Proteklih 12 godina njihova je misija pretvoriti prostor u jedinstveni doživljaj. To su uspjeli i uređenjem svog novog ureda smještenog u trgovačkom centru. Njihova je agencija specijalizirana za dizajn trgovina i ureda pa nije ni čudo da su svoj novi ured sakrili iza trgovine u shopping centru.

„Zapravo trgovački centar je i najprirodnije mjesto gdje bi mi i trebali biti. Kako se Brigada bavi interijerima koji su prvenstveno uredski i prodajni, dakle trgovine i uredi, nekako nam je bilo najlogičnije bilo da pokušamo te dvije stvari spojit u jedno“, kaže za Dom na kvadrat, Damjan Geber, osnivač i kreativni direktor Brigade.

Dućan ureda kao laboratorij doživljaja

U ured se ulazi kroz dućan. „Dućane smo morali uzeti sa uredom zato što su sastavni dio i onda je to došlo zapravo kao jedan blagoslov jer smo rekli pa mi konačno imamo svoj dućan, ajmo vidjeti šta se s tim dućanom da napraviti“, priča nam poznati hrvatski arhitekt.

Od jednog dućana napravili su showroom čije instalacije često mijenjaju. Ovaj prostor je zapravo svojevrsni laboratorij u kojem testiraju sve bitne elemente doživljaja interijera.

„Sve sa ciljem da u javnom prostoru dostupnom svima, koji je otvoren za sve posjetitelje centra nekako pokušamo i mi istražiti interakciju ljudi sa tim prostornim instalacijama koje radimo, na koji način oni na njih reagiraju i šta možemo novo, dakle da sami sebe stalno potičemo. Prve rekacije su kao i obično došle od djece. Djeca jednostavno kada ovo vide, utrče unutra i nedaju se van tako da smo imali po 10-tak djece koja su trčali pola sata i otkrili nam neke stvari koje nismo ni znali o ovoj instalaciji a to je da kada se puše u cijevi se stvaraju dosta neugodni zvukovi, a pogotovo kada 10-tero djece puše u cijevi onda je cijeli shoppig centar bio pun simfonije neugodnih zvukova koja je na kraju postala jako ugodna i zabavna“, s veseljem se prisjeća Geber.

Iza ove instalacije nalazi se ured, ali prije njega zavirit ćemo u drugi izlog koji nije otvoren za posjetitelje. Radi se o sobi za sastanke.

Retro soba za sastanke

„Opremljena je mojom dugogodišnjom kolekcijom dizajnerskog namještaja iz 70-tih i 60-tih, a ima i nešto 80-tih, sa područja bivše države. Stolice su dizajnera Nike Kralja, originalne, nepopravljene. Tu je i poznata lampa od Mebla, koju je Meblo radio po Gucinijevoj licenci, koju je također relativno teško nać zato što je napravljena od plastike koja se vrlo lako lomi tako da sve te lampe koje smo skoro svi nekada imali kod kuće, više ne postoje i to je bio jedan od vrlo dobrih ulova”, objašnjava Geber.

U cijelu sobu odllično su uklopili i komodu koja je njihov vlastiti produkt dizajn.

Speak easy ured

I u uređenju ureda pokazali su da stvaraju interijere prepune doživljaja. Njihov ured skriven je iza instalacije, a u njega se ulazi pritiskom na veliki crveni gumb.

„Svi su uvijek pozvani da dođu do nas, međutim, kada bi ured bio previše otvoren prema trgovini možda bi malo previše ljudi dolazili onda ne bi imali ništa vremena da radimo svoj posao. Pa je ideja bila da sakrijemo ured, da napravimo jedan moment iz prohibicijskih vremena, takozvani speak easy prostori.  Tada su bili speak easy barovi. Barovi u koje se ulazilo kroz telefonske govornice, trebala se znat posebna šifra, koji su opet naravno popularni po cijelome svijetu, e pa mi smo napravili speak easy ured koji je sakriven iza dućana“, ističe Geber.

Dizajn bez dizajna

Dizajn ovog ureda nazivaju dizajn bez dizajna, odnosno dizajnom kroz doživljaj prostora.

„Naš ured zapravo nema gotovo ništa dizajnerskog namještaja. Odlučili smo ići sa najjednostavnijim materijalima. Koristili smo gumene podove, šperploču, obične pocinčane čelične police. Dakle, neke stvari bi više sretali u skladištima nego uredima. Međutim, u kombinaciji jedne sa drugima i posebice sa rasvjetom i naravno velikim fokusom koji je pogled na terasu, a to je pogled na zelenilo, ured je ugodan. I to je ono s čime sam najsretniji u ovom prostoru što dizajn je sekundaran, doživljaj je ono čega se svi sjećamo i čega se svi naši gosti sjećaju kad odlaze iz ureda“, naglasio je Geber u razgovoru za Dom na kvadrat.

Urbani vrt i velika terasa dio su Brigadinog novog ureda

Svi će se zacijelo sjećati mira i ugode koju pruža 90 kvadrata predivne terase sa stablima i urbanim vrtom. Želja za njim došla je u vrijeme lockdowna.

„Tada sam shvatio da znam projektirati bilo šta, a zapravo ne znam uzgojiti niti mrkvu a kamoli nešto ozbiljnije poput paradajza ili tikvice. I onda smo rekli, kada ćemo jednog dana, nać novi ured, trebao bi imati veliku terasu na kojoj ćemo moć imat i urbani vrt“, iskren je Geber.

Krenuli su sa jednom povišenom gredicom, a sada ih imaju pet. U njima su osim rajčica i tikvica, svoje mjesto našle i feferone, salata i začinsko bilje.

Sve ovo konzumiraju naravno u uredu, a već iduće godine imaju u planu ozbiljno proširenje urbanog vrta koji sada ima i pašnjak za pčelice.

Budućnost uredskih prostora je ured u koji će zaposlenici željeti doći. Ovaj ured to zasigurno je.

Studenti koji na jesen kreću u jedan od zadarskih fakulteta, imat će priliku stanovati u studentskom paviljonu koji upravo tada otvara vrata. Povodom skorog otvorenja modernog i sofisticiranog doma budućih intelektualaca, razgovarali smo s arhitektom Vedranom Pedišićem, iz arhitektonskog ureda Sangrad + AVP.

Odao nam je kako se oblikovanje i odabir materijala doma oslanja na likovnost koja proizlazi iz okoliša, iz tradicije i kulturnog standarda. ‘Princip je jednoznačan. Smještajni volumeni (paviljoni) pune su glatke, naglašene mase, perforirane na mjestima otvora. Perforacije su prekrivene punim panelima (škure) koje se prema potrebi regulirano kližu, otvaraju odnosno zatvaraju u noćnim ili prekomjerno insoliranim satima’, objasnio nam je arhitekt Pedišić, uz kojeg su u ovom projektu sudjelovali i Antonija Milovac, Tanja Goleš, Iva Marjančević Vuksanić i Mladen Hofmann.

Dodao je da paviljoni lebde nad bazom, studentskom menzom koja je na mjestu blagovaonica transparentna i otvorena, zaštićena samo krošnjama drveća i sofisticiranim staklom. ‘Kod gospodarskog segmenta prozirnost je prekinuta u kontinuitetu punog platna jugoistočnog paviljona koji za razliku od ostalih sjedi na tlu’, tvrdi.

Paviljoni sadrže 34 trokrevetne, 88 dvokrevetnih i 6 jednokrevetnih (invalidskih) soba, tj. 284 kreveta.

‘Pristup u smještajne jedinice riješen je preko krovne plohe nad prizemljem (trg) na koju se dolazi vanjskim stubištima odnosno dizalom s nivoa terena’, dodaje ‘krivac’ za ovaj moderni dom.

‘Uz ulazne prostore vezane su recepcije i zajednički prostori predviđeni za studente. Orijentacija soba slijedi logiku slobodnih vizura unutar kompozicije dijaloga triju paviljona. Vertikalne komunikacije u volumenima slijede logiku jednokrakih stubišta i kružne komunikacije na relaciji stubište – hodnik – sobe’, kaže.

Mjesto koje će studenti vrlo rado posjećivati jest restoran. ‘ On je podijeljen na tri segmenta i ima 664 sjedećih mjesta. Dijelovi posjeduju odvojene ulaze pod konzolama paviljona i zajedničke sanitarije uz glavni ulaz’, govori arhitekt Pedišić.

Dizalica na toplinu, sunčana elektrana

Naravno, mislilo se i na ekologiju i održivost. ‘Zgrada je niskoenergetska A+ kategorije. Pored sustava dizalica topline, na krovu paviljona je sunčana elektrana nazivne snage 30 kW koja ima očekivanu godišnju proizvodnju od 39,0 MWh ekološki čiste električne energije’, odao nam je Vedran, a nema sumnje da budući studenti jedva čekaju da kroče u dom koji će svoja vrata otvoriti na jesen.