Povežimo se

Arhitektura i dizajn

DOM NA KVADRAT DOZNAJE Koji su trendovi u gradnji obiteljskih kuća?

Doznajemo koje su glavne preokupacije arhitekata i investitora

O trendovima gradnje obiteljskih kuća razgovarali smo s Mislavom Bašićem, arhitektom iz arhitektonskog ureda 4uha. Odao nam je o čemu ovise i što je glavna preokupacija investitora.

‘Trenutni trendovi su prvenstveno vezani za brzinu gradnje kuća i otežalu dostupnost kako građevinskih materijala, tako i samih graditelja. Tako investitori promišljaju o montažnim kućama, kontejnerskim objektima, propituju dostupnost i cijenu pojedinih materijala poput mineralne vune ili željeza za armaturu’, kaže Mislav.

mislav-basic-dom-na-kvadrat

Drugačiji pristup investitora

Dodaje kako se u zadnje dvije godine dosta promijenio pristup investitora. ‘Oni prate trendove, društvene mreže, emisije, Pinterest, digitalni marketing. Investitori k nama dolaze s dosta jasnom vizijom svog novog doma’, tvrdi.

Usporedio je današnju situaciju s onom od prije desetak godina. ‘Arhitekti su bili ti koji su bili pravi lideri u projektu. Danas je taj liderski pristup nešto izmjenjen, s obzirom na to da investitori znaju što žele. Arhitekti su u današnje vrijeme nešto između psihologa, edukatora, pravnika, kreativca i inženjera’, tvrdi.

obteljska-kuca-karlovac-4uha
Obiteljska kuća u Karlovcu, 4uha

Dodaje kako investitori žele i cijene kreativnost, ali dolaze jako dobro pripremljeni, s jasnim referencama i djelomično upoznati s tehnološkim mogućnostima.

Uloga arhitekata zahtjevnija nego ikada

‘Naša uloga, kao arhitekata je puno zahtjevnija nego nekada, kada su našoj struci investitori bezuvjetno vjerovali. Puno više truda i interakcije je potrebno, kako biste imali vrhunski projekt i zadovoljnog investitora’, dodaje.

Arhitekt Bašić dotakao se i stilova koji se trenutno najviše preferiraju. ‘Uvijek postoje elementi koji su u trendu, ali se ta priča mijenja brže nego ikada. Rekao bih kao moda. Mi se kao ured trudimo držati svevremenskih stilova, koji neće uskoro biti “passe”. Recimo, oprezni smo s jakim bojama na fiksnim elementima poput kuhinjskih elemenata ili pločica’, pojašnjava.

obiteljska-kuća-zagreb-4uha
Obiteljska kuća u Zagrebu

Dodaje kako jake tonove radije naglase na pokretninama poput jastuka, zavjesa, pa čak i stolicama. Objasnio je i zbog čega. ‘Ljudima, naime, brzo dosade jake, naglašene boje, ali one su nešto što daju karakter prostoru. Moj osobni dojam je da ljudima pomalo dosta sterilnog minimalizma i da se okreću prirodnim materijalima poput drva, opeke i čelika. Traže se topline, zemljane, pastelne boje’, kaže.

Svijet se okreće u smijeru održivosti

Tvrdi kako su svjetski trendovi okrenuti na održivost. ‘Bili smo na Design weeku u Londonu i ostao sam šokiran kako renomirani proizvođači predstavljaju svoje proizvode isključivo kroz podatke koliko se proizvoda može reciklirati i koji je postotak proizvoda napravljen iz recikliranih materijala. Tu se radi o podnim oblogama,  uredskom namještaju, konstruktivnim blokovima za gradnju, dakle o vrlo bitnim elementima objekata. Svijet se okreće u smjeru održivosti. Mi se tom trendu polagano priklanjamo, ali uz napomenu da stalno  preispitujemo ispravnost takvih akcija’, dodaje.

obiteljska-kuća-novi-marof
Obiteljska kuća Novi Marof

‘Upoznali smo tvrtku koja proizvodi sav namještaj od starih CD-a. Vrlo je interesantna priča, rekli bismo čak i romantična, ali je upitan stvarni dobitak za okoliš takvog proizvoda. Koliko se energije potroši dok se ti CD-i obrade, zdrobe, zagriju, lijepe i ponovo prešaju. ‘Je li to za okoliš plus ili minus? Ili bi bolje bilo za okoliš da su CD-i zbrinuti, a namještaj da je proizveden od, recimo, drvenih otpadaka ili PVC vrećica? Ja osobno ne znam odgovor na to pitanje, ali je činjenica da je sve reciklirano u modi’, kaže.

Što se tiče same konstrukcije objekata, arhitekt Bašić kaže kako postoji puno alternativa klasičnoj gradnji od cigle i betona.

Obiteljska kuća, Dubrovnik

Montažna gradnja od drva

‘Treba naglasiti da svaki materijal ima svoje prednosti i mane. Da ima samo prednosti, drugih materijala ne bi bilo na tržištu. A da ima samo minuse, ne bi tog materijala bilo na tržištu. To je dosta logično. Dakle, postoji montažna gradnja od drva. Montažna gradnja koja kombinira čelik i drvo ili neke druge materijale. Nedavno smo dobili upit za kontejnersku stambenu kuću. To isto ima prednosti u pogledu brzine i dobavljivosti, ali i minus u pogledu fleksibilnosti i cijena’, objašnjava.

Osvrnuo se i na projekte arhitektonskog ureda 4uha. ‘Mi konkretno projektiramo nekoliko kuća, ali i jednu crkvu u porobetonu. U zadnje vrijeme imamo puno upita za drvene objekte.Porobeton ima svoje prednosti i mane, kao i svaki materijal. Njegova prednost je brzina gradnje i činjenica da je sami kontruktivni dio i toplinski izolator. Mana su mu manji konstruktivni rasponi i fakt da izvođači s ovih prostora nisu naviknuti na te materijale’, tvrdi.

Objašnjava kako kod nas nisu zaživjele alternative koje su našle svoju nišu u svijetu, kao što su blokovi od konoplje ili pokrov od sijena.

obiteljska-kuća-pedrovina
Obiteljska kuća Pedrovina

Kod nas najčešći cigla i beton

‘Vratimo se na ciglu i beton, koji su ipak najčešći materijali kod nas. Možemo reći da se nekih 70% naših projekata radi iz cigle i betona kao kombinacije ili samo iz betona’, govori i objašnjava kakva je trenutna situacija s potražnjom fasada.

‘Što se tiče fasadnih obloga, tu se priča kreće od klasične ETICS fasade sa stiroporom, do ventiliranih fasada s raznim završnim oblogama. Završna obloga može biti opeka, corten (prisiljeno korodirani čelik), ges pločice ogromnih formata ili kompozitne ploče. Dosta se koristi aluminij kao završna obloga.  Često imamo slučajeve kod obiteljskih kuća da kombiniramo fasadne obloge različitih tipova. To su meni osobno najuspjeliji projekti’, zaključuje.

Obiteljska kućam Istra

‘Nekada smo imali gotiku, renesansu, barok. To su bili stilovi koji su trajali više od jednog stoljeća. Danas se sve odvije unutar pet ili deset godina, pa tako i stilovi. Što se tiče materijala, danas mogućnosti ima više nego ikadi, ljudi su informirani i obrazovani više nego ikad, a još k tome bolje živimo nego ikad u povijesti. Tako da kad se ta tri faktora spoje, mogućnosti su praktički neograničen, a trendovi i stilovi se također mijenjaju brže nego ikada’, zaključuje.

Related Topics:

Arhitektura i dizajn

BIG SEE Festival 2026

Ključno izdanje posvećeno ograničenjima, odgovornosti i smislu
21. – 22. svibnja 2026. | Grando, Portorož, Slovenija
big see 2026

U povijesnom skladištu Grando u Portorožu u Sloveniji, uspješno je zatvoren BIG SEE Festival 2026., vodeća međunarodna platforma za arhitekturu i dizajn proizvoda u jugoistočnoj Europi. Platforma je prvi put ujedinila svoje prethodno zasebne iteracije – BIG Architecture i BIG Design – u jedinstveni, kohezivni ekosustav. Uz više od 3000 arhitekata, dizajnera, brendova, investitora i donositelja odluka iz cijelog svijeta, dvodnevni događaj se etablirao kao ključni forum za snalaženje u složenostima, etičkim odgovornostima i sistemskim promjenama s kojima se trenutno suočavaju prostorne i kreativne industrije.

Goruće pitanje BIG SEE Festivala 2026. : Previše? Što je taman dovoljno?

Festival se udaljio od privremenih estetskih trendova i uhvatio u koštac s izazovima ere obilježene obiljem slika, zgrada i proizvoda. Kroz sve panele i formate, sudionici su se bavili stvarnošću i definicijom izazova suvremene arhitekture i dizajna. Više nije pitanje može li se nešto izgraditi ili dizajnirati, već treba li se to učiniti – i s kojom svrhom?

Događaj je pozicionirao suzdržanost ne kao ograničenje, već kao primarnu profesionalnu odgovornost da se u sve kaotičniji svijet unese red, dostojanstvo i sklonište.

Jakob Chner

Konferencija, kritičke rasprave i filmske naracije

Konferencija BIG SEE, intelektualni pokretač festivala, pružila je prostor za pravu profesionalnu raspravu, a ne pasivnu konzumaciju. Program, koji su kroz pet različitih leća – Arhitektura i relevantnost, Urbano čovječanstvo, Velika redukcija, BIG i Mjera u arhitekturi – kreirali Selçuk Avcı, Einar Jarmund, Lutz Kucher, Tanja Završki i Aleksander Ostan, spojio je etablirane majstore s nadolazećim praktičarima. U glavnim prezentacijama i rigoroznim raspravama sudjelovale su istaknute globalne osobe iz svjetski poznatih ureda i zaklada, uključujući Mecanoo, Zakladu Norman Foster, Renzo Piano Building Workshop i Groupwork.

Šireći se van tradicionalnih formata predavanja, festival je uveo specijalizirane dijaloške strukture. BIG SEE Editors Talk okupio je urednike vodećih publikacija o arhitekturi srednje i jugoistočne Europe kako bi raspravljali o kulturnom posredovanju u prezasićenom krajoliku, dok je BIG SEE Professors Talk izazvao edukatore da razmotre što se mora “odučiti” da bi ostalo relevantno za buduće generacije.

Jakob Chner

Uz vitalni multidisciplinarni sloj, program je također uključivao poseban prostor za arhitektonski film i umjetnost. To je uključivalo rijedak prvi uvid u dokumentarni film Filipa Filkovića K67 – koji istražuje kultni modernistički modularni kiosk Saše Mächtiga – i dokumentarac Brutalizam (2024.) Miloša Jakovića i Hosseina Fanija, dirljivu studiju o obnovi poslijeratnih gradova. S ovim audiovizualnim narativima ispreplitala se posebna Umjetnička soba s predstavljanjem suvremenog rock ‘n’ roll umjetnika Davora Keškeca, čiji je rad u arhitektonski ambijent unio neočekivani kreativni dijalog kubizma i pop arta.

Kustoski sajam i globalna partnerstva

Povezivanjem teorije sa stvarnošću industrije, sajam BIG SEE Trade Show ugostio je više od 100 odabranih izlagača, nudeći visoko kuriranu alternativu masovnim komercijalnim sajmovima. Uz komercijalno središte, izložba inovacija BIG SEE Innovations Exhibition predstavila je specijalizirano mapiranje dizajna, materijala i sustava prilagođenih održivom izgrađenom okolišu. Izložbeni prostor također je istaknuo ključni globalni dijalog o dizajnu, uključujući institucionalni nastup kojim se obilježava Dan talijanskog dizajna 2026., koji se usredotočio na urbanu obnovu i održive buduće prakse.

Besprijekornim povezivanjem vizionara, naprednih proizvođača i međunarodnih medija, ujedinjeni BIG SEE Festival 2026 ojačao je svoju poziciju nezamjenjivog regionalnog katalizatora, ostavljajući kreativnoj zajednici izoštreniji kolektivni sud o tome kako graditi odgovornije, relevantnije i trajnije.

Jakob Chner

BIG SEE Awards 2026: Objavljivanje Grand Prix pobjednika

Kao sastavni dio festivalskog ekosustava, nagrade BIG SEE 2026. slavile su međunarodne projekte koji stavljaju sadržaj ispred razmjera i namjeru ispred spektakla. Nagrade, koje je ocjenjivao cijenjeni međunarodni žiri sastavljen od globalnih stručnjaka, pružile su profesionalnu potvrdu postignućima čvrsto utemeljenima u stvarnosti, a kulminirale su Gala večerom i proglašenjem prestižnih dobitnika Grand Prix nagrade:

Arhitektura
Dizajn interijera
Produkt dizajn
Jakob Chner

BIG SEE Festival 2026 još je jednom potvrdio svoju ulogu jednog od najvažnijih regionalnih događanja za arhitekturu i dizajn. Okupljajući vodeće stručnjake, inovativne projekte i aktualne rasprave o odgovornosti struke, festival je otvorio pitanja koja će oblikovati budućnost prostora u kojem živimo. U vremenu prekomjerne proizvodnje i brzih promjena, poruka festivala bila je jasna – kvalitetna arhitektura i dizajn ne stvaraju više, već stvaraju smislenije.

Nastavite čitati

Urbanizam

Što su superblokovi i zašto ih svi kopiraju od Barcelone?

Superblokovi su Barceloni donijeli manje automobila, manje buke i više prostora za ljude
pogled na sagradu familiu u barceloni

Nekada su to bile obične gradske ulice zatrpane prometom, parkiranim automobilima i bukom. Danas su neke od tih istih ulica u Barceloni pretvorene u prostore za igru, šetnju, bicikliranje i druženje susjeda.

Riječ je o superblokovima – urbanističkom modelu koji je Barcelonu pretvorio u globalni primjer kako grad može vratiti prostor ljudima. Dok mnoge europske metropole pokušavaju smanjiti promet i zagađenje, Barcelonin model sve se češće spominje kao jedno od najkonkretnijih rješenja koja su zapravo funkcionirala.

Ovako izgledaju stanovi u centru Barcelone! 5 primjera inspirativnih renovacija

Kako je nastala ideja?

Barcelona se desetljećima suočava s problemima tipičnima za guste mediteranske gradove: prometne gužve, buka, zagađenje zraka i kronični nedostatak javnih prostora. Poseban je problem poznata četvrt Eixample: mrežasta struktura iz 19. stoljeća koju je osmislio urbanist Ildefons Cerdà, a koja je s vremenom postala žrtva vlastitog uspjeha. Automobili su preuzeli javni prostor koji Cerdà nikad nije projektirao za njih.

Prvi ozbiljniji eksperimenti sa superblokovima počinju oko 2016. godine, kada gradske vlasti pokreću projekt prenamjene prometnih zona u kvartovske prostore.

barcelona superblokovi

Kako superblok zapravo funkcionira?

Model je relativno jednostavan. Više manjih gradskih blokova spaja se u jednu veću cjelinu, a automobili se mogu kretati samo rubnim ulicama tog superbloka. Unutarnje prometnice prestaju biti prolazne rute i prenamjenjuju se u nešto sasvim drugo — dječja igrališta, biciklističke staze, zelene površine, terase kafića, prostore za lokalne događaje.

Promet unutar zona drastično se smanjuje, a vozila koja ipak ulaze ograničena su na minimalne brzine.

Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova

Što su brojke pokazale?

Ono što superblokove izdvaja od većine urbanističkih projekata jest to da su rezultati izmjereni — ne samo dojmljeni.

U četvrti Sant Antoni, nakon uvođenja superbloka, broj automobila pao je za 82%. Razina dušikovog dioksida (NO2) na pojedinim raskrižjima smanjila se za 33%, a buka je pala za 4,1 decibel danju i 5,3 decibela noću.

U superbloku oko tržnice Sant Antoni zabilježen je pad NO2 za 25% i pad čestica PM10 za 17% — obje tvari poznate po štetnim učincima na zdravlje.

U Poblenou, prvom kvartu transformiranom u superblok, otvorilo se 20 novih lokalnih poslovnih prostora, a lokalna komercijalna aktivnost porasla je za više od 30%. Dakle, manje automobila nije značilo manje kupaca.

Istraživanje Barcelonskog instituta za globalno zdravlje (ISGlobal) procjenjuje da bi potpuna implementacija superblokova u cijelom gradu mogla spriječiti 667 prijevremenih smrti godišnje — ponajviše zbog smanjenja zagađenja zraka, ali i smanjenja prometne buke i efekta toplinskog otoka.

Stanovnici i radnici u sva tri evaluirana superbloka prijavili su poboljšanje dobrobiti, spokoja i kvalitete sna, smanjenje buke i zagađenja te povećanu socijalnu interakciju.

Zašto su superblokovi izazvali otpor?

Nisu svi dočekali projekt s oduševljenjem.

Dio stanovnika i poduzetnika kritizirao je promjene od prvog dana. Najčešći prigovor bio je da se promet ne smanjuje nego samo premješta — na rubne ulice superbloka, koje onda preuzimaju opterećenje. To nije bila bezosnovana briga: istraživanje Barcelonske agencije za javno zdravlje pokazalo je da se onečišćenje u nekim okolnim ulicama doista povećalo, dok je unutar superbloka palo.

Bilo je i pitanja dostupnosti trgovina, kompliciranog pristupa za automobile te brzine implementacije. No kako su se prvi podaci počeli pokazivati, dio otpora postupno je splasnuo.

Tko danas kopira Barcelonu?

Barcelonin model danas proučavaju gradovi koji nemaju ništa zajedničkog s mediteranskom klimom ili gustom urbanom strukturom Eixamplea — što govori o tome koliko je ideja prenosiva.

Pariz razvija vlastitu varijantu kroz koncept “15-minutnog grada“. London uvodi tzv. low-traffic neighbourhoods. Milan je nakon pandemije povećao broj pješačkih i biciklističkih zona. Melbourne, Los Angeles i Portland također istražuju slične modele decentralizacije kvartova.

Zajednički nazivnik svima: vraćanje ulice stanovnicima umjesto prolaznom prometu.

Život bez automobila u gradu? Sve više europskih metropola ide u tom smjeru

Može li ovakav model funkcionirati u Zagrebu?

Zagreb ima drugačiju urbanu strukturu od Barcelone i ne može kopirati model jedan-na-jedan. Ali to nije ni potrebno.

Pitanje koje se otvara je konkretnije: postoje li ulice u Donjem gradu, na Trešnjevki ili u novijim kvartovima koje danas služe prvenstveno kao prolaz za automobile, a mogle bi imati potpuno drugačiju funkciju? Gotovo sigurno postoje.

Superblokovi nisu čarobno rješenje za sve probleme gradova. Ali su pokazali da urbanistička transformacija ne mora uvijek značiti ogromne infrastrukturne projekte i godine radova. Ponekad je dovoljno drugačije rasporediti prostor koji već postoji — i izmjeriti što se dogodi.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama