Na samo 15 kilometara od zapadne obale Istre smjestili su se pitoreskni Košutići – mjesto koje sada broji osmero stanovnika. Tamo smo pronašli tri zanimljive kuće koje su izvanredan spoj moderne i tradicijske arhitekture.

Tamo se nastanio Međimurec Zoran Štefulj. Sve je krenulo od kuće u kojoj su namjeravali provesti mirovinu da bi se proširilo na kuće namijenjene iznajmljivanju.

Projektiranje je započelo 2016. godine. Kako je istaknula arhitektica Ivana Rašpolić, slika naselja nije bila baš u najboljem stanju, ali je bio prisutan duh i tradicija istarskog sela koju su željeli zadržati i očuvati.

Stoljetno imanje u modernom ruhu s očuvanom autentičnošću

Radilo se na tri različita objekta, od kojih je jedan rekonstrukcija stare kuće, a drugi gradnja nove moderne kuće. Što se tiče rekonstrukcije, kuća je sa ulične strane zadržali izvorni kamen, a sa dvorišne je samo ožbukana i to sa tradicionalnom vapnenom žbukom.

Kod projektiranja nove kuće arhitekti su željeli nastaviti duh istarskog sela, tako da je kuća jednostavnog volumena s dvostrešnim krovom na koji su dodali suvremenu reinterpretaciju takozvanog baladura, tradicionalnog istarskog elementa koji je u modernoj verziji cijeli u staklu, objašnjava arhitekt Marko Deković. Tako se kuća otvara prema bazenu i dvorištu pa je moderna i suvremeno oblikovana kuća ukorijenjena u tradiciju istarskog prostora.

Tradicionalni elementi istarske arhitekture zadržani su i u unutrašnjosti ovih vila. Poput niša ili kamena koji je nekada držao kotao za kuhanje.

Osim istarskih elemenata ovaj je Međimurec u kuću ugradio i neke elemente iz svojeg rodnog kraja. Poput starog drvenog ormara s početka prošlog stoljeća na kojem je grafitnom olovkom ispisana povijest obitelji. Osim povijesti obitelji, ormar krije i sef u kojem se nekad čuvao novac i dragocjenosti.

A ovo imanje će još dugo čuvati taj spoj moderne i tradicijske arhitekture.

U nekadašnjem industrijskom dijelu glavnog grada Danske, Kopenhagenu, niknulo je novo stambeno naselje. Nije bila riječ o gradnji nove zgrade, već o prenamjeni silosa za žito.

Sedamnaestokatni silos je u rukama stručnjaka transformiran u istoimenu zgradu sa stambenim i javnim prostorima.

Kako bi se industrijska betonska fasada Silosa prilagodila trenutnim standardima, preuređena je njegova vanjska strana, dok je unutrašnjost sačuvana što je moguće više sirova i netaknuta.

Kako su istaknuli arhitekti, cilj je bio transformirati ga iznutra prema van na način da se istaknu identitet i baština građevine. Upravo su beton i čelik na fasadi silosu dali sirovu ljepotu koju je imao u svojoj industrijskoj prošlosti.

Prostorne varijacije unutar izvornog silosa ogromne su zbog različitih funkcija skladištenja i rukovanja žitom, stvarajući prostor za 38 jedinstvenih stanova. Svi apartmani imaju panoramske prozore. Okviri prozora skriveni su s vanjske strane postojećih betonskih zidova, pružajući prostrane poglede na gradsku liniju i obalu Oresunda.

Zakrivljeni neboder s prekrasnim pogledom na zaljev

Na vrhu ove zgrade nalazi se restoran s panoramskim pogledom na more i grad. Staklena fasada danju zrcali okolinu, a noću podsjeća na lampion.

Ovo je izvrstan primjer kako revitalizacijom nečega što mnogi smatraju starim i uništenim, pretvoriti u blago.

Silos je dovršen 2017. godine kada su uselili i njegovi prvi stanovnici.