Arhitektura i dizajn
ALPHA CENTAURI Dom kreativne i inženjerske izvrsnosti, uređen po vrhunskim standardima
Mjesto rada za 800 vrhunskih stručnjaka, najveći je Infobipov inovacijski centar na svijetu
Sredinom travnja prva hrvatska jednorog tvrtka otvorila je svoj inovacijski centar u Zagrebu. Alpha Centauri novi je dom kreativne i inženjerske izvrsnosti, a upravo je izvrsnost bila potrebna za njegovu izgradnju. Predstavljamo vam taj jedinstveni arhitektonski projekt.

Alpha Centauri – najveći je Infobipov inovacijski centar na svijetu. To je mjesto rada za 800 vrhunskih stručnjaka, pa upravo tako treba biti i osmišljeno.

Urede u sjenu bacila mjesta za opuštanja
Za početak nas je zaintrigirao koncept uređenja jer oni tek počinju svoj put prema zvijezdama. Detalji vezani uz svemir i njegovo istraživanje nisu samo u imenu kampusa, nego se provlače kroz cijeli prostor.

Uredi su možda najvažniji dio, ali čini se da ih u sjenu bacaju mjesta za opuštanje, poput dnevnog boravka, dvorane za vježbanje, održavanje stolnoteniskih turnira ili pak, nadmetanja u skvošu.

Zaposlenici na raspolaganju imaju i restoran koji se može pohvaliti s prekrasnom zelenom terasom.
Osjećaj kao da ste u prirodi
‘Neobična je ovo zgrada, nije klasična jednonamjenska nego višenamjenska. Mi se sad nalazimo na krovu, na četvrtoj etaži, ali se osjećate kao da ste u prirodi, ili negdje na terenu. Znači, htjeli smo na ovoj perifernoj zagrebačkoj lokaciji stvoriti jednu oazu mira za rad’, objašnjava Marko Dabrović, koautor projekta, 3LHD.

Jer, da bi zaposlenici mogli dati sve od sebe, okruženje u kojem rade treba biti ugodno. Tvrtke su IT sektoru gdje kvalitetnih stručnjaka nedostaje, odavno su to osvijestile.
‘Krenuli smo napraviti jedno lijepo mjesto gdje se može lijepo raditi, jer nama je važno da naši ljudi koji daju 100% u svom poslu, jedino tako možemo ići naprijed, na svjetskom tržištu koje Infobip, da mi vratimo to našim ljudima’, tvrdi Emil Ferjančić, voditelj projekta Infobipovog zagrebačkog kampusa.

Svaka soba nosi ime astronauta
A prema potrebi ti ljudi imaju na raspolaganju i smještajne jedinice. Riječ je o sobama koje su uređene tematski – svaka nosi ime jednog astronauta i njegovom je radu posvećena. Osim soba, mogu se smjestiti i u apartmanima koji su zamišljeni tako da dnevni dio bude odvojen od spavaćeg, pa se u njemu mogu održavati i sastanci. Kad smo pomislili da je sustav osmišljen da na poslu radite i živite, opovrgnuli su nas.

‘To su naši ljudi koji dolaze izvana, koji imaju meetinge i oni prenoće do jedan tjedan, dva tjedna, ne više. Nije da se cijelo vrijeme živi ovdje u kampusu’, dodaje Emil.

Kampus služi i kao mjesto testiranja sustava pametnih automatizacija, čime se ova tvrtka bavi, pa tako ako otvorite prozor, gasi se klima. Iskustvo gradnje prvog kampusa pomoglo im je da drugi bude bolji.
Dan ranije rezerviraju ručak
‘Ovdje u Zagrebu smo mogli koristiti podzemne vode za grijanje i hlađenje. Tako jako malo energije trošimo za hlađenje i za grijanje, poboljšali smo sustav, rasvjeta je pametna rasvjeta i u Vodnjanu i u Zagrebu, tu smo, kvalitetu nismo odustali od toga’, tvrdi.

S obzirom na to da su u hibridnom načinu rada, kad zaposlenici dolaze u ured, dan ranije rezerviraju dolazak u kampus preko aplikacije, kako bi im se osiguralo sve što treba, uključujući i ručak. Jer, osim štednje energije, trude se ni da se hrana ne baca. Novi sustavi rada izazov su za arhitekte koji projektiraju takve prostore.

Rad kod kuće ima prednosti i mane
‘Ta filozofija rada se već dugo mijenja, tvrtka Infobip baš dolazi iz tog jednog sektora koji je i prije bio dinamičan, oni su i prije mogli raditi od kuće. Međutim, rad od kuće ima svoje prednosti, ima svoje mane, ali naša je ideja napraviti rad na poslu vrhunskim, omogućiti ljudima savršene tehničke uvjete, a to je tiha klima, izvrsno osvjetljenje, bilateralno osvjetljenje, ugodan akustički prostor, ugodan boravak, zone druženja, zone relaksacije, zone razonode, o svemu tome se mislilo na ovoj kući i svi ti elementi su tu, samo nekako malo drukčije posloženi nego inače’, dodaje Marko.

Pa mjesto za rad izgleda kao mjesto na kojem biste često boravili. Iako je rad od kuće u ovom biznisu uobičajen, vjerujemo da zaposlenicima prvog hrvatskog jednoroga ni dolazak u ured nije mrzak.
Arhitektura i dizajn
Nikola Bašić: Arhitekt koji je more pretvorio u instrument
Otkrijte kako je Nikola Bašić Morskim orguljama spojio arhitekturu, prirodu i emociju – stvarajući jedno od najposebnijih mjesta na Jadranu

U svijetu arhitekture rijetki su oni koji stvaraju djela koja postaju emocionalni simboli čitavog naroda. Još je rjeđe da takav arhitekt dolazi iz male zemlje i svojim radom osvoji svijet. Nikola Bašić, zadarski arhitekt rođen 1946., upravo je takav slučaj. Njegovo djelo Morske orgulje učinilo ga je međunarodno poznatim – ne samo zbog inovacije, već zbog rijetke sposobnosti da poveže prostor, prirodu i emociju.
Nikola Bašić i duh Niemeyera
U Bašićevom radu prepoznaje se duhovna bliskost s Oscarom Niemeyerom – ne u stilu, već u filozofiji. Obojica odbacuju hladnu racionalnost i apstraktni univerzalizam modernizma. Umjesto toga, stvaraju arhitekturu koja reagira na krajolik, koja diše s lokalnom kulturom i izaziva osjećaj prisutnosti. Bašić, poput Niemeyera, vjeruje da prostor ne treba biti samo funkcionalan, već i poetski, senzualan i smislen.
Morske orgulje – arhitektura koja svira
Najpoznatije Bašićevo djelo, Morske orgulje u Zadru, završene su 2005. godine. Riječ je o interaktivnoj prostorno-glazbenoj instalaciji koja kombinira arhitekturu, inženjerstvo i prirodne sile – valove i vjetar. Nalaze se uz obalu, na zapadnom dijelu zadarske rive, gdje je nekoć bila zapuštena i neiskorištena morska linija.
Orgulje čini sustav cijevi i rezonantnih komora ugrađenih ispod širokih kamenih stuba koje se spuštaju u more. Valovi, gurajući zrak kroz cijevi različitih duljina i promjera, proizvode akustične tonove koji izlaze kroz otvore u gazištima. Zvuk koji nastaje nije kontroliran ni programiran – on je rezultat prirodne energije mora, uvijek drugačiji, spontan i meditativan.
Nakon Morskih orgulja, Bašić je na istom dijelu zadarske rive osmislio i instalaciju Pozdrav Suncu – krug staklenih ploča koje danju upijaju sunčevu energiju, a noću emitiraju svjetlosne efekte sinkronizirane s ritmom valova i zvukom orgulja.
Ranko Skansi: Majstor svjetla koji spaja znanost i dizajn

Svjetsko priznanje i lokalna osjetljivost
Morske orgulje su odmah po otvorenju stekle priznanja na međunarodnoj sceni, uključujući nagradu za europski urbani prostor. Bašićev rad hvaljen je kao primjer arhitekture budućnosti, one koja ne dominira prostorom, već ga nadopunjuje i oplemenjuje. Njegova sposobnost da u zvuku mora prepozna univerzalnu emociju stavlja ga uz bok arhitektima koji, poput Niemeyera, promišljaju svijet kroz ljepotu, kontekst i duhovnost.
Iako su Morske orgulje njegovo najpoznatije djelo, Nikola Bašić potpisuje i niz drugih značajnih projekata. Autor je urbanističkog plana obnove povijesne jezgre Zadra te niza projekata duž zadarske obale koji su pridonijeli identitetu grada kao suvremenog mediteranskog središta.
Projektirao je i memorijalni kompleks posvećen poginulim braniteljima Domovinskog rata na Srđu iznad Dubrovnika, koji u tišini i jednostavnosti prostora evocira duboku emociju. U sklopu Sveučilišta u Zadru osmislio je Studentski dom i obnovio kampus, a u širem području Dalmacije potpisuje nekoliko sakralnih i kulturnih objekata. Njegov rad često balansira između simbolike, konteksta i suvremenog izraza.
Nikola Bašić ostaje primjer kako arhitektura ne mora biti monumentalna da bi bila velika – ponekad je dovoljno da jednostavno sluša prirodu i pozove ljude da je osluškuju zajedno s njom.
Arhitektura i dizajn
Oscar Niemeyer: Arhitekt koji je brazilski duh pretočio u beton i krivulje
Arhitekt koji je projektirao cijeli jedan grad

Ako su Le Corbusier i europski modernisti vjerovali da zgrade trebaju biti univerzalne i lišene svake lokalne osobitosti, Oscar Niemeyer dokazao je upravo suprotno. Ovaj brazilski arhitekt nije samo stvarao prostore – on je stvarao emocije, oblike i identitet nacije kroz arhitekturu. Njegove zgrade nisu govorile jezikom stroja, nego ritmom rijeka, planina i tijela – uvijek modernističke, ali nepogrešivo brazilske.
Od učenika do samosvojnog vizionara
Oscar Niemeyer rođen je 1907. u Rio de Janeiru, a s arhitekturom se zaljubio još u mladosti. Presudan trenutak bio je susret s Le Corbusierom 1936., kada je radio na projektu Ministarstva zdravstva u Riju. Iako je duboko poštovao Corbusiera, brzo je prepoznao ograničenja njegove univerzalne, stroge arhitekture – osobito u kontekstu tropske klime i bogate kulture Brazila.
Već tada je Niemeyer uspio uvjeriti slavnog modernista da odstupi od svojih strogih pravila: dodani su sjenila protiv sunca i keramički paneli s portugalskim motivima. To iskustvo ohrabrilo ga je da razvije vlastiti arhitektonski jezik.
Krivulje umjesto ravnih linija
Niemeyer je prvi modernist koji se svjesno okrenuo regionalnom modernizmu. Njegova crkva sv. Franje Asiškog u Belo Horizonteu iz 1943. označila je radikalni odmak od europske geometrije. „Što me privlači je slobodna i senzualna krivulja,“ govorio je, „krivulja koju nalazim u planinama svoje zemlje, u tijeku njezinih rijeka i u tijelima lijepih Brazilki.“
Za Niemeyera, krivulje su bile prirodnije, ljudskije, emocionalnije – odgovor na strogi racionalizam moderne. Njegove zgrade su često bile podignute na stupovima kako bi se očuvala priroda ispod, a staklene površine i bijeli beton koristili su se za stvaranje dojma lakoće i elegancije.
Brasilia – moderni san nacije
Njegovo najambicioznije djelo bila je izgradnja novog glavnog grada – Brasilije 1956. godine. Na poziv predsjednika Kubitscheka, Niemeyer je projektirao sve. Od Nacionalnog kongresa i katedrale do stambenih blokova i kulturnih centara. Grad je bio simbol novog Brazila: racionalnog, modernog, dostojanstvenog.
Iako Brasilia nikada nije u potpunosti ostvarila svoju utopijsku viziju, Niemeyer je stvorio nešto rijetko – arhitekturu koja utjelovljuje nadu i identitet cijele zemlje. Njegove zgrade nisu prikazivale Brazil kakav jest, već kakav bi mogao biti.
Ostavština i inspiracija
Oscar Niemeyer radio je do posljednjih godina života. Osim arhitekture, bavio se skulpturom, dizajnom i pisanjem. Umro je 2012. u dobi od 104 godine, a Brazil mu je priredio nacionalni ispraćaj. Njegovo naslijeđe danas nadahnjuje arhitekte diljem svijeta koji žele stvarati prostore povezane s kulturom i krajolikom u kojem nastaju.
U vremenu kada su nam telefoni i računala gotovo identični, Niemeyer nas podsjeća da arhitektura mora imati dušu mjesta – i da ravna linija nije uvijek najiskreniji odgovor.