Povežimo se

Arhitekti i arhitektonski projekti

Ranko Skansi: Majstor svjetla koji spaja znanost i dizajn

Otkrijte njegovu zanimljivu priču!

Svjetlo je njegova poezija, ljubav, a u konačnici i posao. Iako njegovo obrazovanje nije odmah krenulo putem svjetla, ipak ga je na kraju pronašao. Njegovo ime je Ranko Skansi.

Ranko Skansi je priznati stručnjak za rasvjetu. Osnivač je studija LUMIGEA, specijaliziranog za projektiranje rasvjete i interijera. Tijekom svoje karijere, Skansi je objavio nekoliko stručnih radova i knjiga na temu ergonomije svjetla, uključujući “Lighting Ergonomics: How to Create Adequate Lighting Scenery”.

Njegov rad obuhvaća različite projekte, od rezidencijalnih do komercijalnih prostora, s posebnim naglaskom na stvaranje jedinstvenih rasvjetnih rješenja. Aktivno dijeli svoja istraživanja i publikacije na platformama poput Academia.edu, doprinoseći stručnoj zajednici inovativnim idejama i znanjem.

mr. sc. Ranko Skanski dipl.ing

Ranko, kako ste otkrili svjetlo i kad ste se u njega zaljubili?

Ranko Skansi: U srednjoj školi sam počeo eksperimentirat sa svjetlom. U to doba, naravno da su bila mnoga ograničenja, ali sam shvatio, ne znajući još osnovne optike i matematike koja leži iza toga, da optička sredstva uredno mogu manipulirat s umjetnim svjetlom. Pa i sa prirodnim.

Još uvijek nisam distancirao svjetlo u smislu prirodno umjetno, ali već se dalo naslutiti nešto. Krenuo sam na fakultet, gdje sam završio geologiju. Ona je ustvari bila plod moje ljubavi prema kristalima koji su opet posredno sa svjetlima povezani. Već na prvoj godini sam shvatio da geologija nije studij svjetla u kristalima nego potpuno nešto drugo. Prihvatio sam to jer me zaintrigiralo more drugih, lijepih predmeta koji su bili na ovom programu.

Počeo sam raditi kao naftni geolog. Došao je rat, front, s fronta sam otišao u Italiju, tamo sam radio na dizajnu i tu je ustvari bio prvi kontakt s konkretnim svjetlom odnosno rasvjetom jer je vlasnik firme u kojoj sam radio bio arhitekt i radeći na interijerima, on je često koristio neke moje ideje, koncepte, upravo zbog svjetla. I ja sam nekako tad u to doba shvatio da imam jedan talent, da imam smisao za to, da ja ustvari čujem svjetlo. Kod mnogih svjetlo završava sa vidom i kad zatvorite oči oni nisu ustvari dalje više svjesni svjetla. Ja sam ga u stanju čut, pa čak i osjetit na prstima.

ranko skansi

Vi ste na kraju zapravo stekli i titulu majstora svjetla.

Skansi: Osim na akademiji za film i televiziju i kazalište, kod nas nema studija koji bi učio ljude o svjetlu. Oni imaju majstora rasvjete, to je vrhunska jedna disciplina ali nažalost, mnogi od tih ljudi ostaju samo u kazalištu, ne iskoračuju van, ne idu u smjeru arhitekture pa da ustvari na neki način rade i taj dizajn svjetla u interijerima ili eksterijerima, koji nisu kazalište. Zato sam završio u Londonu, gdje je postojao magisterij svjetla i rasvjete.

Kad zapravo počinje vaša karijera, čime?

Skansi: Pozdravom suncu kao prvom velikom i široko i daleko poznatom projektu mogu zahvalit da je to bio početak nečega što mogu zvati moja karijera u rasvjeti.

Zadarski arhitekt Nikola Bašić, koji je osmislio cijeli taj dio zadarske rive, uz mnoga svoja druga uspješna, rekao bih, remek djela, u jednom trenutku je malo ostao bez daha što se tiče svjetla. Imao je koncept da bi rasvijetlio to sunce sa žutim svjetlom, tek mojom intervencijom ustvari se dogodio taj jedan kvantni pomak, kvantni skok, tako da smo napravili višestruki displej, koji ispod sebe ima solarne panele. Napravili smo jednu multifunkcionalnu strukturu koja je bila dovoljna sama hranit sebe. Kasnije smo ustanovili da to nema smisla, da je puno povoljnije prodavat struju HEP-u po danu, a po noći kupovat, jer nemate ograničenja baterija i ostalih tehnologija koja je tu između presudna.

Osim toga, ne možete ostat bez struje, tako da smo sve pojednostavnili. Danas ono što se vidi na ekranu ustvari je, ako ljudi znaju postoji jedan mali softver koji se zove Winamp, koji je na početku služio za slušanje muzike. I on je imao mogućnost vizualizacije. E ta vizualizacija od radio Zadra danas se vidi na pozdravu suncu. Znači, netko govori, svira, ljudi ne znaju što je u podlozi, ali to je vizualizacija koja se događa na pozdravu suncu.

ranko skansi pozdrav suncu

Kada klijenti dolaze k vama, znaju što žele, ne znaju što žele, s kojom idejom uopće dolaze?

Ranko Skansi: 80 posto ljudi ustvari ne zna što želi, dođe i kažu ja bih novu rasvjetu. Ok. 20 posto ljudi kaže ja bih novu rasvjetu i imam ideju kako bi to trebalo izgledat. Jedna i druga grupa ljudi meni nisu ništa olakšali posao.

Rasvjeta u interijeru – detalj koji je važno planirati

Sve kreće od nule praktički, jer ja tad moram shvatit koji stil oni vole. Moram shvatit koje aktivnosti obavljaju u tom prostoru. Moram shvatiti tko sve dolazi u taj prostor, koji uzrasti, da li tu ima životinja, jesu li to samo ljudi kad govorimo o privatnom interijeru. Jesu li to ljudi treće generacije koji nekad često ne vide dobro, pa im treba više svjetla… To su sve elementi koji su meni potrebni da bi koncipirao rasvjetu.

Postoji li univerzalno svjetlo koje bismo svi trebali imati?

Skansi: Postoje okviri određenih prostora i svjetlo koje odgovara tim okvirima. Iako je samo svjetlo vidljivi dio spektra puno širi jedan pojam od onog što je konkretno za određeni prostor nužno. Često mi prostore dijelimo na javne i privatne, iako kad sam radio dvije vile za u islamskom svijetu, oni imaju vrlo distanciran dio svoje kuće koji je javan i koji je privatan. U javnom prostoru sam bez problema mogao ući. U privatan, nije bilo šanse.

Trendovi u rasvjeti: Izdavjamo četiri genijalne opcije

Kako ste onda tamo napravili svjetlo?

Skansi: Samo po priči, dakle, ja nisam mogao dobiti fotografiju tog prostora, ja nisam dobio nacrte, nisam dobio ništa, po priči vlasnika koji je želio da mu se rasvjeta koncipira, ja sam morao intuirat kako to stvarno izgleda i tko se ustvari unutra skriva.

Koje vrste svjetla uopće postoje i koja prostorija bi kakvo svjetlo trebala imati?

Skansi: Osnovno bih rekao da postoji disperzno svjetlo koje je podjednako na sve strane, koje ne radi oštre sjene i koje u načelu ne zablještava, ne bliješti. I postoji oštro svjetlo, obrnutih karakteristika. Od ta dva svjetla treba znati koje koristit.

Prirodno svjetlo, kao jedan ekstrem je svjetlo koje vi ne možete pojačat, smanjit i upalit kad god želite, to je svjetlo koje postoji kad sunce svijetli. Njega možete reducirati sa nekim sjenilima. To je prihvatljiva opcija.

Kod umjetnog svjetla je drugačije, možete ga uključiti kad god.

I tu imate oštro i disperzno svjetlo. E sad, upotrebom, kombinacijom i intenzitetom ta dva svjetla dobivate određene scene u prostoru koje mogu biti vrlo šarmantne, mogu biti dosadne, mogu bit opuštajuće ili uznemirujuće, u smislu da vam koncentracija se jako digne i da vam čak adrenalin bude relativno visok, u prostorima gdje se intenzivni poslovi rade kao što su operacijske dvorane, kao što su hitne pomoći, kao što je stomatološka ambulanta, kao što je ured, u konačnici, dakle to su prostori u kojima treba oštro i hladnije bijelo svjetlo. Svi drugi prostori su prezadovoljni ako imaju umjereno bijelo svjetlo ili toplo bijelo svjetlo.

Toplo bijelo svjetlo posebno kad se radi o puno malih izvora u perifernom vidu, u perifernom polju vidite te male svjećice. I to je nešto što je jako opuštajuće, jako relaksirajuće.

Osim velikih projekata koje ste radili, kad ste u svom stanu projektirali rasvjetu, je l’ to bio najteži projekt koji ste radili ili najlakši?

Ranko Skansi: Pa skoro da bih rekao da je bio najteži, jer s jedne strane odgovornost koju osjećam prema svakom projektu kojeg radim je podjednaka pa tako to uključuje i naš stan. Taj naš stan danas je jedan mali showroom, jedna mala pozornica na kojoj ljudi mogu vidjeti kako bi se trebala rasvjeta određenih prostorija realizirat.

Arhitekti i arhitektonski projekti

Tvornica lokomotiva u Tbilisiju postaje zelena četvrt: što donosi Loco Park Stefana Boerija

Ured Stefano Boeri Architetti pobijedio je na natječaju za preobrazbu bivše tvornice lokomotiva u Gruziji. Nova četvrt donosi devet zgrada, parkove, krovove sa staklenicima i opeku u bojama grada.

Loco Park u Tbilisiju: pješačka ulica sa zelenilom i zgradama od opeke u različitim bojama

Na mjestu nekadašnje velike tvornice lokomotiva iz sovjetskog razdoblja u Tbilisiju, glavnom gradu Gruzije, trebala bi nastati nova četvrt sa stanovima, parkovima i javnim prostorima. Natječaj koji je raspisao LOCO Alliance osvojio je milanski ured Stefano Boeri Architetti. Njegov osnivač poznat je po zgradi Bosco Verticale i pristupu u kojem zelenilo postaje dio gradske infrastrukture. Projekt Loco Park u Tbilisiju obuhvaća 73.600 četvornih metara bivšeg industrijskog zemljišta. Ideja je da tvornička prošlost ne nestane, nego postane dio identiteta nove četvrti.

Otočje zgrada povezano zelenilom

Prema planu, devet zgrada smješteno je u nizu otvorenih prostora: od sportske šume i mreže parkova do linearnog bulevara i zajedničkih vrtova. Ukupna bruto površina zgrada iznosi oko 120.000 četvornih metara. Pješački prostori koji se nastavljaju jedan na drugi trebali bi četvrt povezati sa susjednim dijelovima grada i učiniti je prohodnom i pristupačnom.

„Zgrade Loco Parka bit će otoci u urbanom otočju, različite, ali povezane mrežom javnih pješačkih prostora s drvoredima koje će koristiti cijeli grad”, rekao je Stefano Boeri. Projekt je u Tbilisiju predstavio zajedno s partnerom ureda Pietrom Chiodijem.

Prizemlja za grad, katovi za stanovanje

Loco Park u Tbilisiju zamišljen je kao mješovita četvrt. U prizemljima zgrada predviđeni su ulazi, trgovine, kafići, radionice i zajedničke usluge. Tako bi se javni život s ulica i iz parkova nastavljao i u zgradama. Na višim katovima smješteni su stanovi različitih veličina, namijenjeni različitim stambenim potrebama. Sličnu je ideju Boerijev ured razradio i u projektu 190 priuštivih drvenih stanova na Ibizi, gdje se raspored stanova može prilagoditi stanarima različite dobi i pokretljivosti.

Krovovi kao nova silueta

Najprepoznatljiviji dio projekta Loco Park u Tbilisiju mogli bi biti krovovi. Njihovi oblici reinterpretiraju siluete tvornica i radionica koje su nekad stajale na ovom području, pa zgrade zajedno tvore novu siluetu grada. Krovovi nisu samo oblikovni element. Na njima su predviđeni staklenici, terase, fotonaponski sustavi, stanovi u potkrovlju i zajednički prostori za stanare. Prema autorima, različite geometrije krovova pomažu i u boljem iskorištavanju dnevnog svjetla, prozračivanja i osunčanja stanova.

Boje grada pretočene u opeku

Posebno zanimljiv dio projekta je odnos prema bojama Tbilisija. Arhitekti su fotografski mapirali boje gradskog krajolika i izdvojili pet glavnih skupina: plavosivu, terakotu, zelenu, sivosmeđu i mineralno bijele tonove. Te su nijanse pretočene u paletu opeke za pročelja novih zgrada. Svaka zgrada dobiva vlastitu kombinaciju boje, teksture i načina slaganja opeke.

Opeka nije odabrana slučajno. Taj je materijal ukorijenjen u lokalnoj graditeljskoj tradiciji, a ujedno povezuje novu četvrt s industrijskom prošlošću lokacije. „Boja i opeka svakoj zgradi daju vlastiti identitet, a istodobno ih povezuju u skladnu cjelinu”, objasnio je Pietro Chiodi.

Od proizvodnje do svakodnevnog života

Loco Park u Tbilisiju primjer je obnove grada u kojoj industrijsko nasljeđe, suvremena arhitektura i krajobraz postoje zajedno. Bivša tvornica, nekad namijenjena proizvodnji, trebala bi postati mjesto za stanovanje, susrete i boravak na otvorenom. Projekt je tek pobijedio na natječaju, pa će se pokazati koliko će od ove vizije biti ostvareno. Ideja da se stara industrijska zona otvori gradu zanimljiva je i za našu regiju, gdje je nova namjena bivših tvorničkih zemljišta također aktualna tema.

Render: Stefano Boeri Architetti

Nastavite čitati

Arhitekti i arhitektonski projekti

Hotel Solterra: Povijesni šarm, suvremeni luksuz i dizajn koji priča priču

HOTEL solterra elgrad

Na samoj obali Crikvenice, u zgradi koja gotovo stoljeće čuva uspomene na početke turizma, nekadašnji hotel Eden dobio je novo lice s novim imenom – Solterra, a njegova obnova pokazuje kako se povijesna arhitektura, suvremeni dizajn i pažljivo odabrani materijali mogu spojiti u prostor koji istodobno odiše elegancijom, toplinom i autentičnošću.

Kultni dubrovački hotel ponovno je otvoren – zavirite u obnovljenu Villu Argentinu

Hotel Solterra vraća sjaj nekadašnjem hotelu Eden

Nakon godina tijekom kojih nije bila u funkciji, povijesna građevina obnovljena je uz poštovanje njezina izvornog karaktera. Nekadašnji hotel danas je elegantan boutique hotel sa 16 soba, a njegov interijer potpisuje dizajner Goran Gračanin.

Osnovna ideja obnove nije bila stvoriti potpuno novi identitet, već vratiti hotelu dio atmosfere vremena u kojem je nastao.

„Osnovna ideja rada na dizajnu hotela Solterra bila je da jednom heritage hotelu, koji je sagrađen početkom tridesetih godina prošlog stoljeća i dugo nije bio u funkciji, pokušamo vratiti dojam koji je bio zamišljen kada je građevina nastajala”, objašnjava dizajner interijera Goran Gračanin.

Rekonstrukcija motela Sljeme – Vitićevo djelo postaje Rivia Arts and Culture Hotel

Obnova koja poštuje izvorni karakter građevine

Budući da je riječ o povijesnoj građevini, obnova je zahtijevala suradnju s konzervatorima. Vanjski izgled hotela zadržao je prepoznatljiv karakter, a posebna pažnja posvećena je izvornoj boji pročelja.

Istraživanjem starih razglednica i povijesne dokumentacije otkriveni su zanimljivi detalji iz prošlosti hotela. Među njima je i podatak da se nekadašnji Eden tridesetih godina oglašavao kao hotel s tekućom vodom, što je u to vrijeme predstavljalo važan pokazatelj udobnosti.

Pješčani ton pročelja, obnovljeni balkoni i arhitektura koja prati mediteranski ambijent danas stvaraju dojam nenametljive, bezvremenske elegancije. Interijer je, s druge strane, suvremeniji, ali s dovoljno retro elemenata da zadrži poveznicu s prošlošću.

hotel solterra crikvenica

Svaka etaža donosi drugačiju kolorističku priču

Kako bi hotel dobio prepoznatljiv vizualni identitet, dizajner je različitim etažama dodijelio zasebne kolorističke priče.

Potkrovlje je zamišljeno kao zlatna etaža, s toplim i profinjenim detaljima. Kat ispod inspiriran je srebrnim i platinastim tonovima, dok se na nižim etažama pojavljuju brončani elementi, a u prizemlju tamnoplave nijanse koje prizivaju blizinu mora.

Koncept se nije zaustavio na odabiru boja. Svaka je cjelina promišljena kroz materijale namještaja, tapete, rasvjetu i teksture, kako bi svi elementi zajedno stvarali skladnu atmosferu.

Posebno zanimljiv detalj predstavljaju tapete, izrađene na specijalnim podlogama sa zlatnim, srebrnim i bakrenim česticama. Njihov izgled mijenja se ovisno o svjetlosti, čime zidovi postaju važan dekorativni element interijera.

Žuta kuhinja koja „sama popravlja” ogrebotine? Evo u čemu je trik

Taktilni materijali koji izgledaju poput pravih

Jednu od najvažnijih uloga u oblikovanju hotela imali su materijali. Za velik dio namještaja i dekorativnih površina odabrani su proizvodi talijanskog brenda Cleaf, dostupni kroz ponudu Elgrada.

Njihova je posebnost u izrazito realističnim strukturama koje ne oponašaju samo izgled prirodnih materijala, nego i njihov osjećaj pod rukom.

„Koristili smo ih prije svega zbog završne obrade koja je izrazito taktilna. Bilo da je riječ o brušenom metalu, koži ili drvu, osjećaj je kao da se radi o pravom materijalu”, ističe Gračanin.

U hotelu je korišteno osam različitih dekora, od struktura prirodnog kamena i kože do brušenog metala i drva.

Mladen Lovreković, direktor marketinga i prodaje Elgrada, ističe kako upravo takvi materijali omogućuju postizanje luksuznog dojma bez nužne upotrebe skupih prirodnih sirovina.

Na recepciji su tako kombinirani drveni dekori i dekorativne letvice Lamelio u nijansi Amber, uz zlatne i brončane detalje. U restoranu se pojavljuju površine koje izgledom i teksturom podsjećaju na kožu i metal, dok su u sobama korišteni tamno brončani dekori s efektom brušenog metala.

Pod različitim kutovima osvjetljenja površine namještaja stvaraju dojam pravog metala, iako je riječ o oplemenjenim pločama. Takav pristup pokazuje koliko je u suvremenom dizajnu važna ravnoteža između estetike, funkcionalnosti i racionalnog ulaganja.

Hotelski interijer mora izdržati intenzivno korištenje

Uređenje hotelskih interijera razlikuje se od uređenja privatnih domova. Hotelski namještaj i površine svakodnevno koristi velik broj ljudi stoga moraju zadovoljiti i visoke zahtjeve trajnosti i održavanja.

„Kod hotelskih interijera jako je bitno odabrati moderne, lijepe dekore, ali isto tako moraju biti kvalitetni. Posebno su zahtjevne površine poput stolova na terasama, u restoranima i kupaonicama, koje se intenzivnije koriste”, objašnjava Lovreković.

Zbog toga su za pojedine površine odabrani materijali prilagođeni takvoj namjeni, poput kompakt ploča i otpornih laminata.

U restoranu i na terasama korištene su kompakt ploče s dekorima mramora, u svijetloj i sivosmeđoj varijanti. Njihova je prednost otpornost na vlagu, jednostavno održavanje i mogućnost čestog čišćenja. Mogućnost usklađivanja različitih vrste ploča u istom dekoru omogućava vizualnu povezanost prostora, a za svaku se površinu bira materijal primjeren njezinoj funkciji.

Ostava usred dnevnog boravka: Kako je arhitektica pretvorila problem u prednost stana

Pogled na more i individualan pristup gostima

Solterra svoju posebnost duguje i lokaciji. Hotel je smješten neposredno uz plažu, a pogled na more jedan je od njegovih najvažnijih aduta. Od ukupno 16 soba, njih deset ima izravan pogled na more, dok još dvije imaju bočni pogled. Većina soba ima i balkon.

Uz smještaj, gostima su na raspolaganju restoran Pelagos, zamišljen kao prostor mirnije, profinjenije gastronomske atmosfere, te beach bar Noon, koji donosi opušteniji ugođaj uz samu plažu.

I u tim se prostorima nastavlja dizajnerska priča hotela. Povezani su srodnim teksturama i materijalima, ali svaki ima vlastiti karakter. U Noonu se, primjerice, pojavljuju površine s izgledom kamena, dok Pelagos kombinacijom materijala i toplih metalnih tonova naglašava elegantniji ambijent.

Direktorica hotela Paula Čatipović kaže kako je Solterra zamišljena kao mjesto koje odgovara različitim gostima, od onih koji traže mir i privatnost do onih koji žele uživati u življoj atmosferi uz more.

Energetski učinkovit dvorac iz 19. stoljeća

Mali broj soba pritom omogućuje individualniji pristup.

Gostima su pripremljeni personalizirani detalji dobrodošlice, a sobe nose posebna imena inspirirana morem i suncem, poput Plave lagune, Zlatne uvale i Sunčane uvale.

„Voljeli bismo da gosti ponesu sa sobom i uspomenu i osjećaj”, kaže Paula Čatipović.

Obnova hotela Solterra pokazuje da suvremeni luksuz ne mora značiti odmicanje od prošlosti. Naprotiv, upravo autentična arhitektura, pažljivo odabrane teksture i detalji koji poštuju identitet mjesta mogu prostoru dati vrijednost koju nije moguće postići samo skupim namještajem.

Nekadašnji Eden danas živi novu priču, ali i dalje čuva dio atmosfere vremena u kojem je nastao.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama