Arhitektura i dizajn
Studentski dom u Varaždinu – dom koji ima sve
Studentski dom i restoran u Varaždinu imaju sve. Solarni kolektori na krovu proizvode električnu energiju i za okolne zgrade. Kišnicom se navodnjava okoliš, a koristi se i kao tehnološka voda.
Nekada austrougarska vojarna, a danas dom za varaždinske studente. Domu je trebalo više kreveta pa su, kod osmišljavanja projekta, Sveučilište u Zagrebu i Studentski centar Varaždin u suradnji s lokalnom zajednicom i ministarstvima pred sebe stavili izazovan zadatak. A to je da naprave suvremeni kompleks za buduće generacije. Sudeći prema viđenom, u tome su i uspjeli. Kako objašnjava jedan od projektanata, riječ je kontekstualnoj arhitekturi gdje je nova kuća svojevrsna interpretacija onoga što već postoji na lokaciji.
Vedran Pedišić, dipl.ing.arh. usporedio je dvije građevine:”S jedne strane imamo pruge interpretirane između nivoa etaža, s druge strane imamo i element tih vijenaca koji se nalaze na starijoj građevini. Stara građevina ima kose krovove, a nova ravne. Međutim, na spoju između objekata imamo lagano uzmicanje prema natrag, tj. svojevrsni dijalog između dva objekta.”
Studentski restoran
Osim nove i stare zgrade doma, cijeloj je priči dodan i restoran. Kako je ta zgrada u komunikaciji sa starim i modernim, njezina je vanjština, ali isto tako i unutrašnjost obogaćena drvenim oblogama. Tog se zadatka prihvatila tvrtka Kalcer koja ima tridesetogodišnje iskustvo sa spuštenim i akustičnim stropovima, ali i raznim zidnim oblogama.
Energetski učinkovit
Krov restorana, kao i novog studentskog doma krije pravu solarnu elektranu. “Imamo solarne kolektore koji stvaraju struju, struja snabdijeva dizalice topline, na taj smo način riješili grijanje i hlađenje objekta. Dok se kišnica koristi za ispiranje wc školjki i za navodnjavanje zelenih površina u kompleksu”, objašnjava Pedišić.
Sustav ACO Monoblock korišten je ispred garaže i štiti je od poplave, s obzirom na to da se nalazi na najnižoj točki objekta. Uz to, sustav ima veliku nosivost, garantira siguran i dugotrajan promet preko njega, te ima veliku hidrauličku moć za odvodnju vode.
Garaža je opremljena s dva punjača za električne automobile. Za to se koristi struja iz vlastite proizvodnje. Novi dom isto tako strujom opskrbljuje staru zgradu.
“Ušteda je ogromna, objekti su jako različiti i po kapacitetu pa se ne mogu uspoređivati, ali kad to svedemo na nekakav ležaj ako ogovorimo o domovima, dakle, mi imamo 2 – 3 puta manje troškove, manji su troškovi na jednom objektu koji ima 600 kreveta, nego u objektu koji ima 286”, kaže ravnatelj Studentskog centra Varaždin Nenad Milijaš.
Dom koji ima sve
Ovaj dom, osim studentskih soba, studentima daje i cijeli niz dodatnih sadržaja. Imaju spremište za bicikle, besplatnu praonicu rublja, ambulantu, prostor studentskog kluba, ali i sprave za vježbanje na otvorenom. Izvrstan je to primjer projekta za mnoge koji dolaze učiti iz njega.
Valja još napomenuti da je projekt u visokom postotku financiran sredstvima iz Europskih fondova.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Krešimir Ivaniš: “Radio sam projekte iz gušta – i ostao prijatelj sa gotovo svim suradnicima”
Arhitekt Krešimir Ivaniš imao je veliki utjecaj na vizuru grada Zagreba kakav je on danas
Krešimir Ivaniš (Zagreb, 1935.) hrvatski je arhitekt i urbanist, jedan od ključnih protagonista poslijeratne arhitekture u Zagrebu. Diplomirao je 1961. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a karijeru je započeo u Arhitektonskom projektnom zavodu, da bi potom više od 30 godina djelovao u Jugomontu.
Radio je na projektima montažnog stanovanja, rekonstrukciji gradskih prostora i sportskih objekata, a zaslužan je i za idejna rješenja poput Aleje Poljskih jasenova i intervencija u Maksimiru. Njegov rad obilježava funkcionalnost, promišljenost i snažan društveni angažman. Dobitnik je nagrade za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata.
Ovdje pročitajte i ostale intervjue s hrvatskim arhitektima
Gospodine Ivaniš, stvarno ste imali veliki utjecaj na grad Zagreb – od šetnice gdje sada razgovaramo, do brojnih naselja. Kako je sve počelo?
Ja sam imao minimalni utjecaj, ali sam imao sreću da se to malo što smo predlagali i realiziralo. Ova šetnica je, primjerice, nastala spontano – bilo je viška novaca u Direkciji za Savu, i onda je pao prijedlog da se između dva mosta napravi nešto smisleno. Mi smo tada predložili Aleju Poljskih Jasenova, klupe, stube prema Savi – i većina toga je odmah napravljena. Ovaj ekološki asfalt nije bio dio plana, to je došlo kasnije.
Kako ste se odlučili za arhitekturu? Je li to bio san iz djetinjstva?
Iskreno? Odluka je bila prisilna. Moj prijatelj i ja smo planirali ići u nautiku u Kraljevicu, ali roditelji nisu dali. Škola arhitekture bila je odmah iza ugla u Krajiškoj, i tako sam završio tamo. Nije bio plan, ali ispalo je dobro.
Koji je bio vaš prvi projekt?
Još kao građevinski tehničar sam ušao u Arhitektonski projektni zavod. Moj tadašnji šef Branko Tučkorić mi je predložio da zajedno radimo natječaj za gradsku zgradu u Bujama. Dobili smo otkup – moj prvi projekt! Čak sam tada imao priliku osobno upoznati arhitekta Antuna Ulriha – to mi je bio veliki trenutak.
Nakon diplome ste se zaposlili u Jugomontu. Kako je izgledao taj početak?
Nas trojica – Franko Hlebec, Berislav Brnčić i ja – odmah smo pozvani u Jugomont. Tamo smo radili na tehnološkom odjelu, što je značilo da smo morali projektirati cijeli proces izgradnje – od proizvodnje panela do njihove montaže. Bilo je to novo, izazovno i jako zanimljivo. Uživali smo u tom sustavu i timskom radu.
Poznato je da ste veliki ljubitelj sporta. Kako ste to spojili s arhitekturom?
Berislav Brnčić i ja smo stanovali blizu, a svaki drugi dan smo trčali osam kilometara po nasipu. Tridesetak godina tako. Uz to, radio sam i brojne projekte za sportske objekte, iako se mnogi nisu realizirali. Najviše mi je žao velikog plivačkog centra koji je trebao biti s druge strane Save.
Koji dio Zagreba vam je najdraži?
Uh… pa možda južni nasip – to sam svojim šlapama utabao. I Maksimir, za koji sam radio i ozbiljna istraživanja. Vjerovao sam da je to prvi javni park u Europi, iako sam kasnije otkrio da je Saint-Étienne možda bio prvi. No Maksimir je svakako čudesno mjesto, stvoreno da oplemeni dušu građana Zagreba.
Nedavno ste dobili nagradu za životno djelo. Što vam ona znači?
Veliko iznenađenje i još veće zadovoljstvo. Imao sam sreću da sam kroz karijeru mogao birati projekte po afinitetu i surađivati s ljudima koji su postali moji prijatelji. Posebno se sjećam Jugomonta – to je bila radionica entuzijasta bez radnog vremena. Radili smo dok nismo riješili problem. Takvu energiju i strast rijetko gdje nađeš.
Hvala vam na ovom razgovoru.
Hvala vama.
Arhitektura i dizajn
La Fábrica – kako je napuštena cementara postala arhitektonska ikona
Bofill ju je zamislio kao “prostor stalne transformacije”, gdje se arhitektura ne doživljava kao statična forma, već kao živi organizam koji raste i razvija se zajedno s onima koji u njemu žive i stvaraju
U industrijskom predgrađu Barcelone, ondje gdje su nekoć vladali buka strojeva i sivi oblaci prašine, danas se nalazi jedno od najfascinantnijih arhitektonskih ostvarenja 20. stoljeća – La Fábrica.
Ovaj jedinstveni projekt, djelo vizionarskog arhitekta Ricarda Bofilla, primjer je kako kreativnost i poštovanje prema prošlosti mogu stvoriti prostor koji nadahnjuje i pola stoljeća nakon svoje obnove.
Ovako izgledaju stanovi u centru Barcelone! 5 primjera inspirativnih renovacija
Napuštenu cementaru Bofill je otkrio 1973. godine. Pokrenuo je radikalnu, višegodišnju transformaciju prostora, odlučan u namjeri da zadrži industrijski karakter, ali mu udahne novi, suvremeni život.
Suživot prirode i industrije
Jedna od najupečatljivijih karakteristika projekta je način na koji su priroda i arhitektura dovedeni u savršeni balans. Zidine koje su nekoć bile simbol industrijskog napretka, danas su prekrivene penjačicama, čempresima i eukaliptusima. Vrt koji okružuje kompleks nije samo dekoracija – on je integralni dio koncepta, zamišljen kao “zeleni filter” između unutarnjeg i vanjskog svijeta.
Unutrašnjost je jednako impresivna. Prostorije su prostrane, s visokim stropovima i velikim prozorima koji propuštaju obilje prirodnog svjetla. Materijali su ostali vjerni izvornoj industrijskoj estetici – beton, metal, sirovo drvo – no sve je oplemenjeno elegantnim detaljima i sofisticiranim interijerima. Posebnu pažnju plijeni stubište, skulpturalno i gotovo monumentalno, koje spaja razine nekadašnjih silosa s lakoćom i stilom.
La Fábrica kao dom, studio i manifest
Iako na prvi pogled izgleda kao umjetnička instalacija, La Fábrica je uistinu dom – i to dom koji se koristi. Bofill je ovdje smjestio svoj privatni život, ali i profesionalni studio, stvarajući prostor u kojem granice između rada i odmora, između umjetnosti i svakodnevice – jednostavno ne postoje. Ova multifunkcionalnost samo potvrđuje osnovnu ideju projekta: prostor se ne treba definirati svojom prošlošću, već mogućnostima koje otvara.
Osim što je dom, La Fábrica postala je i manifest arhitektonske filozofije. Bofill je njome želio dokazati da je svaki prostor vrijedan transformacije, da je svaka zgrada potencijalni medij kreativnosti. Njegov pristup restauraciji – zadržati što se može, redefinirati što se mora – danas se sve više prepoznaje kao održiva i odgovorna praksa u suvremenoj arhitekturi.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Danas, desetljećima nakon završetka projekta, La Fábrica i dalje izaziva divljenje. Njezina estetika, funkcionalnost i filozofija čine je jedinstvenom pojavom u svijetu arhitekture. I što je najvažnije – pokazuje kako prava ljepota može nastati upravo tamo gdje je drugi najmanje očekuju.
Naslovna fotografija: ArchDaily
Mozaik pločice – bezvremenski detalj u svakom prostoru
Mozaik pločice su must-have 2025.
Kako kamin integrirati u prostor? Stvorite savršeno mjesto za opuštanje i okupljanje
Kamin je mnogo više od izvora topline – on je simbol doma, udobnosti i zajedništva
Burgundy – boja sezone u dizajnu interijera koja donosi eleganciju i toplinu
U sezoni kada tražimo toplinu i udobnost, burgundy je idealna boja za postizanje baš tog efekta
Zanimljive dekoracije koje će u vaš dom unijeti toplinu prirode
Kao dizajnerica interijera koja obožava detalje, jesen doživljavam kao savršenu priliku za kreativno izražavanje kroz dekoracije koje istovremeno slave promjenu...
Klasična, moderna, mediteranska.. Savjeti kako urediti kuhinju u stilu koji volite
Svaki stil kuhinje nosi svoju priču- ima svoje specifične karakteristike, materijale i atmosferu koju prenosi
Mislite da je vašem madracu “istekao rok”? 7 znakova da je vrijeme za novi
Spavanje bez znojenja: Evo koju posteljinu i madrac odabrati
PUMPE ZA VODU – Naši tihi pomagači
Izložbeni prostor trgovine elektroopremom osvojio BIG SEE
Disko kugla protiv muha: Viralni trik koji stvarno djeluje
Paljenje kave je najjednostavniji način da otjerate komarce, a stvarno djeluje!
Legalno i sigurno: Sve što trebate znati o postavljanju videonadzora
Mediteranski stil uređenja doma – sve što trebate znati
Kako rashladiti prostor bez klima uređaja?
Tihi luksuz u obiteljskom stanu od 66 kvadrata
Kako napisati oglas za prodaju nekretnine koji privlači kupce?
Pravilno napisan oglas može značajno ubrzati pronalazak kupaca!
Iz ljubavi prema glini: Kiparstvo, keramika i Onye
Od prvog susreta s glinom do vlastitog brenda!
Motel „Sljeme“ postaje Rivia Arts & Culture Hotel
Krenula rekonstrukcija kultnog Vitićevog objekta na Preluku
Bežični usisavač Vorwerk – sistem za čišćenje svih površina u kući
Istovremeno možete usisavati i prati podove!
Odabir vrste peći za zimu bit će lakši uz ove savjete
Peći na drva i peći na pelete su dva su najpopularnija izbora
Pingback: Studentski dom u Varaždinu - Menerga HR