Arhitektura i dizajn
DOM NA KVADRAT DOZNAJE Koji su trendovi u gradnji obiteljskih kuća?
Doznajemo koje su glavne preokupacije arhitekata i investitora
O trendovima gradnje obiteljskih kuća razgovarali smo s Mislavom Bašićem, arhitektom iz arhitektonskog ureda 4uha. Odao nam je o čemu ovise i što je glavna preokupacija investitora.
‘Trenutni trendovi su prvenstveno vezani za brzinu gradnje kuća i otežalu dostupnost kako građevinskih materijala, tako i samih graditelja. Tako investitori promišljaju o montažnim kućama, kontejnerskim objektima, propituju dostupnost i cijenu pojedinih materijala poput mineralne vune ili željeza za armaturu’, kaže Mislav.
Drugačiji pristup investitora
Dodaje kako se u zadnje dvije godine dosta promijenio pristup investitora. ‘Oni prate trendove, društvene mreže, emisije, Pinterest, digitalni marketing. Investitori k nama dolaze s dosta jasnom vizijom svog novog doma’, tvrdi.
Usporedio je današnju situaciju s onom od prije desetak godina. ‘Arhitekti su bili ti koji su bili pravi lideri u projektu. Danas je taj liderski pristup nešto izmjenjen, s obzirom na to da investitori znaju što žele. Arhitekti su u današnje vrijeme nešto između psihologa, edukatora, pravnika, kreativca i inženjera’, tvrdi.
Dodaje kako investitori žele i cijene kreativnost, ali dolaze jako dobro pripremljeni, s jasnim referencama i djelomično upoznati s tehnološkim mogućnostima.
Uloga arhitekata zahtjevnija nego ikada
‘Naša uloga, kao arhitekata je puno zahtjevnija nego nekada, kada su našoj struci investitori bezuvjetno vjerovali. Puno više truda i interakcije je potrebno, kako biste imali vrhunski projekt i zadovoljnog investitora’, dodaje.
Arhitekt Bašić dotakao se i stilova koji se trenutno najviše preferiraju. ‘Uvijek postoje elementi koji su u trendu, ali se ta priča mijenja brže nego ikada. Rekao bih kao moda. Mi se kao ured trudimo držati svevremenskih stilova, koji neće uskoro biti “passe”. Recimo, oprezni smo s jakim bojama na fiksnim elementima poput kuhinjskih elemenata ili pločica’, pojašnjava.
Dodaje kako jake tonove radije naglase na pokretninama poput jastuka, zavjesa, pa čak i stolicama. Objasnio je i zbog čega. ‘Ljudima, naime, brzo dosade jake, naglašene boje, ali one su nešto što daju karakter prostoru. Moj osobni dojam je da ljudima pomalo dosta sterilnog minimalizma i da se okreću prirodnim materijalima poput drva, opeke i čelika. Traže se topline, zemljane, pastelne boje’, kaže.
Svijet se okreće u smijeru održivosti
Tvrdi kako su svjetski trendovi okrenuti na održivost. ‘Bili smo na Design weeku u Londonu i ostao sam šokiran kako renomirani proizvođači predstavljaju svoje proizvode isključivo kroz podatke koliko se proizvoda može reciklirati i koji je postotak proizvoda napravljen iz recikliranih materijala. Tu se radi o podnim oblogama, uredskom namještaju, konstruktivnim blokovima za gradnju, dakle o vrlo bitnim elementima objekata. Svijet se okreće u smjeru održivosti. Mi se tom trendu polagano priklanjamo, ali uz napomenu da stalno preispitujemo ispravnost takvih akcija’, dodaje.
‘Upoznali smo tvrtku koja proizvodi sav namještaj od starih CD-a. Vrlo je interesantna priča, rekli bismo čak i romantična, ali je upitan stvarni dobitak za okoliš takvog proizvoda. Koliko se energije potroši dok se ti CD-i obrade, zdrobe, zagriju, lijepe i ponovo prešaju. ‘Je li to za okoliš plus ili minus? Ili bi bolje bilo za okoliš da su CD-i zbrinuti, a namještaj da je proizveden od, recimo, drvenih otpadaka ili PVC vrećica? Ja osobno ne znam odgovor na to pitanje, ali je činjenica da je sve reciklirano u modi’, kaže.
Što se tiče same konstrukcije objekata, arhitekt Bašić kaže kako postoji puno alternativa klasičnoj gradnji od cigle i betona.
Montažna gradnja od drva
‘Treba naglasiti da svaki materijal ima svoje prednosti i mane. Da ima samo prednosti, drugih materijala ne bi bilo na tržištu. A da ima samo minuse, ne bi tog materijala bilo na tržištu. To je dosta logično. Dakle, postoji montažna gradnja od drva. Montažna gradnja koja kombinira čelik i drvo ili neke druge materijale. Nedavno smo dobili upit za kontejnersku stambenu kuću. To isto ima prednosti u pogledu brzine i dobavljivosti, ali i minus u pogledu fleksibilnosti i cijena’, objašnjava.
Osvrnuo se i na projekte arhitektonskog ureda 4uha. ‘Mi konkretno projektiramo nekoliko kuća, ali i jednu crkvu u porobetonu. U zadnje vrijeme imamo puno upita za drvene objekte.Porobeton ima svoje prednosti i mane, kao i svaki materijal. Njegova prednost je brzina gradnje i činjenica da je sami kontruktivni dio i toplinski izolator. Mana su mu manji konstruktivni rasponi i fakt da izvođači s ovih prostora nisu naviknuti na te materijale’, tvrdi.
Objašnjava kako kod nas nisu zaživjele alternative koje su našle svoju nišu u svijetu, kao što su blokovi od konoplje ili pokrov od sijena.
Kod nas najčešći cigla i beton
‘Vratimo se na ciglu i beton, koji su ipak najčešći materijali kod nas. Možemo reći da se nekih 70% naših projekata radi iz cigle i betona kao kombinacije ili samo iz betona’, govori i objašnjava kakva je trenutna situacija s potražnjom fasada.
‘Što se tiče fasadnih obloga, tu se priča kreće od klasične ETICS fasade sa stiroporom, do ventiliranih fasada s raznim završnim oblogama. Završna obloga može biti opeka, corten (prisiljeno korodirani čelik), ges pločice ogromnih formata ili kompozitne ploče. Dosta se koristi aluminij kao završna obloga. Često imamo slučajeve kod obiteljskih kuća da kombiniramo fasadne obloge različitih tipova. To su meni osobno najuspjeliji projekti’, zaključuje.
‘Nekada smo imali gotiku, renesansu, barok. To su bili stilovi koji su trajali više od jednog stoljeća. Danas se sve odvije unutar pet ili deset godina, pa tako i stilovi. Što se tiče materijala, danas mogućnosti ima više nego ikadi, ljudi su informirani i obrazovani više nego ikad, a još k tome bolje živimo nego ikad u povijesti. Tako da kad se ta tri faktora spoje, mogućnosti su praktički neograničen, a trendovi i stilovi se također mijenjaju brže nego ikada’, zaključuje.
Arhitektura i dizajn
Hrvatski dizajn namještaja kao spoj znanja, resursa i identiteta
Kroz malu povijest dizajna provela nas je dizajnerica Karla Kocijan, čiji rad prirodno nastavlja dugu tradiciju hrvatskog dizajna, ali je interpretira kroz suvremeni autorski izraz
U posljednjih desetak godina hrvatski dizajn, pa tako i hrvatski dizajn namještaja, sve se snažnije pozicionirao na međunarodnoj sceni.
Da interes za domaći dizajn ne jenjava potvrđeno je i 2025. godine na Zagreb Design Weeku. Ove godine su posjetitelji imali priliku upoznati brojne suvremene hrvatske proizvode, kao i prošetati izložbom predmeta iz 60-ih, 70-ih i 80-ih.
10 najpoznatijih komada namještaja u povijesti dizajna
Dizajn kao životni poziv
Kroz malu povijest dizajna provela nas je dizajnerica Karla Kocijan, čiji rad prirodno nastavlja dugu tradiciju hrvatskog dizajna, ali je interpretira kroz suvremeni autorski izraz. Kako sama ističe, dizajn ju zanima od najranijih dana.
“Uvijek sam nešto crtala i radila ili su to bili interijeri ili neki komadi namještaja ili neki
proizvodi. Jednostavno, od uvijek sam znala. Onda kada sam pisala napokon taj fakultet, to je bilo samo onako jedna zanimljiva igra” rekla je Karla.
Karla kaže da je odrasla u umjetničkoj obitelji, ali je vrlo rano znala da se neće baviti istim područjima kao ostali članovi obitelji, već dizajnom. Studij dizajna opisuje kao igru koja se s vremenom razvila u ozbiljan profesionalni poziv – i uživanje.
Povijesni temelji hrvatskog dizajnerskog namještaja
Karla podsjeća da se razvoj domaćeg dizajna snažno veže uz razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Industrijska proizvodnja ubrzano razvijala, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Ističe da je Hrvatska raspolagala bogatim resursima, posebice šumama, što je omogućilo snažan razvoj proizvodnje namještaja.
Dodaje kako je važan trenutak bio i osnutak Obrtničke škole oko 1880. godine, današnje Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, čime se započelo sustavno obrazovanje kadrova. Kratko djelovanje Akademije primijenjene umjetnosti, iznjedrilo je visoko obrazovane stručnjake koji su kasnije zapošljavani u tvornicama.
Karla objašnjava da su tadašnji dizajneri često ostajali anonimni jer su proizvodi izlazili pod imenom tvornice. Navodi imena poput Adama Petranovića, Vlade Petričevića, Olega Hržića i Mladena Orešića kao ključne autore koji su iz industrijskog sustava izrasli u samostalna dizajnerska imena.
1989. otvoren je i Studij dizajna kao interdisciplinarni i interfakultetski studij.
Tradicija kao temelj suvremenog dizajna
Govoreći o današnjem trenutku, Karla naglašava da je važno tradiciju koristiti na inovativan način. Smatra da su domaći materijali, osobito drvo, velika prednost hrvatskog dizajna, jer suvremeni kupci sve više cijene prirodne materijale i lokalnu proizvodnju.
“Hrvatska je iznimno bogata šumskim resursima, što se prirodno odražava i na dizajn namještaja. Korištenje domaćeg drva ne predstavlja samo logičan izbor materijala, već i snažnu poveznicu s tradicijom i lokalnim identitetom“, kaže dizajnerica.
Upravo takvi prirodni materijali danas su sve traženiji – publika cijeni autentičnost, održivost i domaću proizvodnju.
Prema njezinim riječima, hrvatski dizajn danas je teško svesti na jedan prepoznatljiv stil, jer se globalni trendovi brzo šire i međusobno isprepliću.
“Prije je, recimo, skandinavski dizajn koji je bio vrlo specifičan jer su koristili tako svjetlo drvo, ali danas je to vrlo moderno pa onda i druge zemlje to koriste i teško je reći da baš Hrvatska ima neki konkretan potpis.”
Izazovi proizvodnje i tržišta
Jedan od najvećih izazova za domaće dizajnere, ističe Karla, i dalje je proizvodnja. Samostalnim autorima često je teško realizirati proizvod u većim serijama bez podrške tvornica, stručnjaka i infrastrukture. Unikatni komadi mogu se proizvesti u manjim količinama, no ozbiljniji iskorak na tržište zahtijeva suradnju s proizvođačima.
Zato smatra da je suradnja dizajnera i tvornica ključna – upravo takvi modeli omogućuju stvaranje proizvoda koji se ne samo proizvode, već i kvalitetno plasiraju i promoviraju, ne samo u Hrvatskoj nego i na međunarodnoj sceni.
“Kupci jako vole hrvatski dizajn, baš zato jer je iz Hrvatske, jer je to domaći proizvod”, kaže dizajnerica.
Kupci prepoznaju vrijednost domaćeg dizajna
Unatoč izazovima, interes za domaći dizajnerski namještaj raste. Karla kaže da kupci sve češće biraju hrvatske proizvode upravo zato što su domaći, kvalitetni i izrađeni od lokalnih materijala. Ako budžet dopušta, prednost se daje domaćem dizajnu, a čak i kada je budžet ograničen, mnogi su spremni uložiti u jedan dizajnerski komad s jasnim identitetom i pričom.
Vidljivosti značajno pridonose i manifestacije poput Zagreb Design Weeka, ali i međunarodni sajmovi poput milanskog Salone del Mobile, koji javnosti jasno pokazuju da je dizajn sastavni dio svakodnevnog života.
Dizajn koji ima budućnost
Tržište hrvatskog dizajnerskog namještaja danas se gradi na snažnim povijesnim temeljima i suvremenim autorskim pristupima. Kroz kvalitetu, promišljenu proizvodnju i snažnu prezentaciju, domaći dizajn sve se jasnije pozicionira – ne kao prolazni trend, već kao dugoročna vrijednost.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Projekti hrvatskih arhitekta u užem izboru za EU Mies van der Rohe Awards 2026.
Barcelona, 8. siječnja 2026. Europska komisija i Fundació Mies van der Rohe objavili su popis 40 u uži izbor uvrštenih radova za Europsku nagradu za suvremenu arhitekturu – Mies van der Rohe Awards 2026. Ovogodišnje izdanje, podržano programom Creative Europe, zaprimilo je 410 nominacija iz cijele Europe. Nakon temeljite analize i višednevnih rasprava u Barceloni, sedmeročlani žiri – na čelu s predsjednikom Smiljanom Radićem – izdvojio je projekte koji na uvjerljiv način odgovaraju na ključne izazove suvremene arhitekture: kvalitetu prostora za sve, društvenu odgovornost i klimatske ciljeve Europskog zelenog plana.
Tko je Liu Jiakun, dobitnik Pritzkerove nagrade za 2025. godinu
U tom snažnom i raznolikom kontekstu posebno se ističe činjenica da su dva projekta iz Hrvatske ušla u uži izbor, potvrđujući vidljivost i relevantnost hrvatske arhitektonske scene na europskoj razini.
Photo by Dragan Novaković
Gruž Market, Dubrovnik – nova identitetna točka grada
Jedan od nominiranih projekata je Gruž Market u Dubrovniku, čiji su autori Dinko Peračić i Miranda Veljačić. Projekt se ističe pažljivo oblikovanom, prilagodljivom nadstrešnicom koja svojom lagano lebdi iznad tržnice, stvarajući novu prostornu i kulturnu artikulaciju javnog prostora.
Nadstrešnica istodobno daje integritet tržničkom trgu, unosi novi život u postojeću urbanu i povijesnu strukturu te pruža javnu klimatsku zaštitu – iznimno važnu u mediteranskom kontekstu Dubrovnika. Time tržnica prestaje biti isključivo mjesto trgovine i postaje suvremeni javni prostor, prepoznatljiv simbol svakodnevice i identiteta grada.
Projekt je rezultat široke interdisciplinarne suradnje, od konstrukcije i rasvjete do dizajna prodajnih klupa i instalacija, što dodatno naglašava njegovu slojevitost i cjelovit pristup arhitektonskom zadatku.
Double Villa Bukovac – „živjeti odvojeno, zajedno“
Drugi hrvatski projekt na shortlisti je Double Villa Bukovac, obiteljska kuća u Zagrebu, autora Hrvoja Njirića i Iskre Filipović. Projekt je proizašao iz vrlo konkretne potrebe: stvaranja priuštivog stambenog rješenja za dvije generacije iste obitelji.
Ograničeni budžet rezultirao je visoko kondenziranom shemom dviju malih kuća, tijesno uklopljenih na parceli, ali s jasno očuvanim „vilinskim“ kvalitetama i autonomijom svake generacije. Koncept se može opisati kao living apart together – život odvojeno, ali zajedno.
Unatoč maloj mjeri, projekt funkcionira kao prototip suvremenog obiteljskog stanovanja, istražujući modele polu-dvojnog stanovanja, fleksibilnosti i dugoročne prilagodljivosti. Upravo ta sposobnost da se arhitekturom odgovori na ekonomska i društvena ograničenja jedan je od ključnih kriterija koje je žiri prepoznao.
Hrvatska u europskom kontekstu
Ukupno, shortlistu 2026. čini 40 projekata iz 18 zemalja, raspoređenih u 36 gradova i regija – od velikih metropola do malih mjesta. Zastupljenost Hrvatske s dva projekta potvrđuje kontinuitet kvalitete i raznolikosti pristupa, od snažnih javnih intervencija do intimnih, istraživačkih stambenih tipologija.
Zajednička nit ovogodišnjeg izbora, koju je žiri opisao pojmom „svježine“, jasno je čitljiva i u hrvatskim projektima: u novom pogledu na javni prostor Gruža te u promišljenom, realnom i empatičnom pristupu stanovanju u Bukovcu.
Uoči sljedeće faze nagrade, u kojoj će se shortlist suziti na finaliste i pobjednike, ovi projekti već sada predstavljaju značajan doprinos europskoj arhitektonskoj raspravi i snažnu referencu suvremene hrvatske arhitekture.
