Arhitekti i arhitektonski projekti
Arhitektica Helena Alfirević Arbutina: Priča o inspiraciji, strasti i najljepšoj kući u Hrvatskoj
Otkriva kako je tekao njen put od uređivanja vlakova do nagrade za najljepšu kuću u Hrvatskoj
Dr. sc. Helena Alfirević Arbutina, dipl. ing. arh., već je u osnovnoj školi znala da želi biti arhitektica. Kako je tekao njen put od uređivanja vlakova do nagrade za najljepšu kuću u Hrvatskoj, ispričala je našoj urednici.
Helena, zašto ste izabrali arhitekturu?
U 5. razredu osnovne smo imali na satu likovnog kojeg sam uvijek jako voljela, kao i matematiku, imali smo jednu monografiju o Zagrebu i trebali smo odabrati jednu neku sliku, panoramu Zagreba koju ćemo nacrtat. Ja sam odabrala od Vitića kockicu koja me jako oduševila sa svojim proporcijama, ispred nje su bili nekakvi prekrasni makovi i nacrtala sam tu sliku.
I stalno sam zapravo doživljavala arhitekturu oko sebe, fascinirala me zgrada Vatroslava Lisinskog, koncertna dvorana, znači ta kockica što sam rekla, općenito, zgrade po Vukovarskoj. Vidjela sam da to puno više doživljavam od svojih prijatelja i tad sam već rekla da želim studirat arhitekturu.
I nakon fakulteta, koji su bili prvi projekti koje ste radili?
To je isto bilo vrlo zanimljivo jer sam uvijek maštala da ću radit nekakve grandiozne projekte, naravno, kao i svi arhitekti, još kao dijete sam se čak urbanistički htjela pozabavit ovim naseljem Brezovica, koji nema puno sadržaja i onda dalje s arhitekturom i onda me zapalo zapravo prvo zaposlenje kao pripravnika u tvornici željezničkih vozila Gredelj na razvijanju interijera vagona koje tad uopće nije imalo tu disciplinu unutar tvornice riješenu. To mi je s jedne strane bio izazov da pokrenem nešto novo, a s druge strane sam se pitala pa ipak se neću bavit, kao pravom arhitekturom. Međutim, našla sam puno zadovoljenja u tom radu jer baš ono, sve sam pokrenula iz temelja, poslije sam oformila i tim.
Kad sam se godinama bavila tim uređenjem vagona, ja sam paralelno zapravo honorarno radila za neke druge projektantske kuće, arhitekte kao vanjski suradnik, jer sam htjela imat doticaj sa strukom i sa druge strane sam htjela čim prije doći do ovlaštenja, što sam i uspjela.
Kad sam rodila sina, tad se pokazalo da je zapravo teško bit na tri kolosijeka, odgovoran na svom redovnom poslu, bit vanjski suradnik i super mama i onda sam vidjela da ću morat napravit nekakve odabire. Kako sam kontinuirano radila sa osječkom tvrtkom kao vanjski suradnik još od 2000.-te, onda su mi stalno nudili da prijeđem kod njih i na kraju sam se, krajem 2008 i odlučila na taj potez. Tamo sam baš radila big scale projekte, shopping centre, tvornice, višestambene zgrade. U to vrijeme sam bila i glavni projektant na IKEA-i.
Nakon tog super iskustva, na tako jednom velikom projektu sam zapravo shvatila da mene ipak najviše privlači projektirat obiteljske kuće, da je to ono što me nekako iskonski pokrenulo u cijelu tu priču.
I evo, od 2013. uspješno funkcioniram, tako da, bavim se uglavnom projektiranjem obiteljskih kuća, manjih nekakvih hotela, uglavnom turističkih tih stancija, uređenjem interijera, a po potrebi za te nekakve veće projekte sam i dalje na raspolaganju bivšoj tvrtki.
Jel bi rekli s obzirom na cijeli taj put i zaista bogato iskustvo, da je projektiranje obiteljskih kuća ispunjenje vaših snova?
Zapravo, da. Jer svaki posao ima neke svoje izazove, ali vjerujte mi da na kraju, mislim sa 50 posto svojih klijenata ostvarim baš ono dobar prijateljski odnos.
A kakav je vaš osjećaj kad uđete u tu kuću koju ste napravili?
Na kraju, kad je sama kuća gotova i kad usele u nju, nema mi boljeg feedbacka nego kad vidimo koliko su zapravo zadovoljni životom u toj kući i uvijek me pozovu na neku večeru, čak prespavat i tako da to baš bude lijepo iskustvo.
Bilo je situacija kao recimo sa tom kućom O4 gdje je stvarno sve bilo po projektu i to je bilo ono, wow, to je to i baš sam prezadovoljna i onako, vidite da ste ostavili neki trag, konkretno na toj kući jer dan danas ju obilaze studenti arhitekture u svom studijskom putovanju kao dobar referentni primjer.
A nažalost, bilo je i primjera gdje se ta arhitektura jer nas opet ne štiti dovoljno kao struku ni komora ni ministarstvo, na neki način izvitoperila.
Kuća koju obilaze studenti arhitekture je kuća koja je svojedobno bila proglašena za najljepšu kuću, čime je bila inspirirana?
Kuća O4 u Osijeku je bila zapravo inspirirana sa tri oraha koja su bila na parceli, već su bili velika stabla, ja sam gledala kako bi ih sačuvala.
Sami investitori su isto voljeli te orahe i tu nekakvu poveznicu, tako da sam napravila tlocrt da se ti orasi zapravo sačuvaju, u procesu gradnje su se oni razboljeli pa su investitori bili spremni angažirat stručnjake koji su injektirali, liječili ta stabla i oni dan danas super egzistiraju. Kasnije smo taj motiv primijenili i na samoj fasadi, sa trespa pločama sa uzrocima od oraha i u kući smo u interijeru u kuhinji iskombinirali da opet ima kombinaciju bijele boje i oraha, dakle da nije pretamno i da se to nekako dobro uklopi. I same stepenice koje vode na galeriju, koje je vrlo bitan element te kuće jer gleda na prekrasnu Dravu, su isto tako obloge od oraha napravljene na stubama.
Osim tog projekta, koje bi projekte izdvojili da su vam nekako ostali kao najdraži ili na koje ste najponosniji?
Jako volim sad jedan projekt koji bi se tek trebao počet ovog radit u Osijeku, to je isto jedna rekonstrukcija kuće u Osijeku, sad ispadne baš spominjem osječke primjere.
Radim sad jednu rekonstrukciju, isto dobivena je građevinska dozvola u Zagrebu na Zelenjaku, dosta sam ponosna i na tu kuću i tu su jako bili osviješteni investitori, dobro je kad vam dopuste da ih malo educirate, ali ipak trebaju i oni sami ući u cijeli proces sa određenim nivo sviješću da bi to mogli prihvatit. Dobila sam ove godine Big See Award, nagrada je bila uručena u Ljubljani, to su bile tri vile u Ražnju kod Rogoznice.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Najiščekivaniji arhitektonski projekti u 2026. godini
Riječ je o godini u kojoj se arhitektonske vizije napokon pretvaraju u stvarnost – vidljivu, opipljivu i trajnu
Godina 2026. bit će iznimno važna za suvremenu arhitekturu. Nakon dugih planiranja, višegodišnjih gradnji i brojnih odgoda, svijet će napokon dobiti niz konkretnih, dovršenih arhitektonskih projekata koji već sada izazivaju globalnu pažnju. Riječ je o građevinama koje ne donose samo nove vizure gradova, već i nove standarde u projektiranju, tehnologiji i odnosu prema prostoru.
U nastavku donosimo pregled najiščekivanijih arhitektonskih projekata u 2026. godini – koje će se moći posjetiti, koristiti i doživjeti.
1. Sagrada Família – završetak stoljetne gradnje
Barcelona, Španjolska
Jedan od najpoznatijih arhitektonskih projekata u povijesti konačno bi trebao biti dovršen 2026. godine, točno sto godina nakon smrti Antonija Gaudíja. Završetkom središnjeg tornja visine 172,5 metara, Sagrada Família postaje najviša crkva u Europi.
Ova građevina ostaje jedinstven primjer arhitekture koja spaja prirodne oblike, sakralnu simboliku i konstrukcijsku inovaciju, a njezin dovršetak jedan je od najznačajnijih arhitektonskih događaja desetljeća.
2. The Line – prvi završeni segmenti linearnog grada
NEOM, Saudijska Arabija
Projekt koji je od samog početka izazvao globalne rasprave ulazi u svoju prvu operativnu fazu. The Line je linearni grad dug 170 kilometara, zamišljen bez automobila, s vertikalnim gradskim slojevima i potpuno integriranom infrastrukturom.
Prvi dovršeni segmenti, planirani za 2026., omogućit će stvarno testiranje ovog radikalnog urbanističko-arhitektonskog koncepta, čime The Line postaje jedan od najiščekivanijih arhitektonskih projekata u 2026. godini.
3. Guggenheim Abu Dhabi – kulturni landmark Bliskog istoka
Abu Dhabi, Ujedinjeni Arapski Emirati
Projektiran od strane Franka Gehryja, Guggenheim Abu Dhabi trebao bi biti najveći muzej iz Guggenheimove mreže. Njegova kompleksna volumetrija i prepoznatljiv arhitektonski potpis čine ga jednom od najočekivanijih kulturnih građevina desetljeća.
Otvaranjem 2026. godine, ovaj muzej dodatno učvršćuje Saadiyat Island kao globalno kulturno središte.
Arhitektura 2026.: Godina velikih dovršetaka
Svi ovi projekti potvrđuju da najiščekivaniji arhitektonski projekti u 2026. godini nisu samo vizualni spektakli, već građevine koje oblikuju identitet gradova i postavljaju nova pravila za budućnost arhitekture.
Riječ je o godini u kojoj se arhitektonske vizije napokon pretvaraju u stvarnost – vidljivu, opipljivu i trajnu.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Projekti hrvatskih arhitekta u užem izboru za EU Mies van der Rohe Awards 2026.
Barcelona, 8. siječnja 2026. Europska komisija i Fundació Mies van der Rohe objavili su popis 40 u uži izbor uvrštenih radova za Europsku nagradu za suvremenu arhitekturu – Mies van der Rohe Awards 2026. Ovogodišnje izdanje, podržano programom Creative Europe, zaprimilo je 410 nominacija iz cijele Europe. Nakon temeljite analize i višednevnih rasprava u Barceloni, sedmeročlani žiri – na čelu s predsjednikom Smiljanom Radićem – izdvojio je projekte koji na uvjerljiv način odgovaraju na ključne izazove suvremene arhitekture: kvalitetu prostora za sve, društvenu odgovornost i klimatske ciljeve Europskog zelenog plana.
Tko je Liu Jiakun, dobitnik Pritzkerove nagrade za 2025. godinu
U tom snažnom i raznolikom kontekstu posebno se ističe činjenica da su dva projekta iz Hrvatske ušla u uži izbor, potvrđujući vidljivost i relevantnost hrvatske arhitektonske scene na europskoj razini.
Photo by Dragan Novaković
Gruž Market, Dubrovnik – nova identitetna točka grada
Jedan od nominiranih projekata je Gruž Market u Dubrovniku, čiji su autori Dinko Peračić i Miranda Veljačić. Projekt se ističe pažljivo oblikovanom, prilagodljivom nadstrešnicom koja svojom lagano lebdi iznad tržnice, stvarajući novu prostornu i kulturnu artikulaciju javnog prostora.
Nadstrešnica istodobno daje integritet tržničkom trgu, unosi novi život u postojeću urbanu i povijesnu strukturu te pruža javnu klimatsku zaštitu – iznimno važnu u mediteranskom kontekstu Dubrovnika. Time tržnica prestaje biti isključivo mjesto trgovine i postaje suvremeni javni prostor, prepoznatljiv simbol svakodnevice i identiteta grada.
Projekt je rezultat široke interdisciplinarne suradnje, od konstrukcije i rasvjete do dizajna prodajnih klupa i instalacija, što dodatno naglašava njegovu slojevitost i cjelovit pristup arhitektonskom zadatku.
Double Villa Bukovac – „živjeti odvojeno, zajedno“
Drugi hrvatski projekt na shortlisti je Double Villa Bukovac, obiteljska kuća u Zagrebu, autora Hrvoja Njirića i Iskre Filipović. Projekt je proizašao iz vrlo konkretne potrebe: stvaranja priuštivog stambenog rješenja za dvije generacije iste obitelji.
Ograničeni budžet rezultirao je visoko kondenziranom shemom dviju malih kuća, tijesno uklopljenih na parceli, ali s jasno očuvanim „vilinskim“ kvalitetama i autonomijom svake generacije. Koncept se može opisati kao living apart together – život odvojeno, ali zajedno.
Unatoč maloj mjeri, projekt funkcionira kao prototip suvremenog obiteljskog stanovanja, istražujući modele polu-dvojnog stanovanja, fleksibilnosti i dugoročne prilagodljivosti. Upravo ta sposobnost da se arhitekturom odgovori na ekonomska i društvena ograničenja jedan je od ključnih kriterija koje je žiri prepoznao.
Hrvatska u europskom kontekstu
Ukupno, shortlistu 2026. čini 40 projekata iz 18 zemalja, raspoređenih u 36 gradova i regija – od velikih metropola do malih mjesta. Zastupljenost Hrvatske s dva projekta potvrđuje kontinuitet kvalitete i raznolikosti pristupa, od snažnih javnih intervencija do intimnih, istraživačkih stambenih tipologija.
Zajednička nit ovogodišnjeg izbora, koju je žiri opisao pojmom „svježine“, jasno je čitljiva i u hrvatskim projektima: u novom pogledu na javni prostor Gruža te u promišljenom, realnom i empatičnom pristupu stanovanju u Bukovcu.
Uoči sljedeće faze nagrade, u kojoj će se shortlist suziti na finaliste i pobjednike, ovi projekti već sada predstavljaju značajan doprinos europskoj arhitektonskoj raspravi i snažnu referencu suvremene hrvatske arhitekture.
