Zelena gradnja
Zelena gradnja traži nova znanja: U Šibeniku održan dijalog o budućnosti građevinarstva
Energetska obnova i održiva gradnja više nisu mogući bez novih znanja i edukacija. Stručnjaci upozoravaju da zelene vještine u građevinarstvu postaju ključne za budućnost cijelog sektora
Zelena tranzicija u građevinarstvu više nije pitanje budućnosti, nego realnost koja već mijenja način projektiranja, gradnje i obnove zgrada. Upravo zato zelene vještine u građevinarstvu postaju jedno od ključnih pitanja cijelog sektora.
U Šibeniku je u sklopu Connect Foruma održan 9. Otvoreni dijalog partnera Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, a glavna tema ovogodišnjeg susreta bile su zelene vještine i kompetencije u građevinarstvu.
Događaj je okupio predstavnike ministarstava, akademske zajednice, projektante, izvođače, stručnjake za energetsku učinkovitost i predstavnike građevinskog sektora – sve s jednim zajedničkim ciljem: napraviti konkretne korake prema održivoj gradnji i dekarbonizaciji zgrada u Hrvatskoj.
Dekarbonizacija zgrada jedan je od glavnih ciljeva
Otvoreni dijalog partnera Ministarstvo je pokrenulo još 2018. godine kao platformu za suradnju svih ključnih dionika uključenih u proces zelene tranzicije. Cilj je jasan – dekarbonizacija zgrada do 2050. godine, a svake se godine obrađuju teme koje su najaktualnije za sektor.
“Otvoreni dijalog partnera Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine iniciralo je još 2018. godine s ciljem dekarbonizacije zgrada do 2050. godine. Svake godine obrađujemo aktualne teme, a ovogodišnja tema bile su zelene vještine i kompetencije u građevinarstvu”, objasnila je Diana Horvat, načelnica sektora Ministarstva.
Cijeli projekt teži povezivanju državnih institucija, akademske zajednice i građevinskog sektora kako bi se ubrzala energetska obnova zgrada i razvoj održive gradnje.
Kako energetska obnova zgrada mijenja Europu – i zašto sigurnost postaje prioritet
Zašto su zelene vještine postale ključne?
Sve stroži europski standardi i potreba za smanjenjem emisija CO₂ temeljito mijenjaju način na koji se danas projektiraju i obnavljaju zgrade. Energetska učinkovitost, održivi materijali, gotovo nulte emisije i otpornost na klimatske promjene postaju standard moderne gradnje – a to znači i rastuću potrebu za stručnjacima koji razumiju nove tehnologije i principe zelene gradnje.
“Cijeli ovogodišnji dijalog posvetili smo zelenim vještinama u građevinarstvu koje se financiraju iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Radi se o svim razinama obrazovanja unutar reforme, uključujući nove studijske programe vezane uz zelenu gradnju i postpotresnu obnovu”, istaknula je Irena Križ Šelendić, ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe EU.
Sudionici su naglasili kako bez razvoja novih kompetencija neće biti moguće odgovoriti na izazove energetske obnove postojećih zgrada, sanacije nakon potresa niti izgradnje objekata gotovo nulte emisije.
nZEB stručni skup 2026: Deset godina energetske obnove i novi zahtjevi koji dolaze
Fakulteti sve više uvode teme zelene gradnje
Velik dio rasprave odnosio se na obrazovanje budućih stručnjaka. Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu već godinama razvija edukacije vezane uz energetsku učinkovitost i održivu gradnju, a cilj je te programe proširiti na što veći broj studenata.
“Građevinski fakultet već dugi niz godina radi na razvoju edukacija za inženjere, tehničare, majstore i radnike u sektoru graditeljstva, specifično na temama energetske učinkovitosti u zgradarstvu”, istaknula je profesorica Ivana Banjad Pečur, dodavši kako bi teme poput zelene gradnje i energetske obnove trebale postati dio obrazovanja studenata različitih smjerova – od materijala i konstrukcija do organizacije građenja.
nZEB 2026: Energetska učinkovitost i održivost u zgradarstvu
Nedostaje kontinuirana edukacija stručnjaka
Osim formalnog obrazovanja, veliki izazov predstavlja i kontinuirano usavršavanje stručnjaka koji već rade u sektoru. Izvanredni profesor Bojan Milovanović upozorio je kako mnogi inženjeri tijekom studija nisu imali prilike učiti o zelenoj gradnji i energetskoj učinkovitosti, a kasnije često nemaju ni vremena za dodatnu edukaciju.
“Relativno malo inženjera tijekom fakulteta sluša o tim temama, a na tržištu nedostaje kontinuiranog obrazovanja za projektante, nadzorne inženjere i voditelje gradilišta”, rekao je Milovanović, napominjući kako se upravo radnici na gradilištima – koji su ključni za kvalitetnu provedbu projekata – najrjeđe uključuju u dodatne edukacije.

Potrebna je kvalitetnija radna snaga
Važna tema bila je i problematika radne snage u građevinskom sektoru. Sudionici su se složili kako zelena tranzicija neće biti moguća bez kvalitetno educiranih radnika i specijaliziranih zanimanja.
“Najskuplji radnik je nekvalificirani radnik. U građevini ne može vrijediti pravilo da svi rade sve. Tesari rade svoj dio posla, zidari svoj, armirači svoj”, rekao je Miljenko Zovko, član uprave IN-GRADA. Naglasio je i kako bi veći fokus trebalo staviti na obrazovanje domaće radne snage umjesto oslanjanja isključivo na uvoz nekvalificiranih radnika.
“Bolje je prekvalificirati domaće ljude jer oni ostaju ovdje i dugoročno grade sektor”
Novi programi kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti
U sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti već se provode konkretne mjere vezane uz razvoj zelenih kompetencija. Obuhvaćaju nove studijske programe iz održive gradnje, edukacije za radnike u građevinskom sektoru, programe vezane uz postpotresnu obnovu, edukacije za energetsku učinkovitost te programe integracije radne snage iz trećih zemalja. Cilj je stvoriti sustav koji će cijeli sektor kvalitetnije pripremiti za izazove koji dolaze.
Kada nas očekuje gradnja nulte emisije CO2?
Potpisan i stoti sporazum o dekarbonizaciji zgrada
U sklopu ovogodišnjeg dijaloga potpisana je i stota povelja o dekarbonizaciji zgrada, čime se dodatno širi mreža institucija, tvrtki i organizacija koje zajednički sudjeluju u kreiranju politika i programa održive gradnje.
“Cilj je okupiti akademsku zajednicu, ministarstva, agencije, izvođače i sve ostale dionike na jednom mjestu kako bismo mogli zajednički sudjelovati u kreiranju politika i zakonske regulative”, istaknula je Diana Horvat.
Bez suradnje nema uspješne zelene tranzicije
Jedna od glavnih poruka ovogodišnjeg skupa bila je jasna: zelena tranzicija nije moguća bez suradnje države, obrazovnog sustava i građevinskog sektora. Upravo kroz ovakve platforme otvara se prostor za dijalog, razmjenu iskustava i stvaranje konkretnih rješenja koja mogu ubrzati energetsku obnovu i održivu gradnju u Hrvatskoj.
Jer zelena gradnja danas više nije samo pitanje tehnologije – nego i znanja, obrazovanja i ljudi koji će te promjene provesti u praksi.
Događanja
Green Energy Fair: kako povezati solarnu elektranu, dizalicu topline i bateriju
Solarne elektrane, dizalice topline i baterije sve se češće povezuju u zajednički sustav proizvodnje, potrošnje i pohrane energije. Na Green Energy Fairu u Zagrebu predstavljena su rješenja koja omogućuju bolje iskorištavanje vlastite električne energije. Izlagači su objasnili mogućnosti njihova povezivanja i zašto odabir opreme treba prilagoditi stvarnim potrebama korisnika.
Uz kvalitetnu izolaciju, dobru stolariju i učinkovite kućanske uređaje, važnu ulogu u potrošnji energije imaju i način grijanja te mogućnosti vlastite proizvodnje električne energije. Pritom nije presudno samo koliko energije kućanstvo proizvede ili potroši, nego i kada se to događa.
Upravo je povezivanje različitih tehnologija bilo jedna od tema zagrebačkog sajma zelene energije. Solarna elektrana proizvodi električnu energiju, dizalica topline koristi je za svoj rad, a baterija omogućuje pohranu dijela viškova za kasniju upotrebu. Usklađivanjem tih sustava otvaraju se dodatne mogućnosti za upravljanje potrošnjom.

Solarna elektrana i dizalica topline kao povezani sustav
Dizalice topline iskorištavaju energiju iz okoliša, a za pogon kompresora i ostalih komponenti potrebna im je električna energija. Dio te energije može osigurati kućna solarna elektrana.
„Dizalice topline značajno su promijenile način na koji grijemo i hladimo domove. Nekada smo se uglavnom oslanjali na plin, drva i druga goriva, a danas možemo povezati dizalicu topline sa solarnom elektranom i tako ostvariti dodatne uštede. Upravo je mogućnost povezivanja različitih tehnologija jedna od njihovih najvećih prednosti”, objašnjava Nenad Mandić, specijalist za podršku prodaji tvrtke Viessmann Climate Solutions HR.
Takva kombinacija omogućuje da se vlastita proizvedena električna energija koristi i za grijanje ili hlađenje doma. Stvarna korist ovisi o potrebama objekta i podudaranju solarne proizvodnje s potrošnjom.

Kada elektrana proizvodi više nego što kućanstvo trenutačno troši, pojavljuje se pitanje kako iskoristiti višak. Jedna od mogućnosti jest njegova pohrana u bateriju.
Baterije čuvaju višak energije za kasniju potrošnju
Baterijski sustavi omogućuju da se dio energije proizvedene tijekom dana iskoristi u večernjim satima ili u drugim razdobljima kada solarna proizvodnja nije dovoljna. Time kućanstvo može povećati potrošnju vlastite energije i smanjiti količinu koju preuzima iz mreže.
Na sajmu se govorilo i o većim sustavima za pohranu, čija primjena nadilazi potrebe obiteljskih kuća.
„Riječ je o velikim baterijskim sustavima koji mogu izgledati poput ormara ili čak kontejnera. Njihova je uloga pohraniti energiju kako bismo je mogli koristiti kasnije, bilo radi uštede, veće energetske sigurnosti ili učinkovitijeg korištenja obnovljivih izvora”, objašnjava Josipa Žižić Šaban, izlagačica na sajmu.
Iako se kućni i veliki baterijski sustavi razlikuju po kapacitetu i izvedbi, zajednička im je mogućnost vremenskog razdvajanja proizvodnje i potrošnje energije. Koliko se energije može sačuvati i kasnije koristiti ovisi o karakteristikama sustava.

Punjenje po nižoj tarifi kao dodatna mogućnost
Baterije ne moraju služiti isključivo za pohranu energije iz solarne elektrane. U odgovarajuće konfiguriranom sustavu mogu se puniti i električnom energijom iz mreže, primjerice tijekom razdoblja niže tarife. Pohranjena energija potom se koristi u razdoblju više tarife.
„Tržište električne energije se mijenja, a cijene nisu uvijek jednake. Baterije omogućuju da energiju pohranimo kada je povoljnija i koristimo je u razdobljima kada je skuplja. Time dobivamo dodatne mogućnosti za upravljanje potrošnjom i ostvarivanje ušteda”, ističe Josipa Žižić Šaban.
Isplativost takvog načina rada treba zasebno procijeniti. Ona ovisi o tarifnom modelu korisnika, razlici u cijeni energije, gubicima pri punjenju i pražnjenju te trošku i vijeku trajanja baterije.

Postojeća solarna elektrana može se nadograditi
Prema iskustvu izlagača, korisnici sve više pozornosti posvećuju načinu na koji troše vlastitu proizvedenu energiju.
„Primjećujemo sve veći interes za baterijske sustave. Ljudi su zbog porasta cijena električne energije počeli više razmišljati o tome kako koristiti energiju koju sami proizvode i kako smanjiti troškove. Sve više njih prepoznaje prednosti koje im pohrana energije može donijeti”, kaže Mario Volarić, voditelj inženjeringa tvrtke Zonne.
Baterija pritom ne mora biti dio početne investicije u solarnu elektranu. U mnogim je slučajevima postojeći sustav moguće naknadno nadograditi, uz prethodnu provjeru kompatibilnosti invertera, instalacija i ostale opreme.
Takva nadogradnja može biti korisna kućanstvima koja tijekom dana imaju višak proizvodnje, a najveći dio električne energije troše navečer. Prije odabira baterije potrebno je utvrditi koliki su ti viškovi i koliko bi pohranjene energije kućanstvo doista moglo iskoristiti.

Pohrana energije za poslovne objekte i podatkovne centre
Primjena baterijskih sustava obuhvaća i poslovne te industrijske objekte. Ondje mogu služiti za upravljanje opterećenjem i potrošnjom, iskorištavanje energije iz obnovljivih izvora ili, uz odgovarajuću izvedbu, povećanje pouzdanosti opskrbe.
„S razvojem umjetne inteligencije i velikih podatkovnih centara baterije će imati još značajniju ulogu. Potreba za pohranom energije sve je veća, a mogućnosti njihove primjene iznimno su široke”, ističe Josipa Žižić Šaban.
Važno je pritom razlikovati pohranu energije radi upravljanja potrošnjom od rezervnog napajanja. Sama prisutnost baterije ne znači da će objekt imati električnu energiju tijekom nestanka struje. Ta mogućnost ovisi o ugrađenoj opremi i načinu izvedbe sustava.
Usklađena oprema i upravljanje važniji su od pojedinačnog uređaja
Predstavljena rješenja pokazuju zašto pri ulaganju treba promatrati cijeli energetski sustav objekta. Solarna elektrana, dizalica topline i baterija imaju različite uloge, a pametno upravljanje može pomoći u njihovu usklađivanju.

Veličinu elektrane treba prilagoditi mogućnostima proizvodnje i potrebama korisnika, kapacitet baterije raspoloživim viškovima i kasnijoj potrošnji, a sustav grijanja karakteristikama objekta.
Za kućanstvo koje razmatra ulaganje prvi je korak zato analiza potrošnje: koliko energije troši, u koje doba dana i kako se potrebe mijenjaju tijekom godine. Na temelju tih podataka može se procijeniti koje će povezivanje sustava donijeti korist i ima li smisla opremu uvoditi postupno.

Gradnja doma
Drvo, slama, konoplja i glina: Prirodni materijali koji mijenjaju modernu gradnju
Prirodni materijali u gradnji više nisu alternativa, već postaju novi standard
U vremenu ubrzanog života, prekomjerne potrošnje i rastuće zabrinutosti za zdravlje i okoliš, mnogi se okreću jednostavnijem, održivijem načinu života. Sve više ljudi traži dom koji nije samo funkcionalan, već i u skladu s njihovim vrijednostima. Upravo zato, kuće od prirodnih materijala doživljavaju snažan povratak – ne samo kao arhitektonski stil, već kao filozofija življenja.
Ovaj trend nije prolazna moda. On je odgovor na duboko usađenu ljudsku potrebu za autentičnošću, mirom i vezom s prirodom.
Što je biogradnja i zašto se sve češće spominje kao budućnost stanovanja?
Zašto su kuće od prirodnih materijala dobre za čovjeka i prirodu?
Prirodni materijali poput drva, slame, gline ili kamena nisu samo estetski privlačni – oni pozitivno utječu na zdravlje, dobrobit i svakodnevni osjećaj ugode u prostoru. Takve kuće “dišu” zajedno s okolišem i svojim stanarima.
Regulacija vlage i kvaliteta zraka
Jedan od ključnih prednosti prirodnih materijala jest njihova sposobnost higroreguacije – upijaju višak vlage iz zraka i otpuštaju je kad je zrak presuh. Glineni zidovi, na primjer, prirodno reguliraju razinu vlažnosti u prostoru između 45 i 70 posto, što je optimalan raspon za zdravlje dišnog sustava i prevenciju plijesni. Za razliku od sintetičkih materijala koji “zaključavaju” vlagu, prirodni materijali ju kontrolirano upravljaju.
Uz to, prirodni materijali ne ispuštaju hlapljive organske spojeve (VOC) koji se nalaze u sintetičkim ljepilima, bojama i podnim oblogama, a koji su čest uzrok glavobolja, alergija i kroničnog umora stanara modernih zgrada.
Toplinska masa i udobnost
Kamen i glina imaju visoku toplinsku masu – upijaju toplinu danju i polako je otpuštaju noću, što rezultira stabilnom temperaturom u prostoru bez oslanjanja na skupu klimatizaciju. Kuće od slame, s druge strane, imaju iznimne izolacijske vrijednosti – koeficijent prolaska topline (U-vrijednost) slamarskih zidova može biti i do tri puta bolji od standardnih zidova od porobetona.
Mentalno zdravlje i psihofizička dobrobit
Brojna istraživanja pokazuju da boravak u prirodi smanjuje razinu kortizola (hormona stresa), poboljšava raspoloženje i kognitivne funkcije. Kada živimo u domu koji je sam po sebi produžetak prirode, taj učinak se multiplicira.
10 savjeta kako postići da vaš dom postane energetski učinkovitiji
Bez toksina koji dolaze iz plastike, sintetičkih ljepila i premaza, bez elektromagnetskog smoga kojeg stvaraju brojni sustavi kontrole, život u kući od prirodnih materijala vraća čovjeka njegovim osnovnim osjetilima – mirisu zemlje, teksturi drveta pod prstima, tišini koju samo prirodni zidovi znaju pružiti. Istraživanja u području biophilic designa konzistentno pokazuju da okruženja bogata prirodnim teksturama i materijalima smanjuju anksioznost i poboljšavaju koncentraciju.
Koji prirodni materijali se najčešće koriste u gradnji?
Drvo
Najstariji i najrašireniji građevinski materijal na svijetu. Moderno drveno graditeljstvo, posebno masivna drvena gradnja (CLT – cross-laminated timber), doživljava renesansu. Drvo ima negativan ugljični otisak – durante svog rasta apsorbira CO₂ koji zadržava i kada je ugrađeno u konstrukciju. Drvene kuće izgledaju toplo, mirišu na prirodu i imaju izvrsna akustična svojstva.
Slama
Nekad sinonim za privremena i nestabilna skloništa, slama je danas certificirani građevinski materijal koji se koristi diljem Europe i Sjeverne Amerike. Bale slame imaju koeficijent izolacije koji je bolji od većine konvencionalnih materijala, a kuće od slame mogu trajati desetljećima ako su pravilno izvedene i zaštićene od vlage. U Hrvatskoj ih ima sve više, a interes za ovaj materijal ubrzano raste.
Glina i nabijana zemlja (rammed earth)
Izgradnja od gline jedna je od najstarijih tehnika na svijetu – primjeri glinenih struktura starih i po tisuću godina i danas stoje u Jemenu, Maroku i Kini. Moderna tehnika nabijane zemlje (rammed earth) ili blokova od komprimirane stabilizirane zemlje (CSEB) donosi estetiku i trajnost uz minimalan ugljični otisak. Glineni zidovi reguliraju vlagu, izvrsno su zvučno izolacijski i vizualno iznimno dojmljivi.
Kamen
Kamen je materijal koji nosi priče. U Dalmaciji, na Istri, u Zagorju – kamene kuće stotinama godina svjedoče o ljudskom umijeću i vezi s krajolikom. Kamen je trajan, lokalan, reciklabilan i termički stabilan. Uz odgovarajuću izolaciju, kamene kuće su energetski izuzetno učinkovite.
Konoplja (hempcrete)
Relativno novi materijal koji kombinira vlakna konoplje s vapnom. Hempcrete je lagan, izolacijski, paropropustan i potpuno biorazgradiv. Apsorbirajući CO₂ i tijekom procesa vezivanja vapna, ovo gradivo ima negativan ugljični otisak – što ga čini jednim od najekološkijih opcija na tržištu.
Gradnja sa svrhom: više od arhitekture
Odlučiti se za kuće od prirodnih materijala često znači uključiti se aktivno u proces gradnje – bilo kroz odabir lokalnih resursa, suradnju s majstorima koji njeguju tradiciju, ili vlastiti fizički doprinos. Time dom postaje više od skloništa – on postaje osobni projekt, prostor rasta i učenja.
Ovakva gradnja potiče odgovornost prema okolišu, ekonomičnost i dublju emocionalnu povezanost s domom. Ne gradi se samo zidove – gradi se i nova životna perspektiva.
Sve više investitora i privatnih graditelja u Hrvatskoj bira suradnju s lokalnim majstorima koji poznaju tradicijske tehnike – od kamenih klesara s otoka do graditelja koji obnavljaju vještinu izgradnje od nepečene cigle. Taj prijenos znanja između generacija jednako je vrijedan kao i fizički rezultat gradnje.
Kolektivna gradnja i zajednica
U nekim dijelovima svijeta, posebno u ruralnim zajednicama, gradnja od prirodnih materijala postaje i društveni čin – tzv. “barn raising” tradicija u kojoj cijela zajednica pomaže u gradnji doma nekoga od svojih članova. U Hrvatskoj se ovaj duh očuvao u nekim krajevima, a sve više i svjesno revitalizira kroz radionice i gradilišne kampove gdje sudionici uče graditi od slame, gline ili drva.
Financijski i ekološki aspekti
Troškovi gradnje
Mit da su kuće od prirodnih materijala uvijek skuplje polako pada. Dok je početna investicija ponekad viša zbog specifičnih znanja i rada, dugoročno vlasnici ovih kuća troše znatno manje na energiju, popravke i zdravstvenu zaštitu. Kuće od slame, primjerice, mogu se graditi i samodoprinosom uz stručno vodstvo, što drastično smanjuje troškove.
Ugljični otisak
Konvencionalna gradnja odgovorna je za gotovo 40 posto globalnih emisija CO₂. Prirodni materijali – posebno drvo, slama, glina i konoplja – imaju dramatično niži ili čak negativan ugljični otisak. Za svakoga tko želi živjeti sukladno svom ekološkom uvjerenju, ovaj argument teško je zanemariti.
Vrijednost nekretnine
U sve svjesnijem tržištu nekretnina, jedinstvenost, autentičnost i ekološka gradnja postaju prednosti, a ne prepreke prodaji. Kuće s certifikatima energetske učinkovitosti i korištenjem prirodnih materijala bilježe sve veći interes kupaca, posebno u segmentu ekoluristike i ruralnih nekretnina.
Kuće od prirodnih materijala u Hrvatskoj: tradicija i nova vitalnost
Hrvatska ima iznimno bogatu tradiciju gradnje od prirodnih materijala. Kamene kuće Dalmacije i Istre, drvene zagorske kleti, štagljevi i sušionice od nepečene cigle u Slavoniji – sve su to primjeri tisućljetnog znanja koje se danas iznova vrednuje.
Sve veći broj arhitekata i graditelja u Hrvatskoj kombinira ovo tradicijsko nasljeđe s modernim standardima energetske učinkovitosti i suvremenim estetskim senzibilitetom. Rezultati su kuće koje istovremeno poštuju krajolik, lokalnu kulturu i potrebe modernog stanara.
Boravak u prostoru koji je izgrađen od prirodnih materijala dokazano smanjuje razinu stresa, poboljšava san i potiče osjećaj povezanosti s prirodom – što je osobito važno u urbanoj svakodnevici. Nije stoga iznenađujuće što sve više urbanih obitelji sanja o bijegu u ruralne krajeve, u dom koji miriši na drvo i glinu, koji tišti manje od najamnine, a daje više od svakog luksuznog apartmana.
Kuće od prirodnih materijala – održiva budućnost s ljudskim licem
Sve veći interes za kuće od prirodnih materijala u Hrvatskoj i svijetu rezultat je ne samo ekološke osviještenosti, već i želje za autentičnijim načinom života. U tom smislu, ovakve kuće nisu trend koji prolazi – već oblik povratka onome što je istinski važno.
Gradnja u skladu s prirodom, korištenje lokalnih resursa i stvaranje doma koji njeguje zdravlje, mir i povezanost s okolinom – sve to postaje temelj nove, održivije kulture stanovanja. Kulture u kojoj dom nije samo investicija, već odraz naših vrijednosti, naše brige za buduće generacije i naše duboke, neporecive potrebe za prirodom.






