Urbanizam
Urbanisti tvrde da je ovo budućnost gradova, a Zagreb je to imao još prije 50 godina
Dok svijet predstavlja 15-minute city kao urbanističku budućnost, mnogi Zagrepčani već desetljećima žive u kvartovima izgrađenima po istom principu — i pritom ih često smatraju zastarjelima
Zamislite da vam je trgovina udaljena nekoliko minuta hoda, dijete može samostalno pješice do škole, park je iza ugla, a do liječnika, tramvaja ili teretane ne morate prelaziti pola grada. U mnogim svjetskim metropolama to se danas predstavlja kao urbanistička budućnost.
Riječ je o konceptu 15-minute city, odnosno gradu od 15 minuta. To je model prema kojem bi stanovnici većinu svakodnevnih potreba trebali moći zadovoljiti unutar 15 minuta hoda ili vožnje biciklom od svog doma.
Dok gradovi poput Pariza, Barcelone i Melbournea danas pokušavaju implementirati takav način planiranja, zanimljivo je da su neka zagrebačka naselja desetljećima građena upravo prema vrlo sličnim principima.
I to mnogo prije nego što je taj model dobio svoje moderno ime.
Tko je osmislio koncept 15-minute city?
Iako ideja funkcionalnih kvartova nije nova, termin 15-minute city popularizirao je Carlos Moreno, francusko-kolumbijski urbanist i profesor na Sorbonni.
Moreno se godinama bavi održivim razvojem gradova i kvalitetom života stanovnika, a koncept počinje snažnije promovirati oko 2016. godine. Globalnu pažnju dobiva tijekom pandemije.
Tijekom lockdowna mnogi su prvi put osvijestili koliko im znači imati trgovinu, ljekarnu, park ili školu u neposrednoj blizini doma. Upravo tada koncept postaje globalna urbanistička tema.
Šest ključnih principa grada od 15 minuta
Carlos Moreno kasnije je dodatno razradio koncept kroz šest ključnih principa koji objašnjavaju kako bi grad od 15 minuta trebao funkcionirati u praksi.
Ideja nije samo da vam je trgovina blizu zgrade, već da cijeli kvart podržava kvalitetniji svakodnevni život.
1. Dostupnost unutar kratke udaljenosti
Većina svakodnevnih potreba trebala bi biti dostupna pješice, biciklom ili javnim prijevozom, bez potrebe za dugim vožnjama automobilom.
2. Kvalitetno stanovanje
Stanovanje ne bi trebalo biti odvojeno od sadržaja potrebnih za svakodnevni život. Dom ne bi smio postojati izolirano od škole, trgovine, zelenih površina ili osnovnih usluga.
3. Hibridni način rada
Koncept je dodatno dobio na važnosti nakon pandemije i razvoja rada od kuće, coworking prostora i fleksibilnijih modela rada.
4. Pristup zdravstvu i kvaliteti života
Ljekarne, ambulante, sportski sadržaji i prostori za rekreaciju trebali bi biti lako dostupni stanovnicima svakog kvarta.
5. Obrazovanje i kultura
Škole, vrtići, knjižnice i kulturni sadržaji trebali bi biti sastavni dio svakog funkcionalnog susjedstva.
6. Aktivan javni prostor
Parkovi, trgovi i javne površine trebali bi biti mjesta susreta i društvenog života, a ne samo prostori kroz koje prolazimo.
Problem modernih gradova: svi gravitiraju prema jednom centru
Moreno često ističe da su brojni moderni gradovi desetljećima razvijani prema koncentričnom modelu.
To znači da se većina sadržaja nalazi u centru grada — ondje su radna mjesta, trgovine, kulturne institucije, administracija i zabavni sadržaji. Stanovnici pritom često žive na periferiji i svakodnevno putuju prema centru.
Posljedice takvog modela danas su vidljive u gotovo svim većim gradovima: prometne gužve, kronični nedostatak parkinga, preopterećen javni prijevoz i sve veća ovisnost o automobilima.
Kao odgovor na to razvija se model policentričnog grada.
Umjesto jednog dominantnog centra, grad funkcionira kroz više manjih urbanih središta u kojima stanovnici mogu zadovoljiti većinu svakodnevnih potreba unutar vlastitog kvarta.
U teoriji zvuči kao nova ideja. U Zagrebu — i nije baš.
Novi Zagreb je to već imao prije pola stoljeća
Mnoga naselja u Novi Zagreb građena su upravo po vrlo sličnim principima desetljećima prije nego što je koncept dobio globalni naziv.
Trnsko jedan je od najboljih primjera takvog planiranja. Kvart je zamišljen tako da stanovnici unutar pješačke udaljenosti imaju školu, vrtiće, trgovine, zelene površine, igrališta, dom zdravlja i javni prijevoz.
Slična logika planiranja vidljiva je i u kvartovima poput Siget, Utrina, Travno i Sopot.
Ta su naselja projektirana s idejom da svakodnevni život bude funkcionalan i lokalan. Upravo je to ono što danas urbanisti ponovno pokušavaju vratiti u moderne gradove.
Zašto je koncept izazvao kontroverze?
Uz popularnost su se pojavile i brojne dezinformacije.
Na društvenim mrežama širile su se tvrdnje da koncept znači ograničavanje kretanja građana, no urbanisti ističu da to nema veze sa stvarnom idejom projekta.
Nitko vam ne zabranjuje odlazak u drugi dio grada. Poanta je upravo suprotna — stvoriti grad u kojem ne morate svakodnevno gubiti sate u prometu kako biste obavili osnovne stvari.
Realna kritika puno je praktičnija: ovakav model nije lako implementirati u gradovima koji su desetljećima planirani prvenstveno za automobile.
Je li ovo i budućnost Zagreba?
Kako Zagreb raste, sve češće se otvara pitanje novih kvartova koji nastaju bez dovoljno škola, vrtića, zelenih površina i osnovne infrastrukture.
Istovremeno, sve više ljudi traži kvartove u kojima im automobil nije nužan za svaku dnevnu obavezu.
Upravo zato urbanisti ponovno gledaju prema modelima planske gradnje kakvi su nekad postojali u Novi Zagreb.
Ironično, ono što danas mnogi nazivaju gradom budućnosti Zagreb je u nekim svojim kvartovima već imao prije više od pola stoljeća.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Podcast Prostor okuplja poznata imena arhitektonske scene i otvara teme o kojima se premalo govori
Sve smo ih već imali prilike upoznati u Dom na kvadrat, a sada se okupljaju u podcastu Prostor da zajedno razgovaramo o arhitekturi, urbanizmu i prostoru koji nas svakodnevno okružuje.
Prostor u kojem živimo oblikuje kvalitetu našeg svakodnevnog života, no o arhitekturi, urbanizmu, održivosti i uređenju prostora rijetko se razgovara dovoljno otvoreno i bez stručnih fraza. Upravo zato predstavljamo podcast Prostor, novi format koji će se uskoro početi emitirati, a okuplja poznata imena hrvatske arhitektonske i dizajnerske scene te otvara teme koje se tiču svih nas – bez obzira jesmo li investitori, projektanti ili jednostavno prolaznici u prostoru.
Kroz razgovore s gostima iz različitih područja podcast će se baviti temama koje oblikuju naše gradove, domove i javne prostore, ali i pitanjima koja se često nalaze izvan fokusa stručne i šire javnosti.
Održivost, zelena gradnja i budućnost gradova
Jedna od sudionica podcasta bit će Snježana Turalija, koja će se baviti temama zelene gradnje, održivosti, kružnog gospodarstva i zelene infrastrukture.
„Vjerujem da sam ovdje zato da se bavim temama koje imaju veze sa zelenom gradnjom, održivošću kao takvom, možda nešto malo urbanizma iz ove perspektive zelenog, jednako tako zelenom infrastrukturom, kružnim gospodarenjem i zgradama“
Poseban interes usmjerit će prema investitorima i njihovom pogledu na održivu gradnju.
„Zanimat će me kako investitori doživljavaju trenutačno tržište, što im znači pojam zelene i održive gradnje, zašto bi uopće išli u tom smjeru i koji su njihovi razlozi“, kaže Turalija.
Baština iz perspektive onih koji s njom žive
Arhitekt Dražen Arbutina u podcast donosi temu očuvanja i korištenja kulturne baštine.
„Bavit ću se baštinom“, kratko i jasno opisuje svoj fokus.
No iza te jednostavne definicije kriju se brojna pitanja – kako živjeti u zaštićenim povijesnim prostorima, kako ih održavati te kako pronaći ravnotežu između očuvanja i suvremenih potreba.
„Želim razgovarati sa svima koji na baštini rade, koji od baštine žive i koji s baštinom imaju problema“
Interijeri kao odraz načina života
Jedan od voditelja podcasta bit će i arhitekt Damjan Geber, koji će se baviti temama interijera i prostora koji nas svakodnevno okružuju.
„Prvenstveno ću se baviti prostorom koji nas okružuje. Ne prostorom kroz koji se krećemo, nego prostorom koji je svugdje oko nas. To su interijeri – poslovni, privatni i javni interijeri. Zapravo svi oni prostori koji su na neki način drugačiji od klasičnih“
No njegov interes ne staje samo na dizajnu prostora.
„Nadam se da ćemo kroz razgovore otvoriti teme o kojima se možda premalo govori. Ne samo o prostoru, nego i o svemu što dolazi prije nego što taj prostor nastane – o načinu poslovanja, stanju struke i izazovima s kojima se susreću profesionalci“, ističe.
Urbanizam i život u gradovima
Arhitekt Marko Dabrović bavit će se aktualnim pitanjima urbanizma, razvoja gradova i kvalitete života u urbanim sredinama.
„U podcastu Prostor bavit ću se aktualnim temama arhitekture, urbanizma i življenja u gradovima danas“, kaže Dabrović.
Posebno ga zanimaju problemi nekontroliranog širenja gradova i nedostatka kvalitetnog urbanističkog planiranja.
„Gradovi su se jako razvukli. Ne radi se planirano, radi se individualno i često bez adekvatne infrastrukture. To su teme koje treba probuditi u Hrvatskoj“
Razgovori koji idu ispod površine
Iako će svatko od voditelja imati svoj tematski fokus, zajednički cilj podcasta Prostor jest otvoriti iskrene, stručne i sadržajne razgovore o temama koje oblikuju našu svakodnevicu.
Kroz razgovore s arhitektima, investitorima, dizajnerima, urbanistima, stručnjacima za održivost i ljudima koji svakodnevno oblikuju prostor oko nas, podcast će ponuditi drukčiji pogled na arhitekturu i gradove od onoga na koji smo navikli.
Jer prostor nije samo ono što vidimo oko sebe. To su domovi u kojima živimo, gradovi kroz koje prolazimo, zgrade koje nas okružuju i odluke koje danas donosimo, a koje će oblikovati kvalitetu života generacija koje dolaze.
Urbanizam
Gradovi kakve poznajemo više ne funkcioniraju: Evo kako ćemo živjeti u budućnosti
Od gradova bez automobila do zadružnog stanovanja – modeli koji se danas testiraju diljem Europe pokazuju kako bi mogao izgledati život u gradovima budućnosti
Gradovi kakve danas poznajemo nastajali su desetljećima prema sličnom obrascu: stanovanje na jednoj strani, posao na drugoj, shopping centri na periferiji, automobili kao jedini realni način kretanja. Rezultat je vidljiv gotovo svugdje – gužve, skupo stanovanje, prenapučeni centri i kvartovi u kojima morate prijeći pola grada da biste riješili osnovne dnevne potrebe.
Sve to urbanisti danas zovu “neuspjehom planiranja”. I sve više ih govori o tome kako bi to moglo izgledati drugačije.
Ne govorimo o futurističkim gradovima s letećim automobilima. Govorimo o nečemu znatno prozaičnijem, i možda zato uvjerljivijem.
Podcast Prostor okuplja poznata imena arhitektonske scene i otvara teme o kojima se premalo govori
Grad od 15 minuta: ideja koja zvuči jednostavno jer jest jednostavna
Koncept je popularizirao Carlos Moreno, urbanist sa Sorbonnea, a globalnu pažnju dobio je kada ga je počela promovirati gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo.
Ideja: sve što trebate svaki dan — škola, vrtić, trgovina, liječnik, park, javni prijevoz — trebalo bi biti dostupno unutar 15 minuta hoda ili vožnje biciklom od doma.
Koliko je Pariz blizu tome? Prema istraživanjima, 94% Parižana živi unutar pet minuta hoda od pekare, supermarketa ili sličnih osnovnih trgovina. No grad ima primjetan nedostatak zelenih površina i zdravstvenih ustanova u nekim četvrtima, a putovanje na posao i dalje ostaje izazov za mnoge stanovnike.
Paradoks je da mnoge europske metropole tek sada pokušavaju dosegnuti nešto što su pojedini dijelovi Zagreba imali godinama. Trnsko, Siget, Travno — naselja Novog Zagreba građena su po principu koji se danas globalno zove “15-minutni grad”. Osnovna škola, ambulanta, tržnica, park — sve pješice. Samo što tada nitko nije imao marketinški naziv za to.
Stanovanje: najveći problem gradova koje svi ignoriraju predugo
Paralelno s prometom, drugi veliki problem gradova budućnosti je stanovanje — ili preciznije, njegova nedostupnost.
U brojnim europskim gradovima stanovi su postali financijski nedostižni za srednji sloj, što je otvorilo prostor za alternativne modele koji ne funkcioniraju prema klasičnoj tržišnoj logici.
Najpoznatiji primjer je Beč. Danas oko 50% svih Bečana živi u subvencioniranom stanovanju – u jednom od 220.000 općinskih stanova ili u jednom od 200.000 zadrugarski izgrađenih stanova. Taj ogroman javni fond ima učinak pritiska na cijene — stanarine u Beču ostaju relativno umjerene u usporedbi s drugim europskim metropolama. Model funkcionira od 1920-ih i nikad nije napušten, čak ni u desetljećima kad je privatizacija bila dominantna europska politika.
Drugi model koji raste je zadružno stanovanje, gdje stanari zajednički sudjeluju u razvoju i upravljanju stambenim projektima. U Zürichu, jednom od najskupljih gradova na svijetu, moguće je platiti oko 1.100 dolara mjesečno za stan od 440 kvadratnih metara — uz zajednički dnevni boravak, kuhinju i terasu — upravo kroz zadružni model stanovanja.
U Hrvatskoj ova tema tek ozbiljno ulazi u javni prostor, posebno zbog sve težeg pristupa priuštivom stanu — u Zagrebu i ostalim većim gradovima.
Priuštivo stanovanje u Hrvatskoj: Što donosi novi zakon i tko će imati koristi?
Gradovi bez automobila više nisu radikalna ideja
Automobili su desetljećima oblikovali gradove više nego sami stanovnici. Ceste, parkirališta i garaže zauzimaju ogroman dio javnog prostora, a sve više gradova taj prostor pokušava vratiti.
Pariz uklanja parkirna mjesta i širi biciklističku infrastrukturu. Nekada je desnom obalom Seine prolazilo više od 40.000 vozila dnevno — danas je to pješačka zona i parkovna staza uz rijeku. Oslo smanjuje broj automobila u centru. Amsterdam i Copenhagen desetljećima favoriziraju bicikle.
Ideja nije potpuno zabraniti automobile, nego smanjiti njihovu dominaciju u dijelovima grada gdje nisu nužni – i tamo izgraditi alternativu koja je dovoljno dobra da je se ljudi sami odluče koristiti.
Barcelona i superblokovi: kad model postane globalni izvoz
Jedan od najkonkretnijih eksperimenata odvija se u Barceloni.
Superblokovi, ili superilles, spajaju više gradskih blokova u zone u kojima je promet automobila drastično ograničen. Unutarnje ulice prestaju biti prolazne rute i postaju nešto sasvim drugo: dječja igrališta, zelene površine, terase kafića, prostori za lokalne događaje.
Rezultati su izmjereni, ne samo dojmljeni. U Sant Antoniju broj automobila pao je za 82%, razina NO2 smanjila se za 33% na pojedinim raskrižjima, a buka je pala za više od 4 decibela danju. U Poblenou, prvom kvartu transformiranom u superblok, otvorilo se 20 novih lokalnih poslovnih prostora i lokalna komercijalna aktivnost porasla je za više od 30%.
Model danas proučavaju Pariz, London, Melbourne, Milan, Los Angeles – gradovi koji međusobno dijele gotovo isti problem.
Pametan grad nije samo tehnološki grad
Kada ljudi čuju “smart city”, zamišljaju senzore i algoritme. Urbanisti danas upozoravaju da to nije dovoljno.
Pametan grad u praksi znači bolji javni prijevoz, više zelenila, manje zagađenja, dostupnije stanovanje i kvartove prilagođene svakodnevnom životu. Tehnologija može pomoći, ali ne može zamijeniti loše urbanističko planiranje. Grad s 5G mrežom i 480.000 registriranih automobila i dalje je zagušen grad.
Upravo urbana transformacija gradova postaje jedno od ključnih pitanja suvremene arhitekture. To pitanje će u sljedećim desetljećima oblikovati način na koji živimo u gradovima.
Je li Zagreb spreman?
Zagreb se već danas suočava sa svim ovim pitanjima: kako graditi nove kvartove, kako riješiti promet, kako učiniti stanovanje dostupnijim, kako vratiti kvalitetan javni prostor građanima.
Zanimljivo je da mnoga rješenja koja danas nazivamo budućnošću već postoje desetljećima. Samo ih sada otkrivamo pod novim imenima i s novim podacima koji ih potvrđuju.
