpoznatiji primjer je Vukovar. Godine 2016. Filip Mrvelj na mostu preko Vuke naslikao je anamorfni 3D prikaz urušenog drvenog mosta, a zbog uspjeha tog rada rodila se ideja o festivalu VukovART, koji organiziraju Grad Vukovar i udruga Val kulture. Na festivalu su pročelja stambenih zgrada, među ostalim u Borovu naselju, oslikali domaći i strani umjetnici poput Lonca, španjolskog kolektiva Boa Mistura i latvijske umjetnice Jane Brike. Nakon petog izdanja festivala grad je imao 33 djela ulične umjetnosti.
U Sisku se od 2016. održava festival Re:Think. Već na prvom izdanju umjetnici su ondje ostavili 11 radova, a Lonac je naslikao jedan od najvećih murala u Hrvatskoj, nazvan „Off you go“. Nakon potresa krajem 2020., koji je oštetio i dio murala, festival se usmjerio na temu „Ranjeni zidovi“ i ideju umjetnosti koja pomaže gradu da zacijeli.
Na jugu su oslikana pročelja dio festivala Zen Opuzen, na kojem umjetnici oslikavaju fasade zgrada u središtu Opuzena, pa radovi ostaju kao galerija na otvorenom tijekom cijele godine. U istarskom Vodnjanu murali su nastali na pročeljima starih kuća tijekom festivala Boombarstick i Street Art festivala. Često se nalaze u skrivenim uličicama i na malim trgovima, pa ih je najlakše obići uz kartu koju objavljuje Turistička zajednica Istre.
Četiri ideje za zanimljiviju fasadu vaše kuće
1. Tekstura. Fasadi karakter može dati i struktura završnog sloja, a ne samo boja. Na hotelu Pical u Poreču vučene i valovite strukture izvedene su u završnom sloju, a prema riječima Miljenka Minkovića iz Baumita, rezultat takvih tehnika ovisi o pokretu ruke majstora. Zato izvođača pitajte je li tu tehniku već izvodio te dogovorite probnu površinu prije radova.
2. Boja i naglasci. Dvije nijanse iste boje mogu naglasiti različite dijelove kuće, a snažniji ton može se zadržati za ulaz ili jedan istureni dio pročelja. Za vizualizaciju je dovoljna fotografija kuće snimljena sprijeda, po danjem svjetlu, koju možete učitati u online alat poput Baumit ColorDesignera i usporediti nekoliko kombinacija.
3. Keramika i obloge. Oslikane pločice ne moraju prekriti cijelu fasadu, jer i keramički detalj uz ulaz ili na zidu terase unosi sličan duh. Kod postojeće izolirane fasade zatražite potvrdu proizvođača sustava da su odabrana obloga, ljepilo i način pričvršćivanja prikladni za tu podlogu. Više o tome kako funkcioniraju slojevi fasade pisali smo u serijalu Baumit akademija.
4. Mural. Zid garaže, potporni zid ili ograda manje su površine na kojima se oslikavanje može isprobati bez promjene izgleda cijele kuće. Za vanjske zidove koriste se boje namijenjene fasadama, a ako mural ide na izoliranu fasadu, s izvođačem provjerite je li boja prikladna za taj završni sloj.
Što provjeriti prije promjene boje i obloge fasade
Tamni tonovi. Tamne površine jače upijaju sunčevu toplinu. Za tamne nijanse Baumit preporučuje praćenje TSR koeficijenta, koji pokazuje koliko sunčeve energije fasada reflektira. „Kod tamnih tonova važno je voditi računa o TSR koeficijentu. Preporuka je da on bude veći ili jednak 25, kako bi fasada mogla reflektirati veći dio topline. U suprotnom dolazi do velikih naprezanja, pojave pukotina, prodora vlage i ljuštenja završnog sloja“, objašnjava Vinko Ančić, voditelj proizvoda u Baumitu. Podatak o TSR vrijednosti odabrane nijanse zatražite od proizvođača.
Višestambena zgrada. Pročelje je zajednički dio zgrade. Prije promjene boje, obloge ili oslikavanja obratite se predstavniku suvlasnika i upravitelju kako biste provjerili potrebnu odluku suvlasnika i ostale uvjete.
Zaštićena zgrada ili cjelina. Za radove na zaštićenom kulturnom dobru ili zgradi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline potrebno je prethodno odobrenje nadležnog konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija, a u Zagrebu Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode.
Obiteljska kuća. Prostorni plan grada ili općine može propisivati uvjete oblikovanja pročelja. Prije narudžbe radova u nadležnom upravnom odjelu za prostorno uređenje provjerite postoje li ograničenja za vašu lokaciju.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Najveći projekt hrvatskog turizma htio je zapravo samo jedno: da izgleda kao da je oduvijek tu
Na mjestu hotela koji je još sedamdesetih bio simbol porečkog turizma nastao je potpuno novi resort vrijedan više od 200 milijuna eura — najveći pojedinačni projekt hrvatskog turizma. No njegova se priča ne vrti oko soba. Pical je od početka zamišljen kao novi dio grada. U završnom prilogu ove epizode emisije Dom na kvadrat gledamo kako se to uopće postiže.
Postoji jedan naizgled proturječan cilj koji su si zadali svi koji su radili na novom Picalu: napraviti nešto golemo i posve novo, a da djeluje kao da je tu oduvijek. Zvuči kao nemoguća zadaća — i, kako ćemo vidjeti, dobar dio tog dojma doslovno je konstruiran. Ali upravo ta ambicija razlikuje zgradu koja samo stoji u nekom mjestu od one koja mu stvarno pripada.
Otvoren u proljeće 2026., resort broji 514 soba i apartmana raspoređenih u nekoliko cjelina — Pical Hotel, obiteljski hotel, ekskluzivne suite s V Level uslugom i Beach House — a smješten je na zelenom poluotoku, tek desetak minuta šetnje od povijesne jezgre Poreča.
Priča koja ne počinje 2026., nego mnogo ranije
Da bi se razumio novi Pical, treba se vratiti unatrag. Kako podsjeća povjesničarka umjetnosti dr. sc. Jerka Ziherl, sedamdesetih godina uz obalu dolazi do pravog buma hotelske arhitekture, a jedan od najboljih primjera bio je stari hotel Pical arhitekta Julija De Luquea — nagrađen upravo zato što je cijeli sklop bio savršeno uklopljen u prirodni ambijent. Isti je arhitekt potpisao i porečki Neptun, koji je svojedobno u Brazilu dobio svjetsku nagradu za najbolji ugostiteljski objekt unutar stare gradske jezgre.
Taj kontinuitet nije slučajan ni sentimentalan detalj. Čak i ime odaje pripadnost mjestu: Pical dolazi od stare željezničke stanice Pical, nekadašnje završne postaje slavne Parenzane. Novi hotel je neusporedivo veći i složeniji od prethodnika, ali temeljna ideja — da arhitektura pripada mjestu — ostala je ista.
Poreč u detaljima, a ne u kulisama
Najzanimljivije je što se Poreč u interijeru ne pojavljuje kao scenografija, nego kroz sitnice koje ćete primijetiti tek ako obratite pažnju. Veliki ulaz, objašnjava arhitekt Robert Dragogna, podsjeća na Dekuman, glavnu ulicu staroga grada. Zlatne ploče na stropu jednog restorana prizivaju mozaike Eufrazijeve bazilike, porečkog UNESCO-ova bisera. A Parenzana — vijugava uskotračna pruga koja je od 1903. spajala Poreč i Trst — postala je glavna nit koja povezuje cijeli resort.
Ta se nit provlači posvuda, potvrđuje Dražen Mofardin, direktor hotela Pical: od restorana Parenzana, preko slastičarnice Atelje 33 (nazvane po 33 mjesta kroz koja je pruga nekad prolazila), do promenade ispod hotela u koju su ugrađene tračnice kao tihi omaž nekadašnjoj željeznici. To je onaj tip detalja koji na prvi pogled ne registrirate, ali zbog kojeg vam mjesto djeluje autentično.
Jedna priča, mnogo kutaka
Povezati hotel s mjestom bio je tek pola posla. Drugi je bio gotovo suprotan: kako resort ovih dimenzija razlomiti na manje cjeline, a da sve zajedno i dalje djeluje kao jedna priča. Dragogna to zove fil rouge — crvena nit zbog koje se svugdje osjećate u istoj atmosferi, ali svaki kutak ima svoju specifičnost, bilo kroz naglašenu stolicu, drugačiji materijal ili oblogu. Cilj je da se gost, krećući se hotelom, cijelo vrijeme osjeća kao da istražuje nešto novo. Priznajmo, to je puno pametnije od varijante u kojoj svi hodnici izgledaju jednako i nakon dva dana više ne znate gdje vam je soba.
Okoliš koji se pretvara da je oduvijek tu
Iza osjećaja lakoće krije se projekt goleme složenosti, koji je trajao godinama — a stanku tijekom pandemije iskoristili su, kaže viši voditelj projekata Tomislav Poljuh, da hotel učine energetski učinkovitijim: promijenjen je sustav grijanja i hlađenja, uvedene dizalice topline voda-voda i solarni kolektori na krovu, pa hotel danas koristi stopostotno energiju iz obnovljivih izvora.
Održivost su, međutim, htjeli i vidljivom. Posađeno je više od 37 tisuća biljaka, dio zelenila preselio se na fasade, a za navodnjavanje se koriste podzemna i prikupljena oborinska voda. Najviše govori Dragognina anegdota: veliki dio okoliša konstruiran je naknadno, a golemi borovi sađeni su dizalicama — sve s ciljem, kako je tražio projektant okoliša, da se dobije dojam da je hotel oduvijek tu i da je zelenilo oko njega jednostavno oduvijek postojalo.
„Otvoreni resort”: pripadati gradu, a ne se ograditi od njega
Pripadnost Poreču ne završava na krajoliku. Pical je zamišljen kao otvoreni resort — otvoren lokalnoj zajednici, s trgovinama, restoranima, barovima, plažama i sportskom infrastrukturom. Mofardin izdvaja vanjski bazen od 50 metara koji, uz goste, koriste i građani i sportaši Poreča, te unutarnji poluolimpijski bazen od 25 metara u kojem treniraju lokalna djeca i klubovi. Uz to, hotel zapošljava domaće stručnjake, surađuje s lokalnim proizvođačima i posluje cijelu godinu — što gradu donosi život i izvan ljetnih mjeseci. To je onaj dio „luksuza” koji se ne vidi na cjeniku, a mjestu znači najviše.
Najbolje od tri zemlje na jednom tanjuru
Lokalno i međunarodno ovdje nisu suprotnosti. Svaki svjetski koncept, objašnjava Lea Sošić, direktorica razvoja proizvoda i hotelskih brendova, dolazi kroz prizmu Poreča, Istre i Hrvatske. I opet — Parenzana: pruga koja je spajala tri zemlje postala je ideja da se gostu ponudi najbolje što Hrvatska, Italija i Slovenija nude. Na vinskim kartama najbolja su vina iz sve tri zemlje, u ponudi tartufi i vrhunske slastice, a gastronomiju dodatno oplemenjuje michelinski koncept iz Trsta — restoran Harry’s Piccolo Poreč, iza kojeg stoji dvojac s dvije Michelinove zvjezdice, Matteo Metullio i Davide De Pra.
Hotel koji je usput i galerija
Veza starog i novog Picala najsnažnija je, možda, u umjetnosti. Hotelska kuća desetljećima je gradila vlastitu zbirku, pa su u novom hotelu djela iz starog fundusa dobila društvo radova suvremenih autora. Ziherl objašnjava da je hotel osmišljen i kao svojevrsni galerijski prostor s tematskim sklopovima — gost se, hodajući, izravno susreće sa suvremenom umjetnošću, ali i s kontinuitetom slikarske kolonije Riviera. Među autorima je i Porečanin Alex Knapić, čija skulptura nosi motiv grada — mozaik: velika crna kocka od mnoštva sitnih fragmenata, s detaljima u bronci koji, kaže, simboliziraju vječnost, nasljeđe i trajanje kroz vrijeme.
Da Pical i Poreč ne žive samo ljeti
Trajanje kroz vrijeme dobra je metafora i za jedan od najvažnijih ciljeva projekta — da hotel i grad budu živi tijekom cijele godine. Tu pomaže Event centar, koji je, ističe Denis Prevolšek, direktor operacija i razvoja brenda, najveći kongresni centar u Istri: oko 2.200 kvadrata i kapacitet do 1.200 sudionika, snažan poticaj produljenju sezone. A kad kongresa nema, prostor mijenja funkciju i ljeti postaje Playland — mjesto nestrukturirane igre za djecu i obitelji.
Prostor postaje mjesto tek kad nas dirne
Na kraju, sve se svodi na jednu rečenicu arhitekta Roberta Dragogne: hotelski biznis bez emocija jednostavno ne postoji. Prostor postaje mjesto tek kad u nama nešto izazove — a upravo je to nevidljiva nit koja povezuje sve pojedinačne priče ove epizode, od okoliša i izolacije do rasvjete, wellnessa i, na kraju, dobrog sna. Jer luksuz koji pamtimo rijetko je ono najskuplje; puno češće je to osjećaj da smo negdje stvarno bili — i da bismo se rado vratili.
Dobro je znati:
- Gdje: Pical Resort (Valamar Collection), poluotok kraj stare jezgre Poreča (~10 min hoda); otvoren u proljeće 2026.
- Razmjer: investicija veća od 200 milijuna eura i 514 soba i apartmana — najveći projekt hrvatskog turizma.
- Vodeća tema: Parenzana, pruga koja je spajala Poreč i Trst (i tri zemlje).
- Održivost: 100 % obnovljiva energija, dizalice topline, solarni kolektori, 37.000+ biljaka.
- Za zajednicu: otvoreni resort s bazenima (50 m i 25 m) koje koriste i građani, uz cjelogodišnje poslovanje.
- Sadržaj: prvi ESPA wellness u Hrvatskoj, michelinska gastronomija (Harry’s Piccolo) i najveći kongresni centar u Istri.
