Preko 150 godina staro imanje sa zapuštenom kamenom kućom doživjelo je svoj procvat. Smješteno je u Gostinjcu na otoku Krku, a arhitekti su se u njega zaljubili na prvi pogled. Iako je zatečeno u vrlo lošem stanju, bili su, prema riječima arhitektice Rajke Bunjevac, fascinirani dominacijom kuće nad prostorom u kojem se nalazi.

Zahtjevna obnova

Godine upotrebe ostavile su utjecaj na kuću, a jedan je njezin dio bio urušen. S druge strane, na njoj je bilo i nekoliko čudnovatih konstrukcija koje su nicale tijekom godina. Prekrasan križnorebrasti svod bio je zamijenjen ravnim pa je trebalo dosta truda da se otkrije izvorni izgled imanja. U obnovi su arhitekti koristili konstruktivne elemente koje su nalazili na objektu ili u okolici.

Ipak, u stare je elemente trebalo uklopiti i neke nove jer su se standardi gradnje promijenili. Novi prozori tako su aluminijski, a grilje u starinskom štihu kako bi se očuvao duh prošlosti.

Suvremeno grijanje

Trebalo je dodatno izolirati kuću, ali je to napravljeno s unutarnje strane zidova kako bi vanjština ostala autentična. Osim aluminijskih prozora na ovom je imanju još nešto suvremeno, a to je grijanje. Svi katovi se u kući griju isključivo na klima uređaje. Kako saznajemo u Daikinu, to nije nešto neuobičajeno jer klima uređaji omogućuju stabilno grijanje u gotovo svim klimatskim zonama, čak i kod temperatura od -20⁰C.

Jedino na što treba pripaziti je da u svaku prostoriju koju želite grijati stavite jednu jedinicu. Više takvih jedinica može biti spojeno na jednu vanjsku. A današnji klima uređaji imaju i čitav niz dodatnih inovacija. Najnovije su čistoća unutarnjeg zraka i glasovno upravljanje. 

Malo drugačija namjena bunara

Mnoge se stvari inovacijama mogu poboljšati, pa tako su i na ovom krčkom imanju neki elementi dobili novu namjenu, poput bunara. Bunar je ostao u svom izvornom obliku, ali s drugačijom namjenom. Više ne služi kao cisterna za vodu već je njegovo podnožje prostor za razbibrigu.

Očuvanje autentičnosti

Ovo imanje sastojalo se od dvije obiteljske kuće. Ispred je bila kovačnica, a u stražnjem dijelu guvno za vršenje žita koje je do danas ostalo očuvano.

Pored vršionice bila je štalica koja je danas dobila novu namjenu. U njoj je prostor za rekreaciju i odmor gostiju.

Dodana vrijednost ovog imanja svakako je njegova autentičnost. A tome pridonosi i suhozid koji ga okružuje. Arhitekt Boris Petrović naglasio je kako je njegova obnova trajala čak dva mjeseca.

I na kraju moramo zaključiti da se sve to isplatilo jer modernizacija u tradicionalnom duhu doprinijela je tome da se ova ljepotica ponosno ističe na svojem brežuljku.